Connect with us

Hrvatska

CRO Demoskop: HDZ uvjerljivo prvi, Most raste, Milanoviću naškodile izjave…

Objavljeno

-

Izvor: RTL

RTL u suradnji s Promocijom plus ekskluzivno donosi CRO Demoskop za prosinac.

Kako su javne svađe, covid-potvrde i najava referenduma utjecali na rejting stanaka i političara?

Rejting stranaka

Vidljive su neke promjene trendova – ali vodeće tri stranke zadržale su svoje pozicije.

Da su sada izbori građani bi ponovno najčešće birali vladajuću stranku. HDZ, uz blagi pad u odnosu na studeni, bira najviše ispitanika: nešto više od 27 posto (27,4 posto u studenom). SDP je daleko iza, ali zadržao je drugu poziciju s nešto više od 16 posto (imali 16,0 posto u studenom). MOŽEMO! je treća opcija s 14,2 posto iako i drugi mjesec zaredom vladajuća opciju u Zagrebu bilježi pad rejtinga (bili na 15,9 posto u studenom).

U istom razdoblju MOST bilježi blagi rast, doduše u okviru statističke pogreške. Nakon najave referenduma i početka prikupljanja potrebnih potpisa, ta je opcija prvi izbor za 8,5 posto birača (8,0 posto u studenom). Domovinski pokret nakon fijaska ovoga ljeta ima novo vodstvo, novog predsjednika – ali rejting im je i dalje isti – gotovo 5 posto potpore (imali 5,0 posto u studenom). Svi su ostali daleko; od FOKUSA (prosinac 1,6 posto – studeni 1,3 posto), preko Hrvatskih suverenista (prosinac 1,5 posto – studeni 1,2 posto).

A još niži je rejting CENTRA (prosinac 1,2 posto – studeni 1,2 posto), HSS-a (prosinac 1,1 posto – studeni 1,3 posto), IDS-a (1,0 posto – studeni 1,0 posto), a onda i svih ostalih opcija. Sudeći prema rezultatima druga opcija u zemlji zapravo su NEODLUČNI; unatoč velikom broju stranaka i opcija, neodlučnih je gotovo 17 posto! I taj podatak puno govori.

Najpozitivniji političar

Iako je pobjednik isti, predsjedniku Milanoviću svađe s mnogima, najviše sa Vladom, počele su štetiti. Građani ga i dalje najčešće biraju za najpozitivnijeg političara, stav je to gotovo petine ispitanika, no rejting mu u odnosu na studeni pada za gotovo 4 postotna boda (prosinac 19,8 posto – studeni 23,7 posto). Za njih je predsjednik sada očito prešao granicu. Istodobno iako je zadržao drugu poziciju, rejting pada i premijeru. Andreja Plenkovića kao najpozitivca u prosincu bira više od 15 posto ispitanika (u studenom ga biralo 16,9 posto ispitanika). Vodeći, posvađani dvojac koja bi u teoriji, po Ustavu, trebao surađivati, a ni ne komuniciraju, i dalje je na vrhu ljestvice. Svi ostali daleko su od dvojice predsjednika; uz blagi rast treći je zagrebački gradonačelnik s 6,1 posto (studeni 5,3 posto). Upola manje ima ministar financija Zdravko Marić (prosinac 3,2 posto – studeni 3,0

A svi ostali su još niže; od gradonačelnika Vukovara i šefa Domovinskog pokreta Ivana Penave (prosinac 1,8 posto – studeni 2,0 posto), preko Marije Selak Raspudić koja je, uz značajni rast, ušla u top deset (prosinac 1,7 posto – studeni 0,6 posto). Rast rejtinga bilježi i Sandra Benčić (prosinac 1,3 posto – studeni 0,4 posto), blaži i Peđa Grbin (prosinac 1,0 posto – studeni 0,9 posto).

Na prestižnoj ljestvici, iako sa skromnijim rejtingom su još dva člana MOST-a, Miro Bulj (prosinac 0,9 posto – studeni 0,6 posto) i Božo Petrov (prosinac 0,8 posto – studeni 0,9 posto), a NITKO je još traženiji među građanima. Da je NITKO najpozitivac poručuje više od 27 posto građana!

Najnegativniji političari

Predsjednički dvojac na vrhu je ljestvice i najnegativaca, ali obrnutim redoslijedom. Premijer i završava godinu kao najnegativniji političar (26,1 posto). To je stav više od četvrtine ispitanika iako mu je negativan doživljaj pao za gotovo 4 postotna boda (29,9 posto u studenom). Sličan je rast negativnog doživljaja predsjednika Milanovića. Da je on najnegativac misli nešto više od 22 posto građana (18,9 posto u studenom). Nakon njih dugo nitko, a prvi idući je Zlatko Hasanbegović s 3,2 posto (1,0 posto u studenom).

U top deset negativaca je i Milorad Pupovac (prosinac 2,9 posto – studeni 3,0 posto), pa još jedan predsjednik – šef Sabora Gordan Jandroković (prosinac 2,3 posto – studeni 3,2 posto), onda i Miro Bulj (prosinac 2,2 posto – studeni 0,3 posto), pa Mario Banožić (prosinac 2,2 posto – studeni 2,3 posto).

Oko jedan posto su Peđa Grbin (prosinac 1,4 posto – studeni 3,1 posto), Vili Beroš (prosinac 1,2 posto – studeni 2,5 posto), pa Tomislav Tomašević (prosinac 1,1 posto – studeni 0,8 posto). Da su negativni svi političari misli više od 10 posto ispitanika.

Ocjene Ureda predsjednika, Vlade i Sabora

Prosječne ocijene i Uredu predsjednika i Vladi i Hrvatskom saboru u prosincu su pale. Pantovčak je zadržao trojku, ali sa slabijim prosjekom (prosinac 2,95 – studeni 3,01). Prosjek je pao i Banskim dvorima (prosinac 2,32 – studeni 2,42) i parlamentu (prosinac 2,12 – studeni 2,15), no ostali su na dovoljan – dva.

Mjesec iza nas obilježili su pandemija, obvezne COVID potvrde u javnim i državnim institucijama, uhićenje bivše ministrice Žalac, dolazak francuskog predsjednika Macrona i kupnja aviona, a ocjena smjera kretanja države je najlošija u zadnjih godinu dana. Više od 73 posto građana smatra da idemo u pogrešnom smjeru (u studenom ih je to smatralo 72,1 posto), dok tek 16 posto birača smjer kretanja države u godini na izmaku ocjenjuje – dobrim (17,0 posto u studenom).

NAPOMENA: Istraživanje je ekskluzivno za RTL provela agencija Promocija Plus od 1. do 3. prosinca 2021. na uzorku od 1300 ispitanika. Standardna greška uzorka je +/- 2,7 posto uz razinu pouzdanosti od 95 posto.

 

Hrvatska

Britanski list izdvojio 11 mjesta koja se moraju posjetiti u Hrvatskoj

Objavljeno

-

By

Foto: NP Krka

Britanski The Times izdvojio je 11 lokacija u Hrvatskoj koje jamče nezaboravan i autentičan odmor bez gužvi.

To su, prema članku novinarke Lucije Grace, uvala Samograd na Korčuli, izvor rijeke Omble nedaleko od Dubrovnika, restoran Stari fijaker u Zagrebu te vinarija Kozlović u Istri. Istaknute su ljepote slapova NP Krka te otoka Šipana i Mljeta, a kao doživljaj preporučena je i vožnja trajektom iz Orebića na Korčulu, obilazak zagrebačke katedrale i Zmajevih brazdi u Motovunu te vile Čingrije u Dubrovniku. Autorica u članku napominje da se radi o lokacijama i doživljajima popularnim među lokalnim stanovništvom, prenosi Večernji list.

Vidljivosti hrvatske turističke ponude na britanskom tržištu, odakle je u Hrvatsku tijekom pretpandemijske 2019. godine stiglo gotovo 900.000 gostiju, pridonijela je i nedavna objava u Sunday Timesu koji je našu zemlju uvrstio na popis najkvalitetnijih i najpovoljnijih destinacija koje pružaju kvalitetne uvjete i niske troškove života.

Uvrštenjem na ovaj popis naša se zemlja našla uz bok Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj i Turskoj, a kao najveća prednost Hrvatske, uz niske troškove života, istaknuta je ljepota i očuvanost prirode u sklopu koje se može voditi ugodan, aktivan i dinamičan život.

Turistička Hrvatska, inače, dosta dobro kotira u Britaniji. Ove godine, do petka, našu je zemlju posjetilo oko 85.000 britanskih gostiju, koji su ostvarili 350.000 noćenja. Lani ih u tom razdoblju gotovo da i nije bilo kod nas, pa je ovogodišnji rast veći od 2000 posto. U odnosu, pak, na prvih pet mjeseci 2019., ostvareno je oko 80 posto rezultata te godine.

Zasad su Britanci u skupini top pet hrvatskih turista, zauzimaju četvrtu poziciju, a petka ih je kod nas na odmoru bilo 11.000, što ih također čini četvrtima po brojnosti. U nastavku ove turističke godine, ne bude li nekih nepredviđenih negativnih okolnosti, mogu se očekivati i bolji rezultati nego tijekom prvih pet mjeseci.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Za milijun eura možete dobiti ovaj otočić na Jadranu, ali…

Objavljeno

-

By

Naziv: Mali Kosmač. Cijena: milijun eura. U ovu otočnu mrvicu nadomak Sevida, stranci se zaljube na prvi pogled pa su spremni platiti – koliko treba.

– Ljudi iz kraljevskih obitelji, iz šou biznisa, ljudi koje bismo željeli dobiti kao turiste. Glumci, pjevači, međutim, svi su odustali kad su čuli da je zabranjena gradnja, kaže agentica za nekretnine Jasminka Biliškov

Gradnja na privatnome dijelu otočića, u makiji, zabranjena je prostornim planom. Obalni dio, a uglavnom su to hridi – pomorsko je dobro. 

– Ovo je malo specifično jer je zaista mali, mali, mali otok pa vjerujem da je pobudilo interes javnosti, kao netko će kupiti otok. Oni mogu samo pričati o toj čestici koja je upisana, kao privatna u tom dijelu kao takva. Pomorsko dobro se ne prodaje, kaže pročelnica Upravnog odbora za turizam Splitsko-dalmatinske županije, Matea Dorčić

Prvi susjed Zdravko Caktaš, kaže, prodavao ne bi ništa. Strancima pogotovo.

– Bilo bi ružno da se ljudi ne mogu doći kupati jer ljeti dolaze tu s barkama, baš na taj Mali Kosmač i ljudi se kupaju, ribari se okolo, a da sad netko tu brani pristup, ne bi bilo dobro, smatra Zdravko Caktaš sa Sevida. 

Privatne otoke u Hrvatskoj vlasnici mogu prodati tek kada kupnju odbiju država, županija i općina, što se većinom i dogodi jer cijene budu paprene.

– Zakon o vlasništvu teško da možemo tu mijenjati. Sad je pitanje da li bi država trebala otkupiti neke manje otoke. Ali definitivno sam protiv gradnje na tako malim otocima, ističe gradonačelnik Trogira Ante Bilić. 

Jasminka Biliškov pak predlaže da ih se da u koncesiju te da se promjenama zakona i prostornih planova – manja gradnja ipak omogući. 

– Naravno, ta gradnja mora biti strogo kontrolirana, na primjer, moj prijedlog je da se na jednom otočiću može napraviti jedna kuća, izgrađena u mediteranskom stilu, kamena, ističe agentica za nekretnine Jasminka Biliškov. 

Trenutačno prodaje desetak otoka. Svjesna je, kaže, da će uz ovakve uvjete teško uspjeti, ali mogući kupci – stalno zovu. 

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Njemački medij: Zašto su Hrvati iznenađeni što im nedostaju konobari, kuhari…

Objavljeno

-

By

Uoči nove turističke sezone u Hrvatskoj opet svjedočimo novim žalopojkama oko nedostatka radne snage u sektoru ugostiteljstva.

Procjenjuje se da će tako i ovog ljeta manjkati približno 35 tisuća konobara, kuhara, sobara, recepcionera i drugih profila turističke branše. No krajnje je napadna činjenica to da pritužbe ugostiteljskih poslodavaca nekako uvijek prati svojevrsna iznenađenost. Svi su na određeni način zatečeni, premda navlas istu situaciju zasigurno možemo očekivati i dogodine.

O čemu je točno riječ? Naravno, enigme nema: hrvatski državljani u naponu radnog vijeka masovno odlaze u zapadnije države EU-a, jer su im plaće u RH premalene. Nema više radne snage u Slavoniji, koja se u ljetnim mjesecima doslovce slijevala na Jadran, ali nema je ni u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji. Iscrpljen je kadrovski bazen u neposrednom susjedstvu, pa se sve više poseže za popunom iz Azije, kao i ranije u sektoru građevinarstva: Nepal, Filipini, Indija, itd, piše Deutsche Welle.

Uvijek isto čuđenje

Nisu pomogli ni pregovori za dopune Kolektivnog ugovora na granskoj razini. Plaće su malo porasle, očito nedovoljno, ali poslodavci tvrde da za veće nemaju mogućnosti. Također, nisu u poziciji dizati cijene koje je inflacija ionako povisila, pa se često mogu čuti zamjerke državi koja se bi se navodno mogla odreći dijela svojih prihoda. No to je ionako već opće mjesto poslodavačkih kritika. „Ipak ne bih rekao da je u tome tajna uspjeha“, rekao je o tome za DW Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam u Zagrebu.

„Država bi mogla učiniti nešto drugo”, kaže on, „ali ne bez suradnje s poslodavcima i sindikatima – najprije izraditi strategiju za kompletno gospodarstvo. Pritom odgovoriti na pitanje koliko trebamo radnika iz koje struke. Inače, godinama sam uzalud upozoravao na taj problem u turizmu. No pristup nam je stihijski, a čuđenje svaki put isto, mada je i problem isti. Čudni smo ustvari mi koji se tako čudimo.“

Krešić stoga tumači da rješenje leži u dugoročnoj pripremi obrazovnog sustava, nakon definiranja sektorskih potreba. Uz to treba dodatno regulirati tržište rada, da radnici dobiju primjerenu naknadu za svoj rad, umjesto situacije u kojoj mnogi radije prihvaćaju dohodak na ruke, iliti „na crno“, jer tako dobiju više.

Uostalom, ako je riječ o svega tri ili četiri mjeseca rada godišnje, ne može ni biti riječi o stabilnom zaposlenju i strateškom rješenju za ma čiju egzistenciju. Onda bi logično bilo da radnici odlaze u Irsku i za jednaku plaću, ali na stalno zaposlenje, a kamoli za duplo veću.

Planska proizvodnja kadra

„Suočili smo se među ostalim s izvjesnim nedostacima angažmana radne snage iz Azije u hrvatskom turizmu. Pokazuje se da nisu dobro rješenje za naše ugostitelje, ali sad već nemamo mnogo izbora, barem ne za ovu i sljedeću sezonu. Pritom nemam ništa protiv tih ljudi s drugog kontinenta, da budem jasan. Oni mogu biti marljiviji ili pošteniji radnici od nas samih, nema tu pravila, dakle, ne govorim o tome. Problem je uslužna industrija u kojoj hrvatski radnik ovdje uvijek nudi kvalitetnije autentično iskustvo domaćinstva“, drži Krešić.

Na sličan način niti hrvatska recepcionerka ili konobarica ne bi na Filipinima bila uspješnija radnica od domicilne snage. Ravnatelj IZT-a pojašnjava da turizam jednostavno podrazumijeva kontakt, lokalno iskustvo, razumijevanje konteksta, kulturološku uklopljenost. „Zato nam je neophodna planska proizvodnja kadra“, zaključuje on, „uz adekvatne uvjete kako bismo zadržali radnike, jasno, jer ćemo ih u protivnom uzalud školovati.“

Budućnost se ne gradi na uvozu

Teško će se dugoročno zadržati i radnike iz susjednih zemalja čiji odlazak danas mori tamošnje poslodavce u drugim sektorima. Posljednjih tjedana tako su odjekivale i desperatne konstatacije iz BiH. Bojan Domić, ministar obrazovanja, znanosti i mladih Kantona Središnja Bosna, naglasio je da toj državi treba temeljita prilagodba obrazovnog sustava kako ne bi ostala bez radno aktivnog stanovništva.

Vladimir Blagojević, glasnogovornik Privredne komore Republike Srpske, izjavio je da nema grane kojoj u ovom trenu ne nedostaje radna snaga.

Privukla ju je, naime, gravitacijska sila hrvatskog turističkog tržišta rada. Tako iz Trebinja, grada s oko 30 tisuća stanovnika, ljeti i po dvije tisuće ljudi odlazi na rad u tridesetak kilometara udaljeni Dubrovnik, dok trebinjski poslodavci u raznim sektorima ostaju bez zaposlenih.

Taj se susjedov problem nije vidio iz Hrvatske, sve dok hrvatsko tržište nije zastenjalo uslijed iste nevolje. „Budućnost se ipak ne gradi na uvozu radne snage, a bez domaćih radnika nema ni održivog razvoja“, smatra Goran Rihelj, urednik i komentator turističkog portala HrTurizam.hr.

„Godinama se upozoravalo na problem malih plaća u turizmu”, dodao je on za DW, „kao i jako lošim radnim uvjetima. No vladala je mantra – ako nećeš ti, ima tko hoće na burzi. Sada se to vratilo kao bumerang. Otvorile su se granice, i balon je pukao, a sad se svi čude. To odavno više nije izazov, nego strateški problem kojem nismo strateški pristupili. No kako stalni sezonac može planirati i graditi svoju budućnost, obitelj, kupiti stan, automobil? Kako netko može raditi sedam dana u tjednu, bez dana slobodnog, a pričamo o turizmu gdje je usluga imperativ?”

A onda još i infrastruktura

Rihelj naglašava da su turističke kompanije svakako pod raznim pritiscima, ali se ne može glavnina tereta svaljivati na zaposlenike: „Oni su baza u direktnom kontaktu s gostima, kostur cijele priče. A da ne pričamo o kvaliteti. Strašno je pala zbog kadra koji nije educiran i nema iskustvo. Pitam se kako opravdati cijenu smještaja s lošom uslugom i izvedbom.”

Ovaj turističko-medijski analitičar citirao je zatim kolegicu Marinelu Dropulić Ružić, a na tragu jednog marketinškog slogana: „Država ‘puna života’ treba brinuti da ima djelatnike ‘pune života’.“ No dometnuo je i da se, pored radno-tržišne problematike koja u RH ide pod ruku s općedemografskom, hrvatski turizam suočava s krizom neodržavane i nerazvijene infrastrukture, komunalne i prometne, itd.

“S pravom se zato postavlja pitanje: Treba li nam daljnji razvoj kada cijela infrastruktura ne može podnijeti niti sadašnji broj turista”, postavio je pitanje Goran Rihelj. Jasno je bar to da za Hrvatsku neće biti ni razvoja ni održanja statusa quo bez rješavanja položaja radnika u turizmu.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi

U trendu