Školovanje od kuće u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i nekim zemljama Europske unije desetljećima se razvija, međutim u Hrvatskoj navedeno obrazovanje nije definirano zakonom. Dapače, dopušta se jedino i samo u slučaju više sile ili ako je dijete ozbiljno bolesno i nije u mogućnosti pohađati redovnu nastavu.

Kako često pobornici školovanja od kuće znaju istaknuti Albert Einstein, Taylor Swift i Emma Watson samo su neka od poznatih osoba koje povezuje način obrazovanja. Naime školovali su se djelomično ili u potpunosti upravo od kuće. Kao što smo rekli, u mnogim zemljama takav sustav obrazovanja je zakonski reguliran i rado biran, dok je u Hrvatskoj, unatoč ranijim pokušajima uvođenjima, pri promjenama zakona iz 2014. i 2018. godine, još uvijek nije zakonski reguliran.

Spomenimo i to da hrvatski roditelji mogu birati hoće li djecu školovati u državnim ili privatnim ustanovama koje pružaju i mogućnost obrazovanja po alternativnim modelima kao što je Waldorf ili Montessori, ali ne i od kuće.

Carla Konta, doktorica znanosti i povjesničarka, jedna od incijatora Udruge Homeschooling Hrvatska, udruge koja se zalaže za uvođenje obrazovanja kod kuće, kaže kako im je želja da se, uslijed velikih socio-ekonomskih promjena na tržištu rada, donese zakon o obrazovanju od kuće za kojeg smatraju da je jako potreban. Dodaje i kako njihova udruga ima podršku Udruge za cjeloživotno učenje Hillard te Udruga za darovitost Dar iz Zagreba. Upozorava kako nastava kod kuće koju smo imali priliku iskusiti tijekom pandemije, a koja je po njenom mišljenju, upamćena kao velika trauma za roditelje i njjihovu djecu nije isto što i školovanje od kuće.

“U školovanju kod kuće nema vanjskog nastavnika koji upravlja procesom obrazovanja”, upozorava na glavnu razliku naša sugovornica.  “Homeschooling roditelji djeluju kao stalni mentori, dok u online školovanju djeca uče na duljinu uz pomoć učitelja, i to unutar strukturiranog kurikuluma”, objašnjava.

“Nadalje, u školovanju kod kuće roditelji podučavaju svoju djecu većinu predmeta, planirajući lekcije, zadatke i testove, te razvijajući personalizirani plan učenja. Učitelji online škola povremeno se sastaju s učenicima u stvarnom vremenu radi pregleda ili podučavanja u virtualnoj učionici, ali ne prilagođavaju školski kurikulum individualnom djetetu te nemaju svakodnevnog osobnog kontakta sa učenikom”, rekla nam je Konta i napomenula da to nije slučaj kod roditelja obrazovatelja.

Velike prednosti homeshoolinga

Napominje kako se homeschooling roditelj može maksimalno prilagoditi djetetovim potrebama te kako kod školovanja kod kuće nema zadaća za slanje putem aplikacija dopisivanje. Također dodaje kako nema tenzija jer se kasni sa predajom. “Nastava se ne odvija preko Zooma, već tamo gdje god to roditelj ili dijete smatraju prikladnim od dvorišta, na terasi, na putu, u prirodi, u knjižnici”, nabraja naša sugovornica.

Tvrdi i to kako su velike prednosti homeschoolinga sloboda i fleksibilnost.

“Roditelj koji obrazuje dijete kod kuće ima slobodu upravljanja vremenom i predmetima, ovisno o potrebama i interesima djeteta. Što to znači u praksi? Jedan dan može se više vremena posvetiti matematici ako postoji želja i potreba, dok se drugi dan dijete posvećuje, primjerice, učenju stranih jezika”, kaže i napominje da ako postoji određeni problem s nekim predmetom, imaju prostora i vremena posvetiti se upravo tom predmetu.

Ističe kako se fleksibilnost i sloboda homeschoolinga očituje i u prostoru u kojem će se odvijati nastava. “Puno je lakše organizirati terensku nastavu te odraditi, primjerice, biologiju ili fiziku u nekom muzeju, prirodi, ili pak javnoj knjižnici, čitaonici ili laboratoriju. Terensku nastavu je puno lakše organizirati i zbog manjeg broja ‘učenika’, ali i zbog fleksibilnosti roditelja i djece. Što se tiče povezivanja gradiva, roditelj ne mora striktno slijediti neki redoslijed. Ako prepozna da može spojiti gradivo različitih predmeta, sloboda i fleksibilnost homeschoolinga upravo omogućava da se interdisciplinarno pristupi usvajanju gradiva”, napominje naša sugovornica.

Pojašnjava kako je obrazovanje kod kuće organsko zato što nema odvojenog mjesta između vremena svakodnevnog života i vremena obrazovanja.

“Znamo da dijete najbolje uči upravo iz svakodnevnog života, iz prakse, kada nije pod velikim pritiskom i stresom. Inkorporiranje učenja u svakodnevnicu je dio života, a praksa je pokazala da posljedica ima jako pozitivan ishod: djeca ostaju sa željom za učenjem – što je jedan od definitivno boljih prediktora za uspješan život. Praksa pokazuje da su djeca obrazovana kod kuće izrazito samostalna u učenju, planiranju učenja i vremena”, naglašava.

Na pitanje kome najviše odgovora školovanje od kuće, kakvim obiteljima i kojoj djeci, Konta kaže kako su  motivacije roditelja koji su im se posljenjih par mjeseci javljali vrlo šarolike. “Ponekad su razlozi vrlo praktične prirode: roditelj koji zbog naravi svoga posla puno putuje i stalno mijenja mjesto prebivališta ili boravišta. Javila nam se, primjerice, mama koja pola godine boravi u Irskoj, a pola godine u Hrvatskoj. Pisali su nam roditelji čije autistično dijete polazi otočku školu u kojoj nema stručne podrške. Kontaktirala nas je mama koja pola godine boravi na Braču gdje ima svoj turistički business i koja zbog svojeg školarca nije mogla odraditi “sezonu” do kraja jer se morala vratiti u grad na kopnu”, nabraja. Dodaje i kako im se javaljaju i roditelji darovite djece koja mukotrpno prolaze kroz sustav ili roditelji čija djeca nemaju privatnih škola alternativnih pedagogija u svojem gradu, a čija se djeca ne uklapaju u javnoškolski sustav.

“Zanimljiva je činjenica da mnogi roditelji koji žele školovati svoju djecu kod kuće jesu upravo prosvjetni djelatnici. Bilo bi korisno provesti istraživanje stručne spreme roditelja koji žele obrazovati svoju djecu kod kuće. Naime, zanimljiv je podatak da su se nama u udrugu, putem elektroničke pošte ili društvenih mreža, do sada javljali roditelji isključivo sa višom ili visokom stručnom spremom”, rekla nam je Konta.

Ističe kako je iz dječje perspektive, prednost školovanja kod kuće, osim individualnog pristupa i rada u maloj grupi, izostanak iskustva vršnjačkog nasilja i često nezdravog natjecanja koje se javlja u školskom okruženju.

“Djeci koja su socijalni introverti rad u manjim skupinama, od 5 do 10 djece, više pomaže u usvajanju socijalnih vještina nego boravak u velikim, bučnim, razrednim skupinama, gdje primjerice ne dolaze do ‘riječi’”, objašnjava. Dodaje i to da je izazov djeci koja se obrazuju kod kuće savladavanje vještina kao što su samokontrola, organizacijske vještine, raspodjela vremena te samomotivacija odnosno intrinzična motivacija.

Vjerska motivacija nije više pokretačka snaga koja stoji iza obrazovanja kod kuće

Na pitanje jesu li se zbog, za Hrvatske prilike, neobične ideje, susreli s predrasudama kaže kako se nisu susreli s jako puno predrasuda. “Sigurno ih ima”, kaže ali dodaje “ništa manje nego kad su u pitanju alternativni oblici podučavanja npr. Walfdorska, Montessori ili Summerhill pedagogija”. Također kroz smijeh  ističe i kako su dobili manje kritika nego što je on upućen sustavu javnog školstva. Dodaje i to kako je kritika, odnosno debata, vrlo važna kada je riječ o obrazovanju. “Posebno u ovom slučaju kada javnost još nije upoznata sa praksom obrazovanja kod kuće”, kaže nam Konta.

Ipak, napominje kako je jedan od zasigurno najčešćih mitova onaj o socijalizaciji. “Želimo pojasniti jednu činjenicu: homeschooling se najčešće odvija u većoj skupini jedne (mnogobrojne) ili više obitelji. To znači da homeschooleri najčešće borave u skupinama od 5 do 6 djece. To je ekvivalent jednom klasičnom hrvatskom razredu u ruralnoj sredini”, kaže i dodaje kako važno podsjetiti da homeschooleri nemaju striktan raspored te da mogu lakše raspolagati svojim vremenom.

“Ne samo to, oni imaju kvantitativno više vremena od svojih vršnjaka u javnom školstvu te prisustvuju na većem broju izvannastavnih aktivnosti”, napominje i dodaje kako obrazovanje kod kuće pruža djeci priliku da se uključe i druže sa svim uzrastima i kroz širok raspon iskustava. Tvrdi kako naša školska djeca, zbog velike količine zadaća i poteškoća u svladavanju gradiva, jednostavno nemaju vremena za dodatne, neakademske aktivnosti, kao što je npr. volontiranje.

Kako ističe recentne znanstvene studije potkrijepljuju činjenice ukazuju na pozitivne socijalne i emocionalne ishode za djecu koja se školuju kod kuće. “Studije, naime, sugeriraju da učenici koji se obrazuju kod kuće imaju manju stopu depresije, manje maloljetničke konzumacije alkohola, duhana i nedopuštenih supstanci, manje delinkventnog ponašanja od svojih vršnjaka u privatnom i javnom školovanju. Iste studije ukazuju i na veću suradnju, asertivnost, empatiju i samokontrolu kod homeschooling učenika kod kojih se u većim mjeri njeguju obiteljski odnosi s obzirom da je riječ o modelu koji se najčešće odvija u nuklearnoj obitelji”.

Kritičarima poručuje kako su međunarodna, peer-reviewed istraživanja otkrila su da vjerska motivacija nije više pokretačka snaga koja stoji iza globalnog porasta obrazovanja kod kuće.

“Iako ostaje faktor u određenim kontekstima, sve više roditelja prijavljuje nezadovoljstvo školskim okruženjem kao što je zlostavljanje, prenapučenost i nefleksibilnost i praktične brige, poput djece sa zdravstvenim ili kognitivnim problemima”, ističe. Dodaje i to da na razini fakulteta, studenti koji se obrazuju kod kuće u Sjedinjenim Državama imaju poprilično dobre rezultate i više se ne suočavaju s preprekama za upad na fakultete.”Naprotiv, prema anketama koje su ispunjavali službenici za upis na fakultete, smatra ih se akademski dobro pripremljenima i vrlo željenim studentima”.

Smatra kako je debata oko obrazovanja kod kuće, kao oblika alternativnog oblika obrazovanja je vrlo važna. Podsjetila je i na to da je Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje, kao stručno strateško tijelo obrazovne politike koje prati kvalitetu sustava predškolskoga, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, još 2016. godine donijelo preporuku o važnosti poticanja pedagoškog pluralizma u odgoju i obrazovanju. “Tada su naglasili da je potrebno ići ka ‘kreiranju konkretnih mjera za nadilaženje zaostataka i približavanje zemljama srednje Europe s kojima Republika Hrvatska dijeli kulturološki kontekst, a za kojima, u pogledu ostvarivanja pedagoškog pluralizma u odgoju i obrazovanju, daleko zaostajemo’, a mi smatramo da je obrazovanje kod kuće, kao još jedan izbor roditeljima, jedan od važnih koraka ka ostvarivanju pedagoškog pluralizma u Hrvatskoj”, kaže Konta.

Ministarstvo je o školovanju od kuće raspravljalo pri izmjenama Zakona

Nedavno su održali, kako kažu i pozitivan sastanak s ministrom obrazovanja Radovanom Fuchsom, na kojem su iznijeli konstruktivne prijedloge. “Ministar i njegov tim su nas poslušali i dali nam neke važne smjernice na kojima treba poraditi da bi naš zakonski prijedlog ušao u novi zakon o odgoju i obrazovanju”, kaže i dodaje kako su s već krenuli u realizaciju tih strateških prijedloga.

Na upit koji smo im poslali Ministarstvo znanosti i obrazovanja odgovorilo je kako je u Hrvatskoj za određene kategorije učenika već omogućeno školovanje kod kuće poput učenika s teškoćama u razvoju te da se nastava u kući kao privremeni oblik odgoja i obrazovanja odobrava za učenike koji zbog većih motoričkih teškoća ili kroničnih bolesti i narušenog zdravstvenog stanja ne mogu polaziti nastavu u školi. Također napominju da je Ministarstvo tijekom proteklih godina zaprimalo zahtjeve za mogućnošću školovanja od kuće te da se o navedenom raspravljalo pri izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. “S obzirom da je za uvođenje ovakvog oblika školovanja potrebno stvoriti niz preduvjeta isto nije bilo moguće učiniti izmjenama propisa, a uz to i podijeljena su mišljenja stručnjaka vezano uz dobrobit djece”, ističu iz Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Kako smo već ranije pisali, kad se 2018. godine mijenjao Zakon i tada je bilo zahtjeva da se regulira obrazovanje koje bi organizirali sami roditelji. Bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak kaže nam da se tada Zakon mijenjao s unaprijed zadanim ciljevima, koji su bili javno objavljeni. “Prije svega trebala se osigurati zakonski okvir koji je omogućio uvođenje kurikularne reforme u škole u 2019. Obrazovanje kod kuće nije bilo među planiranim izmjenama, a tema je zahtijevala temeljitu analizu za koju nije bilo niti vremena niti resursa da se kvalitetno napravi”, kaže bivša ministrica.

“Problem može biti pristup koji nije utemeljen na službenom kurikulumu”

Zanimalo nas je je li još uvijek misli da postoji realna opasnost da netko obrazovanje od kuće iskoristi za vjersku ili ideološku indoktrinaciju. Divjak kaže da ta mogućnost postoji onda ako zakonska regulativa bude manjkava te ako se ne propiše jasan nadzor nad izvođenjem. “Potencijalni problem može biti pristup koji nije utemeljen na službenom kurikulumu i suvremenim metodama učenja, ali tu je i problem sa socijalizacijom djece te potencijalni problem nasilja nad djecom kod kuće koje se teže otkriva ako djeca ne dolaze u školu”, ističe Blaženka Divjak.

Također upitali smo je da komentira ono što pobornici obrazovanja od kuće ističu kao prednosti takvog načina obrazovanja, poput individualnog pristupa obrazovanju i izbjegavanju loših navika koje djeca “pokupe” u školama poput psovki te mentalnog ili fizičkog zlostavljanja. Divjak napominje da nema znanstvenih dokaza da općenito obrazovanje od kuće vodi boljem ostvarivanju ishoda učenja. Slaže se da je moguće organizirati dobro obrazovanje od kuće, ali napominje da nije svako individualizirano obrazovanje dobro obrazovanje. Dodaje i to da su naši su razredi među najmanjima u Europi i ističe da problem koji smo imali prije tridesetak godina, kada je u razrednu bilo više od 30 učenika više nemamo.

“Naš prosječni razred ima 17 učenika, a u osnovnoj školi prosjek je 16. Loš odnos i nasilje koje djeca mogu doživjeti u školi, nažalost, mnoga djeca doživljavaju i u svojem domu. Tu ima puno razloga da budemo oprezni i s obrazovanjem kod kuće kao što trebamo kontinuirano i organizirano raditi na razvoju empatije kod djece u školi. Edukacija je potrebna i roditeljima i učiteljima, a borba s problemom vršnjačkog nasilja je širi društveni problem. Problem socijalizacije i nasilja neće se riješiti tako da će se djeca obrazovati kod kuće, a ne u školi. Sigurna sam da neki roditelji mogu posao odgoja i obrazovanja sami dobro organizirati, ali sustav obrazovanja kod kuće nije jednostavno dobro osmisliti tako da se ne otvaraju novi problemi i opasnosti za djecu”, rekla nam je Divjak i dodala da to ne znači da se na tome ne treba raditi.

“Treba nastaviti sa smislenim treninzima za učitelje”

Također smatra da je danas zahvaljujući novim tehnologijama bolja kontrola kvalitete ishoda učenja moguća preko dobro osmišljenih provjera znanja i vještina, “Čak je i isporuka kvalitetnog materijala za učenje posredstvom digitalne tehnologije moguća. Danas se to sigurno može bolje napraviti nego prije nekoliko godina, jer smo dosta toga silom prilika naučili tijekom pandemije”, kaže bivša ministrica.

Također ističe i kako je kritika sustava obrazovanja kao zastarjelog ne stoji.  “Mi od 2019. imamo suvremene kurikulume samo ih treba provoditi”, kaže Divjak i naglašava: “kao što treba nastaviti sa smislenim treninzima za učitelje jer autonomija učitelja ima smisla ako oni vladaju suvremenim metodičkim i pedagoškim pristupima”.

Ističe i kako projekt cjelodnevne nastave, koji je 2020. zamišljen kao drugo poluvrijeme kurikularne reforme, također treba nastaviti. “I to ne samo u smislu betoniranja i infrastrukture na što se sada stavlja naglasak, već i u smjeru osmišljavanja i primjene novih pristupa odgoju i obrazovanju u proširenom vremenu koje će djeca provoditi u školi”, napominje Divjak. Smatra da bi to svim učenicima podiglo prilike za samoostvarenje i da bi škola bi mogla jače doprinijeti razvoju kompetencija za zapošljivost, ali i socijalnih vještina te omogućiti osobni razvoj i korištenje potencijala svake osobe.

Ipak bivša ministrica naglašava kako bi se u tom kontekstu moglo temeljito razmotriti koje su to prednosti, ali i izazovi, obrazovanja kod kuće, te kako ga implementirati da se prednosti naglase, a opasnosti svedu na minimum.