Connect with us

Svijet

Haag napokon potvrdio: Slobodan Milošević je provodio agresiju na Hrvatsku i BIH

Objavljeno

-

Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove  (MMKS) na svojoj stranici objavio je cijelu prvostupanjsku presudu kojom su Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđeni na po 12 godina zatvora, a važan dio nje je Slobodan Milošević.

Iako Simatović i Stanišić nisu bili sudionici Udruženog zločinačkog poduhvata, utvrđeno je da je jedan od sudionika UZP-a bio Slobodan Milošević.

Što je sve utvrdilo pretresno vijeće

U presudi se navodi da je od kolovoza 1991. do prosinca 1995. godine postojao Udruženi zločinački poduhvat koji je podrazumijevao postojanje zajedničkog zločinačkog cilja da se nasilno i trajno ukloni, kroz izvršenja krivičnih djela progona, ubojstva, deportacije i nehumanih djela (prisilno premještanje), većina nesrba, uglavnom Hrvata, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, iz velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Bivši Šefovi Službe državne sigurnosti (SDB) Srbije Stanišić i Simatović osuđeni su zbog pomaganja i podržavanja progona, ubojstava, deportacije i prisilnog premještanja Bošnjaka i Hrvata iz Bosanskog Šamca 1992. godine. Međutim, sud je utvrdio da oni nisu bili sudionici udruženog zločinačkog poduhvata za razliku od, između ostalih, Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, i Željka Ražnatovića Arkana.

“Pretresno vijeće je razmotrilo ponašanje i riječi navodnih članova Udruženog zločinačkog poduhvata, izrečenu politiku etničkog razdvajanja, kao i korake koji su preduzeti u pravcu njenog provođenja, u Srpskoj autonomnoj oblasti Krajina, Srpskoj autonomnoj oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema i Bosni i Hercegovini. Pretresno vijeće smatra, međutim, da se najuvjerljiviji dokazi koji pokazuju postojanje zajedničke zločinačke svrhe odnose na sistematski obrazac zločina počinjenih nad nesrpskim civilima u svim regijama obuhvaćenim Optužnicom”, ističe Pretresno vijeće.

Pretresno vijeće je zaključilo da je van razumne sumnje dokazano da je najmanje od kolovoza 1991. godine, do 31. prosinca 1995. godine postojao zajednički zločinački cilj da se nasilno i trajno ukloni, kroz izvršenje krivičnih djela progona, ubojstva, deportacije i nehumanih djela (prisilno premještanje), većina nesrba, uglavnom Hrvata, Bošnjaka i bosanskih Hrvata, iz velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

“Pretresno vijeće zaključuje da su zajednički zločinački cilj, kako je gore definirano, dijelili više političko, vojno i policijsko rukovodstvo u Srbiji, SAO Krajini, SAO SBZS i Republici Srpskoj, s ključnim članovima, između ostalih, koji variraju u zavisnosti od područja i vremena izvršenja zločina, a to su Slobodan Milošević, Radmilo Bogdanović, Radovan Stojičić (Badža), Mihalj Kertes, Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, i Željko Ražnatović Arkan”, utvrdilo je Pretresno vijeće.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Svijet

Cijepljeni ste i preboljeli ste covid? Evo što očekivati ako se ponovno zarazite

Objavljeno

-

By

Velik broj ljudi jedanput je već prebolio covid, neki čak i dvaput, no postavlja se pitanje što će se dogoditi ako se ponovno inficiramo koronavirusom. Hoće li tzv. stanični imunitet ublažiti simptome prilikom reinfekcije ili postoji mogućnost da ćemo imati još teže simptome?

Kako će proći reinfekcija, ovisi o više čimbenika. Stručnjaci kažu da je ključno to koliko je vremena prošlo otkako ste zadnji put oboljeli od covida, koliki je rizik od obolijevanja od teških bolesti i koliko je vremena prošlo od zadnjeg cijepljenja, odnosno jeste li se uopće cijepili.

“Reinfekcijom je moguć svaki scenarij. U većini slučajeva to su blaži simptomi, ali nema garancije”, rekao je dr. Gabe Kelen sa Sveučilišta John Hopkins, piše CNBC.

Ako ste preboljeli covid, razvit ćete antitijela koja vas čuvaju od nove infekcije. Neće sva antitijela uspjeti spriječiti novu zarazu, ali mogu ublažiti simptome. Na sličan način pomaže i redovito cijepljenje. Dakle ni jedno ni drugo vam ne garantira da se nećete ponovno zaraziti, niti vam može jamčiti blage simptome ako se razbolite.

Niti jedno cjepivo, kao ni prirodni imunitet, nije 100 posto učinkovito, a svi ovi boosteri imuniteta traju tri do četiri mjeseca prije nego što optimalna zaštita počne jenjavati, prenosi tportal.

Drugim riječima, ako je prošlo već neko vrijeme otkako ste se zadnji put cijepili ili preboljeli covid, vaš imunološki obrambeni sustav možda neće moći odgovoriti na novu zarazu.

Kako stvari stoje, omikron i njegove podvarijante uzrokuju blaže simptome od prethodnih sojeva koronavirusa. Stručnjaci smatraju da bi to dijelom moglo biti i zbog činjenice da je velik broj ljudi već prebolio covid, ali i zbog velikog broja cijepljenih ljudi. Dakle, ako ste se prvi put zarazili prije pojave omikrona, reinfekcija bi mogla proći lakše, što je pokazalo manje istraživanje Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).

No blaga infekcija omikronom isto nije mačji kašalj, čak ni kod ljudi koji su dobrog zdravstvenog stanja i k tome još cijepljeni. Grlobolja, glavobolja, opći umor, kašalj, začepljenost nosa i bolovi u mišićima simptomi su ovog soja koronavirusa te mogu danima trajati. Kako navodi CDC, ako ste pak u poznim godinama, imate slab imunitet ili određene komorbiditete, ti simptomi mogu biti puno gori unatoč tome što je riječ o soju koji nominalno ima lakši tijek bolesti.

Stručnjakinja za zarazne bolesti na Sveučilištu San Diego Health Lucy Horton za povećanje zaštite od reinfekcije predlaže cijepljenje booster dozom prilagođenom varijanti omikron, kao i izbjegavanje zatvorenih prostora s puno ljudi.

 
Nastavi čitati

Svijet

Otkrivena nova, rijetka krvna grupa. Mogla bi značajno utjecati na liječenje

Objavljeno

-

By

Izvor: Karolina Grabowska from Pexels / Ilustracija

Strašan gubitak para novorođenčadi znanstvenicima je pružio važne uvide u rijetke krvne grupe koje su prvi put uočene kod ljudi prije 40 godina. Razotkrivanjem molekularnog identiteta relativno nove krvne grupe poznate kao sustav Er, nova bi studija mogla spriječiti takve tragedije u budućnosti.

“Ovaj rad pokazuje da nas čak i nakon svih dosadašnjih istraživanja jednostavna crvena krvna zrnca još uvijek mogu iznenaditi”, rekao je stanični biolog Ash Toye sa Sveučilišta u Bristolu.

Određivanje krvne grupe opisuje prisutnost i odsutnost kombinacija proteina i šećera koji oblažu površine naših crvenih krvnih stanica. Iako mogu poslužiti u različite svrhe, naše tijelo općenito koristi te antigene na površini stanice kao identifikacijske markere pomoću kojih se može odvojiti od potencijalno štetnih napadača.

Najviše smo upoznati sa sustavima krvnih grupa ABO i rezus faktora (to je plus ili minus), uglavnom zahvaljujući njihovoj primarnoj važnosti u usklađivanju transfuzija krvi. Ali zapravo postoji mnogo različitih sustava krvnih grupa koji se temelje na velikom broju antigena na površini stanice i njihovih varijanti.

Većina glavnih krvnih grupa identificirana je početkom 20. stoljeća, a Er se na radaru pojavio tek 1982. godine i predstavlja temelj za 44. krvnu grupu. Šest godina kasnije identificirana je verzija nazvana Er b. Šifra Er3 korištena je za opisivanje odsutnosti Er a i Er b.

Iako je već desetljećima jasno da ti antigeni krvnih stanica postoje, premalo se zna o njihovom kliničkom učinku.

Kada se krvna stanica pojavi s antigenom koji naše tijelo nije klasificiralo kao jedan od naših, naš imunološki sustav se aktivira, šaljući antitijela da označi sumnjive stanice koje nose antigen za uništenje. U nekim slučajevima nepodudarnost između krvne grupe nerođenog djeteta i njegove majke može uzrokovati probleme ako majčin imunološki sustav postane osjetljiv na strane antigene. Protutijela stvorena kao odgovor mogu zatim proći kroz placentu, što dovodi do hemolitičke bolesti kod nerođenog djeteta.

Srećom, danas postoji nekoliko metoda sprječavanja ili čak liječenja hemolitičke bolesti kod novorođenčadi, uključujući injekcije za trudnice i transfuzije krvi za bebe.

Nažalost, u jednom od slučajeva spomenutih u studiji, transfuzija krvi nakon porođaja carskim rezom nije uspjela spasiti djetetov život, što sugerira da je liječnicima i istraživačima nešto promaknulo.

“Radimo na rijetkim slučajevima”, rekla je za Wired serologinja Nicole Thornton iz britanske Nacionalne zdravstvene službe za krv i transplantaciju (NHSBT). “Počinje s pacijentom s problemom koji pokušavamo riješiti.”

Naznake ovih rijetkih antitijela pojavljivale su se i ranije tijekom godina, ali zbog njihove rijetkosti razumijevanje do sada nije bilo moguće.

Stoga su Thornton i kolege predvođeni serologinjom NHSBT-a Vanjom Karamatic Crew analizirali krv 13 pacijenata sa sumnjivim antigenima. Identificirali su pet varijacija Er antigena: poznate varijante Er a, Er b, Er3 i dvije nove Er4 i Er5.

Sekvenciranjem genetskih kodova pacijenata, Crew i tim uspjeli su odrediti gen koji kodira proteine ​​na površini stanice. Iznenađujuće, to je bio gen već poznat medicinskoj znanosti: PIEZO1.

“Proteini piezo su mehanosenzorni proteini koje crvena krvna zrnca koriste da osjete kada ih se stisne”, objašnjava Toye.

Gen je već povezan s nekoliko poznatih bolesti. Miševi bez ovog gena umiru prije rođenja, a oni kojima je gen izbrisan samo u crvenim krvnim stanicama završavaju s prehidriranim i krhkim krvnim stanicama.

Posada i tim potvrdili su svoja otkrića brisanjem PIEZO1 u staničnoj liniji eritroblasta, prekursora crvenih krvnih stanica, i testiranjem na antigene. Naravno, PIEZO1 je potreban da bi antigen Er bio dodan na površinu stanice.

Kako su otkrili visoku prevalenciju varijante Er5 u afričkoj populaciji, istraživači sumnjaju da bi ova varijanta mogla prenijeti neku vrstu prednosti protiv malarije, poput nekih drugih rijetkih krvnih grupa koje se tamo nalaze.

“Protein je prisutan u samo nekoliko stotina kopija u membrani svake stanice”, objašnjava Toye. “Ova studija doista naglašava potencijalnu antigenost čak i vrlo nisko izraženih proteina i njihovu važnost za transfuzijsku medicinu”, dodaje.

Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Blood.

 
Nastavi čitati

Svijet

Rast oboljelih od bolesti za koju se mislilo da je nestala: “Otelo se kontroli”

Objavljeno

-

By

Dok su zdravstveni sustavi diljem svijeta bili fokusirani na koronavirus, brojne su bolesti pale u drugi plan jer ljudi nisu dolazili na preventivne i zakazane preglede.

Posljedice pandemije koronavirusa, kao i mjera povezanih s njom, mogle bi se osjećati godinama. Na jedan od takvih problema o kojem se, djelomično i zbog pandemije nije toliko govorilo, u posljednje vrijeme upozoravaju zdravstveni djelatnici u SAD-u.

Riječ je o sifilisu, spolno prenosivoj bolesti koju uzrokuje bakterija treponema pallidum, a čije su brojke u SAD-u najveće u posljednjih 30 godina, piše Zimo.

Prema preliminarnim podacima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), broj slučajeva zaraze sifilisom prošle je godine porastao za čak 27 posto, na više od 171 tisuću. Također, u porastu je kongenitalni sifilis, koji utječe na dojenčad rođenu od zaraženih majki te je zabilježeno oko 2700 takvih slučajeva, dok ih 2012. u SAD- bilo 334. Takav oblik sifilisa može imati grozne posljedice – od mrtvorođenčadi do deformacije kostiju, žutice, sljepoće i gluhoće novorođenčadi.

Jedan od problema vezanih uz ovu bolest, za koju mnogi misle da je iskorijenjena, jest što sifilis može imitirati druge infekcije tako da dio ljudi niti ne zna da su zaraženi. Do prvih simptoma bolesti dolazi oko 3 tjedna nakon seksualnog kontakta sa zaraženim osobama, a uključuju konkavne ranice na genitalijama ili u ustima. Takve rane mogu trajati 3 do 6 tjedana i nestaju čak i bez terapije, no čak i nekoliko tjedana nakon što počnu nestajati, ljudi su i dalje zaraženi.

Nakon toga slijedi druga faza koja uključuje osip na rukama i nogama, a simptomi mogu biti i visoka temperatura, natečene limfne žlijezde, grlobolja, glavobolja, umor itd., a ako se i dalje ne primjenjuje terapija, može doći do treće faze. U toj fazi ljudi više nisu zarazni, no i dalje im prijeti velika opasnost i može se pojaviti tjednima ili čak godinama nakon zaraze. Ona može rezultirati oštećenjem organa, problemima sa srcem, gubitkom vida i sluha, ali i s najgorim ishodom – smrću.

Što se liječenja tiče, obično se tretira s jednom ili više injekcija penicilina ili, za one alergične na njega, s nekom drugom vrstom antibiotika. Cjepivo za sifilis ne postoji, iako se ono istražuje.

Uzroci porasta

Razlog za ovakve, možemo ih nazvati i alarmantne brojke, leži u nekoliko faktora. Stručnjaci s kojima su razgovarali novinari Washington Posta prvenstveno upozoravaju na manje korištenje prezervativa, ali i na porast korištenja opioida i metamfetamina, čija je uzimanje povezano s rizičnim seksualnim ponašanjem. Također, dok su se početkom stoljeća vodile kampanje čiji je cilj bio iskorijeniti sifilis, s vremenom su državna sredstva presušila, a mnoge su klinike u gradovima diljem SAD-a zatvorile svoja vrata.

“Otelo se kontroli. To je grozno. Imamo veliki problem”, komentirao je Matthew Golden, profesor na centru za AIDS i spolno prenosive bolesti Sveučilišta u Washingtonu trenutačnu situacija s velikim povećanjem seksualno prenosivih bolesti u SAD-u.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi

U trendu