Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) U CRKVI SV. ŠIME PROSLAVLJENA SVIJEĆNICA Mons. Lenkić: “Kad Isus nestane iz našeg života, tada se gasi njegovo svjetlo u našim srcima i uranjamo u tamu”

Objavljeno

-

Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica, ujedno i Dan posvećenog života, svečano je proslavljen u crkvi sv. Šime u Zadru u četvrtak, 2. veljače, misnim slavljem koje je predvodio mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i upravitelj svetišta sv. Šimuna u Zadru.  

Misa je počela obredom blagoslova svijeća. Blagdan Svijećnica potječe iz davnih vremena. „Slavio se već u 4. stoljeću u Jeruzalemu. Najprije se zvao Blagdan susreta. Taj blagdan slavi se na oko pola puta između Božića i Uskrsa. On stoji poput mosta između njih i obilježava događaj povezan s Gospodinovim rođenjem. Taj događaj najavio je već prorok Malahija u Starom zavjetu: ‘I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već – govori Jahve nad Vojskama’ (Mal 3,1)“ podsjetio je mons. Lenkić.

Naziv blagdan susreta opravdava činjenica da se dogodio susret između božanskog Djeteta i starca Šimuna, što je opisano u navještenom Lukinom evanđelju.

Taj susret ujedno „simbolizira susret Staroga i Novoga zavjeta, susret proroštva i njegovog ostvarenja, susret Boga i njegovog naroda. Susrećemo ‘svjetlost svijeta’ i ‘svjetlo istinito’. Krist je svjetlo istinito koje dolazi na svijet, koje Bog šalje da nam svijetli u životu, na našem putu prema punini vječnog života.

U spomen na taj događaj vjernici pale svijeću koja je simbol vjere. Čovjek bez vjere ne vidi jasno put prema istinskom životu te luta i upada u zablude. Čovjek vjere traži i nalazi smisao svoga života. Unatoč težini života, patnji i boli koje ga snalaze, nastavlja čeznuti i hoditi putem ljubavi i prema Ljubavi“ rekao je propovjednik.

U kontekstu činjenice da se Prikazanje Gospodinovo dogodilo u jeruzalemskom hramu, don Josip je podsjetio kako se na mjestu u Hramu koje se zvalo Svetište nad svetištima nalazio Kovčeg saveza, odnosno škrinja u kojoj su se čuvale ploče s Deset Božjih zapovijedi.

„To je ukazivalo na Božju nazočnost usred njegovog naroda. No, Isus Krist sve to mijenja. On sâm je istinski Božji Hram. Isus je sa svojim tijelom, svojom dušom i svojim duhom stvarna Božja nazočnost, pravo Svetište nad svetištima“ poručio je mons. Lenkić.

Istaknuvši da i mi stupamo u prisutnost Boga kad se klanjamo pred Presvetim, propovjednik je rekao da smo i mi pozvani postati Božji hram. Sveti Pavao nas upozorava: ‘Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama’ (1 Kor 3,16).

Svijeća blagoslovljena na Svijećnicu neka nam bude podsjetnik da smo potrebni Gospodinovog svjetla. „Po njegovom blagoslovu pozvani smo i mi biti svjetlo u ovom svijetu, pokazujući svima da je Isus istinsko svjetlo našeg života. Samo je u njemu i po njemu spasenje. Samo za njim ima smisla ići. On prosvjetljuje naše staze, on daje duboki smisao cijelom našem životu. Kad Isus nestane iz našeg života, tada se gasi njegovo svjetlo u našim srcima i uranjamo u tamu“ upozorio je mons. Lenkić.

U misi su sudjelovali i redovnici i redovnice djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji. Predvoditelj slavlja zahvalio im je za sve što čine u svojim zajednicama, u pastoralu, župama i raznim apostolatima koje obavljaju shodno svojoj karizmi.

Dan posvećenog života ustanovio je sv. Ivan Pavao II. 1997. kao prigodu da dublje promišljamo o daru života posvećenog Bogu.

„Marija je Bogu prikazala najveći dar koji je primila – svoga sina Isusa Krista. Istovremeno, ona je prikazala i samu sebe. To čine posvećene osobe. Predati svoj život Bogu, prikazati svoj život Gospodinu – to je temelj posvećenog života. Crkva zahvaljuje Bogu za dar posvećenog života, promiče ga i nastoji približiti narodu kao nešto što možda i nije svima shvatljivo, ali za Crkvu je važno“ istaknuo je mons. Lenkić.

Redovnički život znači primiti Gospodinov dar raširenih ruku kao što je to učinio Šimun. „To vide oči posvećenih muškaraca i žena: Božju milost izlivenu u njihove ruke.

„Ta vidješe oči moje spasenje tvoje“ – to su riječi sv. Šimuna koje je izrekao u susretu s Djetetom Isusom u jeruzalemskom hramu, a mi ih do naših dana ponavljamo svake večeri dok molimo Povečerje. Njima zaključujemo dan govoreći: Gospodine, moje spasenje dolazi od Tebe, moje ruke nisu prazne, već su pune tvoje milosti“ poručio je vikar Lenkić.

Poželjevši da Krist određuje naš identitet, on je Svjetlo na prosvjetljenje naroda i nas samih, don Josip je potaknuo da molimo i zahvalimo Bogu na daru posvećenog života.

„Molite za osobe posvećenog života. Nije lako biti ‘u svijetu, ali ne od svijeta’. Zato su redovnice, redovnici i sve osobe posvećenog života potrebni vaše molitve, pažnje i potpore. Potrebni su vašeg razumijevanja jer su ljudi koji, poput svih ostalih, imaju također svoje potrebe, rane, nesavršenosti, ali i svoje darove i sposobnosti koje stavljaju u službu svakog čovjeka.

Oni su već sada, u ovom životu, odlučili živjeti životom neba, što na zemlji nije nimalo jednostavno. Zato imaju vas, braću i sestre koji ih razumiju, vole, za njih Bogu zahvaljuju i za njih se Bogu mole“ poručio je mons. Lenkić, potaknuvši: „Molimo za nova duhovna zvanja i za ustrajnost postojećih. Molimo Gospodina, njegovu Majku Mariju, sv. Šimuna i proročicu Anu da i mi prikažemo sebe Bogu, da budemo nositelji prisutnosti Božjeg svijeta u našem svijetu“.

Nakon mise, svećenici i puk počastili su naklonom i dodirom škrinje tijelo sv. Šimuna koje se neraspadnuto nalazi u škrinji sv. Šime iznad glavnog oltara u prezbiteriju crkve sv. Šime već osam stoljeća.

Slaviti Svijećnicu baš u crkvi sv. Šime u Zadru je osobita, nedovoljno shvatljiva milost i izniman dar Providnosti, jer upravo u toj zadarskoj crkvi nalazi se tijelo proroka Šimuna koji je kao osoba dionik i u središtu blagdana Prikazanja Gospodinova, događaj kojeg opisuje evanđelist Luka i naviješta se na Svijećnicu.

Sv. Šimun na svojim rukama držao je dijete Isusa 40. dan po njegovom rođenju te je u njemu prepoznao iščekivanoga Mesiju. Njegovoj Majci Mariji prorokovao je tada da će joj mač boli probosti dušu da se otkriju namisli mnogih srdaca, a za Isusa je rekao da je Svjetlo na prosvjetljenje naroda i slava puka Izraelskoga.

Ines Grbić   

Foto: I. Grbić
No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu