Politički analitičar i profesor, Žarko Puhovski, u TNT-u je komentirao napade na novinare od strane premijera i predsjednika države.

“Postoji u zadnje vrijeme trend napada na novinarke i novinare jer se osvijestilo da oni imaju moć. Dugo vremena se nije shvatila jedna stvar – najmoćniji ljudi na svijetu se boje samo novinara i novinarki. To je posebnost novinarske struke no novinari sami po sebi nemaju moć. Vi ste moja moć ili moć građana. Vaša funkcija je da gnjavite, da budete pain in the ass, da malo hvalite.

Kod nas je zaista, po mome sudu, tako da se rijetko hvale neke stvari. Kritika znači vrednovanje, kritika je i reći da ste brilijantni, to mnogi zaboravljaju. Ovo što se događa kod Plenkovića je meni dvostruko nejasno. Ja doista mislim da je on prošao relativno dobro na izborima, a on se ponaša kao da ja krivo razumijem i da on zapravo zna da nije dobro prošao. Nitko tko je dobro prošao se ne ponašao kao on. Moguće da on iskušava stvari”, kaže Puhovski.

Dodaje kako je na Milanovićevu kritiku novinara HRT-a reagirao samo ogranak HND-a u toj televizijskoj kući, dok je na Plenkovića u roku 4 sata reagiralo cijelo društvo. “HND je apsolutno pristran, u nekim drugim stravima su jednako pristano reagirali”, kaže.

“Za naciju i za predsjednika je trebao biti veći problem ako javni servis krivo radi nego ako vi krivo radite. Vi ste, koliko god bili važni, privatna televizija. Javni servis je insitutucija koja treba biti posebno tretirana i ako je ona doista toliko u krivu kako Milanović tvrdi, a nažalost Milanović nije sasvim u krivu koliko god meni išao na živce”, veli.

“Zašto ja vas ne mogu nazvati i reći da nešto nije bilo dobro?”

Kaže i kako je neobično da je Milanović, dva mjeseca nekon što je preuzeo funkciju predsjednika, rekao da neće dolaziti gostovati na HRT.

“Trebao je pozvati ljude s HRT-a i neke stvari im reći. Niste svi od stakla. Svaki novinar u Hrvatskoj ima mobitel svakog ministra i zove ga i pita ga i prigovara, zašto ja kao ministar ne bih mogao nazvati vas i reći da nisam zadovoljan vašim komentarom. Niti vas hapsim, niti vas ubijam, ali smijem reći da nisam zadovoljan.

Vi ćete preživjeti i spavat ćete mirno, ali ćete čuti jednu primjedbu. To je isto kao i dioba vlasti, oni međusobno jedni druge kontroliraju, ja mogu vama, a vi meni nešto reći. Međutim kod nas imamo percepciju nadmoći političara, ne bez vraga”, objašnjava.

Ističe i kako su Milanović i Plenković šefovima rekli koga treba ili ne treba pozivati te se prisjetio svog iskustva nakon gostovanja Zorana Milanovića na RTL-u.

“Moje iskustvo je takvo da me nakon toga tjedan dana nisu zvali s RTL-a, ja sam prije toga imao po desetak poziva tjedno od njih. Ja sam nazvao urednicu i rekao da razumijem to u političkom smislu, ali da je moralno pogrešno i da nakon tih tjedan dana više neću s njima surađivati. To ne znači da me izbacio Milanović već da je stvorena atmosfera u kojoj sam se ja sam povukao.

Što će biti s Draženom Lalićem, to ćemo još vidjeti. Ali ovdje se radi o tome da nemamo normalnu atmosferu. Dakle, ja, Puhovski, premijer, profesor, novinar, ja kažem vama kao kolegici, gospođi, novinarki, prijateljci, ‘Čuj stara, gospođo draga, to nije bilo dobro’ i nikom ništa, kod nas to ne postoji. Kod nas čim vas zove premijer pita se što će vaš šef napraviti, ovo što je rekao Milanović pretjerano, ali ne potpuno pretjerano jer premijer može napraviti nešto zbog čega privatne firme mogu imati problem i to pogotovo na javnoj televiziji i to po zakonu koji je Milanović uveo”, govori.

“Možemo samo čekati da se ovo unormali”

Rekao je i kako sada preostaje samo slušati kako premijer psuje novinare i kako njemu novinari odgovoraju sve dok se to ne unormali.

“To je tehnički problem. Na konferencijama je po meni pristojno da svaki novinar postavi jedno pitanje. On je tamo uletio i rekao da N1 treba imati tablu da ste ideološka televizija. Što je isto rekao Milanović HRT-u. Prije nekoliko dana je Milanović RTL-u rekao da nikoga nije nazvao plaćenicima, dvije minute kasnije je rekao da jest.

Normalni odgovor glasi: ‘Gospodine Krešiću, dajte, doći ću k vama, razgovarat ćemo o tome”. Odogvor glasi: ‘Gospođo božić, dajte mi u nedjelju pola sata, doći ću kao premijer i kako bude bit će’”.

Također kaže. Andrej Plenković je našem Hrvoju Krešiću odgovarao kako predsjednik stranke, a ne kao premijer. “Uloge su se pobrkale”, veli i dodaje: “Jedino što možemo je ili da se prekine razgovor što je nemoguće, ili da se ovo nastavi dok se ne unormali, što je ružno i neugodno i ja sam jedna od žrtva, ali ne vidim drugi izlaz”.

Rekao je također kako je takav javni nastup istovremeno i dio demokracije i opasnost za demokraciju.

“Demokracija je neka vrsta funkcionalne zajednice u kojoj je moguće da se na demokratski način ukine demokracija. oOa može samu sebe dovesti u sumnju. Bez medija nema demokracije, a istovremeno mediji sve manje postaju mediji. Sve više subjekti. Imamo sve manje izvještavanja i u novinama i na televiziji, a sve više komentara. Što znači istraživačko novinarstvo? Da urednik ili urednica kaže nestani na dva tjedna, neću te vidjeti dva tjedna i dođi mi s nečime”.

“Predsjednik države ne treba biti huškač, ljudi u kandidaturi mogu”

Rekao je i kako je svjetski trend negativan te da je Trump ostavio “strašne biljege na medijskoj situaciji u svijetu”, kao i Brexit, dok se u Njemačkoj vode rasprave dok kuda neke zabrane mogu ići.

“Te postistine su postale doista problem, a istovremeno etablirano novinarstvo je sve manje važno jer enormno raste ta mogućnost da ja napišem post negdje i kažem vaš otac je surađivao s nećakom Draže Mihajlovića i sad dok to neko poveže po godinama je li to moguće ili nije, to je gotovo, ušlo je.

Tu je situacija izazito teška izrazito je teško doći do istine i zato je problem s predsjednikom i premijerom, ne zato što govore ružno nego govore stvari koje ne mogu biti istina. Kada govore plaćenik, hoće li to netko provjeravati po mom računu? Neće. To je rečeno kao psovka i onda se više ne raspravlja o istini”, veli.

Govorio je i o kampanji Miroslava Škore koju su mnogi okarakterizirali kao huškačku:

“Oni su imali više manje tih 100.000, to su ovi koji neće ljevicu, ovi koji su HDZ-ovci, a nisu jako HDZ-ovci. Imate drugu situaciju, njega Milanović naziva huškačem, ako je netko bio huškač to je bio Milanović, često bez razloga. Predsjednik države ne treba biti huškač, ljudi u kandidaturi mogu. Oni su svoju kandidaturu protiv Možemo doista sveli na ono tko koga plaća.

Iz koje slijedi sljedeće: Ja vas plaćam iz toga slijedi da radite točno ono što tražim, to je vrlo rijetko istina. Tedeschi je dao neke novce Solidarnoj, u Solidarnoj je netko iz Možemo, znači Tedeschi je iza Možemo, njegov otac je bio u UDBI, znači iza Možemo je UDBA. Imate situaciju da jadni ljudi iz Možemo ne mogu doći do izražaja sa svojim programom jer se svelo na to gdje je vaš brat, otac bio 91. Oni nisu došli do riječi, njih se ne može ne braniti od takvih napada”.

“Plenković je u sukobima bio manje desno od Milanovića”

Trenutnu situaciju na političkoj sceni opisuje ovako:

“Situacija je sljedeća, Plenković je po nekoj vrsti političke geometrije, prije svega Škorinom aktivnošću i Mostovom tjeran prema centru, gotovo prema ljevici kao što je i SDP aktivnosti Možemo tjeran prema desno. To je logika pol itičkogživota. Ono što čini Plenković je dobrim dijelom pokušaj da dokaže da nije ljevičar. Nega već dobar bio desničara naziva ljevičarem.

Istina je sljedeća, mi imamo politički paradoks gdje je u sukobima Plenković bio manje desno od Milanovića, osim kad se radi o ustašama, tu je Milanović čvrst. Tu se situacija pobrkala. Neovisno o ideologiji, kada Plenković lupi šakom od stol njega autoritativni dio stranke vidi kao ćaću, šefa”.

Ipak, kaže, šakom o stol lupaju ljudi ko to ne mogu. Oni koji mogu, to ne rade. Dodaje i kako je nejasno kako Plenković stoji u stranci.

“On ne zna kako stoji u stranci, ima ju pod kontrolom, ali izgubio je Split jer neke stvari nije posložio u Splitu, imao je motanje u Zagrebu i nije se znalo tko će biti kandidat. U toj situaciji on se našao da mora krpati stranku i voditi Vladu”.