U župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru, u ponedjeljak, 27. listopada, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić blagoslovio je novi oltar i ambon u pokrajnjoj lađi, kapeli crkve te kipove Bezgrešnog začeća BDM i sv. Ivana Pavla II. u predvorju te župne crkve.

Značenje toga blagoslova predstavlja vjernost Bogu i snagu molitve krunice. Oltar nije samo komad kamena ili drva za liturgijske predmete, nego mjesto gdje se Krist predaje u euharistiji, gdje je na djelu sila Duha Svetoga, gdje se kruh i vino pretvaraju u Život, rekao je mons. Zgrablić, poručivši: „Oltar nas  poziva da blagujemo ‘kruh živi koji je s neba sišao, kako ne bismo umrli nikada’. Oltar je mjesto preobrazbe i ako mu pristupamo s vjerom, i mi se preobražavamo“.

Kip Bezgrešne poziva nas na vjernost i povjerenje, podsjeća na čistoću srca, na poslušnost Božjem pozivu i na majčinsku blizinu koja nas vodi svome Sinu, rekao je mons. Zgrablić, naglasivši da su snagu vjere i molitve posvjedočili sv. Ivan Pavao II. i bl. Alojzije Stepinac, naslovnik te župne crkve.

Kip sv. Ivana Pavla II. poziva nas da živimo Totus Tuus, što je bilo njegovo papinsko geslo, a znači ‘Sav tvoj, Marijo’; da se ne bojimo, da i mi nosimo krunicu kao ključ blagoslovljene budućnosti, rekao je nadbiskup, istaknuvši da krunica nije ukras ni tek nabožni objekt, nego velika duhovna sila.

Upozorio je da „današnja kriza nije prvenstveno moralna ni društvena“, nego kriza vjere i molitve. „Zaboravili smo moliti, a još više kako molitva preobražava. Kad molimo krunicu, činimo najvažnije: priznajemo da sami ne možemo kroz život i ne moramo“, poručio je predvoditelj slavlja, rekavši da je u životima bl. Alojzija i sv. Ivana Pavla II., krunica bila više od pobožnosti. „Bila je disanje njihove duše, način njihovog djelovanja, predanja, povjerenja, zaklon u oluji. Krunica nas uči gledati Krista očima Marije, uči nas ustrajnosti, sabranosti, poniznosti; vjerovati i kad ne vidimo te se i mi uspravljamo“, rekao je nadbiskup.

Potaknuo je da molitva krunice bude odgovor Mariji i Bogu i poželio da u nama sazrije jednostavna, a moćna molitva Totus Tuus,  Sav sam Tvoj; da nas to predanje vodi dok ne budemo uzdignuti k Bogu zauvijek.

Geslo Totus Tuus za Ivana Pavla II. bile su riječi njegovog životnog zavjeta, potpuno predanje Mariji. „Kad je izgubio roditelje, povjerio se Mariji. Kad je postao svećenik i papa, bio je Njezin, sin Marijin. Kad je izvršen atentat na njegov život, rekao je: ‘Jedna ruka je pucala, druga je vodila metak’. Papa koji je vodio svijet u novi milenij i doprinio rušenju komunističkih režima, bio je vjernik s krunicom“, poručio je nadbiskup, rekavši da je u svijetu buke i brzine, Papina tišina s krunicom bila čin povjerenja.

„Vjera mu je bila oslonac, a molitva snaga. Zato su njegove riječi “Ne bojte se!” i „Otvorite širom vrata Kristu!“ imale snagu. Jer nisu bile samo poruka, bile su osobno svjedočanstvo“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da je u komunističkoj Poljskoj Bog podizao sveca, Karola Wojtyłu kojeg je oblikovala tama komunizma koji je gušio vjeru, ali i svakodnevna molitva u teškim danima.

Bl. Alojzije Stepinac je simbol stradanja Crkve „koju je u njegovo vrijeme gurnuo na koljena udarac bezbožnog komunizma koji je udario po pastirima i cijelom hrvatskom narodu. Ismijana Crkva, progonjena, nepravedno optužena na montiranim procesima; mnogi su poginuli, nestali, punile su se masovne grobnice, jame, do danas su ostali mnogi nikad otkriveni grobovi. Stepinac sâm, zatvoren, nepravedno osuđen i otrovan. Ali on nije kleknuo pred nepravdom“, poručio je nadbiskup, rekavši da će Stepinac ostati zapamćen kao „uspravan pastir u pognutom vremenu“.

„Bl. Alojzije nije izdržao zato što je bio tvrdoglav, nego zato što je bio duboko ukorijenjen u Bogu. Njegova snaga bila je u molitvi. Njegov zaklon u Gospi, njegova obrana bila je krunica kao najvjerniji suputnik, u zatvoru u Lepoglavi, u kućnom zatočeništvu u Krašiću, u samoći i tišini. Svjedočanstvo njegovog života nam govori puno: on je vjerovao čvrstom vjerom, klečao je i molio, bio je sav Božji i Marijin“, poručio je mons. Zgrablić.

Razmatrajući navješteno Evanđelje o ženi koja je bila zgrbljena 18 godina, nadbiskup je rekao da njena bolest nije samo tjelesno stanje, „nego i znak duhovne patnje, društvene marginalizacije i unutarnje zarobljenosti“.

„Isus vidi tu ženu. Prvi Isusov korak iscjeljenja počinje pogledom. On ne ignorira njenu prisutnost, kao što to čini društvo u kojem živi jer i njenu bolest smatra posljedicom grijeha. Nakon pogleda Isus je poziva i time joj daje dostojanstvo osobe. I što je najvažnije, polaže na nju ruke i oslobađa riječima: ‘Ženo, oslobođena si svoje bolesti’”, poručio je nadbiskup, naglasivši da taj prizor nije samo Isusovo tjelesno čudo nad ženom, nego „čudo obnove identiteta i dostojanstva žene koja simbolizira Crkvu,  svakoga od nas. Isus vraća ženi ono što je izgubila, a što zovemo uspravnost“, poručio je mons. Zgrablić.

Žena koju nitko nije mogao uspraviti, odmah se uspravila nakon Isusovog pogleda, poziva, riječi i polaganja ruku. „Te Isusove geste pokazuju potpunost i trenutačnost snage Isusove riječi, poziva i dodira. I odmah nakon toga žena slavi Boga.

Slavljenje Boga je čista, spontana reakcija osobe koju Bog oslobađa. Kada čovjek doživi oslobođenje od bolesti, krivnje, srama ili grijeha, prva iskrena reakcija je zahvalnost. U trenutku ozdravljenja, žena nije mislila samo na sebe ni svoje iscjeljenje, nego na onoga koji joj je vratio život koji ju je ‘uspravio’ i oslobodio od njene zgrbljenosti“, rekao je nadbiskup.

Našu zgrbljenost predstavlja kad „nosimo terete koji nas iskrivljuju i lome iznutra, kao što su neizrečene boli, neraščišćene ili otvorene rane, osjećaj manje vrijednosti, gubitak vjere u promjenu, pritisak grijeha, grižnja savjesti.

Isus nas u evanđelju poziva na susret. On nas vidi, zove i dotiče i kad ga pustimo da to učini, događa se čudesno: ponovno se uspravljamo“, poručio je nadbiskup, naglasivši da je reakcija žene koja se uspravlja i slavi Boga prirodan odgovor čovjeka koji je ponovno pronašao sebe.

„Isus ne želi da budemo pognuti, sputani, izgubljeni, pritisnuti, odbačeni. Bog nas poziva na slobodu, vraća nam čisto srce i dostojanstvo, uzdiže nas na dostojanstvo svoje ljubljene djece“, rekao je nadbiskup, dodavši da u  Crkvi koja bude pogrbljena kad je proganjana, sveci stoje uspravno.

„Gospodin vidi nas kao što je vidio onu ženu, zove nas po euharistiji, dotiče da nas oslobodi i uspravi“, rekao je mons. Zgrablić, poželjevši da ta kapela bude mjesto našeg uzdignuća i preobraženja; oltar vrelo milosti, a kipovi Bezgrešne i sv. Ivana Pavla II. podsjetnik da svetost nije nedostižna.

Don Mario Akrap, župnik Bilog Briga, rekao je da je kip sv. Ivana Pavla II. kupljen u Poljskoj za bilobrišku crkvu zbog povezanosti toga Pape s kardinalom Stepincem kojega je proglasio blaženim te su obojica odolijevali progonu Crkve u vrijeme komunizma i bili su predani Mariji.

Don Mario je istaknuo da je kip Pape preuzet u Poljskoj 3. listopada, baš na datum kad je sv. Ivan Pavao II. beatificirao Stepinca 1998. godine i kad je u Mariji Bistrici i blagoslovio kamen temeljac za župnu crkvu na Bilom Brigu koja je prva župa u Hrvatskoj posvećena bl. Alojziju Stepincu, utemeljena 1998. godine.

I.G.