Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTO / Zgrablić na misi za kraj akademske godine: “Uspjeh se ne mjeri samo ocjenama i titulama, već time koliko smo ljudi”

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Misu zahvalnicu za akademsku 2024./25. godinu Sveučilišta u Zadru u nedjelju, 22. lipnja, sa svečanim Tebe Boga hvalimo, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Misa zahvalnica je poziv „da iz svega što smo doživjeli ponesemo ne samo znanje, nego i mudrost; ne samo informacije, znanstvene alate i titule, nego i povjerenje u Boga koji ide s nama“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da je na kraju akademske godine dobro stati zbog sabiranja rezultata, umora, ali i zbog smisla.

„Prebrzo prelazimo iz roka u rok, iz semestra u semestar, a malo zastajemo kako bismo rekli jednostavno, a važno: Hvala. Zahvalnost je više od uljudnosti i pristojnosti: ona je čin slobode, govor srca, riječ molitve. Tko zahvaljuje, prepoznaje da nije samo svojim snagama sam dosegnuo puno toga, nego vidi još širu sliku svoga nastojanja, truda i djelovanja“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da nas „zahvalnost uči istini i poniznosti, ali i radosti“.

Poručivši kako je važno da Bogu, izvoru svega dobra, zahvalimo za proteklu akademsku godinu sa svim njenim trenucima: lakima i teškima, jasnima i zbunjujućima, nadbiskup je istaknuo da je, liturgijski, zahvaljivati Bogu čin pobožnosti, ali i duboki čin vjere.

„Zahvalnost u euharistiji nas podsjeća tko je izvor svakog dara, tko je nositelj naše svakodnevice i tko jedini vidi sve neizrečeno: trud, umor, male uspjehe i tihe pobjede. Zahvalnost pred Bogom uči nas da je sve Božja milost, da ništa nije samo naše postignuće, nego dio veće priče u kojoj Bog djeluje u nama“, naglasio je nadbiskup.

Razmatrajući Isusovo pitanje učenicima: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ u navještenom Evanđelju, nadbiskup je rekao da to „nije akademsko pitanje, ispit i provjera znanja. To je pitanje osobnog identiteta i vjere. Isusovo pitanje učenicima ne traži pametan odgovor, nego iskreno srce“, naglasio je mons. Zgrablić, istaknuvši da „vjera nije informacija, nego osobni odgovor“.

„Kada u akademskoj zajednici gotovo sve mjerimo uspjehom, količinom položenih ispita, brojem pročitanih knjiga, znanstvenih radova i citata u raznim znanstvenim radovima, Isus nas podsjeća da znanje nije isto što i Mudrost, da informacije nisu isto što i Istina, da znanstveni alati nisu isto što i Život. Vjera nije prepričavanje tuđih mišljenja ili znanstvenih otkrića, utvrđivanja i pojašnjavanje određenih Božjih zakonitosti. Vjera je osobni stav, osobna odluka, čin osobne volje i opredjeljenje srca. Vjerovati znači imati udjela u Božjem životu“, poručio je mons. Zgrablić, potaknuvši sve da odgovore na pitanje: „ Tko je Isus Krist za mene?“.

„Je li Isus za tebe samo jedan od likova iz djetinjstva, iz tradicije, povijesti, s vjeronauka ili Onaj tko ide s tobom kroz stvarne izazove života, sumnje, krize“, upitao je mons. Zgrablić, istaknuvši da Petrov odgovor Isusu: „Ti si Krist – Pomazanik Božji“, pokazuje kako „Petar ne ponavlja tuđa mišljenja, nego izriče ono što je njegovo srce osjetilo, ali to nije spoznao „po krvi i tijelu“, nego po Duhu koji mu je to nadahnuo, po onome što je spoznao po duhovnoj inteligenciji svoga srca“.

Cilj vjernika „nije samo da znaju što više, nego da jasnije prepoznaju djelovanje Duha Svetoga u sebi i drugima; da nam vjera bude kompas i u znanosti, poslu, obitelji, međuljudskim odnosima. Vjera bez osobnog odnosa s Kristom ostaje teorija, a odnos s Kristom ne gradi se samo riječima, već životom, kroz odluke, ponašanja, reakcije. Osobni odgovor na Kristovo pitanje postaje čin unutarnje hrabrosti.

U zajedništvu s Kristom i osluškujući Duha Svetoga, znanje se pretvara u smisao, a učenje u mudrost. Zato je vjera u Isusa najvažniji kapital koji se može ponijeti iz akademske godine“, poručio je nadbiskup.

Rekavši kako nam „Isus otkriva Božju logiku u kojoj nema slave bez predanja i života bez žrtve“, mons. Zgrablić podsjetio je da je akademska godina „donijela i neispavane noći, stres zbog nekih zadataka i rokova, mentalni pritisak, neuspjele ispite, sumnje u vlastite sposobnosti, ponekad i pitanja: Jesam li na pravom putu? Ima li sve ovo smisla“.

„Isus ne uljepšava stvarnost – on pokazuje istinu, da put koji vodi prema punini života prolazi i kroz teškoće. Ali, ako vjerujemo, ne ostajemo sami. Krist ide ispred nas, ne da nas promatra s visoka, nego kao onaj koji je već prošao najdublju tamu. On postaje snaga u našim križevima i naporu životnog puta“, rekao je nadbiskup.

Potaknuo je na zahvalnost za uspjehe, „ali i za naše borbe i križeve, jer nas to izgrađuje. U njima se rađala naša pozitivna otpornost, dubina i istinska vjera.

U svijetu koji nas poziva da budemo bolji od drugih, da skupljamo bodove, certifikate, preporuke, nagrade, priznanja, Isus predlaže drugačiji put: ne čuvaj život samo za sebe, daruj ga“, poručio je predvoditelj slavlja, rekavši da nas „Isus poziva na život koji nije zatvoren, nego otvoren, dostupan, koji se dijeli.

Naš život u Božjim očima ne mjeri se uspjesima po ljudskim mjerilima, nego dobrom koje smo učinili, zahvalnošću koju smo iskazali, poniznošću koju smo živjeli, mjerom kojom smo se darovali, pomoći u kojoj smo prosvijetlili drugoga da bude bolji, radošću kojom smo usrećili drugoga.

Isus nas poziva na drugačiji pogled na uspjeh, u kojem se ne mjeri sve ocjenama, bodovima i titulama, već time koliko je čovjek po mjeri Kristovoj“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Upozorio je kako „u društvu koje nagrađuje vidljivost i učinkovitost, lako zaboravimo tihu svakodnevnu svetost: kada nekome ustupiš vrijeme, strpljenje, rame za oslonac. Isus nam pokazuje da najdublji trag ostavlja onaj tko se daje, koji umire sebi, a ne onaj tko se sebično štiti i gomila materijalna dobra“.

„Isus traži da budemo darežljivi u vremenu, pažnji, suosjećanju. Taj model trebaju Crkva, znanost, akademska zajednica i svaka osoba: ljude koji ne žive da bi sačuvali sebe, popeli se na ‘viši položaj’, nego da bi oblikovali svijet u sebi i oko sebe u svjetlu Evanđelja, po Božjoj mjeri“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

U misi su koncelebrirali umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, svećenici, predavači na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, među kojima i dr. don Zdenko Dundović, ravnatelj toga Odjela. U misi su sudjelovali prorektori Sveučilišta u Zadru: prof. dr. sc. Anita Pavić Pintarić, prorektorica za studente i studije, prof. dr. sc. Lena Mirošević (za organizaciju, ljudske potencijale i izdavaštvo) i prof. dr. sc. Zvjezdan Penezić (za znanost i informacijsku strukturu) te neki profesori i studenti.

I. G.

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu