Na 32. godišnjicu razaranja Franjevačkog samostana Svete Marije Bezgrešne i samostanske crkve Bezgrešnog začeća BDM u Karinu u Domovinskom ratu, u samostanskoj crkvi u Karinu u četvrtak, 13. veljače, misno slavlje za domovinu predvodio je don Slavko Rajić, biskupski vikar za pastoral MORH-a i OSRH iz Vojnog ordinarijata u RH.

Tim je spomenom obilježena i 32. godišnjica vojno-redarstvene akcije ‘Maslenica’, jer je samostan u Karinu srbijanski agresor srušio u odmazdi za poraz koji je doživio u hrvatskoj oslobodilačkoj akciji ‘Maslenica’ koja je bila 22. siječnja 1993. godine. Karinski samostan iz 1429. godine hrvatski je spomenik kulture nulte kategorije, jedan od 122 sakralna objekta Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu koji je bio srušen u agresiji na Hrvatsku. Razaranje samostana i crkve 13. veljače 1993. bilo je najveće razaranje u šest stoljeća dugoj povijesti toga samostana, koji je najstariji od njih petnaest u sastavu te Provincije.

„Katolička Crkva ima dvije tisuće godina dugu tradiciju obilježavanja značajnih događaja iz povijesti spasenja čovjeka kroz svetkovine, blagdane i spomendane. U Karinu obilježavamo povijesni događaj razaranja franjevačkog samostana. Taj događaj je neprijateljski zločin koji je učinjen iz očaja, osvete i mržnje. Oružane snage tzv. JNA i tzv. Srpske krajine, kao odgovor na izgubljene bitke na masleničkom i novigradskom području, razorile su franjevački samostan koji je višestoljetni svjedok vjerskog, duhovnog, društvenog i kulturnog života hrvatskog katoličkog naroda na karinskom području“, rekao je don Slavko, dodavši da se spomen uništenja franjevačkog samostana pridružuje spomen – činu muke, smrti i uskrsnuća našeg Spasitelja, Isusa Krista.

Povijesnih događaja iz Domovinskog rata sjećamo se s ponosom, jer 1990.-te godine su bile „ratne, teške, odlučujuće, ali slavne i nezaboravne godine“, rekao je don Slavko. Podsjetio je i na svoje znakovite susrete iz 1990.-ih godina s nekim pojedincima. Kad je 1993. posjetio don Josu Keru u Povljani na Pagu, don Joso se radovao zbog pobjede nad zlom i neprijateljem, kad je na radiju čuo kako srbijanski agresor napušta područje koje je prethodno bio okupirao, a Hrvatska vojska ga je oslobodila. Zatim, jedna prognanica iz Vukovara, pobožna žena, 1998. don Slavku je rekla: „Javili su mi da mi je stan obnovljen i da se mogu vratiti u Vukovar. Zahvatio me neki nemir. O, Bože, kako ću na vukovarskim ulicama gledati one koji su mi ubili muža, kako ću susretati one koji su činili stravična zla ljudima koji su mi bili dragi i mili. Uvukao se u mene nemir, strah, bijes i nemoć. Bože, pomozi mi!“. Ta prognanica slika je teško ranjenog ljudskog srca te je potrebna sila odozgor da se može nositi sa zlom koje ju je pogodilo, rekao je don Slavko. Istaknuo je i da su ljudi molili da ne mrze, unatoč zlu koje su doživjeli; ljudi su se hrvali sa sobom, razapeti između vjere u Boga i sotonskih nasrtaja, želeći živjeti po vjeri u Boga, rekao je Rajić.

„U našim sjećanjima su prognaničke i izbjegličke kolone nezaštićenih ljudi koji bježe da bi se spasili, spaljena sela i gradovi, tisuće ubijenih hrvatskih branitelja, ratnika, heroja, ubijeni civili, stari, žene i djeca, bolesni i nemoćni. U našim sjećanjima su četiri godine agresije s kojom se htjelo uništiti sve što je hrvatsko i katoličko. Ali, u našim sjećanjima su hrabri i neustrašivi hrvatski branitelji koji su branili i obranili hrvatski narod i hrvatsku državu“, rekao je don Slavko.

Istaknuvši da je „Bog gospodar povijesti koji je sve stvorio, sve uzdržava i svime upravlja“, don Slavko je potaknuo da se zagledamo u lice Božje. „Samo svemogući Bog može iscijeliti naše rane i unijeti mir u naša srca. Samo nam Bog može pomoći oduprijeti se nasrtajima Zloga, osloboditi nas grijeha i uvesti nas u zajedništvo spašenih i svetih. Pobjednici su oni koji s Bogom grade život, koji s Bogom izgrađuju ovaj svijet. Koliko god se trudili, neprijatelji Božji ostaju bez pobjede i uspjeha. Samo oni koji su oboružani ljubavlju, mogu se i smiju zvati pobjednicima. Oni koji u skromnosti i jednostavnosti srca izgrađuju ovaj svijet, mogu se zvati suradnici Boga Stvoritelja“, poručio je don Slavko.

Rajić je zahvalio hrvatskim braniteljima, rekavši da su „puni ljubavi, skromnosti i jednostavnosti, s krunicom oko vrata branili i obranili hrvatski narod i državu. Zahvaljujemo dragim braniteljima, jer su svojim pobjedničkim duhom oplemenili hrvatski narod koji je prionuo obnovi svega što je uništio neprijatelj, ispunjen mržnjom i zlobom. Svjedok je i franjevački samostan u Karinu koji je s ljubavlju obnovljen i ponovno čvrsto stoji kao svjetionik koji nas upućuje u novu svijetlu budućnost karinskog kraja, predvođenu dobrim i mudrim sinovima svetog Franje“, poručio je don Slavko.

Na početku mise, fra Petar Klarić, gvardijan karinskog samostana i župnik Karina, rekao je da su „pobunjeni Srbi i tzv. JNA u pobuni protiv države Hrvatske opljačkali časni, dični, šestostoljetni samostan u Karinu i njegovo neprocjenjivo sakralno i kulturno  blago. Razorili su ga i obeščastili franjevačku grobnicu, kako bi zatrli duhovni i hrvatski nacionalni identitet u Karinu. Svake godine sjećamo se tih velikih rana, kao što se sjećamo na Veliki petak Krista i njegovih rana i njegove žrtve na križu. I Isus je padao pod teškim križem, ali je pobijedio i uskrsnuo“, poručio je fra Petar, rekavši da se s pravom i s poštovanjem sjećamo žrtve i razaranja samostana, slaveći misu za Domovinu i moleći za poginule hrvatske branitelje od stoljeća sedmog do naših dana.

„I mi smo padali, ali smo pobijedili. Uvijek smo se dizali iz pepela i obnavljali, zahvaljujući Bogu. Pobijedili smo s Gospodinom i Marijom, s krunicom oko vrata naših hrvatskih branitelja, na čelu s prvim predsjednikom Republike Hrvatske, dr. Franjom Tuđmanom. Tu smo, slobodni“, poručio je fra Petar, podsjetivši na stihove iz Psalma 124: „Da nije Gospodin za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, voda bi nas prekrila, bujica bi nas odnijela i vode pobješnjele sve nas potopile“.

„Iz opljačkanog, razorenog i obnovljenog samostana u Karinu šaljemo poruku mira i ljubavi domovini Hrvatskoj i cijelom svijetu; da utihnu oružje i ratovi. Neka mir zavlada. Neka nam u tome pomogne zagovor Gospe od Anđela, kraljice Hrvata“, potaknuo je fra Petar.

U događaju su sudjelovali Darko Nekić, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja i izaslanik ministra Tome Medveda, Ivica Ušljebrka, savjetnik ministra obrane i izaslanik ministra Ivana Anušića, predstavnici lokalnih vlasti, Hrvatske vojske i policije, postrojbi iz Domovinskog rata i udruga hrvatskih branitelja, hrvatski branitelji i obitelji poginulih hrvatskih branitelja.

Uz gvardijana Klarića, u misi su suslavili samostanski vikar fra Ivan Nimac, fra Ivan Marija Đuzel, o. Ivo Topalović, vojni kapelan u Zadarskoj nadbiskupiji, fra  Žarko Maretić, župnik Crnice, fra Nikola Ćurčija i fra Duje Boban iz Šibenika, don Tihomir Vulin, župnik Posedarja, don Rudi Juras, župni upravitelj iz Obrovca i fra Ivan Šimunac, župnik Gračaca, Lovinca i sv. Roka. Pjevanje na misi predvodila je klapa ‘Sv. Juraj’ HRM-a.

Obilježavanje Dana sjećanja počelo je hodnjom hrvatskih branitelja od državne ceste iznad Karina do samostana u Karinu. Prije mise, vijence kod samostanske grobnice položili su predstavnici postrojbi iz Domovinskog rata, braniteljskih udruga, Ministarstava hrvatskih branitelja, obrane, unutarnjih poslova, predstavnici Zadarske županije te načelnici susjednih općina i gradova.

Gvardijan Klarić izmolio je molitvu odrješenja za pokojne franjevce i poginule hrvatske branitelje. Iz Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, u razdoblju dod 1942. do 1948. ubijena su 44 franjevca mlađe dobi, a u Domovinskom ratu ubijen je jedan mlađi franjevac.

Obnovljeni Franjevački samostan u Karinu je blagoslovljen i crkva posvećena na Gospu od Anđela, 2. kolovoza 2006. godine.

Ines Grbić