Connect with us

Nekategorizirano

Walter Matulich: "Htio bih biti zakopan u 'mom' groblju!"

Objavljeno

15 godina prije

-

Walter Matulić


Iz maglovitog gradića u Padskoj dolini uz zadarski pozdrav javio se šjor Walter Matulich (67) koji, kako nam priča, sanjari o tome da na Kalelargi, ljeti, zajedno prošetamo, da na Trgu (Piazza dei Signori) sjednemo opušteno, uz razgovor i kavicu.
Rođen je, prisjeća se s nostalgijom, u Arbanasima, 8. svibnja 1943. godine, u skromnoj kući sa dvorištem. U današnjoj ulici Bonifacija Perovića, na broju 15.
– Stara je to prizemnica, okružena đardinom koji je bio strast moga ćaće. Počivaju, on i mater, na cimitoriju grada Monze, bez utjehe blage hladovine zadarskih čempresa i oleandara, započinje svoju priču šjor Walter koji je sa svojom obitelji otišao za Italiju 1956.
Nono, iz Cerarie ili Voštarnice, rastao je u familiji od barkajola, priča nam Walter o svojim arbanaškim korijenima, a nona, iz familije Bajlo, rođena na Punti Bajlo, bila je iz obitelji starih zemljoradnika koji su ostali su u Arbanasima obrađivati svoje male parcele na Kolovarima, kod Kotlara, u Šinjoretovu, u Gaženici. Nisu se dali iz zavičaja.
– Imao sam 13 godina. Moja je familija, ćaća i mater, optirala za talijansko državljanstvo još 1948. godine, na temelju člana 19. pariškog Ugovora o Miru od 10. veljače 1947. Instanca je bila u više navrata, sistematski, odbijena. A razne žalbe nisu bile prihvaćene jer govorni jezik nije bio talijanski, a to je bio uvjet postavljen u čl. 19. rečenog Ugovora, što nije bila istina, priča Walter Matulich koji je pohađao talijansku osmogodišnju školu namijenjenu talijanskoj manjini u Zadru od 1949. do 1953., kad je “ex abrupto” bila zatvorena, iz političkih razloga, radi afere “Trst”. U njegovoj familiji govorilo se venetsko-zaratinskim dijalektom. Notorna činjenica.
– Cilo je susjedstvo o tome znalo i moglo svjedočiti. Dočepali smo se, ipak, talijanskog državljanstva i Italije drugim pravnim institutom – “otpustom” iz tadašnjeg jugoslavenskog državljanstva koji nam je u međuvremenu bio prilipljen, objašnjava nam naš Zaratin iz Arbanasa. U Zadru je često. Svake godine, od 1959. naovamo, uglavnom ljeti.
– Svoj sam godišnji odmor stalno provodio u Zadru. Nigdje drugdje. Ni u Apeninima, ni u drugim evropskim, privlačnim zemljama. Od 1968., pa dalje, u pratnji žene, a kasnije i dvoje djece. Mogu se hvaliti što sam uspio usaditi i u njihovu dušu ljubav prema Zadru i Dalmaciji. Imam sreću da mi je i supruga, divna životna partnerica, Arbanaška. Upoznao sam je u prvom razredu osnovne talijanske škole, daleke 1949., priča Walter pun nostalgije.
– Neću opisivati osjećaje koji me obuhvaćaju kad trajektom, smjer Ancona-Zadar, prođemo “Tri sestrice”, a iz daljine se nazire bijeli profil mog rodnog grada. Sa jednim stihom, Leopardi, talijanski pjesnik, sve je već rekao: “Lingua mortal non dice/quel ch’io sentiva in seno”, obuzet valovima sjećanja ljuljao se na braci uspomena prema svom voljenom gradu naš sugovornik koji je putem nasljednog prava postao, kao strani državljanin, vlasnik kuće u kojoj se rodio i živio trinaest godina.
– Rekonstruirao sam antičku prizemnicu. Investirao u nju, što krpe što konca, oko sto tisuća eura. Što je, za moju “kuletu”, ogromna cifra. A htio bih, znate, kao penzioner, provesti u njoj barem dio života koji je na izmaku, da bi kasnije bio zakopan u “mom” groblju, u jednoj skromnoj grobnici, kraj dida i babe, Walterova je želja.
Dotakao se malo i Padske doline u sjevernoj Italiji:
– Moja je rezidencija, inače, u gradiću Chiari. Arbanasa ima po cijeloj Italiji, na goju god stranu se krene. Raspršeni smo posvuda. U provinciji Brescia ima 5 do 6 familija, u provinciji Bergamo isto, u Milanu 10-tak familija, u Bologni još toliko, a fala Bogu, ima nas i u centralnoj Italiji, u Anconi, Lucci, Pescari, Firenzi, Rimu i u južnoj Italiji, u Napoliju, Bariju, čak i u otočkoj Italiji, na Siciliji, u Palermu, na Sardiniji, u Cagliariju, Algheru, Sassaru…, priča Walter kojemu, kako nam se tuži, Zadar strašno fali.
– Nema dana da ne prošetam, barem virtualno, kroz Kalelargu, Kolovare, Karmu i Fontanu, Rivu, Fošu, Trgom, preko Muraja… Na ekranu kompjutera stoji mi slika predivne “Piazze dei Signori” moga grada, veli Walter koji od početka ove godine ima status umirovljenika. Svoj radni vijek proveo je u osiguravajućim zavodima, bankarskim institucijama, špediterskim firmama i, na kraju, u jednoj metalurgijskoj industriji gdje je radio kao šef računovodstva.

 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

0 Comments

  1. roksi

    23. studenoga 2010. at 14:36

    …najbolji su ovi naši koji puno pate, a ne vračaju se za stalno…valjda vole patit.

     
    Odgovori

    • Bregdeti/wm

      24. studenoga 2010. at 13:58

      Nije jednostavno vratiti se “za stalno”.
      Vrime ( skoro šest decenija) je napravilo svoje.
      Stare prijateljske veze, iz ditinjstva, pošle u bevandu.
      Prominija se “milieu”, i na Poluotoku i u Arbansima.
      Fetivih prijatelja, one za koje bi skinija i košulju i gaće, ako pak još diše, onda žive u Zagrebu, Rijeci, Puli, ili u Kanadi, SAD, Francuskoj, Švedskoj, Njemačkoj, itd.
      Oko starine, pridošlica koliko Bog hoće. Nemaš ništa protiv njih.
      No, nisu elementi “humusa” u kojem si odrastao i koji su ti trasirali egzistenciju.
      Inšoma, prati te konstanta kontradikcija i, lipo, lebdiš između nekih fascinantnih sjećanja i konkretne stvarnosti.

       
      Odgovori

  2. pl

    24. studenoga 2010. at 10:11

    a zašto da se vrate kad je gore sad nego onda kad su otišli

     
    Odgovori

  3. roksi

    24. studenoga 2010. at 18:00

    Svaka skuža nadje muža. Tutto mondo cambia.

     
    Odgovori

  4. DOMOLJUB

    27. studenoga 2010. at 19:59

    ŠTO DRŽITE TOGA TALIJANČINU. ISTI JE ČLAN-VIJEĆNIK SLOBODNE OPĆINE ZADAR U IZBJEGLIŠTVU. KAKO VAS NIJE SRAM DRŽATI GA NA PRVOJ STRANICI Z NETA

     
    Odgovori

  5. INSTITUT

    28. studenoga 2010. at 17:37

    PLANOVI IZA KOJIH STOJE TALIJANSKI INSTITUTI
    Zbog poznatih povijesnih talijanskih pretenzija prema zadarskom području utvrđene su kontinuirane aspiracije koje traju do danas.
    Talijanske pretenzije počinju već u srednjem vijeku, kada se Zadar među dalmatinskim gradovima isticao važnim strateškim položajem zbog toga što je smješten na sredini «Istočno jadranske obale».
    Po svojim prirodno-zemljopisnim značajkama bio je tada najvažniji grad na istočnoj obali Jadrana. Te prirodne, strateške i ekonomske prednosti u srednjem vijeku utjecale su na politički razvoj grada, te njegov politički položaj činile težim i složenijim nego u drugim dalmatinskim gradovima.
    Navedene okolnosti utjecale su na njegov odnos spram mletačke vlasti, te je Venecija vodila posebnu politiku prema Zadru nastojeći prvenstveno da priznaje njezinu vlast. U takvoj politici je imala uspjeha, te je Zadar pod mletačkom upravom bio od 1409. – 1797. godine (gotovo četiri stoljeća).
    Nekadašnji teritorij mletačke Dalmacije zamijenila je austrijska vlast, od 1814. – 1918. godine, kada je Dalmacija postala austrijska pokrajina s glavnim gradom Zadrom. Prema austrijskom popisu stanovništva (1880., 1890., 1900., i 1910. godine) utvrđeno je da je u Zadru bilo koncentrirano više od polovice Talijana od onih što ih je bilo u čitavoj Dalmaciji. Glavno uporište talijanskog jezika, autonomaša i talijanštine bilo je u Zadru u glavnom gradu pokrajine, a u kojem se redovito za talijanski jezik izjašnjavalo više Talijana nego u svim drugim dijelovima Dalmacije zajedno.
    Zanimljivim držimo i stoga da je za vrijeme austrijske vlasti nad Dalmacijom, samo Zadar za razliku od svih drugih gradova i općina čitavo vrijeme imao u Zadru talijansku gradsku vlast sastavljenu od Talijana i autonomaša. Za očuvanje gradske talijanske vlasti veliku ulogu odigrali su pojedinci odnosno pojedini bogati Talijani i autonomaši, koji nisu ispuštali vlast.
    Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine počinje talijanska okupacija Zadra, odnosno Rapalskim ugovorom, 1920. godine, Zadar postaje dio teritorija Kraljevine Italije, čija je okupacija trajala do 1943. godine.
    Talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi «Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu». Udruga i danas djeluje, te ima svoje organe vlasti, općinsko vijeće, općinski odbor i predsjednika općine odnosno gradonačelnika. Njezini najaktivniji članovi su Franco Luxardo, gradonačelnik, Giorgio Varisco, financijski direktor općine, Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general i Renzo de Vidovich, direktor uprave lista «Il Dalmata», bivši predsjednik tršćanskog ogranka «Libero comune di Zara in esilio», bivši predsjednik Federacije esula i njen današnji član izvršnog odbora i dr.
    Navedene osobe su u stalnom kontaktu s pojedinim članovima «Zajednice Talijana Zadar», koji ih usmjeravaju u svojim iredentističkim planovima.
    «Slobodna općina Zadar u izbjeglištvu» redovito odražava skupštinu općine na talijanskom skupu «Raduno», kada se okupljaju jednom godišnje talijanski esuli iz cijeloga svijeta. Na skupu sudjeluju i pojedini dužnosnici Parlamenta i Vlade Republike Italije, Gianfranco Fini, bivši ministar vanjskih poslova Republike Italije, Carlo Giovanardi, ministar za odnose s Parlamentom zadužen za problematiku i pitanje esula u Republici Italiji, Roberto Menija, zastupnik stranke Nacionalnog saveza («Alleanza Nacionale») u talijanskom parlamentu i drugi, te iredentističkim stavovima vrše pritisak na RH u svezi povrata imovine, fojbi i dr. Na manifestaciji sudjeluju i pojedini članovi talijanskih udruga iz Zadra. Za napomenuti je da redovito dodjeljuju titule počasnog građanina «Slobodne općine Zadar u egzilu», te je tako titulu dobio Fini, Giovanardi i dr.
    U skladu s kontinuiranim agresivnim nastupima talijanskih iredentista, te izjavama pojedinih talijanskih političara o teritorijalnim pretenzijama prema RH, navedeni sada djeluju u više pravaca prema zadarskom području u cilju kako bi Zadar u budućnosti pripremili da postane sastavni dio teritorija Republike Italije, a iza čijih projekata i planova stoje talijanski instituti.
    Prema prokušanim iredentističkim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, u masama građana Zadra stvorili su strah, zavidnost i propagandu, kako Zadar spada u interesnu sferu Republike Italije, te da mora biti jači talijanski utjecaj na zadarskom području i dr., što su im omogućile pojedine osobe koje su obnašale vlast u zadarskoj Županiji i u Gradu Zadru, te im pripremili teren za kupovanje nekretnina i izgradnju objekata u cilju budućeg naseljavanja Talijana iz Republike Italije, a time i da Zadar u budućnosti postane talijanskim teritorijem.
    Prvo, djeluju preko talijanskih udruga u Zadru («Zajednica Talijana Zadar» i zadarske podružnice Dante Alighieri), te ih usmjeravaju u raznim projektima (pridobivanje novih članova, afirmiranje Zajednice i dr.). Hrvatski okupatori kroz povijest su se služili svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko «produženih ruku» iz hrvatskog naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general dolazi svaka četiri mjeseca u RH te im daje smjernice kako osvojiti Zadar i druga područja RH.
    Drugo, stvaraju bogate talijanske pojedince u Zadru s ciljem jačanja talijanskog utjecaja u Zadru, te su uporište našli u prokušanoj šabloni iz prošlosti da vladaju Zadrom.
    Trećo, protiv hrvatskih nacionalnih interesa talijanski iredentisti djeluju i preko bankarskog sustava, a naročito preko «Hypo Alpe Adria Bank», čiju su banku u Zadar doveli osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili.
    Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo
    Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Navedeni plan kupnje nekretnina preko «Hypo banke» osmislili su esulsko iredentističke udruge iz Republike Italije, a sve s ciljem da pomoću nekretnina povrate nekadašnji «izgubljeni teritorij Zadra». Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše preko austrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijih i najvrijednijih nekretnina u Zadru.
    Četvrto, znakovitim smatramo i podatke da talijanski iredentisti planski usmjeravaju osobe sklone distribuiranju i krijumčarenju opojnih droga na zadarskom području, kako bi ovladali zadarskim područjem. Istima pripada značajna uloga u krijumčarenju opojnih droga, a sve u cilju da hrvatska mladež što više konzumira opojne droge iz razloga da im se u budućnosti ne bi imao tko suprostavljati u njihovim planovima spram zadarskog područja. Navedeni su značajno financijski ojačali po distribuiranju droge, te je Zadar po statistikama već godinama u samom vrhu konzumenata opojnih droga.

     
    Odgovori

  6. roksi

    28. studenoga 2010. at 18:28

    Ti stvarno i jesi za mentalnu instituciju.

     
    Odgovori

  7. vily

    22. prosinca 2010. at 11:44

    Interesantno nitko od njh neće reći da pate za Hrvatskom i da su Hrvati nego kažu da su Dalmatinci. Oni ne mogu podnijeti što je Zadar centar Hrvatske i da više talijanski nikad neće biti.Zadar je bio kratko vremensko razdoblje talijanski na svu sreću i to od 1920-1943. A prije je bio mletački, austrijski, francuski pa opet austrijski i samo kratko talijanski-fašistički. Ne ponose se svojim albanskim korijenima već su im bolji talijanski -kojima niti ne pripadaju (pa oni nemaju ni kapi talijanske krvi).Ni talijanski nisu znali kad su optirali u Italiju. Zašto ih je sram reći da su se asimilirali – pa imaju hrvatska prezimena.

     
    Odgovori

  8. Bregdeti

    23. prosinca 2010. at 10:03

    Prvo. Nije se optiralo “u Italiju” nego na istočnoj obali Jadrana “za talijansko državljanstvo”.
    Drugo.To da bivši optanti “ni talijanski nisu znali” afirmacija je koju bi njezin autor morao dokazati. No, on je smatra apodiktičnom….
    Treće. Konzistentan broj Dalmatinaca-Hrvata nosi “talijanska” prezimena: Armanini, Arneri, Biankini/Bianchini, Boniccioli, Borelli, Botteri, Carbonini, Dellavia, Franceski/Franceschi, Longin/Longhin, Merlo, Morpurgo, Nardelli, Orlandini, Petricioli/Petriccioli, Pezzi, Piasevoli, Santini, Tartaglia, Tedeski/Tedeschi, etc., etc.
    Tribalo bi ih pitati da li ih je sram to što su se “asimilirali”.
    Ergo, prezime niti generira niti definira pripadnost određenoj naciji.

     
    Odgovori

Ostavite komentar

Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora

Objavljeno

6 dana prije

-

8. prosinca 2025.

By

Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.

Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.

I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.

Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.

Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.

Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.

Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.

Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.

Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.

Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.

Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.

Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…

Objavljeno

3 mjeseca prije

-

4. rujna 2025.

By

Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.

Deveta umjetnost

Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.

Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.

Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima. 

Teške teme kroz “lake” doskočice

Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.

U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).

Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije

Objavljeno

4 mjeseca prije

-

26. kolovoza 2025.

By

Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.

Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.

Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.

Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu