Siromašnih u Hrvatskoj je 700 tisuća dok je skoro 900 tisuća ljudi u riziku od siromaštva. Gotovo svaki drugi građanin izložen je egzistencijalnom riziku, upozoravaju porazne statistike.

Spletom nesretnih životnih okolnosti bez novca, posla i obitelji Barica nije imala drugog izbora nego se prije godinu dana javiti u prihvatilište za beskućnike. Topli obrok, soba koju dijeli s još jednom korisnicom i 200 kuna pomoći mjesečno – to je ono što sada ima.

“Pošto nemam svojih primanja, dobijam svaka tri mjeseca od Centra za socijalnu skrb 600 kuna, to je za osnovne potrepštine. Ostalo sve imam ovdje – toplu hranu, krevet. Ne planiram ostati u Kosnici, čim dobijem po mužu mirovinu, idem na stan početi život ispočetka. Tu sam privremeno dok se sve ne riješi. Sad je tako kako je”, govori Barica Babić, korisnica prihvatilišta CKGZ-a.

U svojim 60-ima puna je pozitivne energije, no priznaje da joj nije bilo lako nositi se sa situacijom u kojoj se našla. “Imala sam tri teška slučaja prošle godine. Prvo je potres uništio kat kuće, u srpnju smo imali tešku provalu u kući, a u listopadu mi je umro muž. Zbog svega toga nisam imala snage ostati tamo zbog straha i svega. Tako sam potražila pomoć od socijalne radnice, završila sam u bolnici na psihijatriji, socijalna radnica mi je našla tu smještaj dok se moje stanje ne riješi. Došla sam sa suzama, ali tu sam se oporavila psihički i fizički, stekla prijateljstva.”

Kod ljudi na rubu egzistencije često nastrada mentalno zdravlje

Upravo mentalno zdravlje vrlo često nastrada kod ljudi na rubu egzistencije jer se nalaze u začaranom krugu, ne dobivaju potrebnu pomoć, a nisu konkurentni na tržištu rada.

“90 posto ljudi psihičko oboli, vi kad ih vidite na cesti izgledaju vam u redu, ali istina je da su to bolesni ljudi, s brojnim dijagnozama, od depresije do šizofrenije i da ne mogu ni zaraditi novac u tim stanjima”, kaže Mile Mrvalj iz humanitarne udruge Fajter.

Problemi idu dalje. Hrvatska i dalje nije prihvatila europsku tipologiju beskućništva. Kad bi to napravila, bilo bi ih još više – oko 150 tisuća.

“Hrvatska ne želi uvesti topologiju beskućništva po standardima EU. Kad bi se to uvelo, u Hrvatskoj bi bilo oko 150.000 beskućnika jer bi tu ušla svaka stara i nemoćna osoba koja prima penziju s kojom ne može preživjeti i ne može podmiriti režije, nema struju i vodu, pa iako ima neki stančić”, dodaje Mrvalj.

Stigao je i novi prijedlog zakona o socijalnoj skrbi, koji se bavi i beskućnicima. Primjerice, u slučaju zaposlenja, ta skupina građana primala bi pola mjesečne socijalne naknade još šest mjeseci. No, stručnjaci tvrde – zakon je pun nedostataka.

“Kreće se s pogrešnih pretpostavki i računa se da sustav socijalne skrbi može funkcionirati po modelu nekih drugih sustava. Previđa se da ovaj sustav počiva na programima koji bi morali biti lokalno specifični. U praksi Centara za socijalnu skrb bilo je propusta, neujednačenosti, no to ne smije dovesti do toga da se reorganizira sustav, da funkcionira na temelju ujednačavanja procedura, kontrola”, pojašnjava Nino Žganec s Pravnog fakulteta u Zagrebu.

I građani upozoravaju na propuste. Roditelji-njegovatelji, čija mjesečna naknada iznosi 4000 kuna, tvrde kako se za njih ništa nije promijenilo na bolje.

“Primjerice, u slučaju da majci negovateljici dijete umre, ona istog tog dana gubi status i odlazi na tržište rada, bez ikakvih naknada i primanja, zar zaista mislite da je osobi u takvoj situaciji lako isti dan krenuti u to?”, pita se Marica Mikulić iz udruge Sjena.

U Hrvatskoj je 700 tisuća siromašnih. Granica siromaštva definirana je primanjima od 2927 kuna po članu kućanstva. Jednako strašan podatak je i da je još više od 900 tisuća ljudi u Hrvatskoj u velikom riziku da padne i ispod nje.