Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) U CRKVI SV. ŠIME PROSLAVLJENA SVIJEĆNICA Mons. Lenkić: “Kad Isus nestane iz našeg života, tada se gasi njegovo svjetlo u našim srcima i uranjamo u tamu”

Objavljeno

-

Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica, ujedno i Dan posvećenog života, svečano je proslavljen u crkvi sv. Šime u Zadru u četvrtak, 2. veljače, misnim slavljem koje je predvodio mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i upravitelj svetišta sv. Šimuna u Zadru.  

Misa je počela obredom blagoslova svijeća. Blagdan Svijećnica potječe iz davnih vremena. „Slavio se već u 4. stoljeću u Jeruzalemu. Najprije se zvao Blagdan susreta. Taj blagdan slavi se na oko pola puta između Božića i Uskrsa. On stoji poput mosta između njih i obilježava događaj povezan s Gospodinovim rođenjem. Taj događaj najavio je već prorok Malahija u Starom zavjetu: ‘I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već – govori Jahve nad Vojskama’ (Mal 3,1)“ podsjetio je mons. Lenkić.

Naziv blagdan susreta opravdava činjenica da se dogodio susret između božanskog Djeteta i starca Šimuna, što je opisano u navještenom Lukinom evanđelju.

Taj susret ujedno „simbolizira susret Staroga i Novoga zavjeta, susret proroštva i njegovog ostvarenja, susret Boga i njegovog naroda. Susrećemo ‘svjetlost svijeta’ i ‘svjetlo istinito’. Krist je svjetlo istinito koje dolazi na svijet, koje Bog šalje da nam svijetli u životu, na našem putu prema punini vječnog života.

U spomen na taj događaj vjernici pale svijeću koja je simbol vjere. Čovjek bez vjere ne vidi jasno put prema istinskom životu te luta i upada u zablude. Čovjek vjere traži i nalazi smisao svoga života. Unatoč težini života, patnji i boli koje ga snalaze, nastavlja čeznuti i hoditi putem ljubavi i prema Ljubavi“ rekao je propovjednik.

U kontekstu činjenice da se Prikazanje Gospodinovo dogodilo u jeruzalemskom hramu, don Josip je podsjetio kako se na mjestu u Hramu koje se zvalo Svetište nad svetištima nalazio Kovčeg saveza, odnosno škrinja u kojoj su se čuvale ploče s Deset Božjih zapovijedi.

„To je ukazivalo na Božju nazočnost usred njegovog naroda. No, Isus Krist sve to mijenja. On sâm je istinski Božji Hram. Isus je sa svojim tijelom, svojom dušom i svojim duhom stvarna Božja nazočnost, pravo Svetište nad svetištima“ poručio je mons. Lenkić.

Istaknuvši da i mi stupamo u prisutnost Boga kad se klanjamo pred Presvetim, propovjednik je rekao da smo i mi pozvani postati Božji hram. Sveti Pavao nas upozorava: ‘Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama’ (1 Kor 3,16).

Svijeća blagoslovljena na Svijećnicu neka nam bude podsjetnik da smo potrebni Gospodinovog svjetla. „Po njegovom blagoslovu pozvani smo i mi biti svjetlo u ovom svijetu, pokazujući svima da je Isus istinsko svjetlo našeg života. Samo je u njemu i po njemu spasenje. Samo za njim ima smisla ići. On prosvjetljuje naše staze, on daje duboki smisao cijelom našem životu. Kad Isus nestane iz našeg života, tada se gasi njegovo svjetlo u našim srcima i uranjamo u tamu“ upozorio je mons. Lenkić.

U misi su sudjelovali i redovnici i redovnice djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji. Predvoditelj slavlja zahvalio im je za sve što čine u svojim zajednicama, u pastoralu, župama i raznim apostolatima koje obavljaju shodno svojoj karizmi.

Dan posvećenog života ustanovio je sv. Ivan Pavao II. 1997. kao prigodu da dublje promišljamo o daru života posvećenog Bogu.

„Marija je Bogu prikazala najveći dar koji je primila – svoga sina Isusa Krista. Istovremeno, ona je prikazala i samu sebe. To čine posvećene osobe. Predati svoj život Bogu, prikazati svoj život Gospodinu – to je temelj posvećenog života. Crkva zahvaljuje Bogu za dar posvećenog života, promiče ga i nastoji približiti narodu kao nešto što možda i nije svima shvatljivo, ali za Crkvu je važno“ istaknuo je mons. Lenkić.

Redovnički život znači primiti Gospodinov dar raširenih ruku kao što je to učinio Šimun. „To vide oči posvećenih muškaraca i žena: Božju milost izlivenu u njihove ruke.

„Ta vidješe oči moje spasenje tvoje“ – to su riječi sv. Šimuna koje je izrekao u susretu s Djetetom Isusom u jeruzalemskom hramu, a mi ih do naših dana ponavljamo svake večeri dok molimo Povečerje. Njima zaključujemo dan govoreći: Gospodine, moje spasenje dolazi od Tebe, moje ruke nisu prazne, već su pune tvoje milosti“ poručio je vikar Lenkić.

Poželjevši da Krist određuje naš identitet, on je Svjetlo na prosvjetljenje naroda i nas samih, don Josip je potaknuo da molimo i zahvalimo Bogu na daru posvećenog života.

„Molite za osobe posvećenog života. Nije lako biti ‘u svijetu, ali ne od svijeta’. Zato su redovnice, redovnici i sve osobe posvećenog života potrebni vaše molitve, pažnje i potpore. Potrebni su vašeg razumijevanja jer su ljudi koji, poput svih ostalih, imaju također svoje potrebe, rane, nesavršenosti, ali i svoje darove i sposobnosti koje stavljaju u službu svakog čovjeka.

Oni su već sada, u ovom životu, odlučili živjeti životom neba, što na zemlji nije nimalo jednostavno. Zato imaju vas, braću i sestre koji ih razumiju, vole, za njih Bogu zahvaljuju i za njih se Bogu mole“ poručio je mons. Lenkić, potaknuvši: „Molimo za nova duhovna zvanja i za ustrajnost postojećih. Molimo Gospodina, njegovu Majku Mariju, sv. Šimuna i proročicu Anu da i mi prikažemo sebe Bogu, da budemo nositelji prisutnosti Božjeg svijeta u našem svijetu“.

Nakon mise, svećenici i puk počastili su naklonom i dodirom škrinje tijelo sv. Šimuna koje se neraspadnuto nalazi u škrinji sv. Šime iznad glavnog oltara u prezbiteriju crkve sv. Šime već osam stoljeća.

Slaviti Svijećnicu baš u crkvi sv. Šime u Zadru je osobita, nedovoljno shvatljiva milost i izniman dar Providnosti, jer upravo u toj zadarskoj crkvi nalazi se tijelo proroka Šimuna koji je kao osoba dionik i u središtu blagdana Prikazanja Gospodinova, događaj kojeg opisuje evanđelist Luka i naviješta se na Svijećnicu.

Sv. Šimun na svojim rukama držao je dijete Isusa 40. dan po njegovom rođenju te je u njemu prepoznao iščekivanoga Mesiju. Njegovoj Majci Mariji prorokovao je tada da će joj mač boli probosti dušu da se otkriju namisli mnogih srdaca, a za Isusa je rekao da je Svjetlo na prosvjetljenje naroda i slava puka Izraelskoga.

Ines Grbić   

Foto: I. Grbić
 

ZADAR / ŽUPANIJA

SVEUČILIŠTE: JobIT 2024 – Danu karijera u IT-ju 

Objavljeno

-

By

Želite li JobIT 2024 – Danu karijera u IT-jusaznati više o mogućnostima karijere u području informacijskih tehnologija? Pozivamo Vas da nam se pridružite na JobIT 2024, koji će se održati 9. svibnja 2024. na Novom kampusu Sveučilišta u Zadru.

JobIT u organizaciji Stručnog prijediplomskog studija Informacijske tehnologije pružit će Vam priliku da se povežete s lokalnom obrazovnom/akademskom i poslovnom zajednicom, kao i s drugim sudionicima iz područja informacijskih tehnologija.

JobIT je idealna platforma za umrežavanje i susretanje studenata s potencijalnim poslodavcima iz IT sektora. No, nije rezerviran samo za studente tehničkih fakulteta – pozivamo sve zainteresirane studente s ne-tehnoloških studija, srednjoškolce, njihove nastavnike te sve sugrađane koji su znatiželjni i žele saznati više o aktualnim tehnološkim izazovima i trendovima.

Ne propustite priliku biti dio ovog inspirativnog događaja!

jobit.unizd.hr

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Tim “Volim svoju županiju” otrčao više od 550 kilometara

Objavljeno

-

By

Prvi puta na humanitarnoj utrci Wings for life sudjelovao je tim Hrvatske zajednice županija okupljen  pod nazivom  “Volim svoju županiju”.

Više od 70 djelatnika iz svih hrvatskih Županija pretrčalo je ukupno 550,9 km. Najviše je otrčao Kristijan Mikolić – 24,1 km, a od žena najbolji rezultat je postigla Ida Foret sa pretrčanih 15,7 km.

Kapetan tima bio je već iskusni maratonac Igor Andrović, župan Virovitičko -podravske županije, a u utrci je sudjelovala i županica Karlovačke županije Martina Furdek Hajdin, kao i zamjenik župana Zadrebačke županije Ervin Kolarec.

Kapetan tima Igor Andrović koji je otrčao nešto više od 19 km je nakon utrke rekao:

“Posebno iskustvo. Toliko pozitivne energije na jednom mjestu, a cilj svima zajednički – pomoći onima kojima je potrebno!

Iako i danas još pod velikom dozom adrenalina i pozitivnih emocija, kao kapetan ekipe “Volim svoju županiju”, ponosan sam na sve članove svog tima od kojih je velika većina na ovoj utrci napravila svoje osobne rekorde. Time smo još jednom dokazali da smo, bez obzira na teže vremenske uvijete, trčali otvorenih srca za plemenite ciljeve.

Taj duh zajednistva i pozitiva koja isijava iz mase koja zajedno trci i daje zadnje atome snage i srca za one koji to ne mogu ostavlja poseban utisak i dozivljaj.

Hvala Zadranima na podršci, navijanju! Bili su vrhunski domaćini tijekom cijele staze!

Vidimo se dogodine!”

Hvala svima koji su svakim korakom i ostvarenim kilometrom doprinjeli ovoj sportsko-humanitarnoj manifestaciji.

 
Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

FOTOGALERIJA / Misu i procesiju proslave bl. Jakova Zadranina s njegovom relikvijom predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Povodom dolaska relikvije bl. Jakova Zadranina iz Bitetta u Zadar, franjevca na glasu svetosti, svečano koncelebrirano misno slavlje u nedjelju, 5. svibnja, u crkvi sv. Frane u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U misi su koncelebrirali fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima, umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, fra Vincenzo Dituri, gvardijan franjevačkog samostana u Bitettu, fra Stipe Nosić, gvardijan samostana sv. Frane u Zadru i još desetorica svećenika.

To je prvi put da je u Zadar donesena relikvija bl. Jakova Zadranina iz Bitetta, prst blaženika, koja se nosi u velikoj svečanoj procesiji u Bitettu na blaženikov blagdan 27. travnja. U samostanu u Bitettu gdje je djelovao četrdeset godina, nalazi se neraspadnuto tijelo bl. Jakova Zadranina već šest stoljeća od njegove smrti.

„Drago mi je što u molitvenom zajedništvu mogu proći ulicama grada Zadra moleći za svakog njenog stanovnika mir i dobro. Hvala franjevcima Provincije sv. Jeronima što s nama dijele duhovno bogatstvo i baštinu koju nam je ostavio bl. Jakov Zadranin“, poručio je zadarski nadbiskup.

Bl. Jakov Zadranin je veliki lik grada Zadra i hrvatskog naroda, „kojeg smo, nažalost, kod nas gotovo zaboravili i nepravedno zanemarili“, upozorio je mons. Zgrablić. „Bl. Jakov u raznim spisima spominje se kao Jakov Ilirski (Illyricus), Zadranin (di Zara), Slaven (Schiavone), Dalmatinac i sl. U talijanskoj literaturi novijeg vremena prevladava naziv ‘Giacommo da Bitetto’, ‘Jakov iz Bitetta’. Svi životopisci spominju ga kao Hrvata. Roditelji Jakova, Leonardo i Beatrica (Blaženka) Varindjec, krstili su ga u crkvi Sv. Marije u Zadru“, rekao je mons. Zgrablić. Kod ostataka te crkve na Muraju puk je zastao tijekom procesije s relikvijom bl. Jakova, tu je navješteno Evanđelje i upućena molitva. Bl. Jakov umro je na glasu svetosti 27. travnja 1496. g., u samostanu u Bitettu, nedaleko Barija.

„Jakov je pristupio u Franjevački red u samostanu u Zadru. Nije bio svećenik, nego brat redovnik. Kad je predstavnik Zadarske franjevačke provincije trebao poći na generalni kapitul Reda, Jakov ga je pratio i nakon kapitula ostao u Provinciji sv. Nikole biskupa u Italiji. Jakov je živio u raznim samostanima s druge strane Jadrana, u blizini Barija. Njegovi redovnički dani bili su ispunjeni molitvom i radom. Radeći svakodnevni posao u kuhinji i pripremajući braći hranu, živio je u Božjoj nazočnosti. Prostor u kojem se nalazio i posao koji je obavljao poticao ga je na razmišljanje o neprolaznoj hrani, o kruhu živom koji je s neba sišao, o prolaznosti svijeta i paklenim mukama na koje je mislio dok je ložio vatru“, rekao je nadbiskup Zgrablić, istaknuvši da „posao kojeg je obavljao brat Jakov nije bio prepreka njegovom intenzivnom duhovnom životu“.

„Osobitu pobožnost Jakov je gajio prema Kristovoj muci i Mariji. Posvećivao se dugotrajnoj molitvi, razmatranju i kontemplaciji. Zbog svoje duhovne uronjenosti u Božju blizinu, više puta proživljavao je zanos Božje miline. Molitvu je pratio pokorničkim djelima. Po intenzivnom duhovnom životu Bog je Jakova obdario karizmama proroštva, govora o Božjim tajnama, otajstvima. Tu karizmu pratili su i drugi osobiti znakovi“, naglasio je mons. Zgrablić.

„Poznavatelji fra Jakova za vrijeme života, a i nakon smrti, smatrali su ga svecem i odmah su mu počeli iskazivati štovanje i zazivati ga u svojim molitvama. U Bitettu je izgrađena kapela u kojoj se čuva njegovo tijelo. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. g. za cijeli Franjevački red. Papa Leon XIII., izabran za papu 1878., dopustio je njegovo štovanje u Zadarskoj nadbiskupiji. Papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. g. Dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti bl. Jakova“, rekao je mons. Zgrablić.

Relikviju bl. Jakova, prah od drveta koje je izraslo iz štapa bl. Jakova koje je bilo ostavljeno u samostanskom vrtu, talijanski franjevci donijeli su u crkvu sv. Frane u Zadar 1989. g., a u toj svečanosti radosno je sudjelovao tadašnji zadarski nadbiskup Marijan Oblak.

Nadbiskup Zgrablić podsjetio je na nemirne povijesne okolnosti koje su prethodile rođenju i djetinjstvu bl. Jakova u Zadru. „Čitava prva polovica 14. stoljeća obilježena je borbama za Dalmaciju, nazvanima i mletački ratovi. Posebnu ulogu u tom razdoblju imao je Ludovik I., ugarsko – hrvatski kralj, koji je vladao od 1342. do 1382. godine. Nakon desetljeća nemira i borbi, 18. veljače 1358. sklopljen je u sakristiji crkve sv. Frane u Zadru mirovni ugovor, nazvan Zadarski mir. Bio je to ugovor između Mletačke republike i ugarsko – hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim se Mletačka Republika morala odreći svojih posjeda u Dalmaciji. Prigodom potpisivanja Zadarskog mira, kraljica Elizabeta, žena Ludovika I. i kćerka Stjepana II. Kotromanića, bosanskog bana, poklonila je franjevačkoj zajednici procesionalno raspelo. Sa svake strane na raspelu nalazi se deset minijatura u reljefu s likovima sv. Jurja, sv. Klare, raspetog Isusa s Blaženom Djevicom Marijom i Marijom Magdalenom; zatim, likovi sv. Ljudevita, sv. Elizabete, sv. Franje Asiškog, sv. Antuna Padovanskog, sv. Nikole biskupa, sv. Ljudevit s likom darovateljice raspela, kraljicom Elizabetom Kortromanić, sv. Ivan Krstitelj, sv. Katarina Aleksandrijska, sv. Antun Pustinjak te likovi svetih zadarskih zaštitnika Krševana, Stošije i Šime“, opisao je predvoditelj slavlja.

Nadbiskup Zgrablić rekao je da mu je drago što može s pukom molitveno počastiti relikviju bl. Jakova Zadranina te sudjelovati u procesiji s relikvijom blaženika i procesijskim križem iz 14. st. kojeg je kraljica Elizabeta Kotromanić darovala samostanu sv. Frane. Taj procesijski križ je 1974. g. ukraden iz muzeja samostana sv. Frane i nakon pedeset godina vraćen je u samostan sv. Frane, 4. kolovoza  2023. godine. Taj križ nosio se ulicama Zadra svake godine u procesiji nakon potpisivanja Zadarskog mira koji je trajao pedesetak godina, dok 1409. g. Zadar opet nije pao pod Veneciju, pa su Mlečani tu procesiju bili zabranili. Pretpostavlja se da je i bl. Jakov, koji je rođen 1400., kao dječak hodao za tim križem u procesiji ulicama Zadra i utjecao se molitvama svecima prikazanima na tom križu.

„Po povijesnom raspelu s prikazom svetaca, po tom znaku mira i slobode, po raspelu za kojim je koračao i molio bl. Jakov, po čašćenju relikvija bl. Jakova Zadranina, po procesiji ulicama Zadra s relikvijama Blaženika, ovaj nam časni i dragi sin ovog grada, bl. Jakov, naš prijatelj i zagovornik na nebu, naš daleki rođak po krvi i ljubljeni brat po vjeri, postaje još bliži i draži.

Kao zagovornik na nebu, bl. Jakov nam se pridružuje u ovom liturgijskom slavlju, u ovom činu zajedništva, ‘općinstva svetih’, kako ispovijedamo u Vjerovanju, kako bismo se učvrstili u nadi koju nam daruje naša vjera, da u Božjoj prisutnosti i pod Božjim vodstvom sigurno koračamo putem života prema blaženstvu kojeg nam je Krist darovao i u kojem već u punini radosti i života živi bl. Jakov.

Na ovom putu života bl. Jakov nam je zagovornik kod Boga u našim potrebama. Kao suputnik s nama u životnom hodu, iz dana u dan, bl. Jakov nas hrabri svojim primjerom i vodi sigurnim putem prema uzvišenom i najvažnijem cilju na koji nas Bog želi dovesti, a do kojega je on već došao. U tminama našeg života bl. Jakov nam je poput zvijezde na nebu koja sjaji i pokazuje put kojim moramo ići da se ne izgubimo“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Razmatrajući navješteno Evanđelje, nadbiskup je rekao da je ljubav o kojoj govori Isus u evanđelju oživotvorio i bl. Jakov u svom životu.

Isusovu riječ apostolima: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas“ (Iv 15,9) i bl. Jakov je „čuvao, po razmatranjima prebirao u svom srcu, a u molitvi duboko proživljavao u svojoj duši. Razmatranje Božje riječi, razmišljanje o Isusovoj muci i molitva zasigurno su otvarale dušu bl. Jakova radosti života s Bogom“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Koliko nas Bog ljubi doznali smo po njegovom Sinu, Isusu Kristu, rekao je nadbiskup. „Da se Isus nije utjelovio, prihvatio poniženje, trpljenje, muku križa, razapinjanja, smrti i da nije uskrsnuo, nikada ne bismo doznali da li nas i koliko Bog ljubi. Bez križa i uskrsnuća Isusova, nikada ne bismo doznali ono najvažnije o Bogu: da je Ljubav. I to beskrajna i bezuvjetna Ljubav. Ljubav svoga Oca koja je ispunjavala i motivirala cijeli Isusov život, koja mu je nakon smrti u uskrsnuću darovala novi život, Isus je podijelio s nama. Isus je učinio da ljubav koja izvire u Bogu Ocu i daruje se Sinu postane naša ljubav. Po ljubavi Isusovoj prema nama, spoznajemo Božju ljubav prema Isusu i prema nama. Kao najveći dar svoga uskrsnuća Isus nam je darovao ljubav svoju i ljubav Očevu, a to je Duh Sveti“, rekao je mons. Zgrablić.

Božje postojanje čovjek može spoznati „po svojoj ljudskoj naravi, po razumu i logičkom razmišljanju. Spoznati ‘nadspoznatljivu’ Božju ljubav i postati dionici te neizmjerne ljubavi možemo samo po Isusu Kristu, po njegovoj gorkoj muci i slavnom uskrsnuću, po daru Duha Svetoga. Isus nas poziva da trajno ostanemo u njegovoj ljubavi“, rekao je nadbiskup. U Isusovoj ljubavi ostaje se čuvanjem njegovih zapovijedi, kako je i sam rekao; kao što je i on čuvao zapovijedi Oca svoga i ostao u njegovoj ljubavi.

„Isusove zapovijedi su ponajprije Njegove riječi koje u sebi sadrže život. Isusove zapovijedi čuvamo kada ih nosimo u srcu jer znamo da su najdragocjenije blago života i kada ih vršimo. Isusove zapovijedi, Isusove riječi, možemo sažeto pronaći u novoj zapovijedi koju nam je ostavio: ‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim’. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’ (Mt 22, 37 -39). Tako je Isus rekao farizeju koji ga je pitao koja je zapovijed najveća u Zakonu, tj. što je najvažnije u životu“, podsjetio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo misao Benedikta XVI. da „ljubav, na grčkom agape, a na latinskom caritas, ne označava na prvom mjestu neki čin ili osjećaj naklonosti, nego označava duhovni dar, ljubav Božju što je Duh Sveti ulijeva u ljudsko srce te ga potiče da se daruje samom Bogu i bližnjemu“.

„Ljubav je bila zasigurno srž života bl. Jakova. U molitvi i razmatranju Kristove muke i ljubavi prema nama, u svakodnevnom savjesnom, s ljubavlju služenju braći u kuhinji, bl. Jakov crpio je snagu života i rada. Molitva i služenje braći natopila je i oplodila dušu bl. Jakova da živi u svetosti, tj. u Božjoj blizini. Ljubav donosi plodove radosti. ‘To sam vam govorio’, kaže Isus u Evanđelju, ‘da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna’ (Iv 15,11).

Božja ljubav koju čuvamo donosi nam blaženstvo, neprolaznu i ničim uvjetovanu radost i omogućuje nam da budemo već sada dionici života blaženog Jakova, svih blaženika i svetaca, radosti koja je potpuna“, poručio je mons. Zgrablić. Podsjetio je na misao sv. Ivana Pavla II.: „Nećete pronaći ljubav bez križa, a križ nećete moći nositi bez ljubavi.“

„Neka nam naša pobožnost prema bl. Jakovu, procesija po Gradu, naše kratko hodočašće, hrani i jača našu molitvu da u Isusovom križu i križu života pronađemo ljubav i radost, a ljubav neka postane snaga da se darujemo Bogu i bližnjemu“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Nakon mise, brojni puk sudjelovao je u procesiji s relikvijom bl. Jakova Zadranina koja je prošla središtem grada, a završila u katedrali sv. Stošije gdje je nadbiskup Zgrablić izmolio molitvu za proglašenje bl. Jakova svetim i puk blagoslovio s relikvijom bl. Jakova Zadranina.

I.G.

Foto: I. Grbić

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu