Na blagdan bl. Jakova Zadranina, u ponedjeljak, 27. travnja, svečano misno slavlje u crkvi sv. Frane u Zadru predvodio je fra Stipe Nosić, gvardijan zadarskog samostana sv. Frane.

Misi je prethodila procesija u kojoj je fra Stipe nosio relikviju bl. Jakova Zadranina koju je 1926. godine samostanu sv. Frane u Zadru, u kojeg je bl. Jakov ušao kao brat redovnik, darovao franjevački samostan u Bitetttu gdje je bl. Jakov djelovao do svoje smrti, i gdje se nalazi njegovo neraspadnuto tijelo.

Procesija u kojoj su nošeni i Evanđelistar, slika bl. Jakova i crkveni barjaci iz pučke tradicije samostana sv. Frane krenula je iz crkve sv. Frane, središnjim dijelom ulice Zadarskog mira 1358., sjeverozapadnim dijelom zadarske rive, preko lokacije Morskih orgulja, Prilazom hrvatske čitaonice, u crkvu sv. Frane. Za vrijeme procesije pjevane su pučke pjesme i moljene litanije bl. Jakovu, a po završetku procesije, prije mise, puk je počastio relikviju bl. Jakova.

Blagdan bl. Jakova prvi put proslavljen procesijom s njegovom relikvijom

Na ovogodišnji blagdan prvi put je održana procesija i nošena relikvija bl. Jakova koja se sto godina nalazi u zadarskom samostanu sv. Frane. Na tom relikvijaru piše: „Iz tijela blaženog Jakova iz Bitetta, redovnika, građanina Zadra”. Njenu autentičnost je 23. studenog 1926. potvrdio Petar Dujam Munziani, apostolski upravitelj Zadarske nadbiskupije.

Drugu Jakovljevu relikviju zadarskom samostanu sv. Frane darovali su franjevci iz Bitetta 1989. godine, kad su hodočastili u Jakovljev rodni Zadar. U tom moćniku nalazi se prah tijela bl. Jakova, ugrađen u brončani umjetnički prikaz procvjetalog štapa blaženika. Na tom relikvijaru piše: „FRATRES BITECTI JADERAE FRATRIBUS RELIQUIARIUM CUM PULVERE B. JACOBI CORPORIS DONO ATTULERUNT, 18 IUNII 1989“ (Franjevci Bitetta franjevcima Zadra. Relikvijar s prahom tijela blaženog Jakova poklanjaju, 18. lipnja 1989.).

Uz moći, franjevci su tada samostanu sv. Frane darovali i sliku bl. Jakova, ulje na platnu, autora Guida Sale. Ta slika i moćnik nalaze se sada na zidu u crkvi sv. Frane i dostupni su vjernicima za čašćenje.

„Možemo reći da se bl. Jakov Zadranin vratio u svoj grad. Bl. Jakov vratio se „na velika vrata“ u svoj rodni Zadar u nedjelju, 5. svibnja 2024., kada su franjevci iz Bitetta došli u Zadar s moćnikom, Prst blaženika, kojeg svake godine svečano nose u tradicionalnoj procesiji u Bitettu. Tada je u procesiji zadarskim ulicama za relikvijom bl. Jakova bilo nekoliko tisuća ljudi“, podsjetio je fra Stipe u propovijedi, predstavivši bl. Jakova u kontekstu nekih povijesnih činjenica.

„Talijani su priznavali da je bl. Jakov rodom iz Dalmacije. Oni ga zovu Beato Giacomo Illirico da Bitetto (blaženi Jakov Ilirac iz Bitetta), jer je veliki dio života proveo u Bitettu. Ppapa Klement XI. ga je 1700. proglasio blaženim i tada je u službeni popis blaženika ušao s imenom blaženi Jakov Ilirik (Beato Giacomo Illirico), a u doba u kojem je živio, imenom Ilirik označavalo se Hrvata.

Dvjesto godina kasnije, breveom Leona XIII. iz 1892., Zadarskoj nadbiskupiji odobren je njegov liturgijski kult, čime je potvrđeno da je Jakov rođen u Zadru. Hrvati ga zovu blaženim Jakovom Zadraninom i s tim imenom uvršten je u Časoslov i Misal franjevačkih zajednica hrvatskog jezičnog područja, s tekstovima za njegovo liturgijsko štovanje“, rekao je gvardijan Nosić.

Nosić je naveo i novije inicijative u promicanju čašćenja bl. Jakova među vjernicima u Zadru. Od srpnja 2023. godine, svakog 27.-og u mjesecu, što je datum Jakovljevog blagdana, u crkvi sv. Frane u Zadru večernjom misom slavi se mjesečni spomen bl. Jakova. Od 2024. godine, u Zadru su održana tri Likovna natječaja „Blizu je, blizu“ o prikazu motiva iz života bl. Jakova u kojem sudjeluju djeca iz zadarskih škola i vrtića. Zbog toga je i u klaustru zadarskog samostana sv. Frane 2024. otvorena „Soba blaženog Jakova“ u kojoj su izloženi likovni radovi djece o bl. Jakovu, sudionika toga natječaja. Dječji vrtić „Radost“ u Zadru objavio je 2026. slikovnicu „Putevima dječaka Jakova – Blaženi Jakov Zadranin“ u kojoj su objavljeni dječji radovi o blaženiku.

„Prema izjavi fra Sebastijana Flè, koji je u zadarski samostan došao 1919. i u kojem je tada s talijanskim franjevcima boravio nekoliko godina, zapisano je kako je blagdan fra Jakova slavljen u crkvi sv. Frane, kada se u crkvu stavljala blaženikova slika koja je tada čuvana u blagovaonici samostana. Ta slika uništena je u bombardiranju samostana u Drugom svjetskom ratu, kad je oštećena i blagovaonica“, rekao je fra Stipe.

Pozicija bl. Jakova Zadranina

Jakov je rođen u Zadru 1400., prezivao se Varingez, kako je sačuvano u talijanskim franjevačkim arhivima, (Varinac najbliže odgovara hrvatskoj verziji), od oca Leonarda i majke Beatrice (Blaženke). Kršten je u crkvi sv. Marije Velike, koja se nalazila na mjestu kod sadašnje tržnice u gradskoj luci na poluotoku.

Knjigu ‘Pozicija Beato Giacomo da Bitetto‘ napisao je u promicanju njegove svetosti Filipo Marino Cavalieri, u izdanju Svetišta bl. Jakova u Bitettu, 1999. godine. U Poziciji piše: „Od šezdesetak godina svoga redovništva, četrdeset ih je u razmacima proveo u Bitettu, a desetak u Cassano Murge i kraće vrijeme u Bariju i u Corvensanu. Umro je vrlo star u Bitettu, 1496. i pokopan je na samostanskom groblju. Dvadesetak godina nakon smrti, oko 1515., pronađeno mu je, na čuđenje svih, tijelo potpuno neraspadnuto“. Knjigu Pozicije na hrvatski je preveo nekadašnji provincijal fra Alfonz Orlić, koji je kao provincijal više puta posjetio Bitetto. Pozicija otkriva kako je Jakov ušao u red 1436. – 1437., rekao je gvardijan Nosić.

Upozorio je da taj podatak treba uzeti s rezervom. „U Red se ulazi sa svečanim zavjetima. Jakov je otišao u Italiju prateći provincijala na kapitul, pa je tamo ostao. Jakov je u samostanu u Zadru bio tercijar, brat bez zavjeta koji je nosio habit, što je u to doba bio čest slučaj. Kao takav, mogao je pratiti provincijala fra Nikolu iz Trogira na Kapitul koji se 1430. održavao u Asizu“, rekao je fra Stipe.

Bl. Jakov Zadranin bio je franjevac opservant

Podsjetio je da su u to vrijeme u Franjevačkom redu bile rasprave i podjele oko načina nasljedovanja sv. Franje. Opservanti su bili za strogo opsluživanje Pravila sv. Franje, da žive bez udobnosti, vlasništva i institucionalnog bogatstva. Konventualci su smatrali da franjevci mogu posjedovati imovinu kako bi mogli služiti Crkvi i društvu.

„Red se nekoliko desetljeća kasnije, 1517., i službeno  podijelio na opservante i konventualce. U tom smislu, lomove je doživio samostan sv. Frane u Zadru, jer su u Jakovljevo vrijeme u njemu živjeli konventualci i opservanti. Zbog napetosti među njima, na traženje fra Nikole iz Trogira, koji je kao opservant bio gvardijan franjevačkog samostana na Ugljanu, papa Eugen IV. dozvolio je 1442. da se izgradi samostan sv. Križa izvan zidina Zadra u kojeg su prešli opservanti. Papina bula o tome sačuvana je u samostanu sv. Frane. Dvanaest godina poslije, zbog opasnosti od Turaka, samostan je srušen. Opservanti su se vratili u samostan sv. Frane, što je bulom odredio papa Nikola V. 1454. godine, u kojoj piše da se franjevci presele u samostan sv. Frane. Papina bula je izdana 20. ožujka 1454., a čuva se u samostanu sv. Frane.

Naslijeđene obiteljske nekretnine unovčio je za izgradnju samostana sv. Križa izvan zidina Zadra

Prema dokumentu u Zadarskom arhivu, kojeg je našao fra Petar Runje, Jakov je u oporuci iz 1437., po kojoj je naslijedio dosta nekretnina, nazvan opservantom. Iako je bio u Italiji, po pravomoćnosti te oporuke koja je izvršena desetak godina kasnije, novac od prodaje imovine dao je za izgradnju opservantskog samostana sv. Križa, rekao je gvardijan Nosić, istaknuvši: „Da je Jakov bio na strani onih koji su željeli izvornije živjeti franjevaštvo, dokazuje da je živio baš u opservantskim samostanima u Apuliji: u Cassano Murge, Bariju, Corvensanu i Bitettu, što je dokumentirao i rukopis iz Firenze“.

U tom kontekstu, naglasio je da je i „na slici Gospe od Milosti, koja se nalazi u sakristiji crkve sv. Frane u Zadru, a na kojoj je sačuvan izgled zadarskog samostana sv. Križa, Jakov naslikan među vodećim opservantima Reda, kod fra Jakova Markijskog i fra Ivana Kapistrana, koji su kao i Jakov u doba nastanka te slike još bili živi“.

„Fra Augustino da Ponzone piše da je Jakova vidio, upoznao i iskazao mu poštovanje u Apuliji u siječnju 1488. u samostanu u Bitettu za vrijeme kanonske vizitacije koju je obavljao tadašnji generalni vikar cismonstanskih opservanata o. Ivan de Sestri, kojem je fra Augustin bio tajnik“, rekao je Nosić.

U samostanskom arhivu sv. Frane u Zadru, u staroj bilješci o blaženicima i biskupima Franjevačke provincije sv. Jeronima je i ime Jakova, o kojemu piše: „Brat Jakov, po rođenju Ilirik, Slaven iz Zadra, zavjetovani laik, proslavio se bezbrojnim i velikim čudesima. Njegovo časno tijelo, premda je čak sto godina ležalo mrtvo, ostalo je potpuno, neraspadnuto i posve neiskvareno“. U toj bilješci navedeno je da je tekst uzet iz knjige Menologium Franciscanum njemačkog franjevca Fortunata Hueber, tiskanoj u Münchenu 1698., dakle prije Jakovljeva proglašenja blaženim“, rekao je fra Stipe.

„Providnost je htjela da Jakov dospije u Italiju gdje je izvornije živio franjevački poziv. Iako se ulaskom u Red odrekao imovine, nije izbjegavao ići u prošnju za samostan, kako je tada bio običaj. Nije se bojao ni kuge, koja je u to doba vladala u kraju gdje je živio, nego je posjećivao bolesne.

Bio je skroman i nije se posebno isticao, osim pobožnim i svetim životom, što su uočila njegova subraća i ljudi koji su tražili da za njih moli. Uglavnom je molio u kapelici posvećenoj Gospi koju je narod nazivao „Benedetta“ i prema kojoj i danas gaje posebno štovanje. Obrađivao je vrt i kuhao za braću te su sačuvane mnoge priče o njegovim kulinarskim sposobnostima. Brojna su svjedočanstva kako je imao srca za ljude u različitim potrebama. Volio je životinje, jednom je zaštitio zeca koji se, bježeći od lovaca, sakrio pod njegov habit.

Jakov je postao Božji ugodnik po čijem zagovoru se događaju čudesa. Više od pet stoljeća poslije njegove smrti, njegovi zadarski sugrađani mole da se po njegovu zagovoru dogodi čudo da ga Crkva proglasi svetim“, poručio je gvardijan Nosić, koji je na kraju mise puk blagoslovio Jakovljevom relikvijom, koja se za vrijeme mise nalazila ispod slike bl. Jakova u crkvi.

Pjevanje glagoljaških napjeva na misi predvodio su članovi KUD-ova Radovin, Rtina i Ražanac, pod vodstvom Ivice Dundovića. Prije početka procesije izmoljena je zagovorna molitva bl. Jakovu, sa zazivom da  blagoslovi obitelji i djecu koje je Jakov osobito pomagao.

Ines Grbić