Povijest je učiteljica života koja se neprestano ponavlja, vrteći se u krug kao ringišpil. Previše puta zlorabljena razbija se o glavu kao bumerang.
Da pitate danas nekog u Hrvatskoj, recimo u Sinju, što misli o Josipu Brozu Titu, vjerojatno ne bi postojalo oruđe i oružje s kojim ne bi zamahnuli protiv “smrtnog neprijatelja hrvatskog naroda”. Zakletog komunistu, bezvjerca, diktatora, ubojicu, vođu najmračnijeg totalitarnog režima.
Da pitate potom, isto tako, danas nekoga u Hrvatskoj, recimo u Sinju, po čemu je poznata Sinjska alka 1979. godine, rekli bi vam da je tada alkar Dušan Dinarina osvojio 264. Sinjsku alku. I tu bi nastala kolektivna amnezija cijele Cetinske krajine. Svatko bi okrenuo glavu od vas i zviždukao nekakvu neodgonetljivu melodiju.
Ali iste te 1979. godine, kada je alkar Dušan Dinarina pobijedio trčeći alku,viteško alkarsko društvo darovalo je odoru alkarskog vojvode Josipu Brozu Titu, prigodom njegovog proglašenja počasnim vojvodom sinjske alke.
U alkarskoj povelji zapisano je da tu najvišu počast Sinja i Cetinske krajine dodjeljuju u znak zahvalnosti alkari, alkarski momci i junački narod Cetinske krajine sinu naših naroda i narodnosti, drugu Josipu Brozu Titu.
Odora koju Tito nikada nije obukao nalazi se u muzeju “25. Maj” u Beogradu, a sastojala se od kalpaka, dolame, prsluka-krožeta, košulje na jačicu s ukrasnim majtama, jahaćih hlača, svilenog pojasa, te čizama ukrašenih pozlaćenim galunima i mamuzama. U kompletu je bila i replika najstarije alkarske sablje na kojoj je u gravuri prikazana nepoznata pomorska bitka.
Povijest je učiteljica života koja se neprestano ponavlja vrteći se u krug kao ringišpil. Previše puta zlorabljena, razbija se o glavu kao bumerang.
Da pitate danas nekoga u Hrvatskoj, recimo u Sinju, što misle o Franji Tuđmanu, uzeli bi vas za ruku i poveli niz kaskade spomenika dragom vođi, tvorcu vjekovnog sna hrvatskog naroda, ocu moderne Hrvatske. Zakletom demokrati, prvom višestranačkom predsjedniku, utemeljitelju nezavisne Republike Hrvatske.
Da pitate potom, isto tako, danas nekoga u Hrvatskoj, recimo u Sinju, po čemu je poznata Sinjska alka 1999. godine, rekli bi vam svi u glas da je tada Franjo Tuđman proglašen alkarskim vojvodom, a onako usput tek bi dometnuli kako je u trčanju 284. Sinjske alke pobijedio alkar Ognjen Preost.
Iste te 1999. godine, viteško alkarsko društvo na svečanoj sjednici donijelo je odluku o proglašenju dr. Franje Tuđmana počasnim alkarskim vojvodom. U alkarskoj povelji zapisano je da tu najvišu počast Sinja i Cetinske krajine dodjeljuju u znak zahvalnosti alkari, alkarski momci i junački narod Cetinske krajine tvorcu vjekovnog sna hrvatskog naroda i vitezu Lijepe naše, dr. Franji Tuđmanu.
Darovanu svečanu odoru predsjednik Tuđman odjenuo je samo jednom, na Alci te godine, na prigodnoj svečanosti u Alkarskim dvorima.
Povijest je učiteljica života koja se neprestano ponavlja vrteći se u krug kao ringišpil. Previše puta zlorabljena, razbija se o glavu kao bumerang.
Naravno, počasni član, odnosno vojvoda viteškog alkarskog društva, ne može postati svatko. U Statutu viteškog alkarskog društva, u članku 13. piše:
“Počasnim članom može postati onaj građanin koji za narod Sinja i Cetinske krajine ili za Društvo ima osobitih zasluga, a da pritom ne mora biti sa ovog područja. Tu mu čast dodjeljuje skupština s najmanje ¾ glasova nazočnih. Počasni član nema pravo odlučivanja.”