ZADAR / ŽUPANIJA
ODGOVOR NADBISKUPU Zadarski antifašisti: “Partizani nisu ubijali iz obijesti. Mnogi svećenici na otocima surađivali su s njima!”
Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Zadra uputila je priopćenje za javnost, odnosno svoj odgovor na hodočašće zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića na Molat. Priopćenje koje potpisuje predsjednik Udruge, Miljenko Letinić, donosimo u nastavku:
“Kada će se prestati sa svađama hrvatskog naroda?
Prošle subote, točnije 11. ožujka, u organizaciji Zadarske nadbiskupije održano je korizmeno hodočašće koje je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, a povod je bio, kako je kazano, 80. godišnjica okrutne smrti (ubojstva) redovnice rodom s Molata, a koje se dogodilo u Drugom svjetskom ratu. Sjećanje na žrtve koje su, na žalost, posljedica svakoga rata, samo po sebi, podrazumijeva potrebu odavanja pijeteta s porukama mira, ljubavi i dobrote, te osude rata kao jednog izopačenog i opasnog stanja ljudskog uma, najvećeg zla kojeg čovjek može smisliti i provoditi. Mi zadarski antifašisti očekivali smo da će i ovo hodočašće biti organizirano s tim ciljem i takvim porukama. Ovo, tim više, što u svim našim istupima osuđujemo sva stradanja nevinih žrtava i ograđujemo se od onih koji su koristili ratno stanje za bilo kakve osobne obračune, promoviranje bezakonja, nepravde i straha, te podsjećamo na potrebu da žrtva ima pravo na mir. Na žalost ovo hodočašće u Molat, na mjesto poznato, među ostalim, po kalvariji preko dvadeset tisuća Hrvata, naših sumještana, Dalmatinaca, otočana, koje su fašisti mučili u logoru samo zato što su željeli slobodu, korišteno je za druge svrhe.
Voditi hodočašće i držati propovijed s tvrdnjom da su se spomenuta ubojstva radila ciljano „ iz mržnje prema vjeri, prema Bogu, Crkvi i svećenstvu“, te kako je i spomenuto okrutno ubojstvo rezultat „mržnje prema katolicima“ je, u najmanju ruku, neprihvatljivo, štetno, sramotno i nedostojno crkvenog poslanja, vjere i istine.
Postavlja se pitanje, čemu služe takve kvalifikacije, takve monstruozne optužbe?
Također, postavlja se pitanje, do kuda će to ići? Hoćemo li partizane i cijelu NOB-u optužiti kao zločince i zločinačku organizaciju? Hoćemo li one koji su svoje živote, svoju mladost ostavljali po dalmatinskom i hrvatskom kamenu boreći se protiv fašizma, za slobodu, okriviti za smrt Isusa, za sve zločine ovoga svijeta? Na kraju, možemo li ovakvo uporno iskrivljivanje činjenica kvalificirati kao namjerno, kao mržnju? Ne želimo se time baviti. Ne želimo ulaziti u namjere, ali imamo pravo i potrebu pozvati na istinu, mir, dostojanstvo i ljubav.
Ubojstvo se uistinu dogodilo. I kakav zlotvor bi trebao biti da to i svako drugo ubojstvo, netko pravda? Povijest ne možemo izbrisati, ali možemo i moramo utjecati na to da našim mladim generacijama govorimo istinu. Jer, da je istina da su partizani ubijali zbog mržnje prema vjeri, Bogu, Crkvi, zbog mržnje prema katolicima, tko bi onda na zadarskim otocima preživio Drugi svjetski rat. Tvrdnja da nitko nije odgovarao za spominjana ubojstva je, također, neistina. Od nekih ubojstva se ogradila tadašnja ćelija Partije, osudila ih uz obrazloženje da to nanosi ogromnu štetu NOP-u.
Za ubojstvo jednog svećenika, koji je pomagao logorašima na Molatu i davao korisne informacije o fašistima, izvršitelji su sudski odgovarali i izrečena im je kazna do šest godina zatvora. Usput, isti nisu imali nikakve veze s partizanima i Partijom, bili su obični probisvijeti, kako ih je okvalificirao sud.
Da partizani nisu ubijali iz motiva, koje navodi poštovani Nadbiskup, govori u prilog činjenica da su mnogi svećenici na otocima surađivali s partizanima, neki bili i članovi mjesnih NOO, primali pomoć od kotarskih NOO (dokumenti iz samostana Zaglav 1. listopada 1943. godine), svećenici su imali ogromne zasluge u zaštiti domicilnih stanovnika prosvjedujući protiv odvođenja u logore ili kod strijeljanja (Soline, Ugljan, Žapuntel, Premuda, Sutomišćica, Preko, Kraj, Tkon Zaglav… Svećenik iz Ista spasio je mnoge mještane, a i sam je bio zarobljen i odveden u Trst).
Dvanaest svećenika je 29. prosinca, 1943. potpisalo Proglas katoličkog svećenstva i učitelja Sjeverne Dalmacije u kojem se ističe „nepokolebljivo svrstavanje uz ideale svog naroda i NOB“.
Nažalost, postoji niz dokumenata i svjedočanstava o drugačijem ponašanju pojedinih svećenika, koji su surađivali s okupatorima. Iz današnje perspektive lako je govoriti da je o njihovoj krivnji trebao odlučivati sud, da nisu neki trebali biti ubijeni. Učinjeno ne možemo popraviti, ali se trebamo potruditi shvatiti da rat ima svoja pravila, svoje metode i krvave učinke.
Da partizani nisu ubijali iz obijesti i lažno kvalificiranih motiva govori i činjenica da je u El Shatt-u tadašnje vodstvo zbjega organiziralo crkvu i pobrinulo se za svećenike. A tamo je bilo preko dvadeset tisuća nesretnika od ukupno četrdeset tisuća koliko je sudjelovalo u zbjegu, a tisuću njih je ostavilo kosti u pustinji.
Sve ovo navodimo, ne da bi pravdali ubojstvo, već kao činjenice i potrebu da se na svim budućim ovakvim i sličnim okupljanjima, kao što je bilo ovo na Molatu, govori istina, da se naše molbe usmjere u traženje mira, pomirenja i ljubavi, a ne svađa koje hrvatskom narodu nisu potrebne i koje su kroz povijest donosile samo žrtve i krv.
Zašto se na Molatu nije spomenulo tisuću ubijenih naših sugrađana od fašističke ruke, zašto se nije spomenulo 359 nedužno ubijenih otočana, u pravilu, zbog izdaja onih koji su se stavili u službu okupatora (neki su umirali s krunicom u ruci), zašto se nije spomenulo da je u jednom danu na Sutjesci poginulo 75 mještana Malog Iža, zašto nisu spomenute suze majki koje su na rukama držala svoju djecu dok su umirala zbog zločina fašista u logoru Molat, a te suze su teže od smrti? Zašto?
Čija su djeca to ginula po vrletima tadašnje države, po dalmatinskom kršu, po poljima, u gradovima i selima? Zbog kojih ideala su ginuli? Zar nisu smjeli sanjati slobodu? Zar su se trebali miriti s činjenicom da im netko pali kuće, siluje najbliže, reže dijelove tijela i kotrlja odrubljene glave po putu, da netko trguje njihovom svetom zemljom?
Zar su trebali pognute glave služiti okupatoru i govoriti njegovim jezikom i pisati njegovo pismo? E, nisu! Oni su radije izabrali smrt nego klečanje i služenje! Popravljali su ono što su izdajnici pokvarili. Vratili su prodanu zemlju u krilo svoje matice Hrvatske, omogućili govorenje hrvatskim jezikom i vratili hrvatsko pismo. Titovi partizani nisu prodavali niti izdavali svoju zemlju i svoj narod, nisu poklanjali gradove, otoke, Dalmaciju, Istru, samostane, vrijedna polja, šume, vinograde, masline i smokve. Netko je to drugi činio i taj se danas pokušava prikazivati zaštitnikom hrvatskog naroda i hrvatskih interesa. To je istina.
Na spomenuto hodočašće i neke od njegovih poruka nismo imali namjere reagirati.
Učinili smo to nakon niza poziva vjernika koji se ne slažu s tamo rečenim, kao i zbog izjava mnogih koji o spominjanim događajima znaju pravu istinu. Naše reagiranje zaključit ćemo pozivom svima onima koji sudjeluju u kreiranju javnog mijenja da u svojim istupima govore istinu, da se kane štetne revizije povijesti i svađalačke retorike, da se ne igraju osjećajima naroda jer je ta igra opasna, da pružaju ruku pomirenja, da se zalažu za pravdu, slobodu, mir, dostojanstvo svakoga, bez obzira na različitosti, da umjesto mržnje šire ljubav, kao najveću vrijednost ljudskog srca i duše. U tom cilju pozivamo poštovanog Nadbiskupa da položi vijence na spomenik u Malom Ižu, da s nama oda pijetet žrtvama logora na Molatu, stradalima u bitki za Knin, Rijeku, umorenim u logoru Jasenovac, u Dotrščini, Kerestincu… Bilo bi dobro da se ogradi i osudi one koji vješaju transparente na crkvene objekte s natpisom „za dom spremni“, da osudi sva ubojstva koja su učinili suradnici okupatora, kao što smo mi antifašisti osjetili potrebu ograditi se i osuditi zločine koji su napravljeni u ime NOP-a.
Ako ćemo prihvati potrebu pomirenja hrvatskog naroda, ako ćemo njegovu sreću i dobrobit izdignuti iznad nekih naših sitnih interesa učinit ćemo epohalno djelo koje narod od nas očekuje.
Uvjereni smo da je to put, da je to potreba i da to mora biti cilj.“
ZADAR / ŽUPANIJA
BLAGDAN SVIJEĆNICE / U nedjelju blagoslov svijeća i procesija u crkvi sv. Šime
Svečano misno slavlje za Dan posvećenog života kojeg Crkva slavi uz blagdan Svijećnice, predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić u nedjelju, 1. veljače, u crkvi sv. Šime u Zadru, s početkom u 18 sati.
Misa će početi s blagoslovom svijeća i procesijom vjernika sa svijećama oko crkve sv. Šime. Na misi će se okupiti i redovništvo djelatno u Zadarskoj nadbiskupiji koje će obnoviti svoje redovničke zavjete.
Blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu osobito je svečano slaviti u crkvi sv. Šime, jer se u tom zadarskom svetištu nalazi neraspadnuto tijelo sv. Šime koji je na svoje ruke primio Dijete Isusa i koji je, četrdeseti dan od Isusovog rođenja, u njemu prepoznao Mesiju.
Taj susret Šimuna s djetetom Isusom, Marijom i Josipom u jeruzalemskom hramu opisan je u Lukinom evanđelju koje se naviješta upravo na blagdan Svijećnice.
ZADAR / ŽUPANIJA
ODLIČNI GOSPODARSKI POKAZATELJI / Zadarska županija 2025. godinu zaključila s rekordnom zaposlenošću
Odlični gospodarski pokazatelji u Zadarskoj županiji potvrđeni su i na samom kraju 2025. godine. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, posljednjeg dana prosinca u Zadarskoj županiji evidentirano je rekordnih 66.270 zaposlenih. Time je prosinac postao kruna najuspješnije godine dosad, kako po broju zaposlenih, tako i po povijesno niskoj nezaposlenosti.
Ove brojke potvrđuju da županijsko gospodarstvo više ne ovisi isključivo o sezoni, već pokazuje iznimnu stabilnost i snagu u svim ključnim granama – od prerađivačke industrije i građevine do brodarstva i poljoprivrede. Snažan doprinos rastu daju i povećanje izvoza, investicija, ukupnih prihoda te prosječnih plaća.
Desetljeće rasta: Gotovo 20 tisuća novih radnih mjesta
Koliko je gospodarstvo Zadarske županije napredovalo, najbolje ilustrira usporedba s 2015. godinom. U samo deset godina broj zaposlenih povećao se za gotovo 20 tisuća, što predstavlja rast od golemih 40,4 %.
Ovaj pozitivan regionalni trend prati i slika na nacionalnoj razini. U Hrvatskoj je na dan 31. prosinca 2025. zabilježeno ukupno 1.729.787 osiguranika, što je porast od 1,22 % u odnosu na prethodnu godinu. Zadarska županija svojim rezultatima, koji premašuju nacionalni prosjek rasta, ostaje jedan od najsnažnijih generatora gospodarskog razvoja države.
Župan Josip Bilaver izrazio je ponos što ovi pokazatelji svrstavaju Zadarsku županiju među vodeće regije u RH.
„Zadarska županija nikada nije imala snažnije pokazatelje uspjeha, a ključ te snage su naši poduzetnici koji otvaraju vrata novim zapošljavanjima. Ovi rezultati plod su sinergije nacionalne i lokalne vlasti s gospodarskim sektorom. Čvrsto vjerujemo da je ulaganje u poduzetnike najsigurnija investicija u budućnost naše zajednice, pa ćemo i dalje nastaviti s konkretnim proračunskim mjerama potpore“, poručio je župan.
Za 2026. godinu najavljeni su ambiciozni planovi u kojima je za poticanje gospodarstva osigurano 357.000 eura. Sredstva će biti usmjerena na modernizaciju malog i srednjeg poduzetništva te jačanje lokalne proizvodnje.
„Posebno smo fokusirani na jačanje proizvodnih djelatnosti, a pripremamo i novu kreditnu liniju usmjerenu na poljoprivrednu proizvodnju“, najavio je pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam, Ante Sjauš.
Analiza zaposlenosti pokazuje da je više od 70 % radnog stanovništva raspoređeno u tri najveća grada. Od ukupnog broja zaposlenih u prosincu, njih 40.305 (60,8 %) radi u sjedištu županije, gradu Zadru. Slijede gradovi Biograd (3.534), Benkovac (3.341), Pag (1.320) i Nin (1.253) te općine Poličnik (1.242), Pakoštane (1.203), Sukošan (1.196), Preko (1.098) i grad Obrovac sa 980 zaposlenih osoba.
| ZAPOSLENI | ZADARSKA ŽUPANIJA | |||
| STANJE NA DAN | BROJ | RAZLIKA | INDEKS | POVEĆANJE |
| 31.12.2015. | 47.190 | 100,0 | ||
| 31.12.2016. | 48.764 | 1.574 | 103,3 | 3,3 % |
| 31.12.2017. | 51.196 | 4.006 | 108,5 | 8,5 % |
| 31.12.2018. | 53.014 | 5.824 | 112,3 | 12,3 % |
| 31.12.2019. | 55.123 | 7.933 | 116,8 | 16,8 % |
| 31.12.2020. | 55.205 | 8.015 | 116,9 | 16,9 % |
| 31.12.2021. | 56.960 | 9.770 | 120,7 | 20,7 % |
| 31.12.2022. | 59.210 | 12.020 | 125,5 | 25,5 % |
| 31.12.2023. | 61.921 | 14.731 | 131,2 | 31,2 % |
| 31.12.2024. | 65.225 | 18.035 | 138,2 | 38,2 % |
| 31.12.2025. | 66.270 | 19.080 | 140,4 | 40,4 % |
ZADAR / ŽUPANIJA
U Salima predstavljanje knjige Ivana Radulića: Živjeti preko, Priča o obitelji Gustava Radulića 1871.-1975.
Ogranak Matice hrvatske u Zadru i Hrvatska knjižnica i čitaonica Sali u Salima organiziraju predstavljanje knjige Ivana Radulića: Živjeti preko, Priča o obitelji Gustava Radulića 1871.-1975.
U programu sudjeluju: Ante Mihić, Ivica Vigato i Ivan Radulić, autor.
U glazbenom dijelu programa sudjeluju Irena i Ante Frka, iz Sali.
Predstavljanje će se održati u Hrvatskoj knjižnici i čitaonici Sali, u subotu 31. siječnja, s početkom u 18:00
Ivan Radulić rođen je u Salima gdje je proveo djetinjstvo do odlaska u osnovnu školu u Zadru. U Zadru je završio srednju ekonomsku školu. U Splitu je pohađao višu ekonomsku školu. 1968. godine zaposlio se u poduzeću Vlado Bagat, u Zadru, gdje je odradio 26 godina. Uz rad je diplomirao na ekonomskom fakultetu u Splitu. Bio je zaposlen u Tvornici konopa i veziva Zadar, te 15 godina u zadarskoj područnoj službi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Kroz radni vijek od 42 godine radio je na komercijalnim, financijskim i računovodstvenim poslovima. Umirovljen je 2010. godine. S obitelji živi u Zadru i Salima. Ovo mu je prva objavljena knjiga. U knjizi je oslikana povijest jedne saljske obitelji pri čemu je obrađeno mnoštvo društvenih tema toga vremena.
________
-
magazin3 dana prijeNajopasnija hrana koju možete kupiti u trgovini – još gore je što mislite da je zdrava
-
magazin4 dana prijeGrčki ili obični jogurt: Koji je bolji izvor proteina i probiotika
-
Hrvatska4 dana prijeBanke godinama naplaćivale usluge koje ne postoje: Evo kako do obeštećenja za “skrivene” naknade
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeProgram Muzeja antičkog stakla u Zadru za 21. NOĆ MUZEJA






