ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA / PREDSTAVLJEN ZBORNIK RADOVA O ZADRU U DOBA ANŽUVINACA Zadarski mir filmska je priča o sukobu dviju imperijalnih sila na ovom prostoru
Zbornik radova „Zadarski mir – prekretnica anžuvinskog doba“, urednika Mladena Ančića i Antuna Nekića, objavljen u izdanju Sveučilišta u Zadru sredinom 2022., predstavljen je danas u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru. Knjiga svoje korijene ima u znanstvenom skupu održanom u Samostanu Sv. Frane u Zadru 2008. godine, prigodom obilježavanja 650. obljetnice potpisivanja Zadarskog mira, na mjestu u čijoj je sakristiji navedeni mir i potpisan 18. veljače 1358. godine. S obzirom na kompleksnu tematiku, ali i najnovije spoznaje koje su urednici htjeli uvrstiti u nju, ova knjiga dugo je nastajala, ali je na kraju objavljena kao vrhunsko znanstveno, istaknuo je u pozdravnoj riječi prorektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić.
– Ova knjiga spomenik je jednom događaju iz 1358. godine, kada je Zadar postao poprište dvaju imperijalnih društava koji su se susreli na istočnoj obrani Jadrana, a to govori i o važnosti koju je Zadar imao u tom vremenu. Sveučilište se ozbiljno bavi proučavanjem hrvatskog jadranskog prostora i pokušava kompleksno razmatrati Jadran kao poveznicu među kontinentima. Ovo djelo daje ozbiljan doprinos našim istraživanjima ovog kompleksnog prostora, rekao je Faričić.
Uz autore knjigu su predstavili recenzenti izv. prof. dr. sc. Ivan Josipović i doc. dr. sc. Tomislav Popić. Knjigu, osim autorskog uvoda, čini još 15 tekstova koji su razvrstani u tri sadržajne cjeline: „Rat, kuga i mir“, „Anžuvinsko doba u hrvatskom kraljevstvu“ i „Likovna umjetnost anžuvinskog doba“. Kvantitetom sadržaja i pretresenih povijesnih vrela posebno dominira rasprava Mladena Ančića, koji na sustavan i temeljit način uspijeva ocrtati „sitni vez” složenih međusobnih odnosa koji su tvorili hijerarhijski ustrojenu strukturu dviju suprotstavljenih strana.
– Sukus Ančićeva članka može se svesti na sljedeće: Ludovik Anžuvinac koji je desetak godina ranije završio kao gubitnik u sukobu s Venecijom za prevlast nad Zadrom i ostalim dalmatinskim gradovima, izvukao je veliku pouku iz svojih grešaka, pa za skori uzvrat, simboličko „ispiranje gorkog okusa poraza“, ništa nije prepuštao slučaju te je svaki korak isplanirao i do najsitnijih detalja. Upravo zornom predočavanju te činjenice dano je najviše prostora, pa je tako do u detalje opisana složena mreža međusobnih odnosa glavnih Ludovikovih pobornika, počevši od zadarskih bjegunaca iz mletačkog zarobljeništva koji su se uz brojne dobivene povlastice oko 1350. godine skrasili na kraljevu dvoru; preko osiguranja „zaleđa“ u vidu savezništva sa svim važnim susjednim vladarima toga doba, pridobivanja na svoju stranu brojnih pripadnika hrvatskog plemstva iz zaleđa dalmatinskih gradova pa do rasvjetljavanja uloge bosanskoga bana i kasnijega kralja Tvrtka, koji je sudjelovanjem u Ludovikovu „revanšu“ zacijelo želio isprati ljagu neslavne uloge koju je u porazu kraljevih trupa pod Zadrom 1346. godine navodno imao njegov stric i prethodnik na bosanskom banskom prijestolju, ali i kraljev punac, Stjepan IV. Kotromanić, istaknuo je dr. Josipović.
Ančić je posegnuo za važnim likovnim izvorom, zadarskom škrinjom Sv. Šimuna. Po njemu, Tvrtko je iskupio grijeh svoga prethodnika, bana Stjepana IV., a „collocatio corporis“, tj. unos tijela Sv. Šime u Zadar nakon sklapanja Zadarskog mira bilo je svojevrsno Ludovikovo iskupljenje za napuštanje bojnoga polja i ostavljanje Zadra na cjedilu 1346. godine. Osvojeni grad Mlečani su tada ponizili upravo odnošenjem u Veneciju njegova gradskog statuta i tijela sveca mu zaštitnika, koje je Ludovik povratio u grad u svečanoj povorci nakon 1358., vraćajući time Zadru i njegovo dostojanstvo.
– Osvajanje dobro utvrđena grada koji je bio savršeno logistički podržan pomorskom komunikacijom sa središtem Serenissime, nije bilo moguće bez osigurane pomoći iznutra. Zbog toga autor stavlja naglasak na ulogu ključnoga Ludovikova „petokolonaša“ u Zadru, mletačkog podanika i kliškog kneza Mrcotu Mrcotića, „unutrašnjeg igrača“ koji je tijekom bitke za Zadar kraljevskoj vojsci osigurao nesmetano prebacivanje preko gradskog zida, a što će onda omogućiti puštanje u grad ostatka Ludovikovih snaga te u konačnici rezultirati i osvajanjem grada, rekao je Josipović, dodajući da će njegov tekst zasigurno biti nezaobilazna referentna točka svima onima koji budu pisali o ratu između Venecije i Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva za prevlast na istočnojadranskom obalom.
Uloga povjesničara, rekao je mlađi urednik zbornika, izv. prof. dr. sc. Antun Nekić, je da stvaraju priče na osnovu istraživačkog materijala. Objasnio je kako bi se Zadarski mir mogao ekranizirati.
– Zadru pod opsadom Mlečana u pomoć dolazi kralj Ludovik Anžuvinski, ali tu se događa i izdaja koja se pripisuje Stjepanu Kotromaniću (prizor sa škrinje sv. Šimuna). Kralj gubi rat a Mlečani za osvetu uzimaju Zadranima Statut grada, sveca, izbacuju plemiće izvan grada, a tu se još događa kuga. Ludovik, međutim, iskazuje svoju genijalnost u ponovnom pohodu 1357. godine, napadajući Mlečane na njihov teritoriju te dolazi do trijumfa potpisivanjem Zadarskog mira, ispričao je prof. Nekić.
Ančić je izrazio zadovoljstvo zbornikom s obzirom na to da je objavljen s novim radovima koji su nastali nakon znanstvenog skupa kojeg je on za 650 godina Zadarskog mira organizirao 2008. godine.
– Za povijesne istraživače to razdoblje daje zastrašujuću količinu materijala, ali ti kao povjesničar iz toga nikad ne znaš jesi li došao do kraja. Iz tog razdoblja srednjovjekovne povijesti ja sam došao do zaključka da kolektivni identitet nije stvar biologije već sociološki i antropološki fenomen. U ratu protiv Mlečana tadašnji Zadrani, koji su imali najveći udio romanskog stanovništva, iskazali su najmanje lojalnosti Veneciji, za razliku od Šibenika, koji polovicom 14. stoljeća nije imao romanskog stanovništva i tretira se kao hrvatski grad, ustvrdio je autor udarnog rada u zborniku o Zadarskom miru.
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA11 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




