Don Zvonimir Ćorić, svećenik Zadarske nadbiskupije, pokopan je u srijedu, 19. veljače, u grobnici svećenika Zadarske nadbiskupije na Gradskom groblju u Zadru. Misu zadušnicu i sprovodni obred na groblju predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U misi su suslavili porečki i pulski biskup Ivan Štironja koji je predvodio obred posljednje preporuke i oproštaja, don Velimir Tomić, hrvatski misionar u Tanzaniji kojega je don Zvonimir i išao pohoditi u misiju i s kojim je bratski surađivao u podršci misiji te brojni svećenici iz Zadarske nadbiskupije, iz drugih dijelova Hrvatske i iz BiH.

Nadbiskup Zgrablić zahvalio je misionaru don Velimiru „za blizinu don Zvonimiru u trenucima bolesti i smrtne agonije i don Anti Soriću, generalnom vikaru Zadarske nadbiskupije, na zauzetosti oko vraćanja tijela don Zvonimira iz Afrike u Hrvatsku“.

Poželjevši da počiva u miru Božjem, nadbiskup je zahvalio don Zvonimiru „što je bio dobar suradnik mnogih milosti koje mu je Gospodin udijelio, osobito tijekom njegove svećeničke službe“. S ponosom na Ćorićevo svećeničko služenje u Zadarskoj nadbiskupiji, „možemo reći kako milost koju mu je Gospodin darovao nije bila uzaludna, a darove Duha koji su ga krijepili nije uzalud proživljavao“, rekao je mons. Zgrablić.

„S pouzdanjem u kršćansku nadu koja ne poznaje razočarenja i ne postiđuje, vjerujemo kako mu je po Božjem milosrđu pripravljen vijenac života koji je Gospodin obećao onima koji ga ljube, kako će primiti neuveli vijenac slave kad se pojavi pred Nadpastirom naših duša kojeg je ljubio, kojem je služio i u čijoj je pastirskoj službi imao udjela“, rekao je nadbiskup Zgrablić u mislima na don Zvonimira. Nadbiskup je zahvalio Bogu za brojne milosti koje je udijelio don Zvonimiru tijekom njegovog školovanja, vršenja katehetske i svećeničke službe te je podsjetio na službe koje je Ćorić obavljao.

Don Zvonimir je rođen 3. siječnja 1960. u mjestu Ruda, župi Pećine pokraj Novog Travnika, u Bosni i Hercegovini, u obitelji sa sedmero djece, od roditelja Ive i Mare rođ. Adžaga. Don Zvonimir je završio osnovnu školu u Novom Travniku. Od 1975. g. pohađao je Klasičnu gimnaziju u Dubrovniku. Godine 1999. diplomirao je na studiju Teologije u Rijeci. Nakon toga radio je kao vjeroučitelj sedam godina u Rijeci. Kao kandidat za svete redove Zadarske nadbiskupije, od rujna 2002. predavao je vjeronauk u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru i bio je pastoralni suradnik u župi sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru. Za đakona je zaređen 26. prosinca 2002. u crkvi sv. Šime u Zadru, a za svećenika 28. lipnja 2003., u katedrali sv. Stošije u Zadru.

Nakon svećeničkog ređenja, don Zvonimir je bio župnik Dobropoljane, Ždrelca i Banja na otoku Pašmanu od 2003. do 2005. godine. Nakon toga imenovan je župnikom župa Ugljan i Lukoran na otoku Ugljanu. Od 2007. do 2013. godine bio je župnik župa Poličnik i Suhovare; uz te dvije župe, od 2012., godinu dana bio je još i župnik u Visočanima. Don Zvonimir je 2012. g. imenovan duhovnikom Kurije Marijine legije, ‘Bezgrešno srce Marijino’ Zadar – Zapad, u Zadarskoj nadbiskupiji.  Župnik u Preku bio je od 2013. do 2016. godine. Nakon toga, pet godina otišao je pastoralno djelovati u Hrvatsku katoličku Župu sv. Ante u Los Angeles u SAD-u. Od 2021. g. bio je godinu dana župnik u župama Zadar – Ploče i Dračevac Zadarski, a od 2022. do svoje smrti bio je župnik u župama Murvica i Briševo. Don Zvonimir je bio član Povjerenstva za misije, ekumenizam i međureligijski dijalog Zadarske nadbiskupije.

Nadbiskup je podsjetio na primitak vijesti kad je don Zvonimiru pozlilo u Africi. „Na blagdan Prikazanja Isusova u Hramu, Svijećnicu, u nedjelju, 2. veljače, dok smo se u ranim jutarnjim satima pripremali proslaviti spomen Isusova prikazanja u Hramu, Dan posvećenog života i tjedni spomendan Isusova uskrsnuća, primili smo zabrinjavajuću obavijest o iznenadnom teškom zdravstvenom stanju našega subrata don Zvonimira koji se nalazio u bratskom misijskom posjetu don Velimiru Tomiću u dalekoj afričkoj zemlji Tanzaniji. Samo nekoliko sati kasnije, primili smo tužnu vijest o njegovom napuštanju zemaljskog života i povratku u Očevu kuću u vječnosti“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da „u svetom molitvenom trenutku pratimo prelazak don Zvonimira u Očev dom u vječnosti i s poštovanjem ispraćamo na posljednje počivalište njegovo tijelo“.

„Na slavlju Posljednje večere, u završnom govoru o pobjedi nad svijetom, Isus kaže svojim učenicima: „Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu“ (Iv 16, 28). S vjerom i nadom koju smo dijelili s don Zvonimirom, našim bratom po vjeri i svetom redu, s povjerenjem u riječi Isusa Krista, Sina Božjega, na kojima počiva naša nada; sa sviješću o velikoj milosti našeg sudioništva u životu i svećeništvu Isusa Krista, i mi možemo, puni nade koja ne razočarava, Isusove riječi upućene učenicima na Posljednjoj večeri primijeniti i na našeg subrata don Zvonimira. Njegov početak života je dar Očeve ljubavi ostvaren preko njegovih roditelja, a smrt povratak u kuću Očevu u vječnosti, zahvaljujući milosnom djelu Isusovog otkupljenja i spasenja koje je don Zvonimir rado primio u svoj život, taj dar svjedočio svojim životom, naviještao i posredovao svojim svećeničkim služenjem“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je zahvalio Bogu za dar života don Zvonimira i njegov životni put, „za tihi glas koji je nježno šaptao u duši i srcu mladog Zvonimira, pozivajući ga da bude Isusov prijatelj, učenik, suradnik u djelu milosti, poslužitelj otajstva spasenja koje je povjerio svojim apostolima, svećenicima. Našom molitvom obraćamo se Gospodinu koji je jedini Spasitelj, jedini u kojega se možemo svagda pouzdati, njemu koji je nježnost i ljubav dovijeka, da se ne spominje grijeha ni prijestupa  službenika svoga Zvonimira, nego mu po svom milosrđu i zaslugama Isusa Krista oprosti svaki grijeh, kako je i don Zvonimir za sebe molio u svakoj svetoj Misi“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je izrazio kršćansku sućut subraći svećenicima, obitelji pokojnog don Zvonimira: braći Niki i Teofilu, sestrama Ljubici, Anki i Mariji te ostalim članovima obitelji, rodbine, prijateljima i poznanicima.

I.G.