Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru svečano misno slavlje u utorak, 5. svibnja, na 25. obljetnicu posvete župne crkve sv. Ante Padovanskog u Zadru.

Srebrni jubilej posvete župne crkve znači osobito vrijeme milosti u kojem se otvara mogućnost obnove, produbljenja i novog početka, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da ta proslava uključuje važne dimenzije: zahvalnost, preispitivanje i pogled prema budućnosti.

„Zahvalnost se rađa kad prepoznamo koliko je Božjih darova i milosti primila ta zajednica tijekom dvadeset i pet godina, koliko je života dotaknuto Božjom blizinom. Ta zahvalnost postaje molitva i hvalospjev Bogu, u kojem Crkva slavi Boga za sve što je učinio i nastavlja činiti“, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je da u toj zahvalnosti treba spomenuti „sve koji su materijalnim prilozima, svojim rukama, znojem i žrtvom sudjelovali u izgradnji te crkve. Ta građevina nije nastala sama od sebe. U nju su ugrađeni životi, odricanja, molitve i darovi brojnih poznatih i nepoznatih ljudi. Svaki centimetar toga zdanja nosi trag nečije vjere i svjedoči o ljubavi prema Bogu i Crkvi“, rekao je mons. Zgrablić. Zamolio je Božji blagoslov graditeljima, dobročiniteljima i darovateljima za tu crkvu; da Bog nagradi njihovu velikodušnost, primi njihova djela kao znak njihove vjere i predanja, a pokojnima daruje radost svoga kraljevstva.

„Crkva nije samo prostor građen betonom, željezom, kamenom i ljudskim trudom, nego zajednica vjernika koji su pozvani biti „živo kamenje“, „živi Hram Duha Svetoga“. To „živo kamenje“ ugrađeno je u duhovni dom kojeg Bog neprestano gradi. Svatko svojim životom, svojom vjerom, nadom i svojim trpljenjem doprinosi ljepoti žive Crkve, jer Crkva svoju puninu ne nalazi u arhitekturi, nego u zajedništvu onih koji se u njoj okupljaju i vjeruju, koji u njoj susreću živoga Boga i daju mu hvalu prinoseći mu svoje živote“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da taj jubilej nadilazi sjećanje na događaj gradnje crkve i pastoralnog centra.

Ta godišnjica je „trenutak milosti u kojem prepoznajemo kako je Bog tijekom četvrt stoljeća prisutan sa svojim narodom na tom mjestu. Posveta crkve označila je trenutak kad je građevina predana Bogu kao prostor susreta s Njim i međusobno, mjesto gdje se nebo spaja sa zemljom, gdje se otajstvo Božje blizine očituje kroz vidljive znakove, liturgiju, sakramente, naviještanje Evanđelja i zajedništvo vjernika“, rekao je mons. Zgrablić.

U toj crkvi rasla je bogata povijest vjere, krštenja u kojima su mnogi uronjeni u novi život u Krista, prve pričesti, krizme u kojima su mladi osnaženi darovima Duha Svetoga, vjenčanja kad su obitelji započinjale put pod Božjim blagoslovom i oproštaji pokojnika povjeravanih milosrdnom Ocu. „Ta crkva je svjedok i sudionik „povijesti spasenja“ koja se odvija u konkretnom vremenu i prostoru, u životima ljudi koji traže Boga i dopuštaju mu da ih On vodi. Ta godišnjica poziva i na ponizno preispitivanje vlastitog i života župne zajednice. Slavlje jubileja je prigoda da se zapitamo koliko je naše bogoštovlje povezano s našim svakodnevnim životom, koliko naša vjera oblikuje naše odnose, naše odluke i naš pogled na svijet. Pozvani smo svojim djelima, riječima i međusobnim odnosima učiniti vidljivom Božju ljubav koja povezuje Sina s Ocem i nas po Duhu Svetom s njima“, potaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da Bog uvijek iznova daje priliku za rast u vjeri, spoznaji Boga i obraćenje.

„Dok zahvaljujemo za prošlost, promatramo sadašnjost te se s optimizmom otvaramo budućnosti. Pogled vjere usmjerava nas prema budućnosti, onome pred nama, jer Gospodin nas ne poziva da ostanemo zarobljeni u uspomenama, nego da hrabro koračamo naprijed, noseći iskustvo njegove vjernosti“, rekao je nadbiskup. Poželio je da župna zajednica svjedoči evanđelje u konkretnom životu, donosi Kristov mir u obitelji, na radna mjesta i društvo koje traži smisao i sigurnost.

Nadbiskup je potaknuo vjernike da obnove pouzdanje u Gospodina, da mir kojeg Krist daruje bude trajno prisutan u našim životima, da nas osnaži u kušnjama, vodi kroz neizvjesnosti i učini sposobnima graditi mostove među ljudima. U hodu kroz vrijeme i vjeru, župljane Smiljevca zagovorom prati i njihov nebeski zaštitnik i naslovnik župe, sv. Ante Padovanski, čiji je život trajni izvor nadahnuća: „njegova duboka uronjenost u Božju riječ, njegova osjetljivost za potrebite i snažna vjera koja je donosila pomirenje gdje su vladale podjele. Sv. Ante nas poziva da ne ostanemo na površini vjere, nego da dopustimo da nas Božja riječ oblikuje, mijenja i vodi prema konkretnim djelima ljubavi“, poručio je nadbiskup.

Poželio je da ta crkva i dalje bude „mjesto susreta Boga i čovjeka, gdje se Bog slavi, srca smiruju i pronalaze oslonac, gdje se rađa za vječnost i jača zajedništvo s Bogom i međusobno“ te da župna zajednica oslonjena na Krista i praćena zagovorom sv. Ante nastavi rasti u vjeri, ljubavi i jedinstvu, kao vidljivi znak Božje prisutnosti u svijetu koji čezne za mirom kojeg jedino Bog može dati.

Na kraju mise, nadbiskup Zgrablić najavio je izgradnju nove crkve na području sadašnje župe sv. Ante na Smiljevcu. Naime, sadašnja župa obuhvaća prostrani teritorij između ulice Ante Starčevića na zapadu, ulicom Franka Lisice do gradskog groblja na jugu i sjeveroistočno do župe sv. Petra na Ploči. U tom predjelu, prema Ploči, osobito se povećava stanovništvo. Nekad je na prostoru sadašnje crkve i velikih stambenih zgrada u njenom okruženju bila vojarna, a sada je to jedna od župnih crkvi u Zadarskoj nadbiskupiji s najvećim pohodom vjernika na misama i sudjelovanjem u mnogim župnim aktivnostima i duhovnim događajima.

„Drago mi je da je crkva sv. Ante Padovanskog postala mala. Kad god sam bio u ovoj župi, crkva sv. Ante uvijek je bila puna ljudi pa ćemo izgraditi još jednu crkvu na prostoru župe sv. Ante“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši vjernike da mole da se ta nakana ostvari u skoroj budućnosti. „Taj jubilej nije samo proslava građevine, nego žive Crkve, svih vjernika; čuvat ćemo ovaj dom molitve kao dragocjenu baštinu za nadolazeće generacije“, rekao je na kraju mise smiljevački župnik dom Tomislav Dubinko.

Zahvalio je na suradnji brojnim župnim suradnicima: župnom zboru odraslih, zboru mladih, dječjem zboru, časnim sestrama iz Družbe sestara Presvetog Srca Isusova koje djeluju u župi, ministrantima, čitačima, vijećnicima, sakristanki, izvanrednim djeliteljima pričesti i drugima. Dubinko je zahvalio i župljanki Almi Kardum koja je bila supotpisnica povelje za blagoslov kamena temeljca za župnu crkvu. Don Tomislav je zahvalio i nadbiskupu Zgrabliću što je podržao da se uredi okoliš župne crkve i parkiralište pokraj pastoralnog centra, kao i obnovu zvonika i fasade crkve što je u tijeku. „To nije samo građevinski zahvat, nego znak da zajednica živi, brine o svom domu, da želi sačuvati sveto za buduće naraštaje, na dobro svih koji će tu dolaziti tražiti Božju blizinu“, rekao je mons. Zgrablić.

Utemeljenje župe, izgradnja župne crkve sv. Ante Padovanskog i svećenici koji su djelovali u župi

Župa sv. Ante Padovanskog utemeljena je dekretom zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka 3. srpnja 1978., a nastala je diobom župa Sv. Ivana Krstitelja na Relji i Gospe Loretske u Arbanasima, zbog porasta stanovništva u tom istočnom dijelu grada Zadra.

Kao nova župa, počela je djelovati u nedjelju, 16. srpnja 1978., na blagdan Gospe Karmelske. Od utemeljenja župe sv. Ante, puk sa Smiljevca se dvadeset i dvije godine okupljao na misi i djeca na vjeronauku u malenoj crkvi Svetoga Duha u ulici Franka Lisice u Zadru, do 2000. godine. Onda su se godinu dana, do posvete nove župne, mise slavile u kripti nove župne crkve sv. Ante.

Novu župnu crkvu sv. Ante Padovanskog u subotu, 5. svibnja 2001. godine posvetio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. U jednu cjelinu s crkvom povezana je župna kuća i prostor pastoralnog centra. Crkva sv. Ante izgrađena je materijalnim sredstvima crkvenog dobročinitelja mons. Simeona Duce i Zadarske nadbiskupije. Nacrt crkve i centra izradio je Pavao Bezić, dipl. ing. arhitekture, projektnu dokumentaciju poduzeće D&Z iz Zadra, a izvođač radova bilo je zadarsko poduzeće Duca d.o.o. s kooperantima.

Župu sv. Ante najprije su posluživali salezijanci koji djeluju u župi Gospe Loretske u Arbanasima, te je u koncelebraciji bio i sadašnji župnik Gospe Loretske, don Marko Majić Mazul. Tijekom 25 godina, u župi je djelovalo petnaest svećenika. Prvi upravitelj župe na Smiljevcu od 1978. bio je salezijanac don Mihael Rodić. Potom su župu do 1994. godine vodila još trojica salezijanaca: Žarko Akrap (1978.-1986.), Ante Guberac, (1986.-1989.) i Valent Furijan (1989.-1994.).

Zatim, 1994. godine, dva mjeseca župu je vodio svećenik Banjolučke biskupije don Mladen Grabovac, pa don Čedomil Šupraha, koji je bio i tadašnji ekonom   Zadarske nadbiskupije (1994.-1995.). Župnik Smiljevca od 1995. do 1997. bio je don Srećko Petrov, a don Mladen Kačan od 1997. do 2009. godine.

Tada u župu Smiljevac dolaze djelovati Verbiti, svećenici Družbe Božje Riječi. Od 2009. do 2013. župnik je bio don Ryszard Reikowski, pa don Petar Palowski (2013.-2014.). Od 2014. do 2018. godine u župi je opet djelovao don Mladen Kačan.

Među devetoricom svećenika koncelebranata, nadbiskup Zgrablić osobito je pozdravio don Mladena Kačana, sada umirovljenog svećenika koji je najduže djelovao na Smiljevcu, u dva navrata sveukupno šesnaest godina. Zadnjih osam godina župnik je don Tomislav Dubinko. Župni vikar je don Antonio Oltran, a suradnik don Andrzej Stepien. U pastoralnom životu župe sudjeluje i p. Arek Krasicki, koji su također bili u koncelebraciji, kao i don Josip Lenkić, župnik zadarske župe Ploča i fra Tomislav Vrsaljko, župnik zadarske Relje.

U župi Smiljevac živi približno osam tisuća stanovnika, odnosno 2 500 obitelji. To je župa s pozitivnim prirastom rođenih, svake godine je veći broj krštenika od umrlih. Godine 2024. i 2025. godine kršteno je 112 i 115 djece u župi, a godinama prije oko 90 djece godišnje, što pokazuje trend stalnog povećanja stanovnika koji znači i veći broj vjernika u župi. Često se za vrijeme jedne nedjeljne mise u župi krsti troje, pa i četvero djece.

Ines Grbić

U sklopu obilježavanja 300 godina Arbanasa u Zadru, danas u četvrtak, 7. svibnja 2026. u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar bit će izvedena predstava „Ženidba – Martesa”, hrvatsko-arbanaška melodrama u četiri čina prema djelu Josipa Vladovića Relje.

Predstava publiku vraća u Arbanase krajem 19. stoljeća te kroz prikaz svakodnevice, običaja, društvenih odnosa i govora oživljava dio bogate kulturne baštine arbanaške zajednice. Posebnu vrijednost predstavi daju tradicijske pjesme na arbanaškom govoru, koje dodatno naglašavaju autentičnost scenskog prikaza.

Datum: četvrtak, 7. svibnja 2026.
Vrijeme: 20:00 sati
Mjesto: Hrvatsko narodno kazalište Zadar
Ulaz: slobodan uz preuzimanje ulaznica

Predstava je nastala prema djelu jednog od najvažnijih kroničara arbanaške zajednice, Josipa Vladovića Relje, čiji književni opus zauzima posebno mjesto u očuvanju arbanaškog identiteta, jezika i kolektivne memorije.

Režija: Maksimilijana Barančić i Vinko Radovčić
Tekst prevela i prilagodila: Maksimilijana Barančić
Glazba: tradicijske pjesme na arbanaškom govoru

Uloge tumače:
Rikard Kotlar, Ana Mazija Modrinić, Jakov-Mino Perović, Tina Vukić-Karadole, Teuta Nikpalj, Ines Barančić, Eduardo Kotlar, Emanuel Krstić, Petar Vukušić Bokan, Matea Stipčević-Perišić i Lucija Perović.

Predstava „Ženidba – Martesa” dio je programa kojim se kroz kazališni izričaj suvremenoj publici približava bogata kulturna i povijesna baština Arbanasa.

Svečani koncert župnog zbora Crkve Gospe Loretske „Vicko Zmajević”

U sklopu programa obilježavanja 300. obljetnice zadarskih Arbanasa (1726. – 2026.), u petak, 8. svibnja održat će se Svečani koncert Župnog zbora Crkve Gospe Loretske „Vicko Zmajević”.

Koncert će se održati u prostoru župne crkve Gospe Loretske u Arbanasima, a publici će ponuditi program duhovne i klasične glazbe uz sudjelovanje zbora, solista i gostujućih glazbenika.

Datum: petak, 8. svibnja 2026.
Vrijeme: 20:00 sati
Mjesto: Župna crkva Gospe Loretske, Arbanasi – Zadar

Na koncertu sudjeluju:

• Dirigent: Mario Petani
• Orgulje: Suzana Petani

Solisti:
Dina Bušić, Albino Kotlar i Krešimir Perović

Gosti:
Dražen Habuš (truba) i Martina Stipčević Petani (orgulje)

Voditeljica programa: Luciana Karuza

Program koncerta obuhvaća djela skladatelja poput Schuberta, Bacha, Beethovena, Despala, Zajca, Gržinića, M. Haydna, Komarevskog, Hristova, Lowryja, Antonića i Schulzea.

Svečani koncert dio je središnjih svibanjskih događanja kojima se obilježava velika obljetnica zadarskih Arbanasa, povezujući duhovnu, kulturu i glazbenu tradiciju zajednice.

Ulaz na koncert je slobodan.

„Kazalište je vrlo neudobno za one koji obično noću spavaju, budući da opera ili komedija ne počnu prije 11 sati uvečer, a završe u 2–3 sata poslije pola noći. I tada tek što pođu večerati, te prije no što odu leći, zarudi zora. Oni koji redovito žive tim životom, spavaju do 10-11 sati, zatim popiju kavu, obuku se i pođu u posjete do 2 sata poslije podne. Tada objeduju, a poslije objeda iznova odu spavati do zalaska sunca, kada odlaze u šetnju.”

Da nije spominjanja opere, da se radilo o odlasku u noćni klub, moglo bi se pomisliti da se radi o opisu suvremenog Zadranina, no zapravo je riječ o zapisu Josipa Hosta, člana povjerenstva Dvorske komisije, koji je 1802. godine u svom djelu „Botanički put” pisao o zadarskom plemstvu. Spomen kave dokaz je kako se u ovom napitku u Zadru uživa stoljećima te kako je riječ o važnom dijelu narativnog i kulturnog identiteta grada. O toj temi na javnom predavanju „Povijest u ćikari kave: priče iz prvih zadarskih kavana”, u okviru nacionalnog festivala povijesti „Kliofest”, govorio je stručni suradnik na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru Marin Banović.

Zadar je, kao stoljetno središte istočnog Jadrana i mjesto intenzivnog kolanja ljudi, roba i ideja, prednjačio u prihvaćanju prekomorskih kulturnih utjecaja, među kojima je bila i kava.

Prvi spomen kave zabilježen je u doti jedne Zadranke 1792. godine, u kojoj su među ostalim pokretninama navedene i „cogome da caffe”, danas poznate kao „kogome” ili džezve, ručni mlinac i bruštolin, odnosno pržionik za kavu. Prema Zadarskom almanahu iz 1812. godine, kava je već bila uobičajen napitak; spominju se njezina diuretička svojstva, ali i opasnosti da kod osjetljivih osoba nadraži živce.

Veliki ugostitelj tog doba bio je Domenico Marcocchia iz Venecije, koji je u Zadru držao Bottega da Caffè detta Marcocchia, ali je i iznajmljivao prostore za „otvaranje kavane, biljara i igraonice u prizemlju i na prvom katu kuće na Kalelargi na razdoblje od jedne godine”.

– Dok su krčme bile smještene posvuda, kavane su se nalazile na Kalelargi i Gospodskom trgu, današnjem Narodnom trgu. Svaka kavana morala je imati ognjište za pripravu kave i bunar s vodom. U doba bez moderne komunikacije ljudi su satima čekali u kavanama da netko naiđe, pa su one bile prave društvene institucije u kojima su se potpisivali ugovori te održavale plesne zabave plemstva i obrtnika. No, nisu ih posjećivale žene ni težaci, koji su imali egzistencijalnih briga – istaknuo je Banović.

Bilo je i različitih problema pa je tako Vijeće desetorice 1789. godine zabranilo privatnu lutriju u kavani „All’azzardo”, a 1797. general Matija Rukavina zabranio je čitanje novina u zadarskim kavanama jer su revolucionarna strujanja „obuzimala slabe duše”.

– Tradicija ispijanja kave može nam biti nadahnuće za suvremeni ugostiteljski, narativni i kulturni identitet grada u cjelini. Grad Zadar prepoznao je taj potencijal pa je nedavno najavio povratak gradske kavane, možda baš u ovom prostoru – rekao je Banović.

V. d. pročelnika Odjela za povijest izv. prof. dr. sc. Mateo Bratanić zahvalio je izlagaču te dodao kako je kava imala svoj izrazit značaj u trgovačkoj razmjeni i stvaranju kapitalističkih odnosa. Bila je to kolonijalna roba podložna tržišnim igrama te sustavima ponude i potražnje, a istovremeno duboko ukorijenjena u našu kulturu kroz ritual konzumacije i međusobnih susreta.