Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

ODGOVOR NADBISKUPU Zadarski antifašisti: “Partizani nisu ubijali iz obijesti. Mnogi svećenici na otocima surađivali su s njima!”

Objavljeno

-

Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Zadra uputila je priopćenje za javnost, odnosno svoj odgovor na hodočašće zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića na Molat. Priopćenje koje potpisuje predsjednik Udruge, Miljenko Letinić, donosimo u nastavku:

“Kada će se prestati sa svađama hrvatskog naroda?

Prošle subote, točnije 11. ožujka, u organizaciji Zadarske nadbiskupije održano je korizmeno hodočašće koje je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, a povod je  bio, kako je kazano, 80. godišnjica okrutne smrti (ubojstva) redovnice rodom s Molata, a koje se dogodilo u Drugom svjetskom ratu. Sjećanje na žrtve koje su, na žalost, posljedica svakoga rata, samo po sebi, podrazumijeva potrebu odavanja   pijeteta s porukama mira, ljubavi i dobrote, te osude rata kao jednog izopačenog i opasnog stanja ljudskog uma, najvećeg zla kojeg čovjek može smisliti i provoditi. Mi zadarski antifašisti očekivali smo da će i ovo hodočašće biti organizirano s tim ciljem i takvim porukama.  Ovo, tim više, što u svim našim istupima osuđujemo sva stradanja nevinih žrtava i ograđujemo se od onih koji su koristili ratno stanje za bilo kakve osobne obračune, promoviranje bezakonja, nepravde i straha, te podsjećamo na  potrebu da žrtva ima pravo na mir. Na žalost ovo hodočašće u Molat, na mjesto   poznato, među ostalim, po kalvariji preko dvadeset tisuća Hrvata, naših sumještana,  Dalmatinaca, otočana, koje su fašisti mučili u logoru samo zato što su željeli slobodu,  korišteno je za druge svrhe.

Voditi hodočašće i držati propovijed s tvrdnjom da su se spomenuta ubojstva radila  ciljano „ iz mržnje prema vjeri, prema Bogu, Crkvi i svećenstvu“, te kako je i spomenuto okrutno ubojstvo rezultat „mržnje prema katolicima“ je, u najmanju ruku, neprihvatljivo, štetno, sramotno i nedostojno crkvenog poslanja, vjere i istine.

Postavlja se pitanje, čemu služe takve kvalifikacije, takve monstruozne optužbe?

Također, postavlja se pitanje, do kuda će to ići? Hoćemo li partizane i cijelu NOB-u  optužiti kao zločince i zločinačku organizaciju? Hoćemo li one koji su svoje živote,  svoju mladost ostavljali po dalmatinskom i hrvatskom kamenu boreći se protiv    fašizma, za slobodu, okriviti za smrt Isusa, za sve zločine ovoga svijeta? Na kraju,  možemo li ovakvo uporno iskrivljivanje činjenica kvalificirati kao namjerno, kao  mržnju? Ne želimo se time baviti. Ne želimo ulaziti u namjere, ali imamo pravo i  potrebu pozvati na istinu, mir, dostojanstvo i ljubav.

Ubojstvo se uistinu dogodilo. I kakav zlotvor bi trebao biti da to i svako drugo ubojstvo, netko pravda? Povijest ne možemo izbrisati, ali možemo i moramo utjecati  na to da našim mladim generacijama govorimo istinu. Jer, da je istina da su partizani  ubijali zbog mržnje prema vjeri, Bogu, Crkvi, zbog mržnje prema katolicima, tko bi  onda na zadarskim otocima preživio Drugi svjetski rat. Tvrdnja da nitko nije odgovarao za spominjana ubojstva je, također, neistina. Od nekih ubojstva se ogradila  tadašnja ćelija Partije, osudila ih uz obrazloženje da to nanosi ogromnu štetu NOP-u.

Za ubojstvo jednog svećenika, koji je pomagao logorašima na Molatu i davao korisne informacije o fašistima, izvršitelji su sudski odgovarali i izrečena im je kazna do šest godina zatvora. Usput, isti nisu imali nikakve veze s partizanima i Partijom, bili su  obični probisvijeti, kako ih je okvalificirao sud.

Da partizani nisu ubijali iz motiva, koje navodi poštovani Nadbiskup, govori u prilog   činjenica da su mnogi svećenici na otocima surađivali s partizanima, neki bili i članovi  mjesnih NOO, primali pomoć od kotarskih NOO (dokumenti iz samostana Zaglav 1.  listopada 1943. godine), svećenici su imali ogromne zasluge u zaštiti domicilnih stanovnika prosvjedujući protiv odvođenja u logore ili kod strijeljanja (Soline, Ugljan,  Žapuntel, Premuda, Sutomišćica, Preko, Kraj, Tkon Zaglav… Svećenik iz Ista spasio je mnoge mještane, a i sam je bio zarobljen i odveden u Trst).

Dvanaest svećenika je 29.  prosinca, 1943. potpisalo Proglas katoličkog svećenstva i učitelja Sjeverne Dalmacije u kojem se ističe „nepokolebljivo svrstavanje uz ideale svog naroda i NOB“.

Nažalost, postoji niz dokumenata i svjedočanstava o drugačijem ponašanju pojedinih  svećenika, koji su surađivali s okupatorima. Iz današnje perspektive lako je govoriti  da  je o njihovoj krivnji trebao odlučivati sud, da nisu neki trebali biti ubijeni. Učinjeno ne  možemo popraviti, ali se trebamo potruditi shvatiti da rat ima svoja pravila, svoje metode i krvave učinke.  

Da partizani nisu ubijali iz obijesti i lažno kvalificiranih motiva govori i činjenica da je u El Shatt-u tadašnje vodstvo zbjega organiziralo crkvu i pobrinulo se za svećenike. A  tamo je bilo preko dvadeset tisuća nesretnika od ukupno četrdeset tisuća koliko je  sudjelovalo u zbjegu, a tisuću njih je ostavilo kosti u pustinji.

Sve ovo navodimo, ne da bi pravdali ubojstvo, već kao činjenice i potrebu da se na  svim budućim ovakvim i sličnim okupljanjima, kao što je bilo ovo na Molatu, govori   istina, da se naše molbe usmjere u traženje mira, pomirenja i ljubavi, a ne svađa koje hrvatskom narodu nisu potrebne i koje su kroz povijest donosile samo žrtve i krv.

Zašto se na Molatu nije spomenulo tisuću ubijenih naših sugrađana od fašističke ruke,  zašto se nije spomenulo 359 nedužno ubijenih otočana, u pravilu, zbog izdaja onih  koji su se stavili u službu okupatora (neki su umirali s krunicom u ruci), zašto se nije  spomenulo da je u jednom danu na Sutjesci poginulo 75 mještana Malog Iža, zašto   nisu spomenute suze majki koje su na rukama držala svoju djecu dok su umirala zbog zločina fašista u logoru Molat, a te suze su teže od smrti? Zašto?

Čija su djeca to ginula po vrletima tadašnje države, po dalmatinskom kršu, po poljima,  u gradovima i selima? Zbog kojih ideala su ginuli? Zar nisu smjeli sanjati slobodu? Zar  su se trebali miriti s činjenicom da im netko pali kuće, siluje najbliže, reže dijelove   tijela i kotrlja odrubljene glave po putu, da netko trguje njihovom svetom zemljom?

Zar su trebali pognute glave služiti okupatoru i govoriti njegovim jezikom i pisati njegovo pismo? E, nisu! Oni su radije izabrali smrt nego klečanje i služenje! Popravljali   su ono što su izdajnici pokvarili. Vratili su prodanu zemlju u krilo svoje matice   Hrvatske, omogućili govorenje hrvatskim jezikom i vratili hrvatsko pismo. Titovi  partizani nisu prodavali niti izdavali svoju zemlju i svoj narod, nisu poklanjali gradove,   otoke, Dalmaciju, Istru, samostane, vrijedna polja, šume, vinograde, masline i smokve. Netko je to drugi činio i taj se danas pokušava prikazivati zaštitnikom  hrvatskog naroda i hrvatskih interesa. To je istina.

Na spomenuto hodočašće i neke od njegovih poruka nismo imali namjere reagirati.

Učinili smo to nakon niza poziva vjernika koji se ne slažu s tamo rečenim, kao i zbog  izjava mnogih koji o spominjanim događajima znaju pravu istinu. Naše reagiranje  zaključit ćemo pozivom svima onima koji sudjeluju u kreiranju javnog mijenja da u  svojim istupima govore istinu, da se kane štetne revizije povijesti i svađalačke  retorike, da se ne igraju osjećajima naroda jer je ta igra opasna, da pružaju ruku pomirenja, da se zalažu za pravdu, slobodu, mir, dostojanstvo svakoga, bez obzira na  različitosti, da umjesto mržnje šire ljubav, kao najveću vrijednost ljudskog srca i duše. U tom cilju pozivamo poštovanog Nadbiskupa da položi vijence na spomenik u Malom  Ižu, da s nama oda pijetet žrtvama logora na Molatu, stradalima u bitki za Knin,  Rijeku, umorenim u logoru Jasenovac, u Dotrščini, Kerestincu… Bilo bi dobro da se ogradi i osudi one koji vješaju transparente na crkvene objekte s natpisom „za dom  spremni“, da osudi sva ubojstva koja su učinili suradnici okupatora, kao što smo mi antifašisti osjetili potrebu ograditi se i osuditi zločine koji su napravljeni u ime NOP-a.

Ako ćemo prihvati potrebu pomirenja hrvatskog naroda, ako ćemo njegovu sreću i  dobrobit izdignuti iznad nekih naših sitnih interesa učinit ćemo epohalno djelo koje  narod od nas očekuje.

Uvjereni smo da je to put, da je to potreba i da to mora biti cilj.

 

ZADAR / ŽUPANIJA

SVEUČILIŠTE: JobIT 2024 – Danu karijera u IT-ju 

Objavljeno

-

By

Želite li JobIT 2024 – Danu karijera u IT-jusaznati više o mogućnostima karijere u području informacijskih tehnologija? Pozivamo Vas da nam se pridružite na JobIT 2024, koji će se održati 9. svibnja 2024. na Novom kampusu Sveučilišta u Zadru.

JobIT u organizaciji Stručnog prijediplomskog studija Informacijske tehnologije pružit će Vam priliku da se povežete s lokalnom obrazovnom/akademskom i poslovnom zajednicom, kao i s drugim sudionicima iz područja informacijskih tehnologija.

JobIT je idealna platforma za umrežavanje i susretanje studenata s potencijalnim poslodavcima iz IT sektora. No, nije rezerviran samo za studente tehničkih fakulteta – pozivamo sve zainteresirane studente s ne-tehnoloških studija, srednjoškolce, njihove nastavnike te sve sugrađane koji su znatiželjni i žele saznati više o aktualnim tehnološkim izazovima i trendovima.

Ne propustite priliku biti dio ovog inspirativnog događaja!

jobit.unizd.hr

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Tim “Volim svoju županiju” otrčao više od 550 kilometara

Objavljeno

-

By

Prvi puta na humanitarnoj utrci Wings for life sudjelovao je tim Hrvatske zajednice županija okupljen  pod nazivom  “Volim svoju županiju”.

Više od 70 djelatnika iz svih hrvatskih Županija pretrčalo je ukupno 550,9 km. Najviše je otrčao Kristijan Mikolić – 24,1 km, a od žena najbolji rezultat je postigla Ida Foret sa pretrčanih 15,7 km.

Kapetan tima bio je već iskusni maratonac Igor Andrović, župan Virovitičko -podravske županije, a u utrci je sudjelovala i županica Karlovačke županije Martina Furdek Hajdin, kao i zamjenik župana Zadrebačke županije Ervin Kolarec.

Kapetan tima Igor Andrović koji je otrčao nešto više od 19 km je nakon utrke rekao:

“Posebno iskustvo. Toliko pozitivne energije na jednom mjestu, a cilj svima zajednički – pomoći onima kojima je potrebno!

Iako i danas još pod velikom dozom adrenalina i pozitivnih emocija, kao kapetan ekipe “Volim svoju županiju”, ponosan sam na sve članove svog tima od kojih je velika većina na ovoj utrci napravila svoje osobne rekorde. Time smo još jednom dokazali da smo, bez obzira na teže vremenske uvijete, trčali otvorenih srca za plemenite ciljeve.

Taj duh zajednistva i pozitiva koja isijava iz mase koja zajedno trci i daje zadnje atome snage i srca za one koji to ne mogu ostavlja poseban utisak i dozivljaj.

Hvala Zadranima na podršci, navijanju! Bili su vrhunski domaćini tijekom cijele staze!

Vidimo se dogodine!”

Hvala svima koji su svakim korakom i ostvarenim kilometrom doprinjeli ovoj sportsko-humanitarnoj manifestaciji.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Misu i procesiju proslave bl. Jakova Zadranina s njegovom relikvijom predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Povodom dolaska relikvije bl. Jakova Zadranina iz Bitetta u Zadar, franjevca na glasu svetosti, svečano koncelebrirano misno slavlje u nedjelju, 5. svibnja, u crkvi sv. Frane u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U misi su koncelebrirali fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima, umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, fra Vincenzo Dituri, gvardijan franjevačkog samostana u Bitettu, fra Stipe Nosić, gvardijan samostana sv. Frane u Zadru i još desetorica svećenika.

To je prvi put da je u Zadar donesena relikvija bl. Jakova Zadranina iz Bitetta, prst blaženika, koja se nosi u velikoj svečanoj procesiji u Bitettu na blaženikov blagdan 27. travnja. U samostanu u Bitettu gdje je djelovao četrdeset godina, nalazi se neraspadnuto tijelo bl. Jakova Zadranina već šest stoljeća od njegove smrti.

„Drago mi je što u molitvenom zajedništvu mogu proći ulicama grada Zadra moleći za svakog njenog stanovnika mir i dobro. Hvala franjevcima Provincije sv. Jeronima što s nama dijele duhovno bogatstvo i baštinu koju nam je ostavio bl. Jakov Zadranin“, poručio je zadarski nadbiskup.

Bl. Jakov Zadranin je veliki lik grada Zadra i hrvatskog naroda, „kojeg smo, nažalost, kod nas gotovo zaboravili i nepravedno zanemarili“, upozorio je mons. Zgrablić. „Bl. Jakov u raznim spisima spominje se kao Jakov Ilirski (Illyricus), Zadranin (di Zara), Slaven (Schiavone), Dalmatinac i sl. U talijanskoj literaturi novijeg vremena prevladava naziv ‘Giacommo da Bitetto’, ‘Jakov iz Bitetta’. Svi životopisci spominju ga kao Hrvata. Roditelji Jakova, Leonardo i Beatrica (Blaženka) Varindjec, krstili su ga u crkvi Sv. Marije u Zadru“, rekao je mons. Zgrablić. Kod ostataka te crkve na Muraju puk je zastao tijekom procesije s relikvijom bl. Jakova, tu je navješteno Evanđelje i upućena molitva. Bl. Jakov umro je na glasu svetosti 27. travnja 1496. g., u samostanu u Bitettu, nedaleko Barija.

„Jakov je pristupio u Franjevački red u samostanu u Zadru. Nije bio svećenik, nego brat redovnik. Kad je predstavnik Zadarske franjevačke provincije trebao poći na generalni kapitul Reda, Jakov ga je pratio i nakon kapitula ostao u Provinciji sv. Nikole biskupa u Italiji. Jakov je živio u raznim samostanima s druge strane Jadrana, u blizini Barija. Njegovi redovnički dani bili su ispunjeni molitvom i radom. Radeći svakodnevni posao u kuhinji i pripremajući braći hranu, živio je u Božjoj nazočnosti. Prostor u kojem se nalazio i posao koji je obavljao poticao ga je na razmišljanje o neprolaznoj hrani, o kruhu živom koji je s neba sišao, o prolaznosti svijeta i paklenim mukama na koje je mislio dok je ložio vatru“, rekao je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši da „posao kojeg je obavljao brat Jakov nije bio prepreka njegovom intenzivnom duhovnom životu“.

„Osobitu pobožnost Jakov je gajio prema Kristovoj muci i Mariji. Posvećivao se dugotrajnoj molitvi, razmatranju i kontemplaciji. Zbog svoje duhovne uronjenosti u Božju blizinu, više puta proživljavao je zanos Božje miline. Molitvu je pratio pokorničkim djelima. Po intenzivnom duhovnom životu Bog je Jakova obdario karizmama proroštva, govora o Božjim tajnama, otajstvima. Tu karizmu pratili su i drugi osobiti znakovi“, naglasio je mons. Zgrablić.

„Poznavatelji fra Jakova za vrijeme života, a i nakon smrti, smatrali su ga svecem i odmah su mu počeli iskazivati štovanje i zazivati ga u svojim molitvama. U Bitettu je izgrađena kapela u kojoj se čuva njegovo tijelo. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. g. za cijeli Franjevački red. Papa Leon XIII., izabran za papu 1878., dopustio je njegovo štovanje u Zadarskoj nadbiskupiji. Papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. g. Dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti bl. Jakova“, rekao je mons. Zgrablić.

Relikviju bl. Jakova, prah od drveta koje je izraslo iz štapa bl. Jakova koje je bilo ostavljeno u samostanskom vrtu, talijanski franjevci donijeli su u crkvu sv. Frane u Zadar 1989. g., a u toj svečanosti radosno je sudjelovao tadašnji zadarski nadbiskup Marijan Oblak.

Nadbiskup Zgrablić podsjetio je na nemirne povijesne okolnosti koje su prethodile rođenju i djetinjstvu bl. Jakova u Zadru. „Čitava prva polovica 14. stoljeća obilježena je borbama za Dalmaciju, nazvanima i mletački ratovi. Posebnu ulogu u tom razdoblju imao je Ludovik I., ugarsko – hrvatski kralj, koji je vladao od 1342. do 1382. godine. Nakon desetljeća nemira i borbi, 18. veljače 1358. sklopljen je u sakristiji crkve sv. Frane u Zadru mirovni ugovor, nazvan Zadarski mir. Bio je to ugovor između Mletačke republike i ugarsko – hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim se Mletačka Republika morala odreći svojih posjeda u Dalmaciji. Prigodom potpisivanja Zadarskog mira, kraljica Elizabeta, žena Ludovika I. i kćerka Stjepana II. Kotromanića, bosanskog bana, poklonila je franjevačkoj zajednici procesionalno raspelo. Sa svake strane na raspelu nalazi se deset minijatura u reljefu s likovima sv. Jurja, sv. Klare, raspetog Isusa s Blaženom Djevicom Marijom i Marijom Magdalenom; zatim, likovi sv. Ljudevita, sv. Elizabete, sv. Franje Asiškog, sv. Antuna Padovanskog, sv. Nikole biskupa, sv. Ljudevit s likom darovateljice raspela, kraljicom Elizabetom Kortromanić, sv. Ivan Krstitelj, sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Antun Pustinjak te likovi svetih zadarskih zaštitnika Krševana, Stošije i Šime“, opisao je predvoditelj slavlja.

Nadbiskup Zgrablić rekao je da mu je drago što može s pukom molitveno počastiti relikviju bl. Jakova Zadranina te sudjelovati u procesiji s relikvijom blaženika i procesijskim križem iz 14. st. kojeg je kraljica Elizabeta Kotromanić darovala samostanu sv. Frane. Taj procesijski križ je 1974. g. ukraden iz muzeja samostana sv. Frane i nakon pedeset godina vraćen je u samostan sv. Frane, 4. kolovoza  2023. godine. Taj križ nosio se ulicama Zadra svake godine u procesiji nakon potpisivanja Zadarskog mira koji je trajao pedesetak godina, dok 1409. g. Zadar opet nije pao pod Veneciju, pa su Mlečani tu procesiju bili zabranili. Pretpostavlja se da je i bl. Jakov, koji je rođen 1400., kao dječak hodao za tim križem u procesiji ulicama Zadra i utjecao se molitvama svecima prikazanima na tom križu.

„Po povijesnom raspelu s prikazom svetaca, po tom znaku mira i slobode, po raspelu za kojim je koračao i molio bl. Jakov, po čašćenju relikvija bl. Jakova Zadranina, po procesiji ulicama Zadra s relikvijama Blaženika, ovaj nam časni i dragi sin ovog grada, bl. Jakov, naš prijatelj i zagovornik na nebu, naš daleki rođak po krvi i ljubljeni brat po vjeri, postaje još bliži i draži.

Kao zagovornik na nebu, bl. Jakov nam se pridružuje u ovom liturgijskom slavlju, u ovom činu zajedništva, ‘općinstva svetih’, kako ispovijedamo u Vjerovanju, kako bismo se učvrstili u nadi koju nam daruje naša vjera, da u Božjoj prisutnosti i pod Božjim vodstvom sigurno koračamo putem života prema blaženstvu kojeg nam je Krist darovao i u kojem već u punini radosti i života živi bl. Jakov.

Na ovom putu života bl. Jakov nam je zagovornik kod Boga u našim potrebama. Kao suputnik s nama u životnom hodu, iz dana u dan, bl. Jakov nas hrabri svojim primjerom i vodi sigurnim putem prema uzvišenom i najvažnijem cilju na koji nas Bog želi dovesti, a do kojega je on već došao. U tminama našeg života bl. Jakov nam je poput zvijezde na nebu koja sjaji i pokazuje put kojim moramo ići da se ne izgubimo“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Razmatrajući navješteno Evanđelje, nadbiskup je rekao da je ljubav o kojoj govori Isus u evanđelju oživotvorio i bl. Jakov u svom životu.

Isusovu riječ apostolima: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas“ (Iv 15,9) i bl. Jakov je „čuvao, po razmatranjima prebirao u svom srcu, a u molitvi duboko proživljavao u svojoj duši. Razmatranje Božje riječi, razmišljanje o Isusovoj muci i molitva zasigurno su otvarale dušu bl. Jakova radosti života s Bogom“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Koliko nas Bog ljubi doznali smo po njegovom Sinu, Isusu Kristu, rekao je nadbiskup. „Da se Isus nije utjelovio, prihvatio poniženje, trpljenje, muku križa, razapinjanja, smrti i da nije uskrsnuo, nikada ne bismo doznali da li nas i koliko Bog ljubi. Bez križa i uskrsnuća Isusova, nikada ne bismo doznali ono najvažnije o Bogu: da je Ljubav. I to beskrajna i bezuvjetna Ljubav. Ljubav svoga Oca koja je ispunjavala i motivirala cijeli Isusov život, koja mu je nakon smrti u uskrsnuću darovala novi život, Isus je podijelio s nama. Isus je učinio da ljubav koja izvire u Bogu Ocu i daruje se Sinu postane naša ljubav. Po ljubavi Isusovoj prema nama, spoznajemo Božju ljubav prema Isusu i prema nama. Kao najveći dar svoga uskrsnuća Isus nam je darovao ljubav svoju i ljubav Očevu, a to je Duh Sveti“, rekao je mons. Zgrablić.

Božje postojanje čovjek može spoznati „po svojoj ljudskoj naravi, po razumu i logičkom razmišljanju. Spoznati ‘nadspoznatljivu’ Božju ljubav i postati dionici te neizmjerne ljubavi možemo samo po Isusu Kristu, po njegovoj gorkoj muci i slavnom uskrsnuću, po daru Duha Svetoga. Isus nas poziva da trajno ostanemo u njegovoj ljubavi“, rekao je nadbiskup. U Isusovoj ljubavi ostaje se čuvanjem njegovih zapovijedi, kako je i sam rekao; kao što je i on čuvao zapovijedi Oca svoga i ostao u njegovoj ljubavi.

„Isusove zapovijedi su ponajprije Njegove riječi koje u sebi sadrže život. Isusove zapovijedi čuvamo kada ih nosimo u srcu jer znamo da su najdragocjenije blago života i kada ih vršimo. Isusove zapovijedi, Isusove riječi, možemo sažeto pronaći u novoj zapovijedi koju nam je ostavio: ‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim’. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’ (Mt 22, 37 -39). Tako je Isus rekao farizeju koji ga je pitao koja je zapovijed najveća u Zakonu, tj. što je najvažnije u životu“, podsjetio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo misao Benedikta XVI. da „ljubav, na grčkom agape, a na latinskom caritas, ne označava na prvom mjestu neki čin ili osjećaj naklonosti, nego označava duhovni dar, ljubav Božju što je Duh Sveti ulijeva u ljudsko srce te ga potiče da se daruje samom Bogu i bližnjemu“.

„Ljubav je bila zasigurno srž života bl. Jakova. U molitvi i razmatranju Kristove muke i ljubavi prema nama, u svakodnevnom savjesnom, s ljubavlju služenju braći u kuhinji, bl. Jakov crpio je snagu života i rada. Molitva i služenje braći natopila je i oplodila dušu bl. Jakova da živi u svetosti, tj. u Božjoj blizini. Ljubav donosi plodove radosti. ‘To sam vam govorio’, kaže Isus u Evanđelju, ‘da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna’ (Iv 15,11).

Božja ljubav koju čuvamo donosi nam blaženstvo, neprolaznu i ničim uvjetovanu radost i omogućuje nam da budemo već sada dionici života blaženog Jakova, svih blaženika i svetaca, radosti koja je potpuna“, poručio je mons. Zgrablić. Podsjetio je na misao sv. Ivana Pavla II.: „Nećete pronaći ljubav bez križa, a križ nećete moći nositi bez ljubavi.“

„Neka nam naša pobožnost prema bl. Jakovu, procesija po Gradu, naše kratko hodočašće, hrani i jača našu molitvu da u Isusovom križu i križu života pronađemo ljubav i radost, a ljubav neka postane snaga da se darujemo Bogu i bližnjemu“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Nakon mise, brojni puk sudjelovao je u procesiji s relikvijom bl. Jakova Zadranina koja je prošla središtem grada, a završila u katedrali sv. Stošije gdje je nadbiskup Zgrablić izmolio molitvu za proglašenje bl. Jakova svetim i puk blagoslovio s relikvijom bl. Jakova Zadranina.

I.G.

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu