Svijet
Europa je pod američkim nuklearnim kišobranom. EU je pred novim problemom
Geopolitički pejzaž europske sigurnosti prolazi kroz duboku transformaciju, potaknutu promjenjivim strateškim prioritetima SAD-a i sve glasnijim pozivima na samodostatnost europskog kontinenta. U središtu ove promjene nalazi se francuski nuklearni arsenal, koji bi mogao postati temelj nove europske obrambene arhitekture.
NATO-ov dogovor o nuklearnom dijeljenju već sedam desetljeća služi kao temelj transatlantske sigurnosti. Približno 100 američkih B61 termonuklearnih gravitacijskih bombi raspoređeno je u pet europskih država: Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Turskoj. Ovaj aranžman omogućuje nenuklearnim članicama sudjelovanje u nuklearnom odvraćanju kroz NATO-ovu Nuklearnu plansku skupinu.
Drugačiji put Francuske
Francuska je, međutim, odabrala drugačiji put. Nakon što je predsjednik Charles de Gaulle 1966. povukao zemlju iz vojne strukture NATO-a, Francuska je razvila svoju nuklearnu strategiju temeljenu na načelu strateške autonomije.
Njezin nuklearni arsenal, poznat kao Force de Frappe, djeluje potpuno izvan NATO-ovih zapovjednih struktura, što je omogućilo Francuskoj da se pozicionira kao “treća europska nuklearna sila”.
Za razliku od francuskog pristupa, Ujedinjeno Kraljevstvo integriralo je svoje nuklearne sposobnosti unutar NATO-ove obrambene arhitekture. Britanska flota podmornica naoružanih sustavom Trident, iako pod nacionalnom kontrolom, eksplicitno je posvećena obrani Saveza prema sporazumu iz Nassaua iz 1962. godine.
Faktor Trumpa i europski sigurnosni preračuni
Prvi mandat Donalda Trumpa (2017.–2021.) značajno je promijenio europsku percepciju američkih sigurnosnih jamstava. Samit u Bruxellesu 2018. godine posebno je uzrokovao nesigurnost kada je Trump navodno raspravljao o mogućnosti povlačenja SAD-a iz NATO-a.
Dodatno nepovjerenje izazvala je suspenzija sudjelovanja SAD-a u Sporazumu o nuklearnim snagama srednjeg dometa (INF) 2019. godine, kao i opetovani zahtjevi za povećanjem europske potrošnje na obranu.
Merzov prijedlog europskog nuklearnog kišobrana
Ranije ovog mjeseca, Friedrich Merz, vođa njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU) i potencijalni budući kancelar, pokrenuo je raspravu pozivajući Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo da prošire svoj nuklearni odvraćajući kapacitet na Njemačku i širu Europsku uniju.
„Nisam vjerovao da ću ikada ove riječi izreći na njemačkoj televiziji, ali sada je apsolutni prioritet postići jedinstvo u Europi i Europu do te mjere ojačati da se korak po korak osamostali od SAD-a“, rekao je predsjednik Kršćansko-demokratske unije (CDU) u izbornoj noći.
On je rekao kako s nestrpljenjem iščekuje NATO samit u lipnju. „Pitanje je hoćemo li tada uopće moći govoriti o NATO-u u sadašnjoj formi ili ćemo morati još brže uspostaviti europsku obrambenu sposobnost“, rekao je Merz. Njegova ideja temelji se na zabrinutosti zbog nepouzdanih američkih sigurnosnih jamstava i procjeni da bi kombinirana nuklearna sposobnost Francuske i Velike Britanije mogla nadoknaditi moguće američko povlačenje.
Merz konkretno predlaže formalizaciju francuskih i britanskih nuklearnih jamstava kroz EU ili NATO okvire, uspostavu zajedničkih nuklearnih planerskih ćelija te premještanje francuskih Rafale borbenih zrakoplova u njemačke baze pod zajedničkim aranžmanima.
Nuklearne sposobnosti europskih sila
Francuska održava četvrti najveći nuklearni arsenal na svijetu, procijenjen na 290 bojevih glava. Arsenal uključuje podmornice klase Triomphant s balističkim projektilima M51 koji nose 80 bojevih glava snage 100-150 kilotona, kao i zrakoplove Rafale F3 s projektilima ASMP-A koji nose 50 bojevih glava snage 300 kt.
To znači da ima 80 nuklearnih bojevih glava, pri čemu svaka ima snagu od 100 do 150 kilotona (kt) eksplozivne snage, što je ekvivalentno 100.000 do 150.000 tona TNT-a – usporedbe radi, bomba bačena na Hirošimu imala je oko 15 kt.
Od Hladnog rata, Francuska je prepolovila svoj nuklearni arsenal i usvojila doktrinu “stroge dovoljnosti”, preferirajući minimalno odvraćanje uz modernizaciju snaga.
Britanski arsenal od 225 bojevih glava čini važnu komponentu NATO-ove strategije, s bojevim glavama raspoređenim putem balističkih projektila Trident II D5. Godine 2021. Ujedinjeno Kraljevstvo najavilo je povećanje gornje granice zaliha na 260 bojevih glava zbog rastućih prijetnji iz Rusije i Kine. SAD trenutno ima oko 50.000 vojnika stacioniranih u Njemačkoj, uglavnom u ključnim bazama poput Ramsteina i Spangdahlema. Ukupno, SAD raspoređuje gotovo 64.000 vojnika diljem EU, s većim kontingentima u Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Poljskoj.
U Njemačkoj je smješteno 10-15 taktičkih nuklearnih bombi B61-12 u zračnoj bazi Büchel. Ovo oružje dio je šire zalihe od 100 bojevih glava diljem Europe i planira se modernizirati dodavanjem precizno vođenih repnih kompleta. Ovo znači da je ovo oružje dio veće zalihe od ukupno 100 nuklearnih bojevih glava raspoređenih na različitim lokacijama u Europi. Plan modernizacije uključuje dodavanje precizno vođenih repnih kompleta, što znači da će bojeve glave dobiti sustave za navođenje, povećavajući njihovu preciznost i učinkovitost pri pogađanju ciljeva. Ukratko, umjesto da padnu slobodno nakon ispuštanja, moći će se usmjeravati prema meti s većom točnošću.
Posljedice mogućeg američkog povlačenja
Američko povlačenje iz Europe otvorilo bi kritične rupe u njemačkoj vojnoj spremnosti. Unatoč značajnom obrambenom proračunu od 73 milijarde eura, njemačke oružane snage suočavaju se s kroničnim nedostacima u operativnoj spremnosti. Gubitak američkih sposobnosti obavještajnog djelovanja, nadzora i izviđanja dodatno bi oslabio europsku obrambenu poziciju.
Povlačenje američkih taktičkih nuklearnih bojevih glava eliminiralo bi jedinu kopnenu nuklearnu komponentu NATO-a u Europi. Francuski arsenal od 290 bojevih glava značajno je manji od ruskog arsenala od 6.000 bojevih glava, što dovodi u pitanje njegovu dostatnost za dugoročnu strategiju odvraćanja.
Pravne i političke prepreke europskom nuklearnom kišobranu
Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT) zabranjuje nenuklearnim državama poput Njemačke da stječu ili kontroliraju nuklearno oružje, čak i neizravno kroz saveze. Širenje francuskog nuklearnog odvraćanja na cijelu EU moglo bi se smatrati kršenjem ovog ugovora.
Članice EU duboko su podijeljene po pitanju nuklearne politike. Dok Poljska i baltičke države daju prioritet održavanju veza sa SAD-om, Francuska zagovara stratešku autonomiju. Prema nedavnoj anketi, čak 62% Francuza protivi se dijeljenju nuklearnog zapovjedništva.
Zamjena američkih snaga zahtijevala bi da EU značajno poveća svoj obrambeni proračun na 3-4% BDP-a, što bi za mnoge članice bilo politički i ekonomski teško održivo.
Europa se nalazi na povijesnoj prekretnici. Odluka o stvaranju samostalnog obrambenog identiteta ili rušenju nuklearnih tabua koji su osiguravali stabilnost od 1945. godine imat će dalekosežne posljedice.
Iako trenutačno proširenje francuskog nuklearnog kišobrana nije ni pravno ni vojno potpuno izvedivo, jasno je da jačanje europske obrambene autonomije postaje sve važnije pitanje u kontekstu promjenjivih geopolitičkih okolnosti i nesigurnih transatlantskih odnosa.
Svijet
Tajanstvena “hladna mrlja” zbunjivala je znanstvenike. Nova studija kaže da je to zloslutan znak
U sjevernom Atlantskom oceanu, južno od Grenlanda i Islanda, nalazi se veliko područje mora koje se ponaša suprotno od ostatka planeta. Dok se oceani zagrijavaju, taj se dio Atlantika hladi. Novo istraživanje tvrdi da je pronašlo odgovor na taj fenomen – i upozorava da bi on mogao biti znak približavanja jednoj od najopasnijih klimatskih prijelomnih točaka.
Područje poznato kao “hladna mrlja” ili “rupa zagrijavanja” od 1900. godine ohladilo se za gotovo jedan Celzijev stupanj.
Znanstvenici već dugo raspravljaju o uzroku te anomalije. Jedna mogućnost bila je da je posljedica gubitka topline s površine oceana zbog promjena u vjetrovima i oblacima. Druga je mogućnost da pokazuje slabljenje ključnog sustava oceanskih struja koji prenosi toplinu. Novo istraživanje zaključuje da je vjerojatniji drugi scenarij – slabljenje oceanske cirkulacije – što bi moglo imati ozbiljne posljedice za budućnost planeta, piše CNN.
Riječ je o Atlantskoj meridionalnoj cirkulaciji prevrtanja (AMOC), golemom sustavu oceanskih struja koji funkcionira poput svojevrsne pokretne trake. Ona prenosi toplu vodu iz tropskih područja prema sjevernoj hemisferi, gdje se voda hladi, tone u dubine oceana i vraća prema jugu.
Brojna istraživanja ukazuju na to da taj sustav slabi zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem. Otapanje ledenih površina povećava količinu slatke vode u oceanima, čime se narušava osjetljiva ravnoteža temperature i slanosti koja pokreće AMOC.
Neki znanstvenici upozoravaju da se AMOC približava kritičnoj točki nakon koje bi se njegov kolaps mogao nezaustavljivo pokrenuti, možda već tijekom ovog stoljeća.
Potpuni zastoj AMOC-a imao bi globalne posljedice: ubrzao bi rast razine mora na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, donio ekstremno hladne zime dijelovima Europe i poremetio monsunske obrasce u Africi, što bi moglo uzrokovati dugotrajne suše.
Hladna mrlja kao trag slabljenja oceanske cirkulacije
Znanstvenici su “hladnu mrlju” dugo smatrali mogućim znakom promjena u AMOC-u jer se upravo na tom području oslobađa velik dio topline koju ta oceanska struja prenosi.
Kako bi bolje razumjeli što se događa u tom dijelu Atlantika, istraživači su kombinirali stvarne podatke o temperaturi oceana prikupljene mjernim uređajima i satelitima s klimatskim modelima.
Otkrili su da se zahlađenje ne događa samo na površini mora, nego i duboko u oceanu – na mjestima gdje vremenski uvjeti poput vjetra i oblaka imaju mnogo slabiji utjecaj. Svi rezultati upućuju na ulogu AMOC-a, zaključili su istraživači.
“Promjena u prijenosu oceanske topline uzrok je hlađenja hladne mrlje”, rekao je Stefan Rahmstorf, jedan od autora studije i profesor fizike i oceanografije na Sveučilištu u Potsdamu u Njemačkoj. Dodao je da postoje i drugi neovisni dokazi o slabljenju AMOC-a, a neka istraživanja sugeriraju da je taj sustav danas slabiji nego u bilo kojem trenutku tijekom posljednjih tisuću godina.
Znanstvenici upozoravaju na ograničenja istraživanja
René van Westen, istraživač mora i atmosfere sa Sveučilišta u Utrechtu, koji nije sudjelovao u istraživanju, istaknuo je da je prethodno bilo moguće objasniti nastanak hladne mrlje samo atmosferskim uvjetima.
Ipak, činjenica da je novo istraživanje pokazalo slične rezultate kroz različite skupove podataka “jača pouzdanost zaključaka”, rekao je.
David Thornalley, profesor znanosti o oceanima i klimi na University College Londonu, također smatra da istraživanje dodatno potvrđuje povezanost između hladne mrlje i slabljenja AMOC-a, ali upozorava da su dostupni podaci iz stvarnog svijeta ograničeni.
“Ti skupovi podataka najbolje se mogu promatrati kao dobre procjene, a ne kao savršeni prikaz stvarnosti”, rekao je. Za CNN je dodao da još postoje određene nepoznanice te da ovo istraživanje “vjerojatno neće biti posljednje” u toj raspravi.
S njim se složio i Jonathan Baker, vodeći klimatolog britanske meteorološke službe Met Office, koji smatra da studija donosi dodatne dokaze o ulozi AMOC-a u nastanku hladne mrlje, ali ne daje konačan odgovor na pitanje.
Svijet
Ovo su najskuplji gradovi za kupnju stana, u jednom gradu kvadrat 18.000 eura
Novo istraživanje pokazuje da Švicarska i Luksemburg dominiraju među najskupljim europskim tržištima nekretnina, a cijene stanova u Zürichu više su nego dvostruko veće nego u Parizu.
Najskuplja europska tržišta stanova koncentrirana su u iznenađujuće malom dijelu kontinenta.
Prema podacima portala Global Property Guide, čak četiri od pet najskupljih gradova za kupnju stambenih nekretnina nalaze se u Švicarskoj i Luksemburgu. Na vrhu ljestvice nalazi se Zürich, gdje prosječna cijena stana prelazi 18.000 eura po četvornom metru.
Euronews donosi pregled 10 najskupljih europskih gradova za kupnju stana.
10. Stockholm: prosječna cijena 8.380 €/m²
Glavni grad Švedske otvara top 10 ljestvicu i bilježi jedan od najsnažnijih oporavaka tržišta nekretnina u Europi.
Smješten na 14 otoka, na spoju jezera Mälaren i Baltičkog mora, Stockholm spaja visok životni standard s jednim od najograničenijih stambenih tržišta u Europi.
Prosječna cijena stana iznosi 8.380 eura po četvornom metru, što je rast od 7,2 posto u odnosu na prošlu godinu i 17 posto u posljednje dvije godine.
Za usporedbu, u Göteborgu prosječna cijena iznosi 4.428 eura po četvornom metru, a u Malmöu 3.369 eura.
9. Kopenhagen: prosječna cijena 8.405 €/m²
Danska prijestolnica, poznata po slikovitoj luci Nyhavn, biciklističkoj infrastrukturi i vrhunskoj gastronomskoj sceni, ujedno je i najbrže rastuće tržište među deset vodećih gradova.
Prosječna cijena stana iznosi 8.405 eura po četvornom metru, što je rast od 14,3 posto u godinu dana i čak 24 posto u dvije godine.
U Aarhusu, drugom najvećem danskom gradu, cijene su pale 16,7 posto i iznose 4.128 eura po četvornom metru, dok su u Odenseu i Aalborgu ispod 2.800 eura.
8. Oslo: prosječna cijena 9.332 €/m²
Norveška prijestolnica posljednjih godina bilježi snažan oporavak tržišta nekretnina.
Grad na čelu Oslofjorda spaja modernu nordijsku arhitekturu s jednim od najviših životnih standarda u Europi.
Prosječna cijena stana dosegnula je 9.332 eura po četvornom metru, što je 6,3 posto više nego lani i 14 posto više nego prije dvije godine.
7. Amsterdam: prosječna cijena 9.437 €/m²
Amsterdamska četvrt kanala iz 17. stoljeća postala je jedna od najskupljih stambenih lokacija u Europi.
Kronični nedostatak stanova, stroga urbanistička pravila i snažna međunarodna potražnja i dalje guraju cijene prema gore.
Prosječna cijena stana iznosi 9.437 eura po četvornom metru, uz godišnji rast od 13 posto.
6. Pariz: prosječna cijena 9.490 €/m²
Pariz ostaje jedno od najpoznatijih svjetskih tržišta nekretnina, ali za razliku od većine gradova na ovoj listi, cijene ondje padaju.
Prosječna cijena stana iznosi 9.490 eura po četvornom metru, što je pad od 0,3 posto u odnosu na prošlu godinu i 7,3 posto u odnosu na razdoblje prije dvije godine.
Unatoč tome, cijene su i dalje znatno više nego u ostatku Francuske. U Lyonu prosječna cijena iznosi 4.551 euro po četvornom metru, u Bordeauxu 4.443 eura, a u Nantesu 3.376 eura.
5. Bern: prosječna cijena 9.952 €/m²
Bern se smatra najdiskretnijim luksuznim tržištem nekretnina u Švicarskoj.
Glavni grad poznat po staroj gradskoj jezgri pod zaštitom UNESCO-a najjeftiniji je među četiri švicarska grada na ovoj listi, no cijene su i dalje blizu 10.000 eura po četvornom metru.
4. Luksemburg: prosječna cijena 10.941 €/m²
Luksemburg, najbogatija europska država prema BDP-u po stanovniku, dom je jednog od najskupljih tržišta nekretnina na kontinentu.
U glavnom gradu prosječna cijena stana iznosi 10.941 euro po četvornom metru.
Unatoč nedavnom padu cijena, Luksemburg ostaje jedan od rijetkih gradova u Europi gdje tipičan jednosoban stan lako može stajati više od milijun eura.

3. Luzern: prosječna cijena 12.066 €/m²
Luzern je možda najveće iznenađenje na listi.
Smješten na obali Luzernskog jezera, u podnožju Alpa, jedan je od najslikovitijih gradova Europe.
Iako je znatno manji od Züricha ili Ženeve, prosječna cijena stana doseže 12.066 eura po četvornom metru.
2. Ženeva: prosječna cijena 16.819 €/m²
Ženeva je među najskupljim gradovima zahvaljujući iznimno bogatom tržištu rada.
Grad je sjedište Ujedinjenih naroda, Svjetske zdravstvene organizacije, Crvenog križa i brojnih privatnih banaka.
Prosječna cijena stana iznosi 16.819 eura po četvornom metru.
1. Zürich: prosječna cijena 18.229 €/m²
Zürich je i dalje najskuplji grad u Europi za kupnju stana.
Prosječna cijena doseže 18.229 eura po četvornom metru, što je više nego dvostruko od cijena u Parizu.
Dom najvećih švicarskih banaka, burze i brojnih financijskih institucija, Zürich spaja gospodarsku moć, političku stabilnost i kronični nedostatak stambenog prostora.
Rezultat je tržište nekretnina kakvo nema nijedan drugi europski grad. Zürich nije samo najskuplje tržište nekretnina u Europi 2026. godine – njegova prednost pred ostatkom kontinenta i dalje raste.
Svijet
ZBOGOM UMORU / Stižu novi sustavi za sigurnost na cestama, evo što će se sve pratiti
Na europske prometnice idućeg mjeseca stižu novi sigurnosni sustavi koji će pratiti ponašanje vozača i upozoravati na opasne situacije.
Najavljeno je uvođenje nekoliko sustava kojima je cilj povećati sigurnost u prometu. Vozači naprednu tehnologiju pozdravljaju, a struka ističe kako bi sustave trebalo zaključati, kako ih se ni u postavkama ne bi moglo isključiti.
Uvest će se signal za hitno kočenje. “Sustav će se aktivirati na način da će kočiona svjetla, štop svjetla početi treperiti u slučaju još većeg intenziteta i potrebe kritičnog vremena. Upalit će se svi pokazivači smjera kao znak upozorenja na opasnost što će dati vremena vozačima koji voze iza da mogu pravovremeno reagirati”, objasnio je za Dnevnik Nove TV Sinan Alispahić iz HAK-a.
Drugi sustav je kamera za praćenje lica vozača. Dekan Fakulteta prometnih znanosti Marko Šoštarić izjavio je da puno nesreća, posebno na autocestama, bude uzrokovano umorom vozača.
“Mi smo na fakultetu prije nekoliko godina radili na razvoju jednog takvog uređaja za rano otkrivanje umora vozača, tako da to svakako može biti pozitivan učinak na sigurnost cestovnog prometa”, istaknuo je.
Novi sustav koji bi na europskim prometnicama trebao smanjiti broj smrtno stradalih i do 30 posto pratit će same vozače unutar automobila, ukoliko uoči bilo kakvu distrakciju ako ste maknuli pogled s prometnice ili na svoj telefon, zvučno će vas upozoriti.
Alispahić je naglasio da će ti sustavi pridonijeti smanjenju broja poginulih, a lani je na prometnicama Europske unije poginulo čak 19.400 osoba.
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeFOTOGALERIJA IZ MASLENICE / 3. Eko akcija čišćenja podmorja u čast Vinka Šimunića – Bubnja
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prije(NE)RADNI DANI / Evo gdje danas u spizu…
-
magazin4 dana prijeSUBOTNJA ŠPICA
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeFOTO / S. Katarina Teskera izabrana za novu opaticu benediktinskog Samostana sv. Marije u Zadru





