ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTO) MISA ZAHVALNICA U KATEDRALI / Nadbiskup Zgrablić: “Bog koji nas je pratio do sada, ide s nama i dalje i nikada nas neće napustiti”
Misu zahvalnicu sa svečanim Tebe Boga hvalimo za proteklu građansku 2025. godinu predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu, 31. prosinca. Propovijed nadbiskupa Zgrablića objavljujemo u cijelosti.

Iv 1, 1-18
Zahvalnost počinje priznanjem dara
Braćo i sestre!
Na kraju kalendarske godine, Crkva nas poziva da u sebi probudimo osjećaje zahvalnosti Bogu i zaustavimo se pred otajstvom dara kojeg smo primili tijekom protekle godine.
Evanđeoski proslov svetoga Ivana, kojeg smo i večeras slušali, vraća nas na same početke svega stvorenoga: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga… Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa“ (Iv 1, 1.3). Božja nas Riječ uči kako naš život, naše vrijeme i povijest svijeta nisu plod slučajnosti, nego dar koji ima svoje ishodište u Bogu. Ako je sve stvoreno po Riječi – Sinu Božjem, tada je i svaka godina našeg života, sa svim svojim danima i noćima, dar koji nam je povjeren od Boga.

Zahvalnost Bogu na koju nas Crkva poziva ne proizlazi samo iz uspjeha i postignuća proteklog vremena. Zahvalnost ne znači da zatvaramo oči pred gubicima, patnjama, grijesima, razočaranjima ili propuštenim prilikama. Naprotiv, prava zahvalnost gleda istini u oči i priznaje da je bilo u našoj prošlosti tame, grijeha, propusta, pogrešaka, krivih odluka, ali se istodobno oslanja na obećanje Evanđelja: „Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“ (Iv 1, 5). Kada se osvrnemo na godinu koja je iza nas, možda u njoj prepoznajemo trenutke boli, neizvjesnosti, razočaranja, neuspjeha, praznine, straha ili čak smrti. Ipak, vjera nam govori da ni tada Bog nije bio odsutan iz našeg života. On je bio prisutan s nama kao ugodno svjetlo koje ne uklanja tamu odjednom, ali joj ne dopušta da zavlada svime.
Zahvaliti Bogu, dakle, znači priznati da je svaki naš dah, svaki trenutak našeg života, svaki susret, svaka prilika za dobro i svaki novi početak, dar koji nismo zaslužili, nego milost koju smo primili od Boga. To priznanje oslobađa naše srce od iluzije samodostatnosti i vraća ga izvoru života – Bogu stvoritelju neba i zemlje.

Zahvalnost Bogu radi nas
Važno je jasno razumjeti duboki smisao kršćanske zahvalnosti. Bog ne traži naše „Hvala“ zato da bi Njegova slava bila veća ili da bi se Njegovo božanstvo potvrdilo i povećalo našim riječima (usp. Predslovlje IV, Hvala, Božji dar). Bog je već punina, već vječnost, već savršenstvo. Naša zahvala Njemu ništa ne dodaje, niti nezahvalnost od njega nešto oduzima ili ga čini manjim. Bog ostaje Bog – „Optima maximum – najveće dobro“ i bez naših riječi, bez naših molitava i bez naših priznanja i zahvalnosti.

No, iako Bog ne treba našu zahvalnost, mi je trebamo. Nezahvalno srce polako se zatvara, postaje tvrdo, usmjereno samo na sebe i na ono što nedostaje, a ne na ono što smo od Boga primili. Zahvalno srce, naprotiv, postaje otvoreno za milost, sposobno prepoznati Božje djelovanje i spremno primiti još više. Nezahvalnost nas čini uskogrudnima, a zahvalnost „širi“ naše srce.

U tom kontekstu, dar Isusa Krista, Božjega Sina i našega Spasitelja, kojeg slavimo u božićnim otajstvima i na osobiti način proživljavamo u ovim danima, doista se pokazuje kao najveći mogući Božji dar, jer u njemu Bog ne daje nešto, nego daruje sebe. U Isusu, Bog nam nije darovao samo pomoć, utjehu ili prenio neku pouku, nego nam je u Njemu – Sinu, svome ljubljenome u kome je sva njegova milina (usp. Mt 3, 17) – darovana sva Božja ljubav u osobnom, vidljivom i pristupačnom obliku. Bog nije zadržao ništa za sebe: u Sinu nam je otvorio svoje srce – Duha Svetoga, poklonio svoju blizinu, svoju vjernost do kraja – do križa. Zato se može reći da je Isus „sažetak“ svih darova Božjih čovjeku – jer tko ima Njega – Isusa, ima sve. U tom kontekstu, s pravom će reći sv. Terezija Avilska: „Bog – i dosta je!“.

Upravo tu misao izražavaju i riječi svetoga Ivana iz današnjeg Evanđelja: „Od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost“ (Iv 1, 16). Ta punina odnosi se na Krista u kojem prebiva sva Božja punina božanstva (usp. Kol 2, 9), ljubavi, života i spasenja. Mi ne primamo Božje darove kap po kap, kao da Bog štedi ili odmjerava što će nam dati, nego primamo iz preobilja njegove svemoći, iz izvora koji se ne iscrpljuje. „Milost na milost,“ o kojoj govori sv. Ivan, znači neprestani tok dara: milost koja se nadovezuje na milost, dar koji rađa novi dar, ljubav koja poziva na još dublju ljubav.

U tom kontekstu, nezahvalnost nije samo nedostatak pristojnosti ili zaborav na darovano dobro, nego duboko duhovno iskrivljenje koje nas postupno čini oholima, nepoštenima i sebičnima. Nezahvalan čovjek, svjesno ili nesvjesno, prisvaja sebi ono što je primio kao dar i počinje se ponašati kao da mu to pripada po zasluzi. Time gubi istinu o sebi: prestaje biti primatelj dara i umišlja da je on izvor onoga što jest. Upravo tu započinje nepoštenje – ne samo prema drugima, nego, prije svega, prema stvarnosti i prema Bogu.
Nezahvalnost nas čini nepoštenima, jer briše tragove dara koji vode do Darovatelja. Ako ne priznajem da sam primio, onda lažno predstavljam svoj život, svoje uspjehe, pa čak i svoju vjeru, kao vlastito djelo – postajem tašt i ohol. Takav stav zatvara čovjeka u krivu sliku o sebi i rađa duhovnu sljepoću: više ne vidim koliko me Bog nosi, kolikim sam darovima obdaren, kako sam spašen od vječne smrti. A kad istina o daru nestane, nestaje i istina o odnosu – s Bogom i s ljudima.
Istodobno, nezahvalnost nas čini sebičnima. Onaj tko ne vidi da je sve primio, počinje se grčevito držati onoga što ima, bojeći se gubitka. Zato, umjesto povjerenja rađa se strah od gubitka, umjesto darežljivosti, zatvorenost srca. Nezahvalan čovjek teško dijeli, jer ne vjeruje u puninu Božjeg dara; on živi iz osjećaja oskudice, čak i kada objektivno ima mnogo. Tako nezahvalnost hrani logiku „nedostatka“, dok zahvalnost otvara logiku obilja – logiku srca.

Upravo zato, u razmatranju Božje veličine i dobrote, zahvalnost ima presudnu ulogu: ona nas vraća istini o nama samima. Zahvalnost nas uči da nismo izvori milosti, nego njezini primatelji. Sve što jesmo i što imamo – život, znanje, vjera, oproštenje, ljubav – primili smo od Boga. Ova istina ne ponižava čovjeka, nego ga oslobađa. Ona razbija iluziju samodostatnosti i otvara prostor poniznosti srca, bez koje nema istinske ljubavi.

Zahvalnost nas, nadalje, čini sposobnima za ispravan odnos s Bogom i drugima. Ona rađa povjerenje, slobodu i radost. Onaj tko je zahvalan ne mora dokazivati svoju vrijednost, ne mora se uspoređivati, ne mora se isticati, ne mora se hvaliti. Takav čovjek može ljubiti, jer zna da ne gubi dajući: sve je već primio. Nasuprot tomu, onaj tko misli da sve duguje sebi, teško može ljubiti – jer u ljubavi uvijek postoji rizik darivanja.
Zato zahvalnost nije tek osjećaj, nego duhovni stav koji oblikuje cijeli život, oblikuje našu molitvu. Zahvalnost nas čuva od nepoštenja prema istini, od sebičnosti srca i od zatvorenosti u vlastitom „ja“. Zahvalan čovjek stoji u istini, to jest u poniznosti, živi iz dara i spontano otvara srce zahvalnoj ljubavi – ljubavi koja ne računa, ne mjeri i ne zadržava, jer zna da sve dolazi iz Božje punine.

Kada zahvaljujemo Bogu, odnosno zahvalno molimo, naše srce postaje osjetljivo za tragove njegova milosrđa u vlastitoj povijesti. Počinjemo uviđati da nas je Bog pratio i nosio i onda kad smo mislili da smo bili prepušteni sami sebi, kada ga nismo razumjeli ili kad smo sumnjali u njegovu blizinu. Ta spoznaja rađa povjerenje, a povjerenje rađa ljubav. Ne ljubimo Boga zato što smo ga „dužni“ ljubiti, jer nam je to netko naredio, nego zato što u zahvalnosti prepoznajemo koliko nas Bog ljubi – da nam u svojoj ljubavi ni svoga preljubljenoga Sina nije uskratio.
Zahvalnost, dakle, osposobljava srce za ljubav prema Bogu, jer nas uči gledati njegovim očima: ne kroz prizmu nedostatka, nego kroz prizmu dara. Što je srce Bogu zahvalnije, to je slobodnije ljubiti, jer zna da nas je već obasuo milošću. Tako zahvalnost postaje put prema zrelom odnosu s Bogom – odnosu koji se ne temelji na strahu ili interesu, nego na radosnom odgovoru na ljubav koja nam je darovana „milost na milost“.

Utjelovljena Riječ daje smisao vremenu
Braćo i sestre!
Na kraju godine prirodno se postavlja pitanja: Što smo učinili sa svojim proteklim vremenom? Je li ova godina bila uspješna ili promašena? Što je ostalo iza nas? Evanđelje nam nudi odgovor na ovo pitanje koji nadilazi ljudska mjerila uspjeha i kaže: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1, 14). Bog nije ostao izvan našeg vremena, nego je ušao u njega. Ušao je u ljudsku povijest, u ljudsku svakodnevicu, u radost i patnju.
Ako se Bog nastanio među nama, tada nijedan dan našeg života nije bezvrijedan – čak i oni dani koje bismo najradije zaboravili, u Božjim rukama mogu postati mjesto rasta, čišćenja i novoga života. Vrijeme prestaje biti samo niz prolaznih trenutaka i postaje prostor susreta s Bogom.
Zahvalnost nam pomaže da prepoznamo kako je Bog bio prisutan i u običnim, neupadljivim trenucima: u svakodnevnom radu, u obiteljskim razgovorima, u trenucima sabranosti i molitve, u susretima koji su nas obogatili. Kada zahvaljujemo Bogu, priznajemo da je naše vrijeme imalo smisao, jer je bilo prožeto Božjom blizinom.

Zahvalnost otvara vrata novoj godini
Braćo i sestre!
Misa zahvalnica na zadnji dan godine nije, dakle, tek pobožni pogled unatrag, nego bitan čin vjere koji nas priprema za budućnost. Tko zna iskreno Bogu zahvaliti za ono što je prošlo, sposoban je s nadom i povjerenjem zakoračiti u ono što dolazi, u ono što nam Bog pripravlja. Zahvalnost liječi naš strah od nepoznatoga, jer nas podsjeća da isti Bog koji nas je pratio do sada, ide s nama i dalje, i da nas nikada neće napustiti.

Stoga, nova godina koju za nekoliko sati započinjemo, nije nova prazna stranica koju treba početi pisati, nego nastavak Božje vjernosti. Krist, pun milosti i istine, ostaje s nama i ulazi u svaki novi dan koji nam dolazi. Zahvaljujući Bogu za proteklu godinu, mi zapravo ispovijedamo vjeru da Bog nije završio svoje djelo u našem životu.

Zato večeras ne zahvaljujemo Bogu jer je sve bilo dobro u protekloj godini, nego najviše zato što nam je On bio vjeran u svakom trenutku godine koja je na izmaku. Sa zahvalnim srcem ulazimo u novu 2026. godinu, uvjereni da nas Svjetlo koje svijetli u tami neće napustiti, nego nam svijetliti i u vječnosti.
Neka tako bude. Amen.
+ Milan Zgrablić
nadbiskup zadarski
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) OBILJEŽEN DAN OPĆINE JASENICE: Zahvaljujući žrtvi Domovinskog rata bilježi se pozitivan prirodni prirast kao poruka budućnosti
Svečanom sjednicom Općinskog vijeća obilježen je Dan Općine Jasenice, ujedno i 33. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maslenica povijesne akcije kojom je u Domovinskom ratu ponovno spojena Hrvatska i stvoreni preduvjeti za slobodu, sigurnost i život kakav danas živimo.
Obilježavanje je proteklo u znaku dubokog pijeteta prema svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama rata, čija je žrtva omogućila da Jasenice danas ne govore samo o sjećanju, već i o životu, razvoju i budućnosti.
Posebnu težinu ovogodišnjem obilježavanju Dana Općine Jasenice daje činjenica da Općina bilježi najpozitivnije demografske pokazatelje od Domovinskog rata. Više rođene djece nego umrlih čini ovu godinu demografski najuspješnijom u posljednja tri desetljeća, što predstavlja snažnu poruku nade, opstanka i odgovornosti prema budućim generacijama.
„Jasenice danas, 33 godine poslije, jasno vide političku smjenu generacija. U odgovorne uloge stupili su mladi ljudi, djeca dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata, svjesni da najveća uvreda onima koji su dali živote za Hrvatsku danas ipak nije neprijatelj iz prošlosti, nego nemar u sadašnjosti i odustajanje od vrijednosti zbog kojih su oni najhrabriji stali u obranu domovine. Svjedočimo odgovoru jedne generacije koja je odrasla gledajući kako se velike riječi troše, a stvarna odgovornost izbjegava. Generacija je ovo koja nema strpljenja za politiku koja ne služi ljudima. A mislim da ćete se složiti sa mnom, toliko ipak dugujemo onim najzaslužnijima“, istaknula je predsjednica Općinskog vijeća Anamarija Maruna.
Načelnik Općine Stipe Vulić naglasio je kako je odgovornost današnjih generacija pretvoriti izborenu slobodu u konkretne uvjete za život.
„Ono što nam budi nadu da ćemo opstati kao narod i da život na ovom prostoru ima budućnost. Na području naše općine od 2021.-2025. imamo čak tri godine s pozitivnim prirodnim prirastom. U protekloj godini rođeno je 25 djece te se uz nisku smrtnost radi o možda demografski najpozitivnijoj godini od Domovinskog rata, a tome su uvelike doprinijele mjere koje provodimo, povećana naknada za novorođenu djecu u iznosu od 1.500 eura za prvo, 3.000 eura za drugo i 5.000 eura za treće dijete i dodatnih 1.500 eura za svako iduće dijete“ istaknuo je Stipe Vulić načelnik Općine Jasenice.
Istaknuo je da ove godine općina stavlja fokus na izgradnju školske sportske dvorane za koji je već ishođena građevinska dozvola. Uz to nastavit će se zahvati na jačanju komunalne infrastrukture, osigurana su sredstva za sanaciju deponije u Rovanjskoj i ozelenjivanje područja bivše utovarne luke u Maslenici.
U sklop svečanog programa prikazan je i promotivni film TZO Jasenica „A movie you can step into“ koji već osvojio priznanja struke i doprinio vidljivosti i prepoznatljivosti destinacije.
U sklopu svečanosti dodijeljena su priznanja zaslužnim pojedincima i udrugama koji su svojim radom doprinijeli razvoju i identitetu zajednice. Priznanja su primili Pero Kovačević i Đuro Župan, crkveni zbor Župe Jasenice te Bojana Vukojević. Glazbeni program uveličala je klapa Sveti Juraj – HRM.
ZADAR / ŽUPANIJA
16. GODIŠNJICA SMRTI / U nedjelju misa u katedrali za pok. nadbiskupa Prenđu
Na 16. godišnjicu smrti zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, misu u katedrali sv. Stošije u Zadru u nedjelju, 25. siječnja, s početkom u 18,00 sati, predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Mons. Ivan Prenđa, 68. zadarski nadbiskup, preminuo je iznenada u 71. godini života, 46. godini svećeništva i 20. godini biskupstva u Nadbiskupskom domu u Zagrebu, 25. siječnja 2010. godine, gdje je bio otišao zbog sudjelovanja na zasjedanju HBK.
ZADAR / ŽUPANIJA
NASTAVAK PROGRAMA I OVE GODINE / Tijekom 2025. godine 1.224 branitelja na sistematskom pregledu u OB Zadar
Program preventivnih sistematskih pregleda hrvatskih branitelja ide dalje. Vlada je usvojila Program za 2026. godinu i osigurala potrebna financijska sredstva, a u resornom su Ministarstvu uručeni sporazumi ravnateljima onih zdravstvenih ustanova u kojima se pregledi provode. U ime Opće bolnice Zadar sporazum je primio Nediljko Jović, dr.med., pomoćnik ravnatelja za kvalitetu.
Tijekom 2025. godine u našoj su ustanovi sistematski pregled obavila 1224 hrvatska branitelja, čak 187 više nego li godinu ranije. Nažalost, značajno je porastao broj novootkrivenih dijagnoza kod branitelja; bilo ih je 798. Uz testiranje na PSA, mamografiju te rano otkrivanje karcinoma debelog crijeva, u sklopu sistematskih pregleda u Općoj bolnici Zadar još 2024. godine uveden je niskodozni CT za rano otkrivanje karcinoma pluća, ali i za probleme krvožilnog sustava. Od ukupnog broja branitelja koji su se odazvali sistematskom pregledu, njih 94 %, odnosno 1149, obavilo je niskodozni CT, priopćeno je iz OB Zadar.
Kroz deset godina trajanja Programa preventivnih sistematskih pregleda hrvatskih branitelja na razini čitave zemlje obuhvaćeno je njih više od 140 tisuća.
„Iza tih brojki stoje spašeni životi. To su stvarni, mjerljivi učinci jedne odgovorne državne politike“, poručio je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
„Program preventivnih sistematskih braniteljskih pregleda, koji se provodi u zdravstvenim ustanovama diljem Hrvatske, jasan je pokazatelj da zdravstveni sustav stoji uz naše hrvatske branitelje“, kazala je ministrica zdravstva Irena Hrstić te izrazila zadovoljstvo njihovim odazivom u proteklih 10 godina, naglasivši kako se pravodobnim otkrivanjem bolesti povećava mogućnost izlječenja.
Pozivi za sistematske preglede braniteljima stižu na kućnu adresu. Ukoliko ne dobiju poziv, sve informacije mogu dobiti na broj telefona 023 / 313 – 970.
Za vrijeme Domovinskog rata branitelji se nisu štedjeli na prvoj crti obrane i za slobodu Hrvatske oni su dali najviše. Danas ulaze u životno razdoblje u kojem će potreba za dugotrajnom skrbi rasti. Stoga je ovaj put sustavne, odgovorne i trajne brige za hrvatske branitelje itekako opravdan i nužan, dodaju iz OB Zadar.
-
ZADAR / ŽUPANIJA2 dana prijeJESTE LI SE VEĆ ULOGIRALI? / Online usluga „Moja čistoća“ za lakše upravljanje računima i obvezama
-
magazin4 dana prije“STO CIGANSKIH VIOLINA” / Budimpeštanski romski simfonijski orkestar stiže na Višnjik!
-
Hrvatska4 dana prijePROGNOZA / Meteoalarm upozorava na hladnoću, evo kad je moguć novi snijeg
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prije„LUX IN VITRO“ / Premijera kratkog dokumentarnog filma “Staklene svjetiljke kroz vrijeme” u Muzeju antičkog stakla






