Hrvatska
Poskupljenje struje je neizbježno, tvrdi ravnatelj Energetskog instituta
Čekaju li nas ove zime redukcije, hoćemo li imati dovoljno struje i plina i po kojim cijenama? Dražen Jakšić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar smatra da je poskupljenje neizbježno.
U razgovoru za HRT je rekao da su cijene energenata na međunarodnim tržištima značajno veće.
“Sad iznose od oko 500 eura po MWh, u zadnjem kvartalu idu i prema 650. U ovom razdoblju prošle godine bilo je 100 eura po megavat/satu na burzama. To značajno povećanje prelijeva se na potrošače. Dio povećanja troška podnose i energetske kompanije, opskrbljivači, u prvom redu HEP jer ima najveći udio na tržištu, dio je prebačen na kućanstva – ali zasad u malom obimu, 20-tak posto, a najviše je pogođen poslovni sektor jer ima komercijalne ugovore s dva do četiri puta većim cijenama”, istaknuo je.
Rekao je da je poskupljenje energenata na jesen prilično izvjesno.
“Opskrbljivači mogu do neke razine amortizirati udar, ali ne mogu prodavati energiju po manjoj cijenu nego je nabavljaju. To nije održivo i dovest će do problema. Način na koji će se povećani trošak preliti između kućanstva, poduzetnika, energetskog sektora ili državnog proračuna ovisit će o mjerama koje će Vlada donijeti. Činjenica je da mi 50 posto energetskih potreba zadovoljavamo iz inozemstva i moramo ih na neki način platiti. Hoće li to biti kroz povećane troškove struje i plina u kućanstvima ili kroz povećane cijene roba i usluga o tome se može raspravljati”, naglasio je.
“Mi smo do danas otprilike proizveli oko 1,7 TWh manje s hidroelektrana u odnosu na isto razdoblje prošle godine. To je ukupno 10 posto električne energije u RH na godišnjoj razini. Ta situacija zabrinjava i vrši pritisak na rast cijena. Nama je hidroenergija osnovni odnosno najvažniji izvor niskougljične energije i nje trenutno manjka, ne samo u Hrvatskoj nego i u ostatku Europe.”
“Mi se nadamo da neće biti potrebno uvoditi redukcije električne energije, ali to ovisi o tome koliko ćemo uspjeti uštedjeti energije u ovom razdoblju, a ne čekati zimu. S jedne strane imamo vrlo nepovoljnu geostratešku situaciju, loše klimatske uvjete i na te čimbenike Hrvatska ne može bitno utjecati”, rekao je.
“Mnogi ljudi nisu svjesni, ako uštedimo danas imat ćemo punija skladišta na jesen i zimu. Štednja danas znači izbjeći redukcije kasnije”, zaključio je.
Hrvatska
PROGNOZA / Kiša se na kopnu ledi u dodiru s tlom, evo gdje se očekuje grmljavina
Pretežno oblačno je diljem Hrvatske, kiša pada kako u unutrašnjosti tako i duž Jadrana, stoga se u mnogim mjestima vozi po mokrim i skliskim kolnicima.
Na kopnu lokalno ima oborine koja se smrzava u dodiru s tlom. Također na mnogim mjestima ima magle koja smanjuje vidljivost, stoga se vozače poziva na oprez. U nastavku srijede uglavnom će biti oblačno, kiša će biti češća duž Jadrana i uz Jadran, gdje može biti i grmljavine.
Tijekom četvrtka će biti manje oborine, uglavnom će još malo kiše i pljuskova biti duž Jadrana i uz Jadran. Na kopnu uglavnom suho, bit će i sunčanih razdoblja.
Petak će u unutrašnjosti biti tmurniji, kao i na sjevernom Jadranu, gdje lokalno može pasti malo kiše. Sunčanije u Dalmaciji. Temperature malo više.
Za vikend stabilnije, ali na kopnu često s maglom i niskim oblacima, moguće dugotrajnijim. Sunčanije će biti duž Jadrana.
Hrvatska
Prosječna hrvatska obitelj svaki mjesec treba gotovo 500 eura samo za osnovne potrepštine
Temeljna košarica za četveročlanu obitelj, koja uključuje prehranu i osnovnu higijenu, u studenom je na nacionalnoj razini stajala prosječnih 486,07 eura te je bila za 2,51 euro skuplja u odnosu na listopad, pri čemu po skupoći prednjači Požeško-slavonska županija, pokazuje mjesečno istraživanje portala za usporedbu cijena koliko.hr. Istraživanje jeprovedeno u suradnji s Hrvatskom udrugom za zaštitu potrošača (HUZP), a pokazalo je da su se, nakon blagog popuštanja u listopadu, cijene vratile na rujansku razinu.
Drugi mjesec zaredom najskuplja “košarica za preživljavanje” je bila u Požeško-slavonskoj županiji te je stajala 495,55 eura. Istovremeno, najjeftinija je bila u Sisačko-moslavačkoj županiji, 477,39 eura. Druga najskuplja košarica je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, 494,58 eura, a treća u Gradu Zagrebu, 491,06 eura. S druge strane, nakon Sisačko-moslavačke, najjeftinija košarica za četveročlanu obitelj je u Koprivničko-križevačkoj županiji, 478,19 eura, a slijedi je Virovitičko-podravska s 478,78 eura.
Slično je i kod tročlanih obitelji, pa tako nacionalni prosjek temeljne košarice iznosi 386,33 eura, što je 2,04 eura više no u listopadu. Najskuplja ostaje Požeško-slavonska županija s košaricom koja je stajala 393,95 eura, a najpovoljnija Sisačko-moslavačka s 379,68 eura.
Samački život najskuplji
Samački život i dalje je najskuplji pa je temeljna košarica u studenom samca koštala 250,31 euro, uz skok za 1,61 euro na mjesečnoj razini. I tu je najskuplja Požeško-slavonska županija s cijenom od 255,91 eura, dok je najjeftinija Koprivničko-križevačka županija u kojoj se ta košarica mogla kupiti za 245,69 eura.
Temeljna košarica sadrži 51 artikl i pokriva skromne, ali uravnotežene mjesečne potrebe kućanstva. U njoj su osnovne namirnice poput kruha, brašna, tjestenine, riže, krumpira, voća, povrća, mesa, jeftinije ribe, mliječnih proizvoda i začina te sredstva za osobnu i kućansku higijenu kao što su sapun, šampon, deterdžent i toaletni papir. Količine su prilagođene stvarnim minimalnim potrebama, bez raskoši i viškova i zato se ova košarica naziva “košaricom za preživljavanje”. Prednost se daje domaćim proizvodima koji su dostupni u većini trgovačkih lanaca, pojašnjavaju s portala.
Pritom, cijene po županijama izračunate su kao prosjek kontinuiranog praćenja maloprodajnih cjenika koje su trgovački lanci dužni svakodnevno objavljivati prema Vladinoj odluci od 2. svibnja ove godine. Cijena nacionalne košarice predstavlja prosjek županijskih vrijednosti i daje najtočniji prikaz troškova prehrane i higijene u Hrvatskoj.
Umirovljenici samci si mogu priuštiti samo pola košarice
Portal je izračunao i cijenu standardne košarice, koja uključuje širi izbor prehrambenih i higijenskih proizvoda, njih ukupno 77, te odražava stvarne potrošačke navike hrvatskih obitelji. U studenom je njezina cijena za četveročlanu obitelj dosegla 721,34 eura, 2,44 eura više no u listopadu, za tročlanu obitelj 575,82 eura ili dva eura više, a za samce je iznosila 326,59 eura, uz rast za 1,45 eura na mjesečnoj razini.
Prema riječima Siniše Domislovića s portala koliko.hr, u odnosu na listopad značajno su poskupjeli deterdžent za pranje rublja, šunka u ovitku, napolitanke, kao i povrće kojem završava sezona. No s druge strane, pojeftinili su luk, grah, svinjsko meso i toaletni papir. U priopćenju se prenosi i izjava predsjednice HUZP-a Ane Knežević, koja ističe da si umirovljenici samci mogu priuštiti kupnju samo pola košarice.
“Pojeftinjenje je bilo kratkog vijeka, a tek nas čeka ‘veselje’ s blagdanskim cijenama. Najviše nas žalosti to što su najskuplje košarice samačkih domaćinstava, a takvih je u Hrvatskoj čak 400.000 od njih ukupno 1,4 milijuna. Osobe starije od 65 godina čine 60 posto samačkih domaćinstava pri čemu imaju vrlo niske mirovine. Vidimo da je temeljna košarica za samca 250,31 eura, a ona s malo više proizvoda čak 326,59 eura. To znači da, kad podmire sve režijske troškove, ti naši sugrađani imaju poluprazne košarice. O tomu bi više računa trebali povesti oni koji vode ovu zemlju“, poručila je Knežević.
Hrvatska
Nedovoljan broj djece u Hrvatskoj ide u vrtiće. Poseban problem među siromašnijima
U državama članicama EU-a raste jaz u uključenosti djece u vrtiće, što u Hrvatskoj, u kojoj se i dalje bilježe velike regionalne i socioekonomske nejednakosti, zahtijeva snažnije djelovanje države i lokalnih vlasti, kaže se u tekstu osvrta Instituta za javne financije.
U periodičnoj publikaciji Instituta za javne financije ističe se da ciljne razine uključenosti djece mlađe od tri godine u rani i predškolski odgoj i obrazovanje (RPOO) nisu postignute ni na razini EU-a ni u Hrvatskoj, neovisno o socioekonomskoj skupini.
Da 2030. godine 45 posto djece mlađe od tri godine trebalo bi biti uključeno u RPOO, te 96 posto starije djecu predškolske dobi, ciljevi su Europske komisije.
Problem izraženiji kod siromašnijih
Ukupna uključenost se povećala, ali razlike među djecom različitog socioekonomskog statusa dodatno su porasle za čak 8,2 postotna boda u razdoblju od 2015. do 2024., odnosno s 12,1 na 20,3 postotna boda, kaže se.
Ni u skupini djece od tri godine do polaska u školu ciljevi još nisu ostvareni u EU-u i Hrvatskoj, no vidljiv je znatno veći napredak i u ukupnoj uključenosti i u smanjenju razlika.
Hrvatska je i dalje daleko od ciljne razine od 45 posto: u 2024. programe RPOO-a pohađalo je 34,6 posto djece koja nisu u riziku od siromaštva, dok je među djecom u rizičnoj skupini uključenost iznosila samo 8,2 posto, ističe se.
Iako je u proteklome razdoblju zabilježen rast uključenosti, razlike između djece različitoga socioekonomskog statusa znatno su se produbile. U odnosu na 2015., u 2024. je u Hrvatskoj jaz u uključenosti djece mlađe od tri godine prema socioekonomskome statusu narastao za 18,9 postotnih bodova (sa 7,5 na 26,4), što je dvostruko više od rasta zabilježenoga u EU-u. Dok je u Hrvatskoj jaz porastao, u susjednim zemljama poput Slovenije i Mađarske on se smanjio.
Pravo na mjesto u vrtiću
Uz socioekonomske razlike, u Hrvatskoj su izražene i značajne regionalne nejednakosti. Rezultati pokazuju veću uključenost djece u primorskim županijama i razvijenijim dijelovima u unutrašnjosti, dok je uključenost manja u slabije razvijenim područjima. Na takve razlike utječu ponajprije dostupnost vrtića i ukupna razvijenost pojedinog područja, kaže se.
Autorica Sara Čulo zaključno predlaže uvođenje zakonskog prava na mjesto u vrtiću, zatim uspostavu nacionalnog fonda za rani i predškolski odgoj i obrazovanje koji bi pomogao smanjiti regionalne razlike, kao i razvoj posebnih mjera usmjerenih na djecu iz ranjivih skupina. Naposljetku, ona smatra da bi određivanjem maksimalne cijene vrtića usluga mogla postati pristupačnija svim obiteljima.
Uključenost djece u RPOO ključna je za njihov kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj, ali i za dugoročnu dobrobit društva. No vjerojatnost sudjelovanja u ranim obrazovnim programima i dalje uvelike ovisi o socioekonomskom statusu obitelji, zbog čega su djeca iz nepovoljnijih okruženja rjeđe uključena u RPOO, što dodatno produbljuje društvene nejednakosti. Osiguravanje dostupnih i kvalitetnih programa jedan je od najučinkovitijih načina smanjenja tih nejednakosti, kaže se.







