Sport
STOLNOTENISKI EKSPERT NA VIŠNJIKU / Milan Štencl: “Trnovit je put do uspjeha!”
Na nedavnom Memorijalu Tome Amižića, velikom stolnoteniskom natjecanju za mlađe kategorije igračica i igrača održanom u Dvorani Krešimira Ćosića na Višnjiku, jedan od gostiju bio je i Milan Štencl.
– Uvijek rado dođem na ovaj događaj u ovoj čudesnoj dvorani kao što i rado na bilo koji način ljeti pomažem igračima i struci u STK-u Donat – govori Milan Štencl.
U stolnoteniskomu svijetu njegovo se ime i prezime izgovara s respektom. Riječ je o čovjeku koji je dobar dio svoga života posvetio stolnom tenisu i kao igrač i kao trener. Uz to, dio svojega života proveo je i u – Zadru!
– Istina. Rođen sam 1940., a godine 1945. moj je otac kao inženjer dobio premještaj u Zadar. Grad je bio porušen i on je jedno vrijeme kao jedini inženjer u gradu djelovao na obnovi industrijskih i drugih postrojenja. Živjeli smo u Zadru do 1951., tako da sam išao i u pučku školu u Zadru, a bio i ministrant u Župi sv. Šime.
Iako se tad i u Zadru igrao stolni tenis, Milan se prvi put s tom igrom susreo u Zagrebu.
– U Zadru sam naučio plivati i išao na plivanje, na Kolovare, a u Zagrebu nastavio plivati. Uz to, u Radničkom domu u Zagrebu počeo sam igrati stolni tenis koji je tada bio prisutan na nizu lokacija i bilo je dosta klubova. Igrao sam sve do 1970.
Upravo te godine Milan Štencl kao izobraženi stručnjak, zaposlen u Industromontaži, dobio je posao u Nizozemskoj. Bio je šef gradilišta.
– I tamo sam igrao koliko je bilo moguće. Poslije pet godina htjeli su me prebaciti u tadašnji obrovački Jadral, što sam energično otklonio i otišao u Luksemburg. Radio sam i još pomalo igrao i kad sam bio prvi na nekom turniru pozvali su me u klub i počeo sam biti i trener.

U svojoj trenerskoj karijeri Milan je Štencl radio s mnoštvom djevojčica i dječaka, s mladim igračima i zvali su ga u pravilu oni koji su se željeli izidignuti iznad prosjeka. Trenersko zvanje u kojemu se etablirao kao vrhunski stručnjak, ekspert, omogućilo mu je da bude izbornik čak šest reprezentacija – luksemburške, nizozemske, belgijske, talijanske, francuske i triput hrvatske!
– Nekad su me potajno zvali „gonič robova“, a jednom zgodom francuski su igrači zabrinuto pitali vodstvo saveza hoću li doista uvesti tri treninga dnevno, ha, ha, ha…
Lako je to sve shvatiti, jer…
– Nitko preko noći nije postao netko i nešto. Na primjer, radna etika i odgovornost igrača iz Azije omogućuju da svaki od njih, doslovce svaki, trenira servis najmanje jedan sat. U Europi nije tako. Često bi mi igrači došli nakon 15 minuta i rekli da im je do dosta. U Europi su mladi rano potpali pod poguban utjecaj potrošačkoga društva i tu imamo jedan od problema.
Stolni tenis eksplozivna je igra i igra takve naravi da iziskuje nadasve brzo promišljanje situacije, brzo i precizno odlučivanje…
– Sve se odigrava veoma brzo i stolni tenis je izrazita mentalna igra, dakako uz dobru fizičku pripremljenost. Trnovit je put do dobrih postignuća, ali onda se čovjek uvijek iznova motivira za ono što ga čeka.
Jedan od najboljih svjetskih igrača u povijesti bijaše i Jean-Michael Saive, Belgijac, čiji je trener bio i Milan Štencl.
– Došao je kod mene kad kadet. Izvrsno je napredovao i postajao sve bolji i bolji. Radilo se puno, to je to.
Gospodin Milan odmara se u Povljani na Pagu.
– Je, godinama i godinama. Obitelj živi u Luksemburgu, ljeti smo ovdje. Gospođa i sin će natrag zrakoplovom, a ja ću do Luksemburga skoknuti automobilom, ha, ha, ha…
Na kraju i poruka zadarskim stolnotenisačima:
– Istrajte! Davor Karlović u Donatu radi sve što može, kao i kad je bio igrač za stolom. Tad je bio sav unutra, potpuno predan igri. Volio bih da taj klub dobije veću potporu i da bude što bolji!
Sport
Taekwondo klub Plovanija Zadar od ove jeseni bogatiji je za jedno iznimno borilačko ime – Gorana Reljića „Ghosta”!
Nakon godina provedenih u vrhunskom sportu, brojnih borbi, treninga i iskustava u različitim borilačkim disciplinama, Goran Reljić od ove je godine i službeno dio TKD Plovanije.
Njegova veza s taekwondoom, međutim, seže mnogo dalje od današnje suradnje.
Goran je taekwondo trenirao još u počecima svoje sportske karijere, a posebno je zanimljiva činjenica da je tada zajedno s Antoniom Čačićem trenirao i sparirao. Njih dvojica tako su još kao mladi sportaši dijelili treninge, učili jedan od drugoga i gradili svoja prva borilačka iskustva.
Kasnije, kada je Goran svoj sportski put nastavio u inozemstvu, taekwondo nije ostao iza njega – tijekom boravka u Americi nastavio ga je trenirati, paralelno s razvojem u drugim borilačkim disciplinama.
Taekwondo mu je kroz godine ostao važan dio borilačke baze – posebno kroz rad nogu, kretanje, distancu, brzinu i različite tehnike udaraca – elemente koje je kasnije mogao povezivati s MMA-om i drugim borilačkim sportovima.
🥊 MMA
🥋 Taekwondo
🥋 Brazilian Jiu-Jitsu
🤼 Grappling i hrvanje
🥊 Bare-knuckle boks
Goran je kroz godine prošao različite borilačke discipline i svoje iskustvo gradio na treninzima i natjecanjima u Hrvatskoj, Europi i svijetu.
Njegov profesionalni MMA put započeo je još 2004. godine, a nastupao je i u najvećim svjetskim organizacijama, uključujući UFC, KSW i Rizin.
UFC mu je donio nastupe protiv vrhunskih svjetskih boraca, dok je u KSW-u osvojio naslov prvaka poluteške kategorije.
Danas, nakon svih tih godina, njegova se priča ponovno povezuje s taekwondoom i – što je još zanimljivije – s čovjekom s kojim je upravo kroz taekwondo dijelio svoje prve borilačke godine.
👊
OD PRVIH SPARINGA DO ZAJEDNIČKIH TRENINGA
Goran danas zajedno s čelnim čovjekom i trenerom TKD Plovanije Antoniom Čačićem vodi treninge u Sportskoj dvorani Zemunik Donji.
📍 SPORTSKA DVORANA ZEMUNIK DONJI
🥋 UTORAK I ČETVRTAK
⏰ 18:00 – 19:00 sati
Nekada su zajedno trenirali i sparirali kao mladi sportaši.
Danas, nakon godina različitih sportskih puteva i ogromnog iskustva koje je Goran stekao na međunarodnoj sceni, ponovno treniraju zajedno – ali sada svoje znanje prenose na nove generacije.
Za TKD Plovaniju ovo predstavlja još jedno veliko proširenje trenerskog iskustva i dodatnu vrijednost za naše članove.
Jer cilj nije samo stvarati dobre natjecatelje.
Želimo stvarati sportaše, borce i ljude koji će kroz sport razvijati disciplinu, samopouzdanje, odgovornost, poštovanje i karakter.
Dobro nam došao, Gorane! ❤️🥋
Veselimo se svemu što ćemo zajedno napraviti!
Sport
(FOTO) Veliki rezultati BK Posedarja: 13 državnih medalja i međunarodni uspjeh Iana Perana
Od Zaprešića i Dugog Sela, preko Zagreba i Drniša do Slovenije – članovi BK Posedarje u posljednja su dva natjecateljska vikenda ostvarili niz sjajnih rezultata. Osvojili su čak 13 državnih medalja, upisali brojne odlične plasmane, a sve je dodatno zaokružio veliki međunarodni uspjeh Iana Perana, koji je u Sloveniji osvojio bijelu majicu najboljeg mladog vozača.
Šest medalja u Zaprešiću
Subota je za članove BK Posedarje donijela nastup na Otvorenom nacionalnom prvenstvu Hrvatske i Prvenstvu Grada Zagreba u kriteriju 2026. godine u Zaprešiću. U konkurenciji 120 natjecatelja članovi BK Posedarje ostvarili su sjajne rezultate i osvojili šest medalja – tri zlatne i tri srebrne. Kristijan Brala osvojio je naslov državnog prvaka u kategoriji U11, dok je Ana Brala bila državna viceprvakinja u kategoriji U13. Nicole Nižić osvojila je naslov državne prvakinje u kategoriji U14, a Lovre Juričević naslov državnog viceprvaka. U kategoriji U23 još jedan veliki uspjeh ostvarili su Ian Peran, koji je postao državni prvak, te Luka Ivan Tomić, koji je osvojio naslov državnog viceprvaka.
Tri medalje na XCC prvenstvu u Dugom Selu
Istoga dana dio ekipe nastupio je u Dugom Selu na Nacionalnom prvenstvu Hrvatske u MTB XCC disciplini. I ovdje je BK Posedarje imao razloga za zadovoljstvo. Šimun Krajina osvojio je naslov državnog prvaka u kategoriji U11, dok je u kategoriji Veterani C Jadran Peran osvojio zlato, a Daniel Orel srebro. Luka Baljak zauzeo je četvrto mjesto i za malo ostao bez medalje, dok Ivan Dežmalj zbog bolesti nije nastupio.
Nedjelja na dvije različite strane Hrvatske
Nedjelja je donijela poseban logistički izazov za klub. Dok je dio ekipe nastupao na Ročićevu usponu u Zagrebu, odnosno na Nacionalnom prvenstvu Hrvatske u MTB usponu, drugi dio natjecatelja bio je u Drnišu na petom izdanju Kraljevske utrke. Na Ročićevu usponu, na zahtjevnoj trasi od Markuševečke Trnave do Hunjke, članovi BK Posedarje osvojili su još četiri državne medalje. Ana Brala bila je najbrža u kategoriji U13 Ž, a Nicole Nižić slavila je u kategoriji U14 Ž. U kategoriji Veterani C Daniel Orel osvojio je naslov državnog prvaka, dok je Jadran Peran zauzeo drugo mjesto. Posebnu pažnju privukli su Šimun Krajina i Kristijan Brala, koji su, budući da nije bila predviđena kategorija U11, odlučili nastupiti u starijoj kategoriji U13. Iako nisu ulazili u službene rezultate, završili su kao drugi i treći među osjetno starijim natjecateljima. Svojim nastupom osvojili su simpatije publike i najavili velike rezultate u budućnosti.
Uspješni i u Drnišu
Istodobno se druga skupina članova BK Posedarje natjecala u Drnišu na petoj Kraljevskoj utrci u organizaciji BK Petar Svačić. Lovre Juričević ostvario je odličan rezultat osvojivši drugo mjesto u kategoriji U18, dok je Ivo Ivanišević završio treći u kategoriji Veterani A. U kategoriji Veterani B Nikola Juričević zauzeo je šesto mjesto, Šime Baraba bio je 18., dok David Pejdo zbog tehničkih problema nije uspio završiti utrku. Nastupi na dvije različite lokacije istoga dana još su jednom pokazali širinu ekipe BK Posedarje, ali i ozbiljan logistički posao koji stoji iza svakog ovakvog natjecanja. Organizacija prijevoza, rasporeda nastupa, opreme i podrške vozačima zahtijevala je dobru koordinaciju trenera, roditelja i članova kluba.
Ian Peran do bijele majice u Sloveniji
Uz sjajne domaće rezultate, posebno mjesto zauzima međunarodni uspjeh Iana Perana. Na petom izdanju utrke L’Étape Slovenia by Tour de France u Kranju, u konkurenciji oko 1.600 biciklista iz više od 30 zemalja, Peran je ostvario četvrto mjesto u ukupnom poretku i osvojio bijelu majicu namijenjenu najboljem mladom vozaču. Glavna utrka bila je duga 131 kilometar, uz približno 1.800 metara ukupnog uspona. Peran je ciljem prošao u vremenu 3:12:43,4, svega nekoliko sekundi iza pobjednika Marka Emeršiča. Rezultat u tako jakoj međunarodnoj konkurenciji potvrda je Ianove kvalitete i potencijala te jedan od najvećih međunarodnih rezultata kluba u posljednje vrijeme.
Priznanje i za Nicole Nižić
Uspješnom razdoblju pridružilo se i vrijedno individualno priznanje za Nicole Nižić, koja je dobila nagradu Općine Čavle za najuspješniju mladu sportašicu. Priznanje je još jedna potvrda njezinih odličnih rezultata i kontinuiranog rada, a posebno dobiva na težini kada se uzme u obzir da je u istom razdoblju ostvarila i nove velike rezultate na državnom prvenstvu.
Sezona za pamćenje – 52 državne medalje
Rezultati ostvareni na državnim prvenstvima, brojni visoki plasmani na ostalim utrkama te Peranov međunarodni rezultat u Sloveniji najbolje oslikavaju širinu i kvalitetu rada BK Posedarje. U samo dva natjecateljska dana članovi kluba nastupali su na četiri različita događaja i na više lokacija, u cestovnim i MTB disciplinama, pritom osvajajući medalje u različitim dobnim i veteranskim kategorijama.
No, uspjeh iz posljednjih natjecanja dobiva još veću težinu kada se pogleda cijela sezona. Završetkom posljednje utrke iz serije utrka državnih prvenstava BK Posedarje zaključuje godinu s ukupno 52 osvojene državne medalje, što je više nego godinu ranije u kojoj je klub osvojio 46 državnih medalja.
Čak 52 državne medalje u jednoj sezoni, uz velike međunarodne i reprezentativne rezultate, potvrda su kvalitetnog rada u BK Posedarje. Ujedno su snažna najava nastavka razvoja kluba i dokaz da se sustavan rad sa vozačima svih generacija pretvara u rezultate na nacionalnoj i međunarodnoj sceni.
Sport
PRIČA O KOŠARKAŠKOJ POBJEDI KOJA TRAJE 40 GODINA / Predstavljena fotomonografija „Srce puno Zadra“
Povodom Međunarodnog dana gluhih predstavljena fotomonografija koja čuva sjećanje na jednu od najvećih pobjeda zadarske košarke
Četrdeset godina nakon povijesne košarkaške pobjede Zadra nad Cibonom u Zagrebu 111:110 i osvajanja naslova prvaka Jugoslavije, emocije nisu izblijedjele. Naprotiv, 26. travnja 1986. godine i danas živi u sjećanju brojnih Zadrana kao dan kada je cijeli grad disao kao jedno.
Upravo toj pobjedi i vremenu u kojem je nastala posvećena je fotomonografija „Srce puno Zadra“, autora Mikija Savića, predstavljena 11. rujna 2026. godine u organizaciji Udruge osoba oštećena sluha Zadar i Sportskog saveza gluhih Zadarske županije, povodom Međunarodnog dana gluhih.

Na 170 stranica i kroz čak 205 fotografija, fotomonografija vraća čitatelja u 1986. godinu i treću finalnu utakmicu prvenstva između Cibone i Zadra. Fotografije i novinski članci zajedno donose atmosferu jednog vremena, grada i sportske pobjede koja je odavno prerasla okvire košarkaškog terena.
Na izradi i prikupljanju materijala radilo se gotovo godinu dana, a fotografije potpisuju Zvonko Kucelin, Renato Branđolica, Robert Valaji, Feđa Klarić, Željko Pajvot i Radiša Mladenović.
Posebna je simbolika u tome što se upravo 26. travnja 1986. godine, na dan kada je Zadar slavio veliku košarkašku pobjedu, dogodila i nuklearna katastrofa u Černobilu. Dok je svijet pratila tragedija nesagledivih razmjera, Zadrani su živjeli svoju sportsku dramu i slavili pobjedu koja će ostati trajno zapisana u kolektivnom sjećanju grada.
Fotomonografija je nastala s dva važna cilja. Prvi je podizanje svijesti o pravima, kulturi i potrebama gluhih osoba te povećanje njihove vidljivosti u društvu, dok je drugi obilježavanje događaja od iznimnog značaja za sportsku povijest grada Zadra i za sjećanja njegovih građana.
Promotori fotomonografije u Providurovoj palači bili su prof. Marko Vučetić i igrač Darko Pahlić, a među uzvanicima su bili i članovi slavne zadarske košarkaške generacije Ante Matulović, Petar Popović, Veljko Petranović, Boris Hrabrov i Draženko Blažević, liječnik ekipe Zadra dr. Mladen Srzentić, fizioterapeut Mladen Babić te košarkaš starije generacije Zdravko Jerak.

Njihov dolazak dao je promociji posebnu emocionalnu dimenziju. Nakon četiri desetljeća ponovno su se okupili ljudi koji su bili dio vremena u kojem je zadarska košarka stvarala povijest, prisjetivši se utakmica, suigrača, atmosfere i osjećaja koji se, unatoč protoku vremena, nisu izgubili.
Autor Miki Savić istaknuo je da je objavljivanje fotomonografije puno više od obilježavanja jedne velike sportske pobjede:
„Izdavanje fotomonografije Srce puno Zadra osim obilježavanja jedne majstorske utakmice i pobjede Zadrana nad tadašnjim prvakom Europe, a u svrhu doprinosa Udruge osoba oštećena sluha Zadar četrdesetoj obljetnici toga događaja, ima za cilj promociju same Udruge u smislu povećanja vidljivosti gluhih osoba u društvu, te ostvarivanja njihovih prava, a u sklopu rušenja komunikacijskih barijera. Udruga osoba oštećena sluha Zadar postoji od 1955. godine, te od tada pa do danas skrbi o svojim članovima u svim segmentima njihova života.“
Upravo kroz ovakve projekte Udruga nastoji povezivati svoju društvenu misiju s kulturnim, sportskim i povijesnim nasljeđem Zadra. „Srce puno Zadra“ je priča o gradu i njegovoj ljubavi prema košarci, ali i priča o potrebi da gluhe osobe budu vidljiv i ravnopravan dio društva.




