Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTO) MISA ZAHVALNICA U KATEDRALI / Nadbiskup Zgrablić: “Bog koji nas je pratio do sada, ide s nama i dalje i nikada nas neće napustiti”

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Misu zahvalnicu sa svečanim Tebe Boga hvalimo za proteklu građansku 2025. godinu predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu, 31. prosinca. Propovijed nadbiskupa Zgrablića objavljujemo u cijelosti.

Iv 1, 1-18

Zahvalnost počinje priznanjem dara

Braćo i sestre!

Na kraju kalendarske godine, Crkva nas poziva da u sebi probudimo osjećaje zahvalnosti Bogu i zaustavimo se pred otajstvom dara kojeg smo primili tijekom protekle godine.

Evanđeoski proslov svetoga Ivana, kojeg smo i večeras slušali, vraća nas na same početke svega stvorenoga: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga… Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa“ (Iv 1, 1.3). Božja nas Riječ uči kako naš život, naše vrijeme i povijest svijeta nisu plod slučajnosti, nego dar koji ima svoje ishodište u Bogu. Ako je sve stvoreno po Riječi – Sinu Božjem, tada je i svaka godina našeg života, sa svim svojim danima i noćima, dar koji nam je povjeren od Boga.

Zahvalnost Bogu na koju nas Crkva poziva ne proizlazi samo iz uspjeha i postignuća proteklog vremena. Zahvalnost ne znači da zatvaramo oči pred gubicima, patnjama, grijesima, razočaranjima ili propuštenim prilikama. Naprotiv, prava zahvalnost gleda istini u oči i priznaje da je bilo u našoj prošlosti tame, grijeha, propusta, pogrešaka, krivih odluka, ali se istodobno oslanja na obećanje Evanđelja: „Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“ (Iv 1, 5). Kada se osvrnemo na godinu koja je iza nas, možda u njoj prepoznajemo trenutke boli, neizvjesnosti, razočaranja, neuspjeha, praznine, straha ili čak smrti. Ipak, vjera nam govori da ni tada Bog nije bio odsutan iz našeg života. On je bio prisutan s nama kao ugodno svjetlo koje ne uklanja tamu odjednom, ali joj ne dopušta da zavlada svime.

Zahvaliti Bogu, dakle, znači priznati da je svaki naš dah, svaki trenutak našeg života, svaki susret, svaka prilika za dobro i svaki novi početak, dar koji nismo zaslužili, nego milost koju smo primili od Boga. To priznanje oslobađa naše srce od iluzije samodostatnosti i vraća ga izvoru života – Bogu stvoritelju neba i zemlje.

Zahvalnost Bogu radi nas

Važno je jasno razumjeti duboki smisao kršćanske zahvalnosti. Bog ne traži naše „Hvala“ zato da bi Njegova slava bila veća ili da bi se Njegovo božanstvo potvrdilo i povećalo našim riječima (usp. Predslovlje IV, Hvala, Božji dar). Bog je već punina, već vječnost, već savršenstvo. Naša zahvala Njemu ništa ne dodaje, niti nezahvalnost od njega nešto oduzima ili ga čini manjim. Bog ostaje Bog – „Optima maximum – najveće dobro“ i bez naših riječi, bez naših molitava i bez naših priznanja  i zahvalnosti.

No, iako Bog ne treba našu zahvalnost, mi je trebamo. Nezahvalno srce polako se zatvara, postaje tvrdo, usmjereno samo na sebe i na ono što nedostaje, a ne na ono što smo od Boga primili. Zahvalno srce, naprotiv, postaje otvoreno za milost, sposobno prepoznati Božje djelovanje i spremno primiti još više. Nezahvalnost nas čini uskogrudnima, a zahvalnost „širi“ naše srce.

U tom kontekstu, dar Isusa Krista, Božjega Sina i našega Spasitelja, kojeg slavimo u božićnim otajstvima i na osobiti način proživljavamo u ovim danima, doista se pokazuje kao najveći mogući Božji dar, jer u njemu Bog ne daje nešto, nego daruje sebe. U Isusu, Bog nam nije darovao samo pomoć, utjehu ili prenio neku pouku, nego nam je u Njemu – Sinu, svome ljubljenome u kome je sva njegova milina (usp. Mt 3, 17) – darovana sva Božja ljubav u osobnom, vidljivom i pristupačnom obliku. Bog nije zadržao ništa za sebe: u Sinu nam je otvorio svoje srce – Duha Svetoga, poklonio svoju blizinu, svoju vjernost do kraja – do križa. Zato se može reći da je Isus „sažetak“ svih darova Božjih čovjeku – jer tko ima Njega – Isusa, ima sve. U tom kontekstu, s pravom će reći sv. Terezija Avilska: „Bog – i dosta je!“.

Upravo tu misao izražavaju i riječi svetoga Ivana iz današnjeg Evanđelja: „Od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost“ (Iv 1, 16). Ta punina odnosi se na Krista u kojem prebiva sva Božja punina božanstva (usp. Kol 2, 9), ljubavi, života i spasenja. Mi ne primamo Božje darove kap po kap, kao da Bog štedi ili odmjerava što će nam dati, nego primamo iz preobilja njegove svemoći, iz izvora koji se ne iscrpljuje. „Milost na milost,“ o kojoj govori sv. Ivan, znači neprestani tok dara: milost koja se nadovezuje na milost, dar koji rađa novi dar, ljubav koja poziva na još dublju ljubav.

U tom kontekstu, nezahvalnost nije samo nedostatak pristojnosti ili zaborav na darovano dobro, nego duboko duhovno iskrivljenje koje nas postupno čini oholima, nepoštenima i sebičnima. Nezahvalan čovjek, svjesno ili nesvjesno, prisvaja sebi ono što je primio kao dar i počinje se ponašati kao da mu to pripada po zasluzi. Time gubi istinu o sebi: prestaje biti primatelj dara i umišlja da je on izvor onoga što jest. Upravo tu započinje nepoštenje – ne samo prema drugima, nego, prije svega, prema stvarnosti i prema Bogu.

Nezahvalnost nas čini nepoštenima, jer briše tragove dara koji vode do Darovatelja. Ako ne priznajem da sam primio, onda lažno predstavljam svoj život, svoje uspjehe, pa čak i svoju vjeru, kao vlastito djelo – postajem tašt i ohol. Takav stav zatvara čovjeka u krivu sliku o sebi i rađa duhovnu sljepoću: više ne vidim koliko me Bog nosi, kolikim sam darovima obdaren, kako sam spašen od vječne smrti. A kad istina o daru nestane, nestaje i istina o odnosu – s Bogom i s ljudima.

Istodobno, nezahvalnost nas čini sebičnima. Onaj tko ne vidi da je sve primio, počinje se grčevito držati onoga što ima, bojeći se gubitka. Zato, umjesto povjerenja rađa se strah od gubitka, umjesto darežljivosti, zatvorenost srca. Nezahvalan čovjek teško dijeli, jer ne vjeruje u puninu Božjeg dara; on živi iz osjećaja oskudice, čak i kada objektivno ima mnogo. Tako nezahvalnost hrani logiku „nedostatka“, dok zahvalnost otvara logiku obilja – logiku srca.

Upravo zato, u razmatranju Božje veličine i dobrote, zahvalnost ima presudnu ulogu: ona nas vraća istini o nama samima. Zahvalnost nas uči da nismo izvori milosti, nego njezini primatelji. Sve što jesmo i što imamo – život, znanje, vjera, oproštenje, ljubav – primili smo od Boga. Ova istina ne ponižava čovjeka, nego ga oslobađa. Ona razbija iluziju samodostatnosti i otvara prostor poniznosti srca, bez koje nema istinske ljubavi.

Zahvalnost nas, nadalje, čini sposobnima za ispravan odnos s Bogom i drugima. Ona rađa povjerenje, slobodu i radost. Onaj tko je zahvalan ne mora dokazivati svoju vrijednost, ne mora se uspoređivati, ne mora se isticati, ne mora se hvaliti. Takav čovjek može ljubiti, jer zna da ne gubi dajući: sve je već primio. Nasuprot tomu, onaj tko misli da sve duguje sebi, teško može ljubiti – jer u ljubavi uvijek postoji rizik darivanja.

Zato zahvalnost nije tek osjećaj, nego duhovni stav koji oblikuje cijeli život, oblikuje našu molitvu. Zahvalnost nas čuva od nepoštenja prema istini, od sebičnosti srca i od zatvorenosti u vlastitom „ja“. Zahvalan čovjek stoji u istini, to jest u poniznosti, živi iz dara i spontano otvara srce zahvalnoj ljubavi – ljubavi koja ne računa, ne mjeri i ne zadržava, jer zna da sve dolazi iz Božje punine.

Kada zahvaljujemo Bogu, odnosno zahvalno molimo, naše srce postaje osjetljivo za tragove njegova milosrđa u vlastitoj povijesti. Počinjemo uviđati da nas je Bog pratio i nosio i onda kad smo mislili da smo bili prepušteni sami sebi, kada ga nismo razumjeli ili kad smo sumnjali u njegovu blizinu. Ta spoznaja rađa povjerenje, a povjerenje rađa ljubav. Ne ljubimo Boga zato što smo ga „dužni“ ljubiti, jer nam je to netko naredio, nego zato što u zahvalnosti prepoznajemo koliko nas Bog ljubi – da nam u svojoj ljubavi ni svoga preljubljenoga Sina nije uskratio.

Zahvalnost, dakle, osposobljava srce za ljubav prema Bogu, jer nas uči gledati njegovim očima: ne kroz prizmu nedostatka, nego kroz prizmu dara. Što je srce Bogu zahvalnije, to je slobodnije ljubiti, jer zna da nas je već obasuo milošću. Tako zahvalnost postaje put prema zrelom odnosu s Bogom – odnosu koji se ne temelji na strahu ili interesu, nego na radosnom odgovoru na ljubav koja nam je darovana „milost na milost“.

Utjelovljena Riječ daje smisao vremenu

Braćo i sestre!

Na kraju godine prirodno se postavlja pitanja: Što smo učinili sa svojim proteklim vremenom? Je li ova godina bila uspješna ili promašena? Što je ostalo iza nas? Evanđelje nam nudi odgovor na ovo pitanje koji nadilazi ljudska mjerila uspjeha i kaže: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1, 14). Bog nije ostao izvan našeg vremena, nego je ušao u njega. Ušao je u ljudsku povijest, u ljudsku svakodnevicu, u radost i patnju.

Ako se Bog nastanio među nama, tada nijedan dan našeg života nije bezvrijedan – čak i oni dani koje bismo najradije zaboravili, u Božjim rukama mogu postati mjesto rasta, čišćenja i novoga života. Vrijeme prestaje biti samo niz prolaznih trenutaka i postaje prostor susreta s Bogom.

Zahvalnost nam pomaže da prepoznamo kako je Bog bio prisutan i u običnim, neupadljivim trenucima: u svakodnevnom radu, u obiteljskim razgovorima, u trenucima sabranosti i molitve, u susretima koji su nas obogatili. Kada zahvaljujemo Bogu, priznajemo da je naše vrijeme imalo smisao, jer je bilo prožeto Božjom blizinom.

Zahvalnost otvara vrata novoj godini

Braćo i sestre!

Misa zahvalnica na zadnji dan godine nije, dakle, tek pobožni pogled unatrag, nego bitan čin vjere koji nas priprema za budućnost. Tko zna iskreno Bogu zahvaliti za ono što je prošlo, sposoban je s nadom i povjerenjem zakoračiti u ono što dolazi, u ono što nam Bog pripravlja. Zahvalnost liječi naš strah od nepoznatoga, jer nas podsjeća da isti Bog koji nas je pratio do sada, ide s nama i dalje, i da nas nikada neće napustiti.

Stoga, nova godina koju za nekoliko sati započinjemo, nije nova prazna stranica koju treba početi pisati, nego nastavak Božje vjernosti. Krist, pun milosti i istine, ostaje s nama i ulazi u svaki novi dan koji nam dolazi. Zahvaljujući Bogu za proteklu godinu, mi zapravo ispovijedamo vjeru da Bog nije završio svoje djelo u našem životu.

Zato večeras ne zahvaljujemo Bogu jer je sve bilo dobro u protekloj godini, nego najviše zato što nam je On bio vjeran u svakom trenutku godine koja je na izmaku. Sa zahvalnim srcem ulazimo u novu 2026. godinu, uvjereni da nas Svjetlo koje svijetli u tami neće napustiti, nego nam svijetliti i u vječnosti.

Neka tako bude. Amen.

+ Milan Zgrablić

nadbiskup zadarski

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

Grad Zadar među top 5 gradova u Hrvatskoj po povlačenju sredstava iz NPOO-a za škole i školske dvorane

Objavljeno

-

By

Za škole i školske dvorane na razini Hrvatske iz NPOO-a odobreno je gotovo 1,5 milijardi eura.

Nakon 30 objavljenih odluka o financiranju gradnji ili dogradnji škola sredstvima iz NPOO-a povučeno je 72 posto sredstava, a za školske sportske dvorane gotovo 90 posto od raspoloživih sredstava. Za najveći broj projekata nositelji su bile županije, no za trećinu su nositelji gradovi. Nakon Zagreba, najviše su povukli Velika Gorica, Osijek, Pula, Zadar, Vinkovci, Karlovac, Samobor, Split, Šibenik i Zaprešić, piše portal Gradonačelnik.hr. 

Do sada je odobreno blizu 1,3 milijarde bespovratnih eura za izgradnju ili dogradnju škola za potrebe jednosmjenske nastave iz NPOO-a, od ukupno raspoloživog iznosa od 1,8 milijardi eura. Za gradnju, dogradnju ili opremanje školskih sportskih dvorana  odobreno je, pak, 178,8 milijuna eura, a na raspolaganju je 200,9 milijuna eura. Sredstva za ukupno 340 projekata odobrena su kroz 30 poziva, a za projekte u 28 odluka već su i dodijeljena. Za gotovo gotovo trećinu projekata, odnosno za njih oko 120, nositelji  su gradovi.

Zadru je odobreno oko 30,7 milijuna bespovratnih sredstava iz NPOO. I to 12,5 milijuna za izgradnju OŠ Crvene kuće, blizu 7,2 milijuna za rekonstrukciju OŠ Krune Krstića, 8,8 milijuna za izgradnju PŠ Murvica-Briševo te gotovo 2,2 milijuna za izgradnju dvodijelne sportske dvorane uz OŠ Šimuna Kožičića Benje.

Ukupno 100 milijuna eura ulaganja u škole na području Grada Zadra je nešto što se nikad do sad nije dogodilo. Gradska uprava će sve svoje kapacitete usmjeriti u realizaciju tih projekata.”, kazao je gradonačelnik Šime Erlić.

U četvrtak, 9. travnja 2026. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu Grad Zadar na svečanoj dodjeli ugovora preuzet će ugovore za dva projekta – izgradnju dvodijelne školske sportske dvorane uz Osnovnu školu Šimuna Kožičića Benja i izgradnju Područne škole Murvica – Briševo.  

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

Zadarski Lionsi uoči Uskrsa darivali 24 obitelji

Objavljeno

-

By

Zadarski Lionsi uljepšali su uskršnje blagdane nekima od najsiromašnijih zadarskih obitelji. U svojoj tradicionalnoj humanitarnoj akciji „Za ljepši Uskrs svima“ koju provode već 20 godina, bogatim paketima obradovali su 24 socijalno najugroženije obitelji u svojoj sredini.

Riječ je o obiteljima, suočenim s posvemašnjom neimaštinom, među njima i samohranim majkama s bolesnom djecom kojima je svaka pomoć dobro došla, posebice u ovim teškim vremenima. U te 24 obitelji je ukupno oko 80 članova, među njima više od 40 djece. U paketima koji su im uručeni uoči Uskrsa našlo se raznih prehrambenih namirnica, od ulja, brašna, tjestenine, keksa i čokolada, ribljih konzervi i svježe ribe do neizostavnih uskršnjih pogača i šunkica te sredstava za čišćenje, pranje i higijenske potrebe.

Lions klub Zadar akciju provodi u suradnji s gradskim Odjelom za socijalnu skrb a uz članove Kluba svojim su se donacijama u ovu plemenitu akciju, kao i niz prethodnih godina, uključili Cromaris, Mardešić, Tvornica kruha i tvrtka Bakmaz. Svi oni zajedno brojnim su našim sugrađanima uoči velikog blagdana barem malo olakšali tešku svakodnevicu. Ne čudi stoga da je prilikom uručivanja paketa bilo veselja s obiju strana te velikih osmjeha koji svjedoče radosti Uskrsa.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

VELIKI ČETVRTAK / Danas je spomendan Isusove posljednje večere. Do subote se gase sva crkvena zvona

Objavljeno

-

By

foto: Saša Čuka

Veliki četvrtak kršćanski je spomendan Isusove posljednje večere. Slavi se u četvrtak prije Uskrsa. Veliki četvrtak do Mise večere Gospodnje je ujedno i zadnji dan korizme.

Na Veliki četvrtak ujutro slavi se Misa posvete ulja na kojoj se posvećuje krizma (ulje za svetu potvrdu), te blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene.

Na Veliki četvrtak uvečer, na svečan se način slavi euharistijsko slavlje, koje se naziva Misa večere Gospodnje. Tom misom počinje Vazmeno trodnevlje. Na otajstven se način slavi i obnavlja ustanovljenje Euharistije i svećeničkog reda.

Dok se pjeva Slava, na svim crkvama zvone sva zvona. Nakon toga se gase sve do Slave na Veliku Subotu.

__________________________

Misu posvete ulja u 9 sati u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Na toj misi će svećenici Zadarske nadbiskupije obnoviti svoja svećenička obećanja dana na ređenju.

Misu Večere Gospodnje u 19 sati u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Za vrijeme mise nadbiskup će oprati noge dvanaestorici predstavnika gradskih župa. Nakon mise nadbiskup će odnijeti Sveto otajstvo u Božji grob u pokrajnju lađu katedrale, a Katedralni zbor sv. Stošije i puk će ostati pjevati Gospin plač.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu