Nekategorizirano
Prof. dr. Miliša: "Koga je Sakoman skinuo s droge metadonom?!"

“Žalosno je i etički nedopustivo da dr. Sakoman naziva i proziva ‘frustrirane žene’ iz Udruge Nada, i to samo zato jer traže da se stavi pod nazor uzimanje metadona i uopće supstitutske terapije. Dakle, manipulira se činjenicom da civilni sektor traži ukidanje metadonske terapije! Oni koji favoriziraju metadonsku (nekontroliranu) terapiju su bliski famraceutskom lobiju koji imaju dobre razloge za to! Mora se znati da ‘iza’ te Udruge stoji drugih dvadeset udruga u Zadru i isto toliko diljem Hrvatske iz Splita, Zagreba, Osijeka. Dakle, netočna je njegova tvrdnja da je to skup žena iz Zadra. Iste su prikupile 15.000 potpisa o strožem nadziranju metadonske terapije i otvaranjem detox jedinice u Zadru. O ovome je upoznat dr. Sakoman, pa ipak insinuira da se radi tek o manjem skupu zadranki. One su vidjele izvor novca. Da strah nije uzrokovan jer se netko boji da se istope honorari onima kojima je metadon jedini i pravi lijek. Proziva majke čija djeca prolaze agoniju umiranja pod metadonskom terapijom. Koga je on skinuo s droge metadonom? Koliko je umrlih od metadona? Više ili manje od kokaina ili heroina? Neka demantira da se teže skinuti od metadona nego od heroina. Zna li da ‘iza’ udruge Nada stoje veliki broj liječnika, psihologa… pedagoga… A sada glavno pitanje: Zašto on protežira metadon i/ili farmaceutsku industriju.
Plod farmaceutske mafije ili manipulacije je urodio plodom kada je svijet zahvatila epidemija tabletomanije…. U svom godišnjem izvješću Međunarodni odbor za kontrolu narkotika (INCB) upozorava na podatak da u Italiji, Francuskoj, Poljskoj i Latviji, između 10 i 18 posto studenata uzima sedative ili druga sredstva za smirenje bez recepta, te da je u Njemačkoj 1,4 do 1,9 milijuna ljudi ovisno je o lijekovima, (stoji u izvješću). Kada sam 5. ožujka 2010. napisao tekst o dirigiranom strahu koji sije farmaceutska mafija, malo je tko vjerovao da sam ‘pogodio u sridu’. Sada za to imam i materijalni dokaz! Naime, istraživanje British Medical Journala je utvrdilo da su trojica visoko pozicioniranih članova Svjetske zdravstvene organizacije dr. Fred Hayden, dr. Arnold Monto i dr. Karl Nicholson dobivali enormno viskoki mito od farmaceutskih kompanija koje su proizvodile ‘lijekove’ protiv virusa tzv. svinjske gripe. I Hrvatska je naručila čak 1,5 milijuna doza cjepiva i stotine tisuća kutija antivirusnih lijekova Tamiflu i Relenza. Samo za cjepivo trebalo je izdvojiti oko 70 milijuna kuna. U Hrvatsku je stiglo oko 340.000 doza (ostalo je navodno zamijenjeno za sezonsko cjepivo), a potrošeno je prema nekim podacima tek 20.000, dok drugi tvrde da nije cijepljeno niti 10.000 osoba.
I pojedine medijske kompanije stvaraju kampanje orkestrirane od farmacijske industrije igrajući na sigurni strah od bolesti. Tko će sada odgovarati i odgovoriti na moju dodatnu pretpostavku da više mladih ljudi konzumira metadon i subutex nego (je) zajedno heroinskih i kokainskih ovisnika!? Tko će ovo demantirati egzaktnim pokazateljima?! Zlouporaba lijekova koji se izdaju na liječnički recept, a među njima i metadona, zadnjih se godina tako snažno proširila da primjerice u Sjedinjenim Državama više ljudi konzumira metadon nego što se ukupno konzumira heroin i kokain. Nije li svojevremeno i Bernardica Juretić, (voditeljica terapijske zajednice ‘Susret’) tvrdila da je metadonska terapija dilanje na ‘račun države’?! Nemali broj ovisnika ali i liječnika govore kako se teže ‘skinuti’ s metadona nego s heroina! Centri za izvanbolničko liječenje kriju i/ili nemaju podatke onih pacijenata koji kombiniraju metadon s kokainom ili heroinom, dok ovisnici priznaju da preprodaju dobivene tablete metadona ili subutexa za kupnju heroina. Farmaceutskoj industriji i pojedinim liječnicima (kao na primjer onima u Jehovljevim svjedocima) ne odgovara tretman liječenja s benediktinskom maksimom ‘Ora et labora’ u terapijskim zajedicama konfesionalnog tipa i zbog toga jer se tako gubi business i/ili zato jer se tamo podržava ‘oficijelna’ Crkva. Ovo zaslužuje šire odgovore i pitanja doktoru koji tako nisko proziva zadarske žene.
Samo naivnima nije jasno zašto je farmaceutska industrija jedna je od rijetkih, koja je pošteđena recesijskih problema. Medijske kampanje farmacijske mafije igraju na sigurni strah ljudi od bolesti. Slovenska sociologinja M. Ule je ispravno konstatirala da umjesto radnog identiteta kao supstitucija suvremenog čovjeka dolazi ovisnički identitet. Podsjetimo se, prodaja Tamiflua, virusnog ‘lijeka’ protiv gripe je lani povećana za 435 posto zahvaljujući manipulacijima o pandemiji svinjske gripe. Sad se stvara nova panika s Q groznicom, bolesti koja se s janjadi prenosi na ljude. Koliko god proizvede, farmaceutska industrija gomila dobit i moć. Računa se da će ukupna vrijednost cjepiva protiv svinjske gripe donjela nevjerovatnih sedamstotina milijuna dolara zarade farmaceutskoj industriji. Tko je pitao građane je li se žele cijepiti od svinjske gripe? Sve to je (jedino) uvidjela poljska ministrica zdravstva Ewa Kopacz, koja je jedina prošle godine odbila kupnju cjepiva protiv svinjske gripe. Ovako je sve to svojkevremeno komentirao na svom blogu don Kačunko: ‘Medicina je toliko napredovala da je za svaki lijek pronađena bolest!’ Koliko medicinari (i koji) imaju koristi ili provizije u promoviranju farmaceutskih proizvoda!? Zanimljivo pitanje, zar ne? To je tema za istraživačko novinarstvo. Ili možda neke druge?! Vrijeme će pokazati. Koliko liječnici u borbi protiv ovisnosti ‘ubiru’ honorare od tog istog civilnog sektora koje sada proziva za nekompetenost i vrijeđa kao skup ‘frustriranih žena’?
Do čekanja odgovora! Tada izlazim(o) s puno značajnijim agrumentima koje će dr. Sakomana dovesti u Zadar pa će morati odgovarati na pitanja pred ‘frustriranim ženama’, drugim stričnjacima i reflekrorima medija. Do tada očekujem(o) ispriku tim napačenim majkama zadarskih ovisnika od dr. Sakomana!
Zaključujem: Kaos nije u društvu slučajan, već ‘orkestriran’ jer slučajnost je izmišljena riječ, kako bi se njome prikrila značajnost poveznica između ljudi i/ili događaja.”
Prof. dr. Zlatko Miliša
Nekategorizirano
Zdravlje se gradi na vrijeme – besplatan edukativni seminar na Višnjiku
Zdravlje se ne rješava tek kada nastane problem, već se gradi ranije kroz znanje, svakodnevne navike i odgovorno ponašanje prema vlastitom tijelu i umu. Upravo s tom idejom Prime Time Fitness Zadar i Zadarsko ludilo organiziraju besplatan edukativni seminar namijenjen građanima Zadra, Zadarske županije i svim zainteresiranima koji žele aktivno brinuti o svom zdravlju.
Seminar je osmišljen za širu javnost i obrađuje niz aktualnih tema vezanih uz prevenciju bolesti, prehranu, tjelesnu aktivnost i mentalno zdravlje. Posebna pažnja posvećena je djeci i mladima, kao i roditeljima te stručnjacima koji s djecom rade svakodnevno, uključujući učitelje, profesore, trenere i psihologe. Cilj događaja je podići svijest o važnosti pravovremene brige o zdravlju, potaknuti prevenciju bolesti te pomoći sudionicima da bolje razumiju ulogu prehrane, kretanja i psihološke ravnoteže u kvaliteti života. Sudionici će dobiti konkretne i primjenjive smjernice koje mogu odmah koristiti u svakodnevici.
U sklopu programa predavanje će održati Nita Šarić, magistrica nutricionizma i certificirana savjetnica za intuitivno hranjenje, koja će govoriti o tome kako se brinuti o sebi kroz prehranu. Poseban naglasak stavit će na temelje pravilne prehrane, dugoročno očuvanje zdravlja putem prehrambenih navika te na najčešće pogreške koje ljudi rade u svakodnevnoj prehrani.
Tereza Tičić, doktorica medicine i specijalistica pedijatrije, govorit će o najčešćim zdravstvenim problemima dječje dobi. Kroz svoje izlaganje objasnit će koje su najčešće dijagnoze kod djece, kako se roditelji trebaju ponašati u određenim situacijama, kada su ograničenja potrebna te koje su ključne smjernice za zdrav rast i razvoj djeteta.
Predavanje o najčešćim uzrocima smrti i načinima njihove prevencije održat će Ante Tolić, doktor medicine i specijalist neurologije. Fokus će biti na ranim faktorima rizika, važnosti zdravih životnih navika te na konkretnim koracima koje svatko može poduzeti već danas kako bi osigurao zdraviju budućnost.
Dr. sc. Marina Vidaković, izvanredna profesorica na Odjelu za psihologiju Sveučilišta u Zadru, govorit će o odnosu sporta, emocija i djeteta te o ulozi roditeljske podrške. Kroz predavanje će se osvrnuti na utjecaj sporta na mentalno zdravlje djece, na stres, pritisak, umor i emocije s kojima se djeca susreću te na važnost toga da roditelji budu podrška, a ne izvor dodatnog pritiska.
Seminar će se održati u subotu, 17. siječnja 2026. godine, s početkom u 16:00 sati, u Press centru Sportskog centra Višnjik u Zadru. Ulaz na događaj je besplatan i otvoren za sve građane, roditelje, djecu i mlade, kao i za učitelje, trenere, stručnjake i sve koji žele proširiti svoje znanje i napraviti korak prema zdravijem načinu života.
Pozivamo sve zainteresirane da dođu, poslušaju, nauče i stečeno znanje primijene u svakodnevnom životu.
Nekategorizirano
PODRŽITE ADVENT U ZADRU! / Počeo je izbor za najljepši Advent
Krenuo je 5. izbor za Najljepši advent kojega i ove godine portal gradonačelnik.hr provodi pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma i sporta
Za titulu najljepšeg ove se godine natječu čak 64 Adventa – 46 gradova i 18 općina među kojima i Zadar.
Najveća novost ovogodišnjeg izbora je što će se samo glasovanje odvijati na platformama za glasovanje – za advente u gradovima na stranici gradonačelnik.hr, a za advente u općinama na stranici načelnik.hr. Glasati se može za po jedan advent u kategoriji gradova i jedan u kategoriji općina.
Kao i prošle godine, pobjednici se biraju u šest kategorija – u velikim, srednjim i malim gradovima i općinama te najljepši i najbolji gradski i općinski advent po izboru žirija.
I ove godine svi adventi predstavljeni su i na FB-u – na stranici gradonačelnik.hr redoslijedom kako su pristizale prijave.
Ove godine u izboru je rekordan broj velikih gradova (gradovi s preko 35 tisuća stanovnika) – njih čak 13!
Glasovanje traje od 23.12. od 9:00 sati do 29.12. u 12:00 sati.
Link za glasovanje je OVDJE.
Hrvatska
Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora
Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.
Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.
I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.
Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.
Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.
Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.
Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.
Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.
Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.
Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.
Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.
Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.
-
magazin3 dana prijeNajopasnija hrana koju možete kupiti u trgovini – još gore je što mislite da je zdrava
-
magazin4 dana prijeGrčki ili obični jogurt: Koji je bolji izvor proteina i probiotika
-
Hrvatska4 dana prijeBanke godinama naplaćivale usluge koje ne postoje: Evo kako do obeštećenja za “skrivene” naknade
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeProgram Muzeja antičkog stakla u Zadru za 21. NOĆ MUZEJA







Zara
1. studenoga 2010. at 16:35
Bože, evo neizrecivog sa svojim uvijek istim frazama i nepovezanim citatima i na ovom portalu. Strašno! Gadljivo! Ali za portal koji ovako nesuvislo i očito frustrirano piše o stanju na Sveučilištu ništa čudno.
Zašto neizrecivi jednostravno ne izrekne svoju poruku kratko i jasno:
ALKOHOLOM PROTIV DROGE!
bivši
1. studenoga 2010. at 17:05
ima ovdje nekih dobrih teza ali izgubljenih u bunilu i besmislicama ostalih. primjerice, ako se traži kontrola metadonske terapije, zašto ne bi isto važilo i za “ora et labora” metode liječenja? ako već postoje osnovane sumnje da sakomanove metode nemaju konkretne rezultate i traži se transparentnost, zašto onda ne tražiti isto i za komune koje su zatvorenije od “opus dei” organizacija? dalje, mislim da se radi o neshvaćanju svrhe i cilja metadonske terapije. to nije terapija koja liječi, već terapija koja smanjuje štetu stanja nastalim konzumiranjem i nabavkom heroina. daleko od toga da nema zloupotreba, ali treba (i tu se slažem sa milišom) jasno vidjeti podatke i pokazatelje da li taj program ispunjava ono što mu je i namjena. problem i metadonske i “ora et labora” terapija je što su manjkave drugim potrebnim stručnim kadrovima i sistemima koji će omogućiti bolji povratak u zajednicu bivšeg ovisnika. i jedna i druga na tome padaju ko kruške. da zaključim: sakomanovi programi su jako ograničeni, ali i ovi milišini (kada izuzmemo nepotrebne bulaznije o tamiflu i ostalim stvarima kojima ovdje nije mjesto) nisu rješenje za ovisnike. treba nešto treće, ali postavlja se pitanje što i sa kojim i kakvim ljudima?
Borg
22. ožujka 2012. at 17:13
svaka ti je zlatna, ne znam zasto ljudi komentarisu nesto sa cime nisu upoznati, primjer navodim metadonsku terapiju, tj. njenu svrhu
Komentarka
1. studenoga 2010. at 19:18
Dosadaaaaaaa
Zijevaca
1. studenoga 2010. at 20:21
Zijeeeev
anita
2. studenoga 2010. at 13:49
Slažem se sa vama da nije nikome pomogla metadonska terapija a i neće. Od nje nema pomoći i to je samo besplatno drogiranje ovisnicima a i laka zarada jer je poznato da ih ovisnici prodavaju na crnom tržištu!
ana
2. studenoga 2010. at 14:00
Svaka čast profesore!
Samo tako nastavite pa se možda nešto i promijeni te se pomogne ovisnicima na pravi naćin. Metadonom i subuxonom im se samo omogučava besplatno drogiranje te se odgađa njihovo izlječenje.
Možda bi se ranije izlječila da mi se nije davalo metadona koliko god sam htjela!
bivša ovisnica
Franka
2. studenoga 2010. at 21:14
Nema savršene terapije nema savršenog rješenja. Postoji samo volja pojedinca i dobra volja društva. Metadoni su ko i svaki drugi lijek..što više kroničnih bolesnika bolja prodaja. Profesoru naklon jer uvijek govori što misli i zna .
ana
6. studenoga 2010. at 8:49
Samo što se drugi ljekovi ne mogu prodavat na crnom tržištu a metadoni su jako traženi i cijenjeni stoga je nužno potrebno da se davaju kontrolirano i uz poseban nadzor!
Beppo
22. ožujka 2012. at 23:48
Kako uvesti reda u sav narkomanski svit i pomoc onima koji su ovisni …to je siroka tema ali trud uvik ima dobar izgled pa makar i dugo trajalo …ljudima se mora pomoci Kako sprijecit i kastrirat dilanje i drogu na trzistu…ljudi, vrlo jednostavno…uvesti smrtnu kaznu svima ali bas svima koji su ulovljeni na licu mista…i zlatnoj mladezi isto…