ZADAR / ŽUPANIJA
FOTOGALERIJA IZ KARINA / Misno slavlje za domovinu na 32. godišnjicu razaranja franjevačkog samostana u Karinu
Na 32. godišnjicu razaranja Franjevačkog samostana Svete Marije Bezgrešne i samostanske crkve Bezgrešnog začeća BDM u Karinu u Domovinskom ratu, u samostanskoj crkvi u Karinu u četvrtak, 13. veljače, misno slavlje za domovinu predvodio je don Slavko Rajić, biskupski vikar za pastoral MORH-a i OSRH iz Vojnog ordinarijata u RH.

Tim je spomenom obilježena i 32. godišnjica vojno-redarstvene akcije ‘Maslenica’, jer je samostan u Karinu srbijanski agresor srušio u odmazdi za poraz koji je doživio u hrvatskoj oslobodilačkoj akciji ‘Maslenica’ koja je bila 22. siječnja 1993. godine. Karinski samostan iz 1429. godine hrvatski je spomenik kulture nulte kategorije, jedan od 122 sakralna objekta Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu koji je bio srušen u agresiji na Hrvatsku. Razaranje samostana i crkve 13. veljače 1993. bilo je najveće razaranje u šest stoljeća dugoj povijesti toga samostana, koji je najstariji od njih petnaest u sastavu te Provincije.
„Katolička Crkva ima dvije tisuće godina dugu tradiciju obilježavanja značajnih događaja iz povijesti spasenja čovjeka kroz svetkovine, blagdane i spomendane. U Karinu obilježavamo povijesni događaj razaranja franjevačkog samostana. Taj događaj je neprijateljski zločin koji je učinjen iz očaja, osvete i mržnje. Oružane snage tzv. JNA i tzv. Srpske krajine, kao odgovor na izgubljene bitke na masleničkom i novigradskom području, razorile su franjevački samostan koji je višestoljetni svjedok vjerskog, duhovnog, društvenog i kulturnog života hrvatskog katoličkog naroda na karinskom području“, rekao je don Slavko, dodavši da se spomen uništenja franjevačkog samostana pridružuje spomen – činu muke, smrti i uskrsnuća našeg Spasitelja, Isusa Krista.

Povijesnih događaja iz Domovinskog rata sjećamo se s ponosom, jer 1990.-te godine su bile „ratne, teške, odlučujuće, ali slavne i nezaboravne godine“, rekao je don Slavko. Podsjetio je i na svoje znakovite susrete iz 1990.-ih godina s nekim pojedincima. Kad je 1993. posjetio don Josu Keru u Povljani na Pagu, don Joso se radovao zbog pobjede nad zlom i neprijateljem, kad je na radiju čuo kako srbijanski agresor napušta područje koje je prethodno bio okupirao, a Hrvatska vojska ga je oslobodila. Zatim, jedna prognanica iz Vukovara, pobožna žena, 1998. don Slavku je rekla: „Javili su mi da mi je stan obnovljen i da se mogu vratiti u Vukovar. Zahvatio me neki nemir. O, Bože, kako ću na vukovarskim ulicama gledati one koji su mi ubili muža, kako ću susretati one koji su činili stravična zla ljudima koji su mi bili dragi i mili. Uvukao se u mene nemir, strah, bijes i nemoć. Bože, pomozi mi!“. Ta prognanica slika je teško ranjenog ljudskog srca te je potrebna sila odozgor da se može nositi sa zlom koje ju je pogodilo, rekao je don Slavko. Istaknuo je i da su ljudi molili da ne mrze, unatoč zlu koje su doživjeli; ljudi su se hrvali sa sobom, razapeti između vjere u Boga i sotonskih nasrtaja, želeći živjeti po vjeri u Boga, rekao je Rajić.
„U našim sjećanjima su prognaničke i izbjegličke kolone nezaštićenih ljudi koji bježe da bi se spasili, spaljena sela i gradovi, tisuće ubijenih hrvatskih branitelja, ratnika, heroja, ubijeni civili, stari, žene i djeca, bolesni i nemoćni. U našim sjećanjima su četiri godine agresije s kojom se htjelo uništiti sve što je hrvatsko i katoličko. Ali, u našim sjećanjima su hrabri i neustrašivi hrvatski branitelji koji su branili i obranili hrvatski narod i hrvatsku državu“, rekao je don Slavko.

Istaknuvši da je „Bog gospodar povijesti koji je sve stvorio, sve uzdržava i svime upravlja“, don Slavko je potaknuo da se zagledamo u lice Božje. „Samo svemogući Bog može iscijeliti naše rane i unijeti mir u naša srca. Samo nam Bog može pomoći oduprijeti se nasrtajima Zloga, osloboditi nas grijeha i uvesti nas u zajedništvo spašenih i svetih. Pobjednici su oni koji s Bogom grade život, koji s Bogom izgrađuju ovaj svijet. Koliko god se trudili, neprijatelji Božji ostaju bez pobjede i uspjeha. Samo oni koji su oboružani ljubavlju, mogu se i smiju zvati pobjednicima. Oni koji u skromnosti i jednostavnosti srca izgrađuju ovaj svijet, mogu se zvati suradnici Boga Stvoritelja“, poručio je don Slavko.
Rajić je zahvalio hrvatskim braniteljima, rekavši da su „puni ljubavi, skromnosti i jednostavnosti, s krunicom oko vrata branili i obranili hrvatski narod i državu. Zahvaljujemo dragim braniteljima, jer su svojim pobjedničkim duhom oplemenili hrvatski narod koji je prionuo obnovi svega što je uništio neprijatelj, ispunjen mržnjom i zlobom. Svjedok je i franjevački samostan u Karinu koji je s ljubavlju obnovljen i ponovno čvrsto stoji kao svjetionik koji nas upućuje u novu svijetlu budućnost karinskog kraja, predvođenu dobrim i mudrim sinovima svetog Franje“, poručio je don Slavko.

Na početku mise, fra Petar Klarić, gvardijan karinskog samostana i župnik Karina, rekao je da su „pobunjeni Srbi i tzv. JNA u pobuni protiv države Hrvatske opljačkali časni, dični, šestostoljetni samostan u Karinu i njegovo neprocjenjivo sakralno i kulturno blago. Razorili su ga i obeščastili franjevačku grobnicu, kako bi zatrli duhovni i hrvatski nacionalni identitet u Karinu. Svake godine sjećamo se tih velikih rana, kao što se sjećamo na Veliki petak Krista i njegovih rana i njegove žrtve na križu. I Isus je padao pod teškim križem, ali je pobijedio i uskrsnuo“, poručio je fra Petar, rekavši da se s pravom i s poštovanjem sjećamo žrtve i razaranja samostana, slaveći misu za Domovinu i moleći za poginule hrvatske branitelje od stoljeća sedmog do naših dana.
„I mi smo padali, ali smo pobijedili. Uvijek smo se dizali iz pepela i obnavljali, zahvaljujući Bogu. Pobijedili smo s Gospodinom i Marijom, s krunicom oko vrata naših hrvatskih branitelja, na čelu s prvim predsjednikom Republike Hrvatske, dr. Franjom Tuđmanom. Tu smo, slobodni“, poručio je fra Petar, podsjetivši na stihove iz Psalma 124: „Da nije Gospodin za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, voda bi nas prekrila, bujica bi nas odnijela i vode pobješnjele sve nas potopile“.

„Iz opljačkanog, razorenog i obnovljenog samostana u Karinu šaljemo poruku mira i ljubavi domovini Hrvatskoj i cijelom svijetu; da utihnu oružje i ratovi. Neka mir zavlada. Neka nam u tome pomogne zagovor Gospe od Anđela, kraljice Hrvata“, potaknuo je fra Petar.
U događaju su sudjelovali Darko Nekić, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja i izaslanik ministra Tome Medveda, Ivica Ušljebrka, savjetnik ministra obrane i izaslanik ministra Ivana Anušića, predstavnici lokalnih vlasti, Hrvatske vojske i policije, postrojbi iz Domovinskog rata i udruga hrvatskih branitelja, hrvatski branitelji i obitelji poginulih hrvatskih branitelja.

Uz gvardijana Klarića, u misi su suslavili samostanski vikar fra Ivan Nimac, fra Ivan Marija Đuzel, o. Ivo Topalović, vojni kapelan u Zadarskoj nadbiskupiji, fra Žarko Maretić, župnik Crnice, fra Nikola Ćurčija i fra Duje Boban iz Šibenika, don Tihomir Vulin, župnik Posedarja, don Rudi Juras, župni upravitelj iz Obrovca i fra Ivan Šimunac, župnik Gračaca, Lovinca i sv. Roka. Pjevanje na misi predvodila je klapa ‘Sv. Juraj’ HRM-a.

Obilježavanje Dana sjećanja počelo je hodnjom hrvatskih branitelja od državne ceste iznad Karina do samostana u Karinu. Prije mise, vijence kod samostanske grobnice položili su predstavnici postrojbi iz Domovinskog rata, braniteljskih udruga, Ministarstava hrvatskih branitelja, obrane, unutarnjih poslova, predstavnici Zadarske županije te načelnici susjednih općina i gradova.

Gvardijan Klarić izmolio je molitvu odrješenja za pokojne franjevce i poginule hrvatske branitelje. Iz Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, u razdoblju dod 1942. do 1948. ubijena su 44 franjevca mlađe dobi, a u Domovinskom ratu ubijen je jedan mlađi franjevac.
Obnovljeni Franjevački samostan u Karinu je blagoslovljen i crkva posvećena na Gospu od Anđela, 2. kolovoza 2006. godine.
Ines Grbić
ZADAR / ŽUPANIJA
MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.
BAUHAUS:
od 9 do 14
KAUFLAND:
zatvoreno
EUROSPIN:
Žmirići, Ul. Matije Gupca 59
Radno vrijeme: 08:00 – 21:00
HEY PARK
TOMMY
Bože Peričića 5 – od 8 do 14
Skradinska 8 – od 7 do 21
Put Nina 89 – od 7 do 21
KONZUM:
Frane Petrića 10 – od 7 do 13
LIDL:
zatvoreno
SPAR
Polačišće 4 – od 7 do 14
PLODINE
Biogradska 68 – od 7 do 22
Zagrebačka 2 – od 7 do 22
SUPERNOVA:
zatvoreno
STUDENAC:
Od 7 do 21:
Put Murvice 49
Velebitska ulica 14
Ulica Ivana Skvarčine 18
Zadarska ulica 24
Obala kneza Branimira 14
Šibenska ulica 9C
Ul. bana Josipa Jelačića 12A
Put Stanova 63
Knezova Šubića Bribirskih 3
RIBOLA
od 7 do 21:
Put Petrića 51C
Ulica Ivana Lucića 18
Put Šimunova 2
Ulica Miroslava Krleže 1A
PEVEX
od 8 do 14
METRO
zatvoreno
EMMEZETA
od 10 do 20
ZADAR SHOPPING CAPITOL
zatvoreno
CITY PARK ZADAR
zatvoreno
ZADAR / ŽUPANIJA
“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića
U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.
Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).
U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.
ZADAR / ŽUPANIJA
(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić
Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.
Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.
U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.
Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.
„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.
Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.
„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.
I.G.
-
ZADAR / ŽUPANIJA8 sati prijeMORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…
-
magazin4 dana prijeFOTOGALERIJA / Svjetski dan plesa u City Galleriji
-
magazin3 dana prijeSPORTSKI ULAZAK U LJETO / Doživite Maslenica Sunset Run 2026. Prijave su otvorene!
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeVanja Čvrljak izabran za direktora Turističke zajednice Zadarske županije




