O. Jeronim Adam Marin, OSB, prior benediktinskog samostana Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu na otoku Pašmanu, novi je opat predsjednik Slavenske benediktinske kongregacije sv. Vojtjeha-Adalberta. Svečano misno slavlje s obredom blagoslova novog opata Marina u četvrtak 17. veljače u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Za vrijeme obreda nadbiskup Puljić uručio je opatu Marinu Pravilo Sv. Benedikta, prsten, štap i mitru. Za vrijeme mise, do trenutka kada je primio te znakove opatske službe, o. Jeronim bio je u prednjem dijelu prezbiterija, a do njega u pratnji bili su o. Jozo Milanović s Ćokovca i o. Nahum iz Rajhrada u Češkoj.

U svijetu postoji 25 benediktinskih kongregacija i oko 8000 benediktinaca. Slavenska benediktinska kongregacija obuhvaća pet samostana: tri u Češkoj, jedan u Sloveniji i samostan na Ćokovcu, jedini muški benediktinski samostan u Hrvatskoj koji postoji od 1125. godine, gdje su benediktinci došli iz Biograda n/m, nakon što im je Venecija srušila matični samostan u Biogradu n/m.

U Češkoj djeluje nadopatija sv. Vojtjeha-Adalberta i Margarete u Pragu-Brevnovu, tri opatije: sv. Vaclava i Vencele u Broumovu, sv. Petra i Pavla u Rajhradu te Djevice Marije i sv. Jeronima u Pragu-Emauzy te dva priorata: sv. Ćirila i Metoda u Mariboru u Sloveniji i sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu u Hrvatskoj.

O. Jeronim rođen je 12. srpnja 1975. u Zadru. Monaške zavjete položio je na Ćokovcu 5. srpnja 2001. Priorom samostana na Ćokovcu imenovan je 3. siječnja 2010. Za svećenika je zaređen 20. studenog 2011. u katedrali sv. Stošije u Zadru. Za novog opata predstojnika Slavenske benediktinske kongregacije sv. Vojtjeha-Adalberta izabran je na Generalnom kapitulu u Benediktinskoj opatiji Brevnov u Pragu, 21. listopada 2021. godine. U službi opata koja se bira na mandat od šest godina naslijedio je opata Edmunda Wagenhofera, OSB.

O. Jeronim i dalje ostaje prior samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu u kojem trenutno djeluje šest monaha. Na kraju mise prigodnu riječ prisutnima u katedrali sv. Stošije uputio je opat Marin.

„Novi opat će nastojati živjeti riječ staroga opata Benedikta koji je rekao da dobar opat svoje učenike treba poučavati svemu što je dobro i sveto, više djelom, nego riječju. Zahvaljujem monasima moje Kongregacije koji su me izabrali za svoga predsjednika. Još i sad, četiri mjeseca od toga izbora, čudim se njihovoj hrabrosti i vjeri, što su izabrali jednog od neiskusnijeg i mlađeg, da ih vodi. Vjerujem da će Bog blagosloviti tu njihovu hrabrost“ rekao je opat Marin, dodavši kako je Slavenska benediktinska kongregacija najmanja od 25 benediktinskih kongregacija u svijetu.

„Mi smo po mnogo čemu najmanja kongregacija, ne samo brojem. Ali, što je to zapravo veliko, a što malo, to najbolje zna Gospod. I ja sam danas još jednom naučio tu lekciju“ rekao je o. Jeronim. U tom kontekstu, rekao je da je na dan blagoslova svoje službe opata, par sati prije početka slavlja u katedrali sv. Stošije, o. Jeronim nazvao njihovog subrata, o. Aleša u Pragu. „O. Aleš nije mogao doći, a inače je član našeg Vijeća. Zamolio sam ga da nazove nekoga i da kaže da ovo ipak nema smisla, da bi bilo dobro ovo zaustaviti; da izbor možda nije bio valjan. Ali on je samo rekao tihim glasom: „Treba prihvatiti križ kojeg nam Bog daje“. A glas je bio tih, jer on leži u postelji. Vjerojatno umire. Ovo su njegovi posljednji dani“ rekao je o. Jeronim ganuto, pa nakon emotivne stanke poručio: „Veliki smo onda kada poput brata Aleša tako hrabro prihvatimo svoj križ. A mali smo kad bježimo od križa. Veliki smo kad ga prihvatimo jer on nas veže s Kristom, veže nas jedne s drugima, čini velikima u Božjim očima. Preporučam u vaše molitve našu kongregaciju, da budemo veliki u prihvaćanju križa kojeg Gospodin stavlja na nas. Taj križ nije samo muka i teret, on je i izvor mnogih blagoslova i konačno, znak i sigurnost uskrsnuća“ poručio je opat Marin.

Zahvalio je svima i preporučio se u molitve. Zahvalio je nadbiskupu Puljiću i Zadarskoj nadbiskupiji „koja se pokazala kao velikodušan domaćin“ i ponudila da organiziraju to slavlje u katedrali. Zahvalio je Katedralnom zboru sv. Stošije s mo. Žanom Morovićem, u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića koji je predvodio pjevanje na misi i Sjemeništu Zmajević u kojem je priređen agape za uzvanike događaja.

„Mogli smo samo mirno doći i prepustiti se u njihove ruke. Hvala svima koji su došli, svećenicima, redovnicima i redovnicama, koludricama sv. Marije. Crkva sve vas svojom molitvom uvijek iznova rađa i preporađa na novi život. Svi ste bili ta majka, ta Crkva koja rađa nešto novo u Kristu“ rekao je o. Jeronim u obraćanju vjernicima među kojima su bili opatova obitelj, rodbina, župljani zadarske župe Bezgrešnog začeća BDM na Puntamici gdje je o. Jeronim živio i župe sv. Eufemije iz Sutomišćice – Poljana na otoku Ugljanu, odakle je o. Marin rodom.

Svečanost blagoslova opata prigoda je „osjetiti jeku stoljetne duhovne nazočnosti karizme svetog monaha Benedikta koji je diljem Europe umrežavao i povezivao različite jezike i narode te stvarao ozračje rada i molitve da se moglo disati punim plućima. A monasi su se osjećali doma kako u Clyniju, Kölnu, Monte Cassinu, Pragu i Maria Laachu, tako i u Mariboru, Istri, Pagu, Zadru, Šibeniku, Trogiru, Splitu, Šipanu i Mljetu“ rekao je nadbiskup Puljić u propovijedi, poručivši: „Sveti Benedikt je utemeljitelj reda koji je zadužio povijest Europe i Hrvatske, osobito Zadra“.

Nadbiskup je opisao okolnosti turbulentnog vremena u kojem je živio Benedikt. „U Europu prodiru novi barbarski narodi koji su pljačkom i osvajanjem tuđih krajeva rješavali svoje životne potrebe da prežive. Sveti Benedikt im je ponudio stabilnije rješenje: njih koji su osvajali tuđe krajeve, stvarali nerede i stalno ratovali, Benedikt je zamolio neka odlože mačeve, a kruh svagdanji neka zarađuju vlastitim rukama. „Moli i radi“ postalo je prepoznatljivo geslo ovih Božjih radnika koji će pomalo „osvojiti barbare“, politi ih krsnom vodom i učiniti plemenitim članovima nove zajednice. U ondašnji svijet surovosti, ovaj Božji čovjek sa svojim monasima unosio je mir i duhovnost, pa ga je sveti Pavao VI. proglasio zaštitnikom Europe“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da je sveti Benedikt i sad aktualan.

Ljudi su i u naše vrijeme stalno u pokretu, zbog posla, odmora i turizma. „Dakle, i u ovo doba kao i u Benediktovo, ljudi su u trajnoj seobi. Premda je pismenost ljudi danas na zavidnoj razini, za razliku od ondašnjih barbara, napretek je slučajeva „barbarskog ponašanja“ u pogledu odnosa prema životu, dostojanstvu čovjeka i obitelji, kao i u „barbarskom odnosu“ prema „radu i zaradi na crno“ i s obzirom na neodgovorno ponašanje prema prirodi i okolišu. Zato je Benedikt suvremen i aktualan. Jer, pokazao je alternativu barbarskom načinu preživljavanja. I ne samo to. On je „pripitomio i preodgojio barbare“, pa od njih učinio prikladnima članove europske obitelji čiji pozitivan doprinos i danas osjećamo“ rekao je mons. Puljić.

Sv. Benedikt to je ostvario određenim načelima. „Ponudio je stabilnost mjesta u seobi naroda i pokazao u praksi ondašnjim selilačkim suvremenicima kako se može biti kod kuće i zarađivati za život, svojim rukama, motikom i žuljevima. U vidu dobrog funkcioniranja zajednice, odredio je neka se redovnici drže kućnog reda. U tom radu, redu i programu ravnomjerno je rasporedio rad i molitvu, čitanje Svetog Pisma, odmor i rekreaciju“ naglasio je mons. Puljić.

„Uz stabilnost i funkciju kućnog reda, Benedikt je uspostavio i treći stup opisan principom jednakosti braće, bilo da se radi o potomcima Latina ili pridošlicama pogana, bilo da su bili pismeni ili nepismeni, članovi kraljevskih dvorova ili potomci seoskih obitelji. Stoga, sasvim je pogrešna percepcija u javnosti da je načelo jednakosti i bratstva plod Francuskog veleprevrata (revolucije). Ne, pravi i istinski veleprevrat europskih i svjetskih razmjera dogodio se početkom 6. st. s pojavom skromnog, ali radinog i blagoslovljenog monaha Benedikta koji je proglasio Pravilnik o jednakosti braće. Stupu „jednakosti braće u pravima i obvezama“ Benedikt je dodao i „princip autoriteta, koji je utjelovljen u liku opata““ rekao je nadbiskup Puljić, naglasivši temelje benediktinskog reda: stabilnost mjesta, rad i red, jednakost braće u pravima i obvezama s principom opatovog autoriteta. U tom vidu sveti monah Benedikt je suvremen i aktualan.

Istaknuvši da nam je u suvremenoj krizi potrebna budnost te obnova kulture i društva, mons. Puljić je podsjetio kako je veliki sveti Ivan Pavao II. „bio uvjeren da autentično kršćanstvo i kršćanski humanizam mogu preobra­ziti suvremeno društvo i ljude. Takvim optimizmom bile su prožete njegove brojne enciklike, knjige i razmatranja. To je posebice istaknuo u enciklici Otkupitelj čovjeka gdje se u središtu nalazi Krist koji preko Crkve i obitelji stvara obrise kršćanskog humanizma. Krist je svojim utjelovljenjem objavio čovjeku punu istinu o njemu i otkrio mu njegovu veličinu, dostojanstvo i vrijednost. Stoga, kao odgovor na upit apostola Petra „Gospodine, kamo ćemo poći“, jedino pravo „usmjerenje duha, razuma i srca jest prema Kristu, Otkupitelju čovjeka i svijeta“, kako je govorio Karol Wojtyla“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da je to u teoriji i praksi pokazao sveti Benedikt kad je pred općom seobom naroda ponudio stabilnost mjesta s kućnim redom u kojem je rasporedio rad i molitvu, čitanje Svetog Pisma, odmor  i rekreaciju.

Nadbiskup je zahvalio članovima Slavenske kongregacije što su priora samostana na Ćokovcu izabrali za opata. U želji da o. Jeronima „Gospodin obdari milošću i snagom da riječju i djelom vodi braću putem svetosti“, nadbiskup je opatu i članovima Slavenske kongregacije poželio Božji blagoslov i zaštitu utemeljitelja Reda, sv. Benedikta.

Prema Pravilu sv. Benedikta, opat mora „naslov starješine djelima opravdati. Vjeruje se da je on u samostanu namjesnik Kristov, čijim ga se imenom oslovljava, po Apostolovoj riječi: Primiste Duha posinjenja u kojem kličemo: Abba, Oče! Stoga opat ne smije ništa naučavati, određivati ni zapovijedati, izvan onoga što je po Gospodnjoj zapovijedi. Njegovo bi zapovijedanje i poučavanje moralo kao kvasac Božje pravednosti prožeti srca učenika“ zapisao je sveti Benedikt.

Sve dobro i sveto opat treba pokazati više djelima nego riječima. „Sposobnijim učenicima neka Božje zapovijedi izlaže riječima, a onima tvrđega srca i jednostavnijima božanske zapovijedi svojim djelima predočuje. Neka uvijek vlastitim primjerom pokazuje kako se ne smije činiti ono što svoje učenike poučava da valja izbjegavati“ potiče sv. Benedikt. Ističe da se opat mora držati Apostolovog pravila: ‘Opominji, savjetuj, kori’. Neka poveže strogost s blagošću, pokaže strogost učitelja, a blagu osjećajnost oca.

Opat se treba sjećati što mu ime znači, jer od onoga komu je više dano, više će se i tražiti. „Neka zna da je na sebe primio tešku i napornu zadaću: voditi duše i služiti različitim ćudima: kod jednoga će pokušati blagošću, kod drugoga ukorom, kod trećega nagovaranjem. Neka se prilagodi i ravna prema naravi i shvaćanju svakog pojedinca, tako da ne trpi zbog štete u povjerenom stadu, nego da se i raduje napretku dobroga stada“ kaže sv. Benedikt. Opat mora skrbiti za braću koja su pogriješila, „jer ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni“. Opat je preuzeo „skrb za bolesne duše, a ne samovlast nad zdravima“.

U svom Pravilu, sv. Benedikt o naravi opata piše: „Opat neće uznemirivati povjereno stado niti što nepravedno odlučivati, kao da ima neograničenu vlast. Mora se uvijek sjećati da će za sve svoje prosudbe i čine Bogu polagati račun. Neka misli kome će odgovarati za svoje upravljanje. Kad mora opominjati, neka to čini mudro, ne pretjerano, da previše stružući rđu ne razbije posudu. Time ne želimo reći da dopusti neka se šire mane, već neka ih iskorjenjuje razborito i s ljubavlju, prema svakome prikladno. Neka se trudi da radije bude voljen, nego da ga se boje. Ne smije biti nemiran, tjeskoban, neobuzdan, svojeglav, zavidan ni odveć sumnjičav, jer inače neće nikad imati mira“.

U misi su sudjelovali benediktinci s Ćokovca i iz Slavenske kongregacije te benediktinke iz samostana sv. Marije u Zadru.

Uz svećenike iz Zadarske nadbiskupije, koncelebrirali su nadopat o. Prokop Siostrzonek, o. Edmund Wagenhofer, dosadašnji opat Slavenske benediktinske kongregacije i fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima.

O.  Edmund Wagenhofer bio je opat 24 godine. Dolazi iz samostana Sv. Petar u Salzburgu gdje je bio nadopat, a sada je prior u samostanu u Mariboru. U Sloveniji su trenutno tri benediktinca, jedan je slovenski kandidat. „Jako je teško. To je za nas novi početak nakon Drugog svjetskog rata. U Africi ima puno zvanja, kao i na Istoku, u Aziji. U Europi i Sjevernoj Americi je lošije s brojem zvanja, učinjen je korak unatrag. Važna riječ koja se može pročitati u našim samostanima je Pax – Mir. Naša briga je da među narodima vlada mir“ rekao je o. Edmund, istaknuvši: „Tražili smo mlađeg nasljednika za opata i zamolili o. Jeronima da preuzme tu službu. Obećao sam da ću mu pritom pomoći“.

U slavlju je sudjelovao i austrijanac o. Maximilian Kren, viši poglavar u samostanu u Rajhradu pokraj Brna u Češkoj. „Za nas je izbor o. Jeronima bio i izbor simpatične osobe, ali i razuma. On je dragi, ponizni benediktinac, ali i onaj koga sada trebamo, također i za budućnost. On je još mlad i mi smo jako zahvalni što je rekao Da za tu odgovornost. Crkva se pomlađuje, uvijek iznova ima nove prinove u zvanjima. Opat Jeronim pripada tome“ rekao je o. Maximilian. U cijeloj Europi, na Zapadu, broj zvanja se smanjuje, pa i kod benediktinaca. „Zajednice postaju starije i manje, ali valjda ćemo se i obnoviti. Trebamo povjerenje u Duha Svetoga i sami se moramo uvijek iznova koncentrirati na Krista. Mislim da je to naš put. Treba puno povjerenja i zajedničkog rada. Poznajemo o. Jeronima kao jako poniznog, skromnog čovjeka, ali on će pomalo rasti u toj službi, u svijesti da je on otac, opat otac – da ima očinsku dužnosti, ali i radost će imati u toj službi. Vjerujem da će korak po korak rasti u službi opata“ ohrabrio je o. Maximilian, potaknuvši sve da slušaju Božju riječ. „To je naša središnja poruka, naša zadaća – slušati i prihvatiti Božju riječ, da je ukorijenimo u sebi. Onda ćemo moći ovom svijetu dati ono što treba“poručio je o. Kren.

Radost blagoslova opata izrazila je i č. m. Anastazija Čizmin, opatica zadarskog benediktinskog samostana sv. Marije čije su se koludrice rado odazvale pozivu o. Jeronima da dođu u katedralu.

Zajedništvo svih benediktinki izvan njihove samostanske crkve sv. Marije nije česti prizor za puk. Opatica im je rekla, tko želi, može ići na blagoslov opata. „Rekla sam koludricama, neću nikoga prisiliti, ali ni odbiti tko izrazi želju da dođe u katedralu. Iz Marijina krila, iz sjene Kolomanova zvonika, skupile se u kapitularnoj dvorani i krenule uz zvonik. Sv. Benedikt gleda koludrice, golubice, lete na Forum, uz katedralu. U katedralu, u Stošijin dom, da hvale i slave Boga svoga, da mole za opata Jeronima, brata svoga. Imenovanje opata znači puno, jedan je od najmlađih. Molimo za njega. Oni su potomci sv. Benedikta, a mi potomke sv. Benedikta i sv. Skolastike. To nas združuje. Molimo jedni za druge. Sretne smo da smo mogle doći“ rekla je opatica Čizmin. Ona je uz zadarsku katedralu i osobno vezana jer se kao djevojka sklonila u portun katedrale prije nego je ušla u samostan i počela monašku formaciju.

„Poslije toliko godina, uživam u katedrali. Nekidan sam morala proći ispred katedrale sv. Stošije. Nisam gledala u glavni portal, nego pokrajnji u koji sam se kao malena bila skučila i čekala dok je zazvonilo zvono koludrica sv. Marije, da im se mogu pridružiti“ sjetila se opatica Čizmin.

Č. M. Anastazija rodom je iz Sutomišćice kao i o. Jeronim. Čizmin se u školi družila s Jeronimovom tetom, starijom sestrom njegove majke, sa Zdenkom koja živi u Americi i njenom djecom. „U malom sutomiškom selu djeca su dobro odgojena. Blagopokojni zadarski nadbiskup Mate Garković za sutomiško selo je rekao: ‘To je neki vrtić koji se Bogu jako svidio i išao je tamo brati cvijeće’“ rekla je opatica Čizmin, u kontekstu činjenice da je župa Sutomišćica – Poljana tijekom povijesti Zadarskoj Crkvi dala mnoga duhovna zvanja, pa i dvoje benediktinskih monaha, opata i opaticu: Anastaziju Čizmin i Jeronima Adama Marina.  

Ines Grbić