Connect with us

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) DUHOVNA OBNOVA NA BOKANJCU / Vlč. Darko Zgrablić: “Ljubav je: Ja bez tebe ne želim, pa i kad bih mogao. Ja biram tebe, život. Ne zato jer je tamo smrt, nego zato jer si ti tu”

Objavljeno

-

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Korizmenu duhovnu obnovu u crkvi sv. Pavla na Bokanjcu u Zadru subotu, 2. ožujka, predvodio je vlč. Darko Zgrablić, župnik župe sv. Vinka u Svetvinčentu.

Vlč. Darko održao je prigodni nagovor, potom je predvodio misno slavlje u zajedništvu s bokanjačkim župnikom Rolandom Jelićem, a nakon mise klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, prožeto također prigodnim poticajima.

„Korizma je otvaranje očiju. Mi smo slijepci koji ne prepoznaju silinu Božje ljubavi prema čovjeku. Ljubav ne zarobljava, ljubav oslobađa. Nemojmo doći Bogu samo kad ga trebamo. Ljubav nije nekoga trebati. Ljubav nije ni traženje ni primanje, nego davanje“, rekao je vlč. Darko, dodavši da bi se čovjek trebao posramiti pred velikom Božjom ljubavlju koja nas ljubi, a mi tu ljubav ne shvaćamo.

Propovjednik je potaknuo da čovjek u odnosu s Bogom koji je ljubav ima stav: „Nisam tu zato jer te trebam, nisam tu zato jer ne mogu bez tebe. To nije dobar odnos. To je kao neka zaljubljenost – ja bez tebe ne mogu. Bog ne želi takav odnos. Ljubav je nešto drugo. Ljubav je: Ja bez tebe ne želim, pa i kad bih mogao. Ja biram tebe. Biram život. Ne zato jer je tamo smrt, nego zato jer si ti tu. Dolazim k tebi ne zato jer se bojim padova, grijeha, smrti, zla, svijeta, nego zato što tebe tamo nema. Idem za tobom. Pa ako taj put vodi i u križ, idem za tobom“, potaknuo je vlč. Darko, poručivši: „Kad bi nas korizma dovela do takve zrelosti, onda bi to bila plodna korizma; ako bi nas naša korizma dovela do toga da kažem Bogu: ‘Ti si moj Bog, ti si sve moje, ja tebe biram. Biram te prvog, ne zadnjeg’. Neka svaki naš dolazak Bogu bude dolazak ljubavi“.

Nisu grijesi najveći problem koji priječi da se čovjek vrati, dođe k Ocu, nego ponos, rekao je vlč. Darko. „U ljubavi nema ponosa. Bog se odrekao svog ponosa, ponizio sam sebe, do smrti na križu, radi nas ljudi i radi našeg spasenja. Jer, čovjek je vrijedan Božje ljubavi. Tu vrijednost Bog je ugradio u svakog od nas. Odgovorimo mu na obilje te njegove ljubavi“, potaknuo je vlč. Darko.

Poželjevši da se čovjek preispita, propovjednik je potaknuo da vrijeme korizme ne bude samo izvanjski obavljanje neke pobožnosti, nego da to bude nutarnje vrijeme koje pomaže čovjeku ući u nutrinu, da susretne Boga, da Bog progovori. „Zato je potrebna tišina. Jesam li počeo prepoznavati Boga u svojoj blizini, jesam li zakoračio bliže k Bogu? Jesam li odlaskom na misu otvorio svoje srce u svijesti da se idem susresti s Bogom? Dopusti Bogu da ti govori, da ti progovori. Jer kad molimo, mi Bogu sve ispričamo. Bog sve zna, zna i što mu želimo reći. Dolazak u crkvu je vrijeme kad Bog meni govori, kada smirujem svoje srce i želim dopustiti da Bog meni progovori“, poručio je vlč. Darko, rekavši da je svaki odlomak Svetog Pisma vrijeme kad Bog čovjeku progovara. Pritom je potaknuo: „Poslušajmo što nam Gospodin govori. Što, Gospodine, želiš od ove korizme? Progovori mom srcu. Vodi moju korizmu. Daj da plodni susret između tebe i mene vodi k drugima, u širenju ljubavi“.

Korizma je i vrijeme gledanja Boga, rekao je vlč. Darko. Razmatrajući prispodobu o povratku izgubljenog sina, propovjednik je rekao da je sin pobjegao od oca kad je oca počeo gledati neispravnim pogledom. I Petar je počeo tonuti kad je prestao gledati u Isusa, kad je gledao u vjetar i valove. „Ako gledamo svoje probleme, nevolje, križeve, to naraste toliko veliko da čovjeka uguši. Može biti Bog veći od svega toga, ali ako ne gledam Boga, onda to ne vidimo, onda tonemo. Korizma nas poziva da Boga vratimo na prvo mjesto“, istaknuo je vlč. Darko.

Prispodobom o povratku izgubljenog sina, Luka nam želi otkriti Boga koji je milosrdni otac. „Korizma nas vodi prema Božjem milosrđu. Milosrđe može biti samo ljubav. Bog traži susret, izlazi, čeka i to nakon što je odlazak bio vrlo ružan. Grijeh je odvojio sina od oca i sin svaki dan sve izravnije mora otkrivati put do očevog doma. Sin je mislio da ga otac sputava, da je pravi život bez prisutnosti oca“, rekao je vlč. Darko, upozorivši da nas iz očeve kuće tjera kada Boga počnemo gledati kroz neke svoje slike, ne onakvim kakav on jest. Takav Bog postaje strašan za čovjeka te čovjek pomisli da treba slobodu, da se mora udaljiti od Boga. Čovjek počinje doživljavati Boga kao onoga koji mu nešto ne da. Mnogi odlaze od Boga jer Boga doživljavaju na krivi način.

U tom kontekstu, predvoditelj obnove pojasnio je i značenje deset Božjih zapovijedi koje žele biti upisane u srce čovjeka. Zapovijedi su i prirodni moralni zakon kojeg je Bog usadio u srce, dušu, život svakog čovjeka, bio on vjernik ili nevjernik, rekao je propovjednik. „Kad Sveto Pismo govori o Božjim riječima, kaže: ‘Ureži ih u svoje srce, omotaj ih oko svojih ruku, u svoje misli, u svoje čelo’. Kada mole, Židovi omotaju oko svojih ruku trake s riječima iz Svetog Pisma i stave na svoje čelo. Neka Božja riječ vodi naš život. Previše toga znamo, premalo toga živimo. Previše toga nosimo u papirima, premalo toga u srcu. Zato nam treba korizma. Cijeli naš život je korizma, hod prema Bogu“, rekao je vlč. Darko.

U kontekstu Božjih zapovijedi, naglasio je da ljudi ne vole da im netko nešto zapovijeda, određuje, zabranjuje. „Većina Božjih zapovijedi počinje s ‘Ne’. Božja riječ ne kaže ‘Ne’ zato jer nam Bog nešto ne da. Kada mala djeca ne dobiju od roditelja što žele, znaju reći: ‘Ti mene ne voliš, kad mi to ne daš. Da me voliš, dao bi mi to’. Čovjek pomisli, kad Bog kaže ‘Ne’, on mene ne voli. Nešto mi uskraćuje. Božje ‘Ne’ nije zato jer nam Bog nešto uskraćuje, nego da na svojoj koži ne osjetimo ranu vatre. Bog kaže ‘Ne’ da čovjek bude slobodan. Kad god čovjek ulazi u ono što Bog kaže ‘Ne’, postaje neslobodan. Zato nam treba ispovjedaonica – jer smo zakoračili tamo gdje je Bog rekao ‘Ne’, gdje je blato, gdje nema Boga. Kad čovjek ulazi u mrak, smrt, pita se gdje je Bog. Bog je Jahve, Bog koji je tu, za tebe, kojem je stalo do tebe, koji ti izlazi u susret, koji te ljubi. I sve što čini je samo zato da bi čovjeku vratio slobodu, pa i križ kojeg je uzeo“, poručio je vlč. Darko, rekavši da se Bog čovjeku otkriva. Ljubav traži vrijeme.

Upozorivši da se čuvamo onoga tko otima dostojanstvo koje je Bog usadio u život čovjeka, vlč. Darko je rekao da svi grijesi imaju izvor u idolopoklonstvu. Potaknuo je da Dan Gospodnji promatramo kao dan susreta s Bogom, ne samo kao dan u kojem ne radimo. „Božje zapovijedi žele nas okrenuti jedne prema drugima, prema izvoru. Poštuj oca i majku, poštuj ljude oko sebe, poštuj djecu, sve odnose. Zapovijedi žele probuditi naš život“, poručio je vlč. Darko.

Korizma je vrijeme čišćenja našeg srca, otvaranje zatvorenoga, micanje nataloženog blata. „Valja nam u križu prepoznati snagu. Kristov križ ima moć spasiti naše duše. Židovi i Grci traže znakove, dokaze i logiku ovog svijeta. U križu nema ničega od toga. Nema nijednog znaka. Kad su od Isusa tražili znak, govorio je o Joni. Znak je tri dana Isusove smrti. Pavao kaže, križ je nekima kamen spoticanja, ludost, neki se njime sablažnjavaju. Za Grke, da Bog umre za čovjeka, kakav je to Bog? Za Židove, Bog koji trpi? Nema logike.

Bez Isusovog križa, čovjek se lomi pod križem. Dopustimo da nas Isusov križ ozdravi, da nas ljubav s tog križa ozdravi. Mi u križu ne promatramo mučilo, nego ljubav koja trpi za čovjeka, koja nas dariva. Ta ljubav se uprisutnjuje – to nije apstraktna ljubav, nije teorija. Isus prvi umire da bi osmislio sva naša umiranja, sve naše žrtve, sve naše križeve. Ali, ne završava sve na križu. Veliki petak bez Uskrsa nema smisla. Ali, Uskrs se ne događa bez Velikog petka. Uskrsnula je ljubav kojom nas Bog ljubi. Bog je dao život i prolio krv za nas, da bismo mi imali život“, poručio je vlč. Darko Zgrablić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

No votes yet.
Please wait...
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

ZADAR / ŽUPANIJA

MORATE U SPIZU? Danas u Zadru rade sljedeće trgovine…

Objavljeno

-

By

Donosimo raspored rada većih marketa i supermarketa, odnosno trgovačkih lanaca u Zadru u nedjelju, 3. svibnja 2026.

BAUHAUS:

od 9 do 14

KAUFLAND:

zatvoreno

EUROSPIN:

Žmirići, Ul. Matije Gupca 59

Radno vrijeme: 08:00 – 21:00

HEY PARK

TOMMY

Bože Peričića 5 – od 8 do 14

Skradinska 8 – od 7 do 21

Put Nina 89 – od 7 do 21

KONZUM:

Frane Petrića 10 – od 7 do 13

LIDL:

zatvoreno

SPAR

Polačišće 4 – od 7 do 14

PLODINE

Biogradska 68 – od 7 do 22

Zagrebačka 2 – od 7 do 22

SUPERNOVA:

zatvoreno

STUDENAC:

Od 7 do 21:

Put Murvice 49

Velebitska ulica 14

Ulica Ivana Skvarčine 18

Zadarska ulica 24

Obala kneza Branimira 14

Šibenska ulica 9C

Ul. bana Josipa Jelačića 12A

Put Stanova 63

Knezova Šubića Bribirskih 3

RIBOLA

od 7 do 21:

Put Petrića 51C

Ulica Ivana Lucića 18

Put Šimunova 2

Ulica Miroslava Krleže 1A

PEVEX

od 8 do 14

METRO

zatvoreno

EMMEZETA

od 10 do 20

ZADAR SHOPPING CAPITOL

zatvoreno

CITY PARK ZADAR

zatvoreno

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

“PASTEL U SVIBNJU” / U ponedjeljak u Kapetanovoj kuli otvorenje izložbe Tomistava Marijana Bilosnića            

Objavljeno

-

By

U ponedjeljak, 4. svibnja 2026., u 19:30 sati, otvara se izložba slika Tomislava Marijan Bilosnića „Pastel u svibnju“ u Galeriji HDLU, u Kapetanovoj kulai na Trgu Pet bunara u Zadru.

Tomislav Marijan Bilosnić (slikarski pseudonim Sebastijan Bit) priredio je stotinjak samostalnih (i više zajedničkih) izložbi slika u tehnici monotipija, ulja, pastela, gvaša, tuša u boji, crteža i umjetničke fotografije. Član je HDLU Zadar. Objavio je sedam slikarskih monografija: Metamorfoze, Cvijeće ravnokotarskih vila, 33, Pollockova svjetlost, Maske i lica, Mediteranski pastel i Duhovi sa zadarskog Foruma, te fotomonografiju Skriveno kameno blago, kao i pjesničke monografije s Antom Stamaćem, Zlatkom Tomičićem i Mijom Bijuklićem. O njegovu slikarskom opusu pisali su Tonko Maroević, Antun Travirka, Vinko Srhoj, Ive Šimat Banov, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Vlado Bužančić, Andro Filipić, Ervin Dubrović, Milan Bešlić, Ivo Fadić, Helena Roguljić, Sanja Knežević, Nevenka Nekić, Đuro Vidmarović, Igor Šipić, Mirjana Šigir, i mnogi drugi.

Za svoj likovni rad, Bilosnić je nagrađen Zlatnom plaketom za fotografiju na međunarodnoj izložbi «Island and Sea» (2010., 2022.) i Zlatnom plaketom za slikarstvo (2015.) na 2. međunarodnoj likovnoj izložbi vjerskih motiva “Sveti otok” (Holy Island).

U Galeriji Kapetanova kula Bilosnić pod naslovom „Pastel u svibnju“ izlaže pastele iz ciklusa poznatog kao „Mediteranski pastel“, o kojemu su se vrlo pozitivno izrazili mnogi poznati hrvatski likovni kritičari, između koji su i Antun Travirka, Iva Körbler, Vlado Bužančić,  Vinko Srhoj, Andro Filipić, Stanislav Bašić, Romana Galović, Mirjana Šigir, Miljenko Mandžo, Josip Granić, Ante Zemljar, i drugi.

Nastavi čitati

ZADAR / ŽUPANIJA

(FOTOGALERIJA) ZEMUNIK GORNJI / Misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika predvodio nadbiskup Zgrablić

Objavljeno

-

By

foto: Ines Grbić/Zadarska nadbiskupija

Svečano misno slavlje na blagdan sv. Josipa radnika u župnoj crkvi sv. Josipa radnika u Zemuniku Gornjem u petak, 1. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo važnost duhovne dimenzije rada i sustvaralačke suradnje čovjeka s Bogom u ostvarenju njegovog životnog poziva. Sv. Josip je primjer kako rad biva važan i ozbiljan, ali istodobno prožet vjerom, poručio je nadbiskup, dodavši da takav rad „postaje uravnotežen odnosom punog povjerenja s Bogom i usmjeren prema ljubavi. Na tom putu čovjek radi marljivo i odgovorno, ali zadržava unutarnju slobodu, jer zna da njegov život ima dublji smisao koji ne ovisi o materijalnom uspjehu, nego o vjernosti Božjem planu, smislu života i Bogu koji je konačni cilj njegovog postojanja“, poručio je mons. Zgrablić. Tako čovjek, nositelj rada, kroz svoj trud izražava što jest – slika Božja, ljubljeno dijete Božje i sudjeluje u velikom stvarateljskom djelu koje Bog povjerava čovjeku, pozivajući ga da svijet ne samo koristi i iskorištava, nego da ga obrađuje s ljubavlju i čuva s odgovornošću, rekao je nadbiskup.

Takvo poimanje rada rađa dubljim razumijevanjem kršćanskog poziva koji zahvaća cijeli život, pa i rad, „jer vjera ne ostaje zatvorena u molitvi ili liturgiji, nego se proteže na sve dimenzije svakodnevice, prožima odnose, odluke i rad te daje smisao i onome što se čini malim i neznatnim“, poručio je mons. Zgrablić.

Sv. Josip poučava duhovnosti rada koja „oblikuje srce koje zna prepoznati Božju prisutnost u svakodnevnim zadacima, koje prihvaća odgovornost ozbiljno i s predanjem, ustraje i kad se čini nemogućim, ostaje vjerno i kad se čini da trud prolazi nezapaženo, koje u svemu traži priliku da očituje ljubav prema Bogu kroz savjesnost, poštenje i strpljivost.

U svjetlu vjere, i najjednostavniji poslovi, koji se ponavljaju iz dana u dan i mogu postati monotoni, zadobivaju novu dubinu. Rad tako postaje dio većeg Božjeg plana koji nadilazi trenutak, dio puta koji vodi prema ispunjenju i života usmjerenog prema Bogu“, istaknuo je predvoditelj slavlja. Sv. Josip u svojoj skrovitoj i vjernoj službi pokazuje put koji traži vjernost Božjem pozivu. „Tako rad zadržava svoju vrijednost, jer postaje sudjelovanje u Božjem stvaralačkom djelu koje traje i danas, u kojem Bog uključuje čovjeka kao suradnika, koji svojim rukama, umom i srcem doprinosi izgradnji svijeta koji nosi trag Stvoriteljeve dobrote“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Sv. Josip uzdržava Svetu obitelj, u skromnosti nazaretske radionice preuzima odgovornost za kruh i sigurnost onih koje mu je Bog povjerio, u jednostavnosti svoga stolarskog zanata osigurava svakodnevni život za Isusa i Mariju. Takav rad „nije obilježen samo zaradom, brojčanim uspjehom i priznanjem, nego samozatajnom postojanošću, strpljivošću i dubokom unutarnjom snagom koja izvire iz ljubavi i vjere prema Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da takva jednostavnost često ostaje skrivena svijetu.

U tom kontekstu, naglasio je da „dostojanstvo rada ne proizlazi iz njegove vidljivosti, iz veličine ostvarenja i priznanja koje čovjek može primiti, nego iz dubine nakane koja ga pokreće, iz Božjeg plana koji ga nadahnjuje i iz svijesti da rad postaje dio odnosa s Bogom koji vidi u skrovitosti, prepoznaje vjernost i blagoslivlja što je učinjeno s predanjem za Dobro i žrtvom za drugoga“, poručio je nadbiskup. Takav rad biva „prostor u kojem čovjek ne oblikuje samo svijet, nego i vlastito srce, svoje stavove, svoju vjernost i sposobnost darivanja. Tako svaki napor, odgovornost i ustrajnost postaju prilika za rast u svetosti, u kojoj se život usklađuje s Božjom voljom i ono naizgled obično i koje se svakog dana ponavlja, može se preobraziti u susret s Bogom koji djeluje u skrivenosti i jednostavnosti.

U takvom razumijevanju rada čovjek se ne promatra podložnim ekonomskim zahtjevima rada, da se gubi u ritmu obveza, nego kao svjesna i slobodna osoba koja svojim odlukama oblikuje život te u svoje djelovanje unosi razum, srce i savjest i prepoznaje da njen rad ima smisao, jer je povezan s njenim dostojanstvom koji proizlazi od Boga i pozivom kojeg mu je Bog uputio“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je istaknuo potrebu prepoznavanja rada kao prostora susreta s Bogom gdje se oblikuje čovjekovo srce i gdje se svakodnevica puna obveza i briga prožima smislom koji nadilazi produktivnost i napor.

Sveti Josip u nazaretskoj svakodnevici, u radu koji je bio samozatajan, postojan i odgovoran prema Isusu i Mariji, pokazuje „ljepotu rada koji proizlazi iz ljubavi i prožet je sviješću o Božjoj prisutnosti i vodstvu u životu. Takav rad ne iscrpljuje čovjeka u nutrini, nego ga izgrađuje, oblikuje i vodi prema punini života“, naglasio je nadbiskup.

Upozorio je na opasnost da rad izgubi svoju dublju dimenziju i bude sveden na mjerljive rezultate, učinkovitost, zaradu, korist i povećavanje produktivnosti. Tada se vrijednost osobe procjenjuje prema onome što proizvodi i postiže u očima društva.

„Takvo shvaćanje dovodi do isključivanja i previđanja onih koji ne mogu sudjelovati u tom ritmu – bolesnika, starijih, osoba s invaliditetom i djece – kao da njihova vrijednost ovisi o njihovoj produktivnosti. Time se prešućuje temeljna istina: čovjekovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, nego iz onoga što jest“, poručio je nadbiskup.

„Kad se rad promatra isključivo kroz produktivnost i isplativost, blijedi svijest o čovjeku obdarenom dostojanstvom koje ne ovisi o učinku ni o materijalnoj koristi, nego izvire iz njegove bîti da je stvoren na Božju sliku i da ga je Bog pozvao u život zbog ljubavi.

Zato dostojanstvo bolesnika koji ne mogu raditi, staraca čija snaga slabi, osoba s invaliditetom suočenih s ograničenjima ili djece koja se razvijaju, ostaje jednako i neumanjeno. Njihova prisutnost podsjeća društvo da vrijednost života nije u proizvodnji, nego u  postojanju i odnosu s Bogom i drugim ljudima“, poručio je nadbiskup.

Kad se rad pretvara u zahtjev koji ne poznaje granice, u ritam „još više i brže“, tada ne ostavlja prostor za odmor, prijateljske odnose, za brigu o slabijima, razumijevanje, molitvu i duhovni život. U takvom svijetu ugroženi su oni koji ne mogu pratiti taj tempo, jer su gurnuti na rub ili se smatraju teretom za društvo, upozorio je mons. Zgrablić.

„U logici „više i brže“ osoba počinje osjećati da ga vlastiti rad pritišće, zarobljava i oduzima mu slobodu. U radu kao isključivoj produktivnosti čovjek se udaljava od sebe jer prestaje slušati dubinu vlastitog srca i razlikovati bitno od prolaznoga. Prestaje prepoznavati vrijednost krhkosti, ovisnosti i međusobne povezanosti vidljivih u životu bolesnih, starijih, djece i osoba s invaliditetom. Time se gubi i sposobnost prepoznavanja prisutnosti Boga koji poziva na zajedništvo. Rad tada više ne izgrađuje osobu, nego je troši; ne vodi prema punini zajedništva s Bogom i međusobno, nego vodi prema iscrpljenosti.

Razlog takvog izobličenja rada je u zaboravu osobne duhovne dimenzije. Kad iz rada nestane svijest da je on sudjelovanje u Božjem djelu, kad se izgubi pogled prema Bogu kao konačnom cilju, rad ostaje zatvoren u granicama ovoga svijeta i preuzima ulogu koja mu ne pripada“, upozorio je nadbiskup, rekavši da tada rad postaje mjera vrijednosti života, a oni koji ne mogu „proizvoditi“ bivaju obezvrijeđeni.

„No, dostojanstvo svake osobe, bez obzira na snagu, zdravlje, dob ili sposobnosti ostaje uvijek isto i neotuđivo, jer je ukorijenjeno u njenoj bîti darovanoj od Boga Stvoritelja i Isusovom djelu otkupljenja. Neka nam sveti Josip Radnik pomogne da u radu prepoznamo Božji dar i poziv, da u svakodnevici otkrijemo prostor susreta s Bogom i da u svemu što činimo ostanemo vjerni Bogu koji nas vodi putem koji ima svoje ispunjenje u vječnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nakon mise, nadbiskup je predvodio procesiju s kipom sv. Josipa kroz središte mjesta. Bio je to prvi pohod nadbiskupa Zgrablića toj župnoj crkvi za koju je zemunički župnik don Gašpar Dodić rekao da je zadnjih godina uloženo u njenu obnovu, zahvaljujući i sredstvima Općine Zemunik Donji na čelu s načelnikom Ivicom Šarićem koji je također bio na tom misnom slavlju.

Zemunik Gornji je rodna župa zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe čiji se kip nalazi na trgu na početku ulice koja vodi prema župnoj crkvi sv. Josipa Radnika.

I.G.

Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu