Ovo što će te pročitati dogodilo se sasvim slučajno. Ni on, a ni ja, nismo bili svjesni koincidencije koja nas je spojila. A sve se dogodilo upravo ovako…
Čuo sam jedno jutro, upravo se spremajući za posao, dok sam prao zube iznad lavandina, kako se nešto ruši u dnevnom boravku. Još zapjenjenih usta od kaladonta potrčao sam vidjeti u čemu je problem. Imah što vidjeti. Predamnom je stajao pravi pravcati Djed Mraz obraza malo crnih od čađe jer se upravo tog trena spustio kroz dimnjak u moj dnevni boravak.
Nakon par minuta iznenađenog zurenja u debeljuškastog starčića najprije sam ga povukao za bradu kako bih bio siguran da je to baš on, a ne neki prerušeni bjegunac pred Uskokom… Onda ga ponudih čajem koji sam netom suhao. Sjeo je Djed na moj trosjed, srknuo čaj, nasmijao se tako da su mu se zarumenjele jabučice i rekao:
– Ho, ho, ho… Dobar čaj.
Ja sam stajao, još uvijek pod dojmom, iznenađen. Javih na posao da ću malo kasniti jer predamnom stoji ekskluzivan intervju sa najpoznatijim i najomiljenijim Djedom na svijetu.
– Kako ste, ovaj, pokazah prema dimnjaku prstom…
– … prošli kroz to? Obzirom da ste, nemojte mi zamjeriti, ali malo puniji?
– Hahahaha… Čarolija. Sve je čarolija. Cijeli Božić je čarolija, ali da bi bila ostvariva, moraš vjerovati u nju. Mnogi ne vjeruju, pa je njima Božić tek jedan od dana u godini.
– Kako ste, ovaj, zašto ste došli kod mene? Jeste pogriješili dimnjak ili što, upitah ga srčući topli čaj.
Naslanjajući se rukama na koljena, pogledao me preko metalnih okvira svojih naočala, nasmiješio se kao u reklami Coca Cole i tiho šapnuo:
– Ništa kod Djeda Mraza nije slučajno.
– Ali odrastao sam, bar mislim, nisam tražio nikakav poklon za Božić. Nisam okitio bor, ni upalio svjećice, ali vi baš upadnete kroz moj dimnjak, u moj dnevni boravak. Čudno, zar ne?
– Možda tebi je čudno, ali meni nije. Ja sam tražio tebe, a ne ti mene. I, kao što vidiš, našao sam te u posljednji čas. Da sam minutu zakasnio, ti bi sada već bio na poslu. Dugo sam putovao iz Laponije ovamo. Recesija je nepozvana upala i kod nas, ali nije me spriječila da i ove godine posjetim dječicu širom svijeta koji vjeruju u čaroliju Božića i donesem im darove koje su poželjeli.
– Jeste li došli sa Rudolphom?
– Hohohoho. Pa Rudolph je postao poznatiji od mene!? Ali uz njega imam još osam sobova koji vuku moje saonice. Dasher, Dancer, Prancer, Vixen, Comet, Cupid, Donder i Blitzen, to su sve moji sobovi koji mi godinama vjerno pomažu da ni jedno dijete ne ostane zakinuto. Jako su umiljati.
– Gdje ste ih ostavili?
– Gore na krovu zgrade. Nisam htio da mi naplate parking.
– A, recite mi Djede, što je sa pričama koje slušam u posljednje vrijeme, da ste vi izmišljotina Coca Cole koja je na taj način htjela još više sebe izreklamirati?
– Čuo sam i ja puno raznih priča. Od one da sam podrijetlom Rus, imenom Božić Bata, da sam zbog svoje crvene odjeće član ruske partije koji vrbuje djecu, do pak nedavne koja me do suza nasmijala.
– A koja je to molim vas lijepo?
– Da sam član HDZ-a, kojemu je ponuđeno mjesto ministra finacija. Očito neki ipak vjeruju da su čuda moguća, hahaha.
– A tko ste vi zapravo?
– Djed Mraz. Doduše, ovdje kod vas me zovu i Djed Božićnjak, ali tako su me prekrstili otkad je Hrvatske, inače ja jesam Djed Mraz.
– Kako vi gledate na političku situaciju kod nas u Hrvatskoj?
– Hahahaha… Ne gledam. Da gledam, odavno bih oslijepio.
– A što je hrvatska premijerka Jadranka Kosor poželjela za Božić ispod svog drvca?
Zavukao je Djed ruku duboko u jednu od dviju velikih crvenih vreća koje je nosio sa sobom i pokazao mi ružičastu kovertu na kojoj je s jedne strane pisalo velikim crnim slovima:
Djed Mraz (Santa Claus), 96930 Arktički krug (Arctic Circle), Finska, a sa druge strane, malo nakošenim slovima:
Jadranka Kosor, Vlada Republike Hrvatske, premjerka, Trg Sv. Marka 2, 10 000 Zagreb.
Djed je otvorio kuvertu i izvadio ružičasti list papira.
– Pročitat ću ti, kazao je, nakašljao se, ispio još gutljaj čaja i počeo:
“Dragi Djede, ovo vam pišem baš za vrijeme jednog aktualnog sata u Saboru. Nesretna sam i nemoćna. Oporba me napada sa svih strana. Moji ministri su ljenčine i neradnici koji samo vrebaju kako bi se ogrebali za koju kunu iz državnog proračuna. Ivo me je napustio, a Bajić me svaki dan zivka na mobitel. Neki dan sam skoro pala ispod tuša jer sam požurila da se javim, a pločice su bile klizave. U zadnji čas sam se rukom uhvatila za policu i razbila prekrasan parfem koji mi je za našeg posljednjeg susreta poklonio Borut. Predivno miriše, a zove se Piranska noć.
Da ti ne oduzimam previše od tvog dragocjenog vremena htjela bih samo par stvari. Znaš da od malih nogu vjerujem u tebe. Od prvog puta kada si mi donio moju prvu najdražu krpenu lutku duge guste crne kose koju sam nazvala Jovanka. Evo ti, dakle, moje želje:
Svaki put kada se Nenad Stazić javi za riječ u Saboru da mu se isključi mikrofon.
Ako Ivo završi u zatvoru, neka kaže da ja nisam ništa znala.
Želim da mi Mirjana opet bude prijateljica.
Htjela bih tepih kakav ima Bianca Matković.
Molim te ako možeš, ove godine nemoj Luki Bebiću opet donijeti pidžamu sa Titovim likom jer je stalno nosi ispod odjela, pa onda na zatvorenim sjednicama Vlade nitko ne može živ ostati od njega i njegovog hvalisanja novom pidžamom.
I za kraj, ali ništa manje važno. Molim te, ali molim te, htjela bih glumiti u jednoj epizodi Šeherezade. Luda sam za Onurom.
Hvala ti puno i oprosti ako nisam baš bila najbolja ove godine, ali moraš me razumjeti jer su Hrvati nemoguć narod.
Tvoja Jaca.”
– Simpatična je ta vaša Jadranka, u njoj se krije prava djevojčica, dometnuo je Djed vraćajući pismo u kuvertu.
– A što je Ivo poželio za ovaj Božić?
– Sinoć sam, vozeći se iznad Salzburga navratio i do njega. Bio je jako skroman. Poželio je tek grickalicu za nokte, najnoviji model ručnog sata Tag Heuer i dvd “Balkanski špijun”, otkrio je Djed Mraz nalijevajući si još čaja u šalicu.
– A kakve su bile želje baraba Luke za ovaj Božić?
– Hahahaha. Kao i uvijek do sada. Novu pamučnu pidžamu sa Titovim likom na prsima. Ali moram ti reći i želju Boruta Pahora. On je poželio da zapleše sa Jadrankom valcer “Na lijepom slovenskom Jadranu”.
– Kasno je. Već mi je vrijeme krenuti ako mislim podijeliti sve ove darove koji su mi još ostali. Sretan ti Božić i Nova Godina. Hohohohoho!, rekao je Djed Mraz, uvukao se u dimnjak i nestao netragom ostavljajući iza sebe tek oblake čađe.
Osvanulo je hladno božićno jutro. A ja sam još uvijek sav pod dojmom buljio u naslovnicu novina na čijoj je naslovnoj stranici bio Ivo Sanader obučen u Djeda Mraza, ispod naslova:
“Za Božić želim grickalicu za nokte, najnoviji model ručnog sata marke Tag Heuer i dvd ‘Balkanski špijun’.”
Dobro je Djed rekao, stvarno ništa nije slučajno.