Bespogovorno se slažem da ne treba pisati o kolegama. U principu.

U zbilji, ima onih koji to sami traže.

Novinarstvo je prestalo postojati kad su novinari priču podredili sebi. Postali ime veće od subjekata svojih priča, odnosno prešli važnu granicu koja je nekad dijelila pisca od aktera.

Pričam o portalu zadarski.hr.

Znate li kako je dobio ime?

Pred hrvatskim je sudovima obranio tu „posudbu“ od pravog “zadarskog” – Zadarskog lista – ali pred sudom javnosti ne može.

Dakle, zadarski.hr je (legitimno!?) preoteo internetsku adresu pravom zadarskom. Istovjetno tomu da novi neki portal zasjedne na domenu slobodnadalmacija ili, ajde, slobodnadalmacija1!?

Jednako principijelno i etički kako su počeli, tako su i nastavili.

Predvođeni frustriranim Splićaninom i mastermind-om iz Murvice, nastavljaju rušiti granice. Ali ne čitanosti.

Svjedoci smo najopasnijeg istrčavanja do sad – onog kad novinar koji to (slijedom gore iznesene analogije) više nije pomisli da može diktirati, usmjeravati ili krivotvoriti društvene, pa čak i pravosudne procese. Sredstvo se ne bira – javni pritisci, konstruiranja, insceniranja…

Zadarski bez Zadrana toliko je daleko otišao od novinarstva da se novinarstvo više niti ne nazire, čak ni kod obrade redovitog jutarnjeg policijskog izvješća. Tu posebno ne.

Ne postoji knjiga, udžbenik o tome kako se postaje i kako ostaje novinarom. Ni prava škola, osim životne, redakcijske. I iz te pozicije govoreći, kategorički mogu ustvrditi da je na novinaru, odnosno redakciji, da neke vijesti preskoči, cijeneći ih kao irelevantne ili pak škodljive, možda čak i lažne. Ali da novinar ili redakcija vijesti izvrće i prilagođava svojoj nekoj velikoj slici… To je nedopustivo. Ili bi trebalo biti. A kada takav netko, štoviše, bez ometanja drži govore i dijeli nezatražene lekcije o moralu ili etici… Tada to prelazi i granicu dobrog ukusa, vrlo vjerojatno i zdravog razuma.

Primjera je… ocean. Splićanin s idejom da se Zadar okuje žicom koji je prigodno prešutio da je šef SDP-a u Zadru dobio nogu u guzicu iz javnog života jer ga je policija uhvatila u milijunskom biznisu s Elektrom, ili da predvodnik druge oporbene stranke ima milijunske nekretnine s plaćom supruge u Zračnoj luci Zadar i mirovinom punice – radnice u Marasci, upušta se danas u demantiranje interpretacije sukoba koji se zbio nakon posljednje sjednice Gradskog vijeća.

Epohalno najavljuje video snimku na kojoj se „jasno vidi da je do sukoba doveo Davor Karlović”, odnosno da je Ante Rubeša – žrtva. Nevjerojatno je točno toliko koliko zvuči.

Dakako, na snimci ničega, sem Rubešinog labuđeg plesa pred dišperanim Karlovićem koji odlazi iz prostorije.

Ružno, nisko i amaterski.

A to je samo mali fragment iz mozaika čuda koji se slaže u ovoj redakciji. Ni zadarskoj ni novinarskoj. Ali opasnoj.

🤮