Mnogi novopečeni umirovljenici razočaraju se kada shvate da su im se redovni prihodi u mirovini osjetno smanjili. Kako bi osigurali pristojan život u starosti, trebaju na vrijeme napraviti dugoročni mirovinski plan i čvrsto ga se pridržavati. Ako imate dvadesetak godina radnog staža, još uvijek nije kasno za akciju.

Dugoročni mirovinski plan trebao bi vam osigurati prihode najmanje u visini plaće koju ste zarađivali prije umirovljenja.

Za prosječnog umirovljenika mirovina iz obaveznog mirovinskog osiguranja iznosi svega četrdesetak posto plaće koju je primao prije umirovljenja. Ona donekle ovisi o njenoj visini i duljini staža, ali čak i s punim stažem od 40 godina ne doseže puno više od 50 posto plaće.

Kako biste značajnije podigli prihode u mirovini, potrebno je uključiti mirovinu baziranu na kapitaliziranoj štednji (drugi i treći stup) i dugoročan investicijski portfelj, piše tportal.

Aktivno pratite štednju u drugom stupu

Štednja u drugom mirovinskom stupu, u koji svaki zaposleni uplaćuje pet posto bruto plaće, ima sve važniju ulogu u formiranju buduće mirovine.

Aktualnim zakonskim izmjenama, kojima je uvećan dodatak na osnovnu mirovinu, i produljivanjem razdoblja kapitalizacije dvostupne mirovine postaju sve isplativije velikoj većini građana.

Stoga bi svatko trebao pratiti stanje na osobnom računu jer ostvareni prinosi utječu na visinu buduće mirovine. To podrazumijeva i aktivnije upravljanje kapitaliziranom štednjom u pogledu promjene kategorije fonda i društva za upravljanje.

Ako do mirovine imate više od deset godina, preporučljivo je štedjeti u fondovima kategorije A jer dugoročno ostvaruju najviše prinose. Nakon toga zakonskim automatizmom prelazite u kategoriju B, a pet godina prije mirovine u kategoriju C.

Kako biste izabrali najuspješnije mirovinsko društvo i fond, potrebno je usporediti njihove dosadašnje rezultate i politike ulaganja. Informacije o politici ulaganja, strukturi portfelja i dosadašnjim prinosima možete pronaći ovdje, a oko konačnog odabira dobro je posavjetovati se s financijskim stručnjakom.

Promjenu fonda iste kategorije kojim upravlja drugo mirovinsko društvo možete napraviti svakih 15 dana. U drugu kategoriju fonda kojom upravlja isto mirovinsko društvo možete prijeći jednom godišnje, u kalendarskom mjesecu u kojem ste rođeni, poštujući rok od 14 dana od prethodne promjene mirovinskog društva ili kategorije fonda.

Ugovorite dobrovoljnu mirovinsku štednju

Štednja u trećem mirovinskom stupu dobrovoljna je te možete sami odabrati koliko i kada želite uplaćivati. Osim prinosa koje ostvari društvo za upravljanje, imate pravo na godišnji državni poticaj u visini 15 posto uplaćenih sredstava tijekom godine.

U Hrvatskoj trenutno djeluje osam otvorenih i dvadesetak zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova, kojima upravljaju četiri ovlaštena društva. Otvoreni fondovi namijenjeni su svim građanima, a zatvoreni zaposlenicima pojedinih kompanija ili udruga.

Okvirni iznos ušteđevine možete isplanirati koristeći kalkulatore mirovinskih društava. Pritom trebate uzeti u obzir vlastite uplate, broj godina štednje, prosječne prinose fonda i državne poticaje. Primjerice, ako biste mjesečno uplaćivali optimalni iznos od 56 eura, koji osigurava maksimalni državni poticaj, uz pretpostavljeni prinos fonda od pet posto, nakon 20 godina štednje na računu biste imali 26.109 eura, a nakon 30 godina iznos kapitalizirane štednje dosegnuo bi 52.460 eura.

Uz pretpostavku da mirovinu aktivirate u dobi od 65 godina, u prvom slučaju to će vam osigurati dodatak na mirovinu od 233 eura u narednih 10 godina, odnosno 120 eura u razdoblju od 20 godina. U drugom slučaju ušteđeni iznos garantira dodatnu mirovinu od 468 eura mjesečno u narednih 10 godina, odnosno 262 eura u razdoblju od 20 godina. Novac s osobnog računa u dobrovoljnom mirovinskom fondu možete koristiti s navršenih 55 godina, bez obzira na to jeste li u mirovini ili ne. U tom trenutku možete zatražiti jednokratnu isplatu 30 posto iznosa koji imate na računu.

Odvojite 100 eura mjesečno za dugoročno investiranje

Uz mirovinsku štednju, razmislite o kreiranju investicijskog portfelja koji bi ojačao vaše mirovinske prihode.

Najbolji put do uspjeha je što ranije u životu odrediti postotak od mjesečnih prihoda koji ćete izdvajati za investicijski portfelj i toga se čvrsto pridržavati. Ljudi su često skloni vjerovati da nema smisla investirati ako ne raspolažu nekom značajnom svotom jer tako nije moguće uštedjeti neki ozbiljniji iznos.

Međutim činjenica je da programom redovitog investiranja svakog mjeseca možete dugoročno uštedjeti značajan kapital. Primjerice, izdvajanjem svote od 100 eura mjesečno, uz godišnji prinos od šest posto, nakon 30 godina raspolagat ćete s oko 95.000 eura. Nakon odlaska u mirovinu ušteđeni iznos omogućit će vam dodatne mjesečne prihode od približno 800 eura u razdoblju od 10 godina, odnosno 400 eura u razdoblju od 20 godina.

Za osobe dvadesetih i tridesetih godina preporučuje se agresivan investicijski portfelj. Kako je pred njima dugačak investicijski horizont, mogu bez većih šokova podnijeti promjene investicijskih ciklusa. Stoga se preporučuje da značajan dio portfelja (60 do 70 posto) ulože u dionice ili dioničke fondove koji dugoročno nose najviši prinos. Manji dio (20 do 30 posto) preporučljivo je uložiti u dugoročne vrijednosne papire sa sigurnim stalnim prinosom (obveznice, dugoročni depoziti, trezorski zapisi, nekretnine ili nekretninski fondovi). Oko pet posto portfelja uvijek treba držati u gotovini, odnosno u brzo unovčivim financijskim instrumentima (novčani fondovi; kratkoročni depoziti i sl.) za pokrivanje neočekivanih troškova.

Ulaskom u srednje godine trebali biste početi smanjivati rizični dio portfelja, a povećavati udio portfelja sa sigurnim prinosom. Istovremeno, potrebno je restrukturirati dionički portfelj investiranjem u dionice manje orijentirane na kapitalnu dobit, a više na dividendu. Dakle u kasnim tridesetim i ranim četrdesetim godinama preporučuje se smanjivanje udjela dionica na 50 do 60 posto, a povećavanje instrumenata niskog stupnja rizika na 30 do 40 posto, uz zadržavanje 5-postotnog udjela u gotovini.

Općenito pravilo je da udjel konzervativnijih investicija u portfelju treba biti jednak godinama koje imate. To znači da u pedesetim godinama niskorizične investicije zauzimaju više od 50 posto portfelja, a dionički udjel pada ispod 50 posto. Približavanjem mirovini potrebno je strukturirati portfelj tako da donosi siguran prihod dostatan za kvalitetan život u zlatnim godinama, piše tportal.