S drvenim bućama u tradicijskoj igri sudjelovalo 56 braće, očeva, sinova i unuka. Titulu prvaka osvojili otac Davor i sin Ivan Čurjurić. Kako sačuvati identitet i duh Poljica Briga?

U novije vrijeme u mnogim hrvatskim sredinama nastoji se kroz, razne načine, oživjeti tradicijske pučke igre specifične za određeni kraj. Žele ih sačuvati kao sportsku i kulturnu baštinu. Jedna od takvih je i bućanje na starinski način, a kako se odvija imali smo priliku doživjeti na Uskrsni ponedjeljak u selu Poljica Brig, „korak mista“ od Zadra i još manje od Nina kojemu administrativno pripada.
„Četvrt stoljeća mi već bućamo kao što se igralo prije sto i više godina“, kaže Marin Vidaić“, predsjednik Boćarskog kluba Poljica Brig koji se natječe u Drugoj županijskoj boćarskoj ligi.
U sklopu sportskog centra imaju moderna, natjecateljska bućališta, ali ovo je sasvim nešto drugo. „Poštujući tradiciju, nakon svete mise okupljamo se ovdje u zaselku Dražića, na neravnoj ledini koja zahtijeva dodatnu vještinu pri izbijanju i posebno pri valjanju buća. Tradicija se prenosi s koljena na koljeno“, govori Vidaić.
Na zborno mjesto u zaselku Dražići, jedan za drugim pomalo pristižu mještani, svatko sa svojom bućom. Za razliku od metalnih , sve buće su drvene. „Svaka unikatna, nisu iste veličine. Ali, svakome je njegova najdraža“, kaže Davor Ćurjurić , jedan od dragovoljaca Domovinskog rata i, svojedobno, uspješan nogometaš.
Njegov gen nasljedio je sin Ivan, nogometni internacionalac. Igrao za Zadar, Dinaamo, Hajduk i brojne klubove u Europi. Sada, već kao veteran, ali još uvijek u formi, nastupa za Hrvatski vitez iz Posedarja i malonogometni klub Varoš. Ali, i za BK Poljica Brig.
„Bućanje je sport za cili život“, izjavio je Ivan. On je odigrao i veliku ulogu u organizaciji ovog bućanja na starinski način nazvan Turnir braće, očeva, sinova i unuka. Među unucima je Ivanov sin i Davorov unuk Ante. Dobio je ime po prandidu . Igra nogomet za pionire HNK Zadar, iznimno je talentiran i, po mnogima, ima šanse nadići djeda Davora i ovca Ivana, ne samo u nogometu, nego i svim drugim sportovima. Čak i u šahu.
„Mi smo misto dobrih ljudi, a dobri ljudi imaju veću šansu da uspiju“, smatra Davor Ćurjurić.
Ozračje na ovom seoskom druženju u Poljica Brigu gdje nastupa 28 ekipa sa 56 natjecatelja je prijateljsko. Nema nervoze ni ljutnje. Ne ljute se ni oni koji ispadnu iz daljnjeg natjecanja. Sklone se pod orijaški hrast, star više od 100 godina, a ispod hrasta na stalku domaći pršut za okrijepu svima i mašteli puni pića, od vode i sokova do vrhunskih vina iz mjesnih konoba.
Navečer, kad se natjecanje bude približavalo kraju stići će i pečena janjetina s ražnja. Znati će se i tko su pobjednici, a do tada sve glasnije se čuje „valjaj“, „reštaj, „bunzogo“, „cokaj“ „naš je“.. U samu zavšnicu su ušli i braća Dražići. Mlađi Vitomir koji je bio osobni tjelohranitelj predsjednika Franje Tuđmana sve do njegove smrti. Vrstan je strijelac i s drvenim bućama. No, teško je da će dostići rekord braće Marina i Šime Smokrovića koji su šest puta do sada osvojili ovaj turnir, započet 2005. godine. „Nadam se i sedmoj pobjedi“, kaže Marin, inače tajnik BK Poljica Brig.
Ali, ovaj put nije uspio. Treće mjesto osvojili su otac i sin Ivica i Dino Sijerić. Nad ledinom u zaselku Dražića, pomalo se spuštala noć. Uz svijetla gvadrova, blicanje mobitela i vatre uz rubove ledine, u finalu se žestoka borba vodila između braće blizanaca Nenada i Predraga Kojića s jedne i oca Davora i Ivana Čurjurića s druge strane. Slavili su Čurjurići i – postali šampioni.
Treće poluvrijeme ovog nesvakidašnjeg Turnira braće, očeva, sinova i unuka na ledini proteglo se duboko u noć. Blagovala se janjetina s ražnja i domaća kapulica, uz gutljaje vina iz konoba Poljica Briga. Čula se i pjesma, prepričavale zgode i nezgode iz seoskog života. Lovro Ćurjurić, mladi predsjednik Mjesnog odbora Poljica, nije krio oduševljenje cijelom priredbom, zajedništvom i sve većim interesom za ovu tradicijsku igru. Vjeruje da će se i dalje prenositi s koljena na koljeno. Dok god se čuje udarac drvene buće u buću na domaćoj ledini identitet i duh Poljica Briga su sigurni. Jer, onaj istinski dalmatinski identitet se ne može kupiti – on se naslijeđuje.

Autor: Nedjeljko Jusup
Snimio: Arif Sitnica/BK Poljica Brig

U sklopu Županijskih dana, dana 7. travnja 2026. godine, na Narodnom trgu, u vremenu od 11:00 do 12:30 sati, obilježit ćemo Svjetski dan zdravlja s ciljem podizanja svijesti o važnosti prevencije, očuvanja zdravlja i pravovremene brige o sebi.

Građanima će biti dostupne brojne besplatne aktivnosti: mjerenje šećera u krvi, mjerenje krvnog tlaka, izračun indeksa tjelesne mase (ITM), mjerenje opsega struka, predstavljanje projekta „Before Time“, podjela besplatnih setova za uzorkovanje na HPV, predstavljanje Savjetovališta za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti…

Također će se organizirati edukativne aktivnosti za građane:

osnove prve pomoći,

reanimacija – postupak oživljavanja,

upotreba automatskog vanjskog defibrilatora (AVD-a).

U provedbi aktivnosti sudjeluju: Gradsko društvo Crvenog križa Zadar, UO za zdravstvo Zadarske županije, UO za socijalnu skrb i zdravstvo Grada Zadra, Zavod za hitnu medicinu Zadarske županije, Zavod za javno zdravstvo Zadar, Dom zdravlja Zadarske županije i Opća bolnica Zadar.

Pozivamo vas da nam se pridružite i aktivno sudjelujete u obilježavanju Svjetskog dana zdravlja te zajedno s nama promičete važnost prevencije i zdravih životnih navika, stoji u objavi iz OB Zadar.

Danas kršćani diljem svijeta slave blagdan Uskrsa. Uskrs je najveći blagdan kršćanstva, to je dan uskrsnuća Isusa Krista.

Uskrs je pomičan blagdan zasnivan na lunarnom kalendaru sličnom ali ne identičnom hebrejskom kalendaru – u zapadnom kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnom kršćanstvu između 4. travnja i 8. svibnja.

Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz staroslavenskog u kojem je glagol *krьsnǫti značio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji hrvatski glagol.

Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama. Hebrejska riječ pasah značila je prolaz (prolaz Židova kroz pustinju nakon 40 godina) preuzeta je u grč. Πάσχα.

Naziv Vazam osim Uskrsa obuhvaća cijelo sveto trodnevlje – Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs, ali često se sinegdohizira samo na nedjelju – Uskrs. Neki (Petar Skok) povezuju ga s riječju uzeti (stsl. vъzęti < uz + imati), odnosno razdobolje suprotno Mesopustu kad se opet počinje uzimati meso. Drugi ga pak povezuju tako da su Ćiril i Metod slavenizirali grčku riječ Pasha (p > v, ozvučivanje s > z) te je tako dobivena riječ Vazam.

Jedan od najstarijih izvora koji govore o Uskrsu jest Pashalna homilija iz 2. stoljeća koju je napisao Meliton Sardski. Sokrat Skolastik u 4. stoljeću govori da je slavljenje Uskrsa nastalo iz lokalnog običaja, ali govori i da je samo slavlje ipak bilo univerzalno – samo su pojedinosti vezane uza nj bile lokalizirane.