U svijetu meteorologije u tijeku je velika promjena: višegodišnja La Niña slabi i postupno ustupa mjesto toplijoj fazi poznatoj kao El Niño. Najnovija mjerenja oceana pokazuju snažno zagrijavanje ispod površine tropskog Pacifika, što upućuje na razvoj novog klimatskog događaja koji bi do kraja 2026. mogao prerasti i u takozvani Super El Niño.

Razvoj novog sustava potiču snažni udari zapadnih vjetrova i veliki oceanski Kelvinov val koji se trenutačno probija prema površini u istočnom dijelu Pacifika. Takvo zagrijavanje oceana može znatno promijeniti položaj globalne mlazne struje i pokrenuti niz promjena u vremenskim obrascima u Sjevernoj Americi, Europi i drugim dijelovima svijeta, prenosi Severe Weather Europe.

ENSO, odnosno El Niño – južna oscilacija, označava klimatski sustav u ekvatorijalnom Pacifiku koji se svakih jedne do tri godine izmjenjuje između hladne i tople faze. Promjene temperature oceana u tom području snažno utječu na globalne vremenske prilike i služe kao važan pokazatelj promjena u cijelom klimatskom sustavu.

Hladna faza tog ciklusa naziva se La Niña, dok je El Niño njegova topla faza. Svaka od njih utječe na složene procese između oceana i atmosfere, a posljedice tih promjena postupno se prenose na globalnu cirkulaciju zraka i vremenske prilike diljem planeta.

Pojedina faza najčešće se razvija između kasnog ljeta i rane jeseni te traje do sljedećeg ljeta, iako neki događaji mogu potrajati i do dvije godine. U rijetkim slučajevima mogu biti iznimno snažni, kada se govori o Super El Niñu.

Promjene između faza pokreću tropski pasati, stalni vjetrovi koji pušu prema ekvatoru. Kada se ti istočni vjetrovi pojačaju, guraju toplu površinsku vodu s istoka prema zapadu. Time se omogućuje izbijanje hladnije vode iz dubine na površinu, proces poznat kao uzlazno strujanje ili upwelling, što označava početak La Niñe.

Ako pasati oslabe ili promijene smjer, toplija voda počinje se zadržavati na površini oceana i tada nastaje El Niño. Upravo su nedavni udari zapadnih vjetrova oslabili hladnu anomaliju La Niñe, a novi koji se očekuju dodatno potiču razvoj toplog događaja.

Analize pokazuju da je posljednjih tjedana došlo do neuobičajeno snažnog prodora zapadnih vjetrova iznad Pacifika, a prognoze upućuju na nastavak tog trenda. Takvi uvjeti dodatno “pune” ocean energijom potrebnom za razvoj El Niña. Promjene su već vidljive i na temperaturi površine mora: La Niña je dosegnula vrhunac u prosincu, a potom je brzo počela slabjeti, dok se toplije anomalije šire s obje strane Pacifika.

Iako u oceanu još postoje manja područja hladnije vode, prosječna temperatura u ključnoj ENSO regiji već je iznad normale. Najizraženije zagrijavanje trenutačno je u istočnom Pacifiku, gdje su temperature lokalno i do dva stupnja više od prosjeka.

Ključni procesi odvijaju se duboko ispod površine oceana. Na zapadnom Pacifiku, na dubini između 100 i 250 metara, formirao se veliki rezervoar tople vode. Riječ je o fenomenu poznatom kao oceanski Kelvinov val, koji se kreće prema istoku i postupno potiskuje hladnu vodu ispod površine, a zatim izlazi na površinu kao toplinska anomalija.

Super El Niño razlikuje se od uobičajenog

Dugoročne prognoze upućuju na brzi razvoj novog El Niña. Klimatski modeli još se razilaze u procjenama njegove snage – od slabijeg događaja do mogućeg Super El Niña – što je uobičajeno u ovoj fazi prognoziranja. Ipak, sve je više pokazatelja koji sugeriraju da bi događaj mogao biti snažan.

Kombinirane prognoze više klimatskih modela pokazuju brz prijelaz prema toploj fazi. U najvišem rasponu scenarija raste i mogućnost razvoja Super El Niña, što podrazumijeva da bi sezonska temperatura površine oceana bila najmanje dva stupnja iznad prosjeka.

Sličan scenarij nazire se i u prognozama američke meteorološke agencije NOAA, koja procjenjuje da bi se El Niño mogao razviti već do ljeta, a vrhunac dosegnuti tijekom zime 2026./2027. godine. To znači da bi njegov najveći utjecaj na vremenske prilike bio upravo u toj zimskoj sezoni. I najnovije projekcije europskog modela ECMWF za rujan pokazuju izraženu toplu anomaliju u Pacifiku, tipičnu za snažnije epizode El Niña.

Super El Niño razlikuje se od uobičajenog po znatno jačem zagrijavanju Pacifika, što može snažnije utjecati na globalne vremenske obrasce. Posljedica mogu biti izraženiji ekstremi poput velikih poplava, dugotrajnih suša ili promijenjenih putanja olujnih sustava.

Iako će za konačnu procjenu njegove snage trebati još vremena i novih prognoza, već sada je jasno da bi 2026. godina mogla donijeti značajne promjene u globalnim vremenskim obrascima.

Očekuje se da će se El Niño formirati tijekom ljeta, no njegovi učinci obično se ne pojavljuju odmah. Unatoč tome, zbog brzine razvoja moguće je da će atmosfera već ranije početi pokazivati tipične obrasce povezane s tim fenomenom.

Analize prijašnjih godina u kojima je prijelaz iz La Niñe u El Niño bio brz pokazuju da se tada često formiraju područja niskog tlaka iznad istočnog dijela SAD-a i Kanade te zapadne Europe.

Slični trendovi naznačeni su i za Europu

Takav raspored tlaka zraka obično donosi normalne ili nešto niže ljetne temperature na sjeveru i istoku SAD-a te u zapadnoj Europi. Zanimljivo je da najnovije dugoročne prognoze za ljeto 2026. pokazuju vrlo sličan obrazac, s područjem nižeg tlaka predviđenim iznad istočne Kanade i područja Azora.

Temperaturne projekcije također su u skladu s takvim scenarijem. Za sjeveroistok SAD-a i velik dio istočne Kanade očekuju se temperature oko prosjeka, dok bi sjeverozapad i jug SAD-a mogli imati toplije vrijeme od uobičajenog.

Slični trendovi naznačeni su i za Europu. Prognoze upućuju na iznadprosječne temperature u središnjem i sjevernom dijelu kontinenta, dok bi zapadna Europa mogla imati temperature bliže prosječnim vrijednostima.

Najizraženiji utjecaj El Niña obično se osjeti tijekom zime. U Sjevernoj Americi tada se često razvija snažno i postojano područje niskog tlaka nad sjevernim Pacifikom. Takav sustav pomiče polarnu mlaznu struju prema sjeveru, što donosi toplije vrijeme sjevernim dijelovima SAD-a i zapadnoj Kanadi.

Istodobno jača južna, pacifička mlazna struja, koja donosi više oluja, obilnije oborine i hladnije vrijeme južnim dijelovima SAD-a.

Analize prošlih zima sličnih uvjeta pokazuju da su temperature u Kanadi i sjevernim dijelovima SAD-a često bile iznad prosjeka, dok su zapad, jug i istok SAD-a bilježili hladnije razdoblje. El Niño pritom značajno mijenja i raspored snježnih padalina.

U takvim godinama obično se bilježi manje snijega na sjeveru i srednjem zapadu SAD-a, dok ga više ima u središnjim i južnim dijelovima te na istoku i sjeveroistoku zemlje jer se putanje oluja pomiču prema jugu.

Europa također osjeća posljedice El Niña, iako su one obično slabije i ovise o rasporedu tlaka zraka nad sjevernim Atlantikom.

Analize sličnih godina pokazuju sklonost hladnijim zimama u sjevernom dijelu kontinenta, koje se povremeno mogu proširiti i prema zapadnoj te središnjoj Europi. Utjecaj na europske vremenske prilike, međutim, nije izravan, već dolazi kao posljedica globalnih promjena u atmosferskoj cirkulaciji koje pokreće El Niño.