Dragan Jelavić (1965.), poznat i kao Profe, istaknuti je zadarski umjetnik čije slikarstvo odražava duboku povezanost s mediteranskim identitetom, osobnom introspekcijom i suvremenim društvenim pitanjima. Njegov opus obuhvaća širok spektar stilova i tehnika, od apstraktnih pejzaža do trodimenzionalnih kompozicija, čime se profilira kao jedan od istaknutijih predstavnika hrvatske likovne scene.

Jelavićevo slikarstvo obuhvaća različite tematske cjeline i cikluse što svjedoči o njegovoj svestranosti i dubokom promišljanju svijeta oko sebe. Jelavić u svojim „fragmentima“ spaja slikarstvo i obradu drva, stvarajući reljefne slike. Kroz apstraktne kompozicije, Jelavić će istraživati suvremene teme vezane uz tehnologiju i društvo. Minimalistički pristup s dvije boje omogućavat će promatraču vlastitu interpretaciju njegovog djela. Bavit će se on i portretima i autoportretima poznatih osoba, radovima nastalim u nekoliko poteza kista. Jelavić će nadalje tematizirti suhozide, pristave, mocire i gromače, koristeći apstraktni pristup i bogatstvo boja. Njegove slike karakteriziraju čiste linije, žarke boje i minimalistički pristup, njegov snažan vizualni jezik i dobra kontrola nad tehnikom rezultiraju upečatljivim i intrigantnim slikama. Slikarstvo je to bogato simbolikom i osobnom introspekcijom, istražujući teme identiteta, tradicije, tehnologije i društva, Jelavić potvrđujesvoju poziciju likovnog umjetnika, što čini i izložbom „Na rubu“ koju danas (2. lipnja 2025. godine) otvaramo, izložbom koja predstavlja specifičnu i vrlo osobnu formu vizualnog izražavanja, u kojoj se preklapaju elementi enformela, apstrakcije, simbolizma i grafičke strukture.

Dakle, izložba, naslovljena “Na rubu”, doslovno i metaforički istražuje granice – slikarskog medija, simboličkog jezika, ali i psihičkih i duhovnih prostora. Ova djela nastala usimbiozi kombinirane tehnike, koja uključuje kolažne elemente i grafičke intervencije, pigmentne slojeve i kaligrafske znakove, tvore kompleksno vizualno tkivo sa slojevima značenja i znakova koji se ne čitaju jednoznačno. Dapače, izložba “Na rubu” uranja gledatelja u apstraktan svijet u kojem se formalne granice slike brišu, a tematske se otvaraju prema unutarnjoj seizmici čovjekova iskustva.

U tamnoj, gotovo monokromnoj pozadini, naslućuju se križevi – simboli koji evociraju duhovnost, patnju, ali i strukturalnost. Njihovo prisustvo nije eksplicitno religiozno, već više egzistencijalno, kao tragovi koje vrijeme i traume ostavljaju u čovjeku. U kontrastu s pozadinom, u prvom planu dominiraju usjeci, rasjekline i grafičke linije koje podsjećaju na seizmografske zapise, odnosno metaforu za emocionalne ili psihološke potrese. Posebnu ulogu u kompozicijama imaju mreže, ponekad precizno obojane, ponekad raspršene, koje djeluju kaostrukture reda unutar kaosa, mreže značenja koje pokušavaju obuzdati ili mapirati unutarnji nemir. Te mreže nisu samo estetski elementi, već i znakovi umjetnikova pokušaja da u vlastitom likovnom jeziku uspostavi red i kontinuitet.

Središnje mjesto na ovim slikama zauzimaju osobni kaligrafski znakovi, koji djeluju kao unutarnji jezik, osobna abeceda doživljaja. Nisu čitljivi u tradicionalnom smislu, ali funkcioniraju kao vizualni ekvivalenti unutarnjeg govora, možda čak i molitve ili dnevnika. Ova vizualna kaligrafija spaja umjetnikovu emocionalnu gestu s estetikom avangardnog izraza, čineći slike dinamičnim, živim površinama na kojima se privatno i univerzalno isprepliću, ali Jelavić ovom izložbom ne nudi odgovore o suvremenoj zbilji, već otvara pukotine kroz koje se nazire krhkost suvremenog postojanja. Kombinacijom enformela, simboličkog i apstraktnog izraza, njegov rad ulazi u dijalog s europskom modernističkom i postmodernističkom tradicijom, ali zadržava i snažan autentični lokalni pečat.

Na kraju, izložba “Na rubu” Dragana Jelavića Profe predstavlja likovnu seizmografiju unutarnjih stanja, mapu pukotina i pokušaj njihovog zacjeljenja kroz umjetnost. To je umjetnost koja ne teži ugodi, već istini – slojevitoj, tamnoj, ali i pročišćujućoj.

Tomislav Marijan Bilosnić