Europska unija će skrenuti udesno na izborima iduće godine, a dio odgovornosti za to snose i ‘mainstream’ stranke koje su previše obećavale ili se udaljile od birača, rekli su politolozi za Hinu.

Giovanni Orsina i Pascal Perrineau politolozi su koji su prošli tjedan bili gosti-predavači na studijskim danima Europske pučke stranke (EPP) u Splitu.

Talijanski stručnjak pučanima je ‘u lice’ kazao da će na europskim izborima u lipnju iduće godine vrlo vjerojatno izgubiti dio podrške nauštrb desnih populista.

„Oni su toga svjesni i zbog toga su zabrinuti”, kazao je Orsina.

Iako smatra da EU skreće udesno, naglašava da je ta politička zajednica „veoma komplicirano biće” s mnogo isprepletenih razina vlasti te da stoga jedni izbori ne mogu promijeniti njezin smjer.

Perrineau pak je pučanima govorio o evoluciji biračkog tijela umjerene desnice, zaključivši da je ta politička opcija danas predaleko od mladih između 18 i 30 godina, što pokazuju i ankete.

„Predaleko su svojim stilom, načinom govora, organizacijom”, rekao je Francuz.

Dodao je da se desni centar ne bavi dovoljno pitanjem klimatskih promjena, iznimno važnog toj dobnoj skupini.

On također predviđa da Europa nakon idućih izbora skreće udesno te tvrdi da desnica „u svoj svojoj raznolikosti” djeluje prilagođenija otvorenom, globaliziranom svijetu od ljevice koja se čini „zastarjelom” i „izgubljenom”.

Protestne stranke

Obojica stručnjaka, profesori na uglednim sveučilištima u svojim domovinama, u svojem se radu bave pitanjima populizma i ponašanja birača.

Orsina, profesor na rimskom sveučilištu LUISS Guido Carli, autor je knjige „Demokracija narcizma” u kojoj govori i o pitanju populizma, iako priznaje da je taj pojam već „istrošen” pa radije koristi “protestne stranke”.

„Vjerujem da su naše demokracije obećavale previše, stvari koje nisu nikako mogle ispuniti. Dio pobune prozvane ‘populizam’ stoga se pojavio kod onih koji su nezadovoljni neispunjavanjem obećanog”, rekao je.

Politički vakuum

Francuz Perrineau istaknuo je da su svi političari ponekad populisti te da je ta „politička tehnika” bila prisutna kroz povijest.

Za rast populizma “zaslužne” su i vladajuće stranke koje su se proteklih desetljeća udaljile od svojih birača, postajale “suviše profesionalne” i “birokratizirane” te su izgubile doticaj sa stanovništvom.

„Populizam se proširio u tom vakuumu između običnih građana i političke klase”, rekao je Perrineau, profesor na pariškom sveučilištu Sciences Po.

On smatra da je globalizacija kod birača dovela do osjećaja da više nemaju moć odlučivanja u svojim državama pa se stoga odlučuju za populističke čelnike koji im nude osjećaj „bliskosti” i ostavljaju dojam da slušaju njihove „brige, bijes i zahtjeve”.

Populističke stranke svjesne su da u globaliziranom svijetu postoje zahtjev za vraćanjem nacionalizma i želja za ponovnim osnaživanjem država jer birači osjećaju da se one „prebrzo mijenjaju” te da se pritom zanemaruju tradicionalne vrijednosti, kazao je Perrineau.

Prijelazna faza

Orsina smatra da je populizam pojava u svojevrsnoj prijelaznoj fazi u kojoj se ljudi privikavaju na novo medijsko i političko okruženje pošto društveni mediji već danas nisu što su bili prije desetak godina kad je oko njih vladalo veće uzbuđenje.

Val populizma se promijenio i nakon pandemije jer je dio stranaka ušao u strukture vlasti, čime su one postale umjerenije, tvrdi Orsina.

On smatra da se ne može govoriti o rastu ili padu populizma na razini Europe jer su takve stranke slabe u zemljama poput Španjolske, ali su snažno narasle u Njemačkoj.

Perrineau predviđa da će populističke snage rasti, ali neće „eksplodirati” jer se u proteklim godinama poboljšao imidž Europske unije.

Francuz to objašnjava novom percepcijom među stanovnicima da se EU pokazao učinkovitim tijekom pandemije covida, u posljedičnoj gospodarskoj krizi te tijekom rata u Ukrajini.

No, da bi EU ostao politička sila u novim okolnostima, mora biti odvažan po pitanju proširenja, smatra Perrineau.

„Ako to ne učinimo, oslabit ćemo veoma brzo i europski glas se neće čuti u svijetu”, zaključio je, naglasivši da proces proširenja treba postati prvenstveno politički, a ne ekonomski proces.