Connect with us

Hrvatska

Puhovski: “Tito je uz Nikolu Teslu jedini svjetski značajan čovjek iz Hrvatske”

Objavljeno

-

Politički analitičar Žarko Puhovski gostovao je u Newsroomu gdje je komentirao aktualna događanja, Mostov referendum, situaciju u BiH i druge teme.

Komentirajući referendum Mosta Žarko Puhovski je rekao: “Oni su trebali čekati mjesec dana da se obznane rezultati popisa stanovništva pa bi bilo jasno da je postotak manji od ovoga koji se traži, ali ako su taj broj skupili, to je veliki politički uspjeh, neovisno što nemam simpatije za to. Upozorava na to ono što je svjetska pojava – val nezadovoljstva autoritetima koji se valja u raznim pravcima pa kod nas na trećerazrednoj temi kao što su covid potvrde može izaći van.”

Na pitanje nije li to riskanta politička igra, dodao je: “Oni su se dobro kladili. Više ne mogu doživjeti neuspjeh. Ako se kaže da nije dovoljan broj potpisa, mogu reći da su ih pokrali, to je i šef države rekao iako očito ne shvaća da je i sam dio vlasti. Vjerojatno će se realizirati prvo pitanje tako da će parlament prihvatiti tu temu i promijeniti Ustav. Ovo drugo će po mom uvjerenju Ustavni sud odbiti, a onda će početi priče o HDZ-ovom sudu, ali to je dio hrvatskog folklora.”

O poziciji Ustavnog suda u cijeloj priči kaže: “Bio sam prvi koji je upozorio da treba ići po čl. 17, da je to izvanredno stanje. Ovo sa zdravljem je pitanje za liječnike, a pitanje povrede ljudskih prava je drugo. To da mi nismo mogli ići iz Zagreba u Zelinu ili Samobor bez posebnog odobrenja dva mjeseca je flagrantna povreda temeljnog ljudskog prava i nezamislivo je da nije bio rezultat dvotrećinske odluke. Cijeli vic je da nema garancije za dvotrećinsku većinu, to je ideja demokracije. Oni su donijeli odluku da ja ne mogu izaći 18 km iz svog doma, to je nezamislivo bez posebnih mjera. Druga je stvar tko će proglasiti pandemiju. Ovo drugo je po mom sudu tehnička stvar koja povrjeđuje ljudska prava, ali ideja da netko ne da da mu nešto gurnu u nos da vide je li zaražen, to je teško opravdati.”

Već se priča i o pokušaju izvrdavanja raspisivanja referenduma iako je skupljen dovoljan broj potpisa, o čemu Puhovski kaže: “Treba mijenjati propis o referendumu. U nizu razvijenih zemalja tema za referendum se naznačuje godinu dana prije da bi se spriječilo da se stavljaju politikanske teme. Sadašnja situacija je loša, dovodi do toga da je referendum teško provesti, a doista treba biti oprezan jer referendum može koješta učiniti. Referendum koji su Željka Markić i društvo nametnuli i pobijedili, bio je moguć samo zato što je Milanović već tad imao zazor od Ustavnog suda i nije htio da oni kažu svoje mišljenje, a oni bi tad sigurno negativno rekli o toj inicijativi. Sad se radi o tome da se usvojeno na referendumu više ne može mijenjati. Mi neke stvari cementiramo referendumom.”

Reakcije oporbe komentira: “Jandroković je glumio boksačkog suca i dobro se zabavljao. U sudove ljudi nemaju povjerenja, presdjednik naziva ljude iz DORH-a bitangama, konzekvencija je uzet ću nož ili pušku i pravdu ću tražiti sam jer je sustavno ne mogu dobiti.”

Smatra da su ljudi u Hrvatskoj na prosvjedima bili nevjerojatno blagi i da neće doći do eskalacije ako i dođe do problema s referendumom: “Kod nas su ljudi na ulicama bili nevjerojatno blagi. Zato smatram da je velika greška što je termin terorizam uveden u raspravu, mislim da je to bilo pogrešno jer ne odgovara situaciji. Ljudi su nešto vikali, napali novinare, ali ne realno opasno, imamo blagu situaciju. Teško je reći da će se to nastaviti, ali moguće je jer su najgori trenuci prošli.”

Na pitanje može li Most tu preuzeti glavnu ulogu kaže: “Mislim da nemaju potencijal. Pojavili su se kao poticaj, ali nemaju organizaciju. Veći je problem što nemaju koncept. Njihov glavni koncept je neka vrsta neutralnosti. Oni nisu ni sasvim desno ni centar, moraju se jasnije postaviti. Imali su organizacijski uspjeh s temom koja nije njihova, ali za duže razdoblje treba stalna organizacija i nekakva jasna politička ideja koju oni nemaju.”

Smatra da se nisu spustili na razinu Suverenista: “Cijepljenje je njihova stvar. Nisu nasjeli na razinu primitivizma na što su nasjeli Suverenisti koji su isključili čovjeka iz stranke jer je zagovarao cijepljenje. Potpredsjednik stranke je dvaput rekao da je pozivanje na cijepljenje kao politički grijeh. Drugo, zašto bi mene smetalo da se rugate ravnozemljlašima? Zato jer se u tom gomilanju doista uključuju ljudi koji vjeruju da imamo čudne gmazove koji vode svijet, da Billa Gatesa zanima moj DNK, potpune ludosti. A ovi da bi se širili, ne žele si odsjeći rubove, radikale, pa ne žele pozvati na cijepljenje, možda sad ne bi rekli ni da je Zemlja okrugla. Kopernik nam je rekao da ono što vidimo, da se Sunce vrti oko nas, nije istina, nego da je istina ono što ne vidimo. Ako to možemo prihvatiti, otvara se mogućnost za teorije zavjere.”

“Ured predsjednika nastavlja promidžbu da je BiH bure baruta”

Dotaknuo se i odgode Milanovićevog odlaska u BiH zbog sigurnosnih razloga. “Ima tu nekoliko sistema. Dok Milanović napada HDZ, on je prihvatljiv značajnom dijelu lijevog biračkog tijela i nije prevario biračko tijelo, oni su htjeli da oslabi HDZ. On je doista ideološki napustio svoje pozicije, ali time što napada HDZ s desna, napada ih i to je dijelu ljudi na ljevici dovoljno. Što se tiče BiH, oni iz njegovog Ureda su napravili nešto ružno. Nastavili su njegovu promidžbu pozicije koja glasi da je BiH bure baruta, opasni susjed… Rekli su da su imali izvještaj. Mislim da se radilo o velikoj vjerojatnosti da se nađe u nekoliko neugodnih situacija. To je pregledom društvenih mreža netko mogao ustanoviti da postoji atmosfera animoziteta kao što s druge strane Milanović napada bošnjački unitarizam i kaže da je Dodik problem. Šef države bi trebao paziti, pogotovo kad se radi o toj ružnoj formulaciji sigurnosni elementi.”

“Aleksandra Zec je žrtva, a Tito je počinitelj”

Komentirao je i prvi istup novog šefa zagrebačkog SDP-a Viktora Gotovca koji je rekao da treba vratiti Trg maršala Tita i nazvati ulicu po Aleksandri Zec:

“To pokazuje smušenost u javnom polju. Aleksandra Zec je postala simbol činjenice da je dio naših sugrađana stradao jer su bili Srbi i Srpkinje. Radi se o tome da se od najviših vrhova države pokušalo zataškati situaciju s obitelji Zec. S Munibom Suljićem sam razgovarao pet dana prije nego što je umro, htio je da posredujem razgovor s nekim iz državnog odvjetništva gdje je htio reći neke stvari. Tu je država upletena, tu ne može biti spora, zataškavali su. Praksa hrvatske države je da zataškava stvari. Policajac može svašta napraviti, ja mogu svašta napraviti, ali država zataškava. Aleksandra Zec je simbol žrtve i moralna je obveza da se njeno ime uzme u obzir. Za to ime je odgovornost preuzela hrvatska država štiteći ubojice. Nasuprot njoj Tito nije žrtva nego počinitelj. Počinitelj velikih političkih postignuća, on je uz Nikolu Teslu jedini čovjek iz Hrvatske koji je svjetski značajan ikad bio po mom uvjerenju. Nijedan drugi političar nije bio svjetski relevantan. On je odgovoran za masovna ubojstva, za desetke tisuće ljudi koji su ubijeni bez suda i taj se pokolj ne može zaboraviti. Ideja da bi se o Titu govorilo bez prigovora ili samo kao o zločincu pokazuje nezrelost. Imamo nejasne kriterije. Po mom sudu nema dvojbe za Aleksandru Zec, za Tita ima. Žalosno je da se ljevica pokazuje po tome tko je za, a tko protiv Tita.”

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Sezona je bonusa: Evo tko ima pravo na njih i što donosi 13. plaća

Objavljeno

-

By

Vlada je početkom godine podigla maksimalne iznose određenog broja neoporezivih isplata, čime je poslodavcima otvorila dodatni prostor za nagrađivanje zaposlenika u ovoj godini. Između ostaloga, povećani su neoporezivi iznosi božićnice, naknade za godišnji odmor, naknade za troškove prehrane i dnevnica za službena putovanja.

Kada je riječ o neoporezivim isplatama radnicima koje se temelje na uspjehu poslovanja, poslodavcima je na raspolaganju mogućnost isplate nagrade za radne rezultate.

Riječ je o tzv. bonusima te se mogu isplaćivati kao dodatak na mjesečnu plaću i/ili jednom godišnje za postignute individualne rezultate. Bonusom se smatraju naknade koje se isplaćuju kao nagrada za dobro obavljen posao koji je rezultirao ostvarenim primitkom iznad plaće za redovit rad prema ugovoru o radu.

Treba naglasiti da Zakon o radu ne propisuje pravo na isplatu nagrade za radne rezultate. Poslodavci isplaćuju bonuse na temelju kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i drugih internih akata, kojima su određeni kriteriji za isplatu, piše tportal.

Fond nagrada ovisi o poslovnim rezultatima tvrtke, a način raspodjele ovisi o utvrđenim kriterijima. Neki poslodavci isplaćuju bonuse samo dijelu radnika koji su postigli najbolji učinak, a kod nekih se nagrađuju svi radnici u okviru određenog raspona nagrada.

Nagrada za radne rezultate

Posebna kategorija su menadžerski bonusi te su regulirani menadžerskim ugovorima. Kod menadžera se najčešće radi o isplatama godišnjih nagrada po shemama poticaja ili pravu korištenja opcijske kupnje dionica. Kod viših upravljačkih razina bonusi čine 30 do 60 posto godišnje fiksne plaće.

Isplate bonusa smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada koji nije plaća za određeni mjesec, već godišnja isplata koja nije pokrivena radnim satima. Ovakav oblik nagrađivanja do određenog iznosa je neoporeziv. U sklopu poreznih izmjena od početka ove godine povećan je maksimalan neoporezivi iznos nagrade za radne rezultate s 995,43 na 1120 eura.

Puni neoporezivi iznos nije uvjetovan ugovorenim fondom radnog vremena te se može u jednakom iznosu isplatiti radnicima zaposlenima s punim i onima s nepunim radnim vremenom.

Ako se neoporeziva nagrada isplaćivala tijekom godine, u praksi često kao dodatak uz redovnu mjesečnu plaću, za godišnji bonus moguće je neoporezivo isplatiti samo iznos do ukupno 1120 eura.

No ako se nagrada za radne rezultate isplaćuje u svoti koja prelazi 1120 eura, poslodavac je u tom slučaju dužan na isplaćene svote obračunati i platiti sva propisana javna davanja iz plaće i na plaću.

13. plaća

Treba naglasiti da za korištenje neoporezivog primitka nije bitno razdoblje u kojemu je radnik ostvario radni rezultat zbog kojega ga poslodavac nagrađuje. To znači da se za isplatu u 2024. godini primjenjuju porezna pravila za tu godinu, neovisno o tome kad je obavljen rad i ostvaren radni rezultat na koji se odnosi primitak.
Iako je Vlada podigla neoporezivi godišnji iznos bonusa, poslodavci se zalažu za dodatni iskorak. Sve češće se govori o 13. plaći kao posebnoj nagradi svim zaposlenima i mogućnosti da ona bude neoporeziva.

Udruga poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske i Hrvatska udruga za turizam nedavno su objavili rezultate istraživanja koji su pokazali da je čak 99 posto poslodavaca u turizmu spremno isplatiti 13. plaću pod uvjetom da ona bude neoporeziva.

“To je na neki način poticaj dodatnom zapošljavanju i stimulacija radnicima da ostanu raditi u sektoru. Ova mjera ne bi ništa dodatno koštala državu, a bila bi značajna stimulacija za zapošljavanje i ostanak u Hrvatskoj”, naglasio je Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Hrvati među prvima u svijetu dobili digitalnu putovnicu: Poznato kako će funkcionirati

Objavljeno

-

By

AKD

Brži i jednostavniji prelazak granice, mogućnost najave dolaska na odredište i maksimalna sigurnost i pouzdanost samo su neke od prednosti korištenja digitalne putne vjerodajnice (eng. Digital Travel Credential – DTC), projekta čiju izradu, korištenje i pohranu trenutačno testiraju Hrvatska i Finska.

Krajnji cilj pilot projekta jest olakšavanje putovanja i unapređenje sigurnosti putnika putem najnovijih tehnoloških rješenja, a uz finsko-hrvatsko projektno partnerstvo provodi se još jedan međunarodni pilot projekt između Nizozemske i Kanade.

Među prvima u svijetu

S hrvatske strane pilot provodi AKD, koji je uspostavio sustav za izradu i korištenje DTC-a, i Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP), koje je u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb Franjo Tuđman uspostavilo sustav i instaliralo potrebnu opremu za provođenje DTC kontrole, a za odlazne letove prema i dolazne letove iz zemalja van Šengenskog područja (trećih zemalja).

Hrvatski građani su tako među prvima u svijetu mogli testirati digitalnu putnu vjerodajnicu, razvijenu na temelju specifikacije Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO). S obzirom na to da se temelji na ‘hibridnom’ konceptu koji kombinira putnu vjerodajnicu u digitalnom obliku, kao i fizičku komponentu koja je s njom povezana, digitalna putovnica jamči najvišu razinu sigurnosti.

AKD

Što se može s digitalnom putovnicom?

DTC je digitalna verzija fizičke putovnice na pametnom telefonu koja omogućava građanima unaprijed najaviti svoj dolazak na određenu destinaciju i time značajno smanjuje vrijeme čekanja na graničnim kontrolama i omogućava brži i jednostavniji prelazak granice.

MUP i AKD pozivaju građane da skinu mobilnu aplikaciju Certilia, preuzmu svoj mobilni identitet, valjanu putovnicu ili eOI dodaju u hrvatski wallet te postanu dionici ovog zanimljivog projekta. Trebaju li pomoć – imaju je u svim većim policijskim upravama. Do 15. ožujka 2024. u Certilia mobilni wallet je dodano više od 14.000 putnih dokumenata, a testeri i sudionici su iz Certilije hrvatskoj graničnoj kontroli poslali preko 600 najava putovanja u treće zemlje.

Podsjetimo, AKD i MUP u provedbi projekta DTC sudjeluju s partnerima Finskom graničnom stražom, Finnairom, Finskom imigracijskom službom, Finskom policijom i Finnaviom. Projekt je vrijedan 2,3 milijuna eura, a financira ga Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove Europske komisije.

Ukupni budžet za provedbu DTC pilot projekta u Hrvatskoj iznosi 1,1 milijuna eura od čega je 95 posto (1,04 milijuna eura) financirano sredstvima EU, a ostatak vlastitim sredstvima. Ovaj pilot projekt je tako još jedan u nizu uspješnih hrvatskih rješenja u području jedinstvenog digitalnog tržišta, internetske sigurnosti, digitalne znanosti i inovacija, te globalnog interoperabilnog rješenja putnih isprava temeljenog na ICAO standardima.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

ISTRAŽIVANJE: Polaganje vozačkog ispita u Hrvatskoj je najteže na svijetu, ali i najskuplje

Objavljeno

-

By

foto: Pixabay

Polaganje vozačkog ispita često je vrlo stresan proces, no gledajući globalno, za neke je on teži nego za druge.

Drugim riječima, u nekim dijelovima svijeta ti su testovi nešto lakši, a to u kombinaciji s financijskim troškovima testova može olakšati vozačima u određenim zemljama dobivanje dozvole.

Ali gdje je na svijetu najlakše naučiti voziti? Promatrajući troškove ispita, kao i njihovu težinu i dob u kojoj smijete voziti, stranica Zutobi je napravila rang-listu zemalja u svijetu u kojima je najlakše, ali najteže naučiti voziti, kao i koji su troškovi za dobivanje vozačke dozvole.

Zemlje u kojima je najlakše položiti vozači ispit

1. Meksiko

Sjesti za volan u Meksiku nevjerojatno je jednostavno iz više razloga. Prvo, u velikom dijelu zemlje zakonski ne morate polagati praktični ispit da biste dobili dozvolu, samo teoretski ispit. Štoviše, prije 2018. testa uopće nije bilo.

Drugi razlog je taj što legalno možete voziti s 15 godina u Meksiku, što je najmlađa dob od većine zemalja koje vam ne dopuštaju da vozite prije 18.

2. Katar

Najmlađa dob u kojoj možete legalno voziti u Kataru je zapanjujuće niska, sa samo četrnaest godina, što je gotovo pola desetljeća manje od svjetskog prosjeka. Povrh toga, cijena vozačkog ispita u Kataru iznosi 30 funti (35 eura), što je manje od polovice globalnog prosjeka od 75 funti (88 eura).

Cestovni ispit u Kataru uključuje i teorijski i praktični dio.

3. Latvija 

Latvija je europska zemlja u kojoj je najlakše naučiti voziti, a treća je zemlja u svijetu po kojoj je najlakše sjesti za volan. Test u Latviji košta samo 26 funti (30 eura), što je jeftinije od Meksika i Katara, ali njihova minimalna dob za vožnju je starija od 16 godina.

4. Sjedinjene Američke Države

Baš kao u Latviji, dob od koje možete voziti u SAD-u je 16 godina (iako nekolicina država ima malo drugačije zakone), a kao i u svih pet najlakših zemalja za polaganje vozačkog ispita, nisu potrebni sati nastave prije izlaska na ispit.

Cijena testa u SAD-u nešto je niža od svjetskog prosjeka i iznosi 116 dolara (97 eura).

5. Kanada

Treća sjevernoamerička nacija u prvih pet najlakših za dobivanje vozačke dozvole na globalnoj razini je Kanada. Ukupna ocjena Kanade od 6,93 samo je 0,02 iza SAD-a zbog neznatno više cijene testa koji je skuplji za 14 funti (16 eura).

Zutobi

Zemlje u kojima je najteže položiti vozački ispit

1. Hrvatska

Naša je zemlja prema ovome istraživanju završila na neslavnom prvom mjestu zemalja u kojoj je najteže položiti vozački ispit. Kao razlog navode skupe i stroge uvjete koji zahtijevaju veliku količinu učenja i praćenja da bi se položili.

Također navode da prosječan broj sati potreban za dobivanje vozačke dozvole iznosi 85 sati, a zakonska je obveza imati te sate prije nego uopće možete pristupiti ispitu.

Ipak, moramo napomenuti kako je minimalan broj sati koje kandidati moraju proći za B kategoriju u hrvatskim autoškolama iznosi 65, što se odnosi na 30 sati teorije i 35 sati vožnje. Za svaki pad ispita potrebno je dodatno odvoziti još minimalno 3 sata, što brojku od 85 sati čini jako nategnutom.

Hrvati također moraju predočiti više liječničkih uvjerenja i potrošiti oko 930 funti (1085 eura) da polože sve ispite i dobiju dozvolu.

2. Brazil

Prije nego što možete polagati cestovni ispit u Brazilu, zakonski ste obavezni sudjelovati u 60 sati nastave, 45 teoretskih i 15 praktičnih sati na cesti. Brazilski zakoni također nalažu da kandidati moraju proći prekomjerne liječničke preglede, poput psihološkog testa prije nego što im se dopusti vožnja.

Ukupni trošak svih ovih testova u prosjeku iznosi oko 213 funti (248 eura), a svi ti čimbenici u kombinaciji čine Brazil drugom zemljom u kojoj je najteže postati vozač.

3. Mađarska

Mađarska je treća zemlja gdje je najteže sjesti za volan. Mađari koji žele položiti ispit moraju proći očni i liječnički pregled, a zatim pohađati nastavu od najmanje 58 sati prije nego što mogu pristupiti testu.

S vedrije strane, oni mogu dobiti dozvolu godinu dana ranije od većine zemalja, a troškovi su relativno niski.

4. Bahrein

Bahrein je četvrta najteža zemlja za vožnju. Budući vozači moraju položiti medicinski, teorijski i na kraju praktični ispit. Povrh toga, moraju imati 18 godina da počnu voziti, a ispit stoji 361 funtu (420 eura).

5. Crna Gora 

Na visokom petom mjestu našla se i susjedna Crna Gora koja ima deveti najskuplji vozački ispit sa 239 funti (278 eura), a povrh toga zahtijevaju liječnički i oftalmološki pregled prije testiranja. Tek tada 18-godišnji budući vozači mogu pristupiti teoretskom radu i praktičnom vozačkom ispitu.

Zutobi

Zemlje u kojima je najjeftinije položiti vozački ispit

Mlađi ljudi u društvu uglavnom su oni s najnižim prihodima i najmanjom ušteđevinom, pa je stoga trošak polaganja vozačkog ispita veliki faktor u tome koliko je lako doći do vozačke dozvole.

1. Pakistan

Pakistanski vozački ispit je nevjerojatno jeftin, zapravo, cijena je manja od 200 PKR (1,20 eura). Osim što su cjenovno pristupačni, testovi su navodno nevjerojatno laki i stoga zemlja ima visoku stopu prolaznosti.

2. Indija

S druge strane granice, u Indiji, polaganje vozačkog ispita gotovo je jednako jeftino kao kod susjeda. Također, kao i u Pakistanu, test je nevjerojatno jednostavan s visokom stopom prolaznosti.

3. Vijetnam

Još jedna azijska nacija završava tri najjeftinije zemlje za polaganje vozačkog ispita, budući da u Vijetnamu košta samo 2 funte (2,30 eura). Vijetnamski test se sastoji od 450 pitanja u teorijskom dijelu, a zatim kratkog praktičnog testa.

Zemlje u kojima je najskuplje položiti vozački ispit

1. Hrvatska

Hrvatska je zauzela i prvo mjesto kada je u pitanju cijena vozačkih ispita. Hrvati moraju u prosjeku platiti 824 funte (960 eura) više od većine zemalja.

2. Malezija

Malezijski vozački ispit je vrlo temeljit i stoga vrlo skup, zahtijeva od kandidata da polože teorijske i praktične ispite. Povrh toga, Malezijci moraju provesti 33 sata na nastavi.

Iako je ukupna cijena od 505 funti (588 eura) 400 funti (466 eura) niža od Hrvatske, još uvijek je dovoljno skupa da ih svrstamo na drugo mjesto.

3. Andora

Sićušna pirinejska kneževina Andora treća je najskuplja država u kojoj se može polagati vozački ispit, s ukupnom cijenom od nešto više od 400 funti (466 eura). Budući da je Andora tako mala, svi se testovi odvijaju jedan dan u tjednu u istom ispitnom centru.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu