Connect with us

Hrvatska

‘MASKE NA OTVORENOM NEMAJU SMISLA’; Stručnjakinja tvrdi: ‘Lockdown nije neophodan, treba se pridržavati šest mjera’

Objavljeno

-

Photo by Anna Shvets from Pexels

Epidemiologinja HZJZ-a Iva Pem Novosel smatra da obvezno nošenje maski uvijek i svugdje na otvorenim prostorima ‘ne bi imalo smisla niti opravdanja uvesti’ te je takvu mjeru u konkretnim situacijama nazvala ‘nepotrebnom i neopravdanom’

Hrvatska je definitivno u trećem valu. Govore to liječnici, poput predsjednika Hrvatske liječničke komore Krešimira Luetića, predsjednice Hrvatske udruge bolničkih liječnika Ivane Šmit te pulmologa KBC-a Zagreb Saše Sriće. I načelnik Nacionalnog stožera civilne zaštite Davor Božinović primijetio je “da nam brojke rastu” i da smo ušli u “novi val”.

U petak su zabilježena 2362 nova slučaja zaraze virusom SARS-CoV-2 te je broj aktivnih slučajeva u Hrvatskoj danas ukupno 13.111, a preminulo je 29 osoba. Hospitalizirano je 1464 ljudi, od kojih je 153 na respiratorima. Samo dan ranije zabilježena su 2422 nova slučaja zaraze koronavirusom, a broj aktivnih slučajeva približavao se brojci od 12.500. Umrlo je 20 osoba, a u bolnicama je primljeno 1390 ljudi. “Prije tjedan dana smo imali 1802 oboljela od 8003 testirane osobe, a još tjedan prije imali smo 1112 oboljelih od 6553 testiranih”, iznio je podatke ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Krunoslav Capak.

“Porast broja novozaraženih je očekivan nakon faze popuštanja epidemioloških mjera, odnosno povratkom u redovni način funkcioniranja, kada se događaju brojni bliski nezaštićeni kontakti pri interakciji velikog broja osoba, kada se nedovoljno pazi na fizički razmak među osobama koje ne žive u zajedničkim kućanstvima te se ne nose zaštitne maske za lice”, pojasnila je uzroke trećeg vala epidemiologinja HZJZ-a Iva Pem Novosel.

Moguće i strože mjere

S takvom situacijom sve su glasniji i zahtjevi za uvođenje strožih epidemioloških mjera. I stožer i stručnjaci neprestano naglašavaju kako imamo jedne od najliberalnijih mjera. Unatoč tome, došlo je do blagog zaoštravanja mjera koje će vrijediti do 15. travnja, naravno, uz mogućnost da budu izmijenjene i ranije ili produljene na još dva tjedna, ovisno o epidemiološkoj situaciji.

“Ne isključujemo mogućnost da i s nacionalne razine donesemo strože mjere. Sve što smo mislili da nam je dovoljno za zaštitu dok je bio samo jedan soj, možda sad nije dovoljno. Možda je danas potrebno manje vremena da s novom varijantom dobijete veću razinu virusa nego jučer”, poručio je Božinović na konferenciji Stožera u petak.

Pomutnja s maskama

No, samo jedna stroža mjera izazvala je revolt u Zagrebu te pravu pomutnju između gradskog i državnog stožera. Naime, u srijedu je ravnatelj zagrebačkog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, Zvonimir Šostar predstavio prijedlog novih, nešto strožih mjera za područje metropole, među kojima je bilo i nošenje maski na otvorenim površinama, kako je poručio – “bez izuzetaka”.

Svega nekoliko sati kasnije, vršiteljica dužnosti gradonačelnice, Jelena Pavičić Vukičević, u nekoliko je rečenica poništila tu odluku te preuzela gradski stožer. “Želim vas izvijestiti da preuzimam vođenje Stožera Grada Zagreba, ne bježim od odgovornosti. Žao mi je da je došlo do uznemiravanja Zagrepčana objavom o obvezi nošenja maski na otvorenom”, poručila je u srijedu.

Prije toga se oglasio i Capak, koji je kratko poručio da “ako netko šeta psa i sam je, nema nikakve logike da nosi masku”. Sve je komentirao i ustavno-pravni stručnjak Mato Palić poručivši da će “Ustavni sud takvu odluku najvjerojatnije ukinuti”. No, na stranu politikantstvo, za koje se sumnja da je bilo u tom potezu, kao i mogućnost rušenja na Ustavnom sudu.

Nepotrebno i neopravdano

O epidemiološkim mjerama najbolje je pitati epidemiologe. S obzirom na konfuznu situaciju u metropoli, ali i uvedenu obvezu nošenja maski na otvorenim prostorima u Splitsko-dalmatinskoj i Šibensko-kninskoj županiji, gdje je ona propisana na tržnicama, ispred trgovačkih centara ili vjerskih objekata, bez obzira na razmak među građanima, upitali smo epidemiologe koliko takva mjera ima smisla.

“Epidemiološka struka je tijekom pandemije naglašavala da je nošenje maski na otvorenom potrebno samo u uvjetima gdje se ne može poštovati fizički razmak među osobama od barem 1,5 do dva metra, recimo u uvjetima okupljanja velikog broja ljudi na manjem prostoru, budući da su na otvorenim vanjskim prostorima uvjeti za prijenos aerosolom zanemarivi, jedino se prilikom bliskog kontakta licem u lice na udaljenosti manjoj od 1,5 do dva metra virus može prenijeti kapljičnim putem, primjerice prilikom govora ili pjevanja.

Uvođenje nošenja zaštitnih maski za lice na otvorenom u svakoj prilici kao obvezu ne bi imalo smisla niti opravdanja uvesti. To bi, primjerice, značilo da bi ljudi prilikom svakog izlaska na ulicu ili u park morali obavezno nositi maske za lice, što smatramo potpuno nepotrebnim i neopravdanim”, za Net.hr je pojasnila epidemiologinja Pem Novosel.

Šest bitnih mjera

Ona smatra da “pravi i potpuni lockdown nije neophodan”, već da je dovoljno ograničiti okupljanja većeg broja ljudi, paziti na epidemiološke mjere tijekom privatnih okupljanja te redovito nositi maske u zatvorenim prostorima, držati razmak, održavati higijenu ruku i prostorija, redovito provjetravati, ali i pravovremeno testirati i otkrivati kontakte.

“Najvažnije je pridržavanje mjera i njihovo dosljedno provođenje u svakoj prilici bez obzira što je većina osoba već zasićena dugim trajanjem pandemije. Svima nam je teško, ali nema druge nego izdržati dok se situacija ne poboljša”, zaključuje Pem Novosel, djelomično potvrdivši riječi koje ministar Božinović već neko vrijeme ponavlja na konferencijama za medije.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Hrvatska

Britanski list izdvojio 11 mjesta koja se moraju posjetiti u Hrvatskoj

Objavljeno

-

By

Foto: NP Krka

Britanski The Times izdvojio je 11 lokacija u Hrvatskoj koje jamče nezaboravan i autentičan odmor bez gužvi.

To su, prema članku novinarke Lucije Grace, uvala Samograd na Korčuli, izvor rijeke Omble nedaleko od Dubrovnika, restoran Stari fijaker u Zagrebu te vinarija Kozlović u Istri. Istaknute su ljepote slapova NP Krka te otoka Šipana i Mljeta, a kao doživljaj preporučena je i vožnja trajektom iz Orebića na Korčulu, obilazak zagrebačke katedrale i Zmajevih brazdi u Motovunu te vile Čingrije u Dubrovniku. Autorica u članku napominje da se radi o lokacijama i doživljajima popularnim među lokalnim stanovništvom, prenosi Večernji list.

Vidljivosti hrvatske turističke ponude na britanskom tržištu, odakle je u Hrvatsku tijekom pretpandemijske 2019. godine stiglo gotovo 900.000 gostiju, pridonijela je i nedavna objava u Sunday Timesu koji je našu zemlju uvrstio na popis najkvalitetnijih i najpovoljnijih destinacija koje pružaju kvalitetne uvjete i niske troškove života.

Uvrštenjem na ovaj popis naša se zemlja našla uz bok Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj i Turskoj, a kao najveća prednost Hrvatske, uz niske troškove života, istaknuta je ljepota i očuvanost prirode u sklopu koje se može voditi ugodan, aktivan i dinamičan život.

Turistička Hrvatska, inače, dosta dobro kotira u Britaniji. Ove godine, do petka, našu je zemlju posjetilo oko 85.000 britanskih gostiju, koji su ostvarili 350.000 noćenja. Lani ih u tom razdoblju gotovo da i nije bilo kod nas, pa je ovogodišnji rast veći od 2000 posto. U odnosu, pak, na prvih pet mjeseci 2019., ostvareno je oko 80 posto rezultata te godine.

Zasad su Britanci u skupini top pet hrvatskih turista, zauzimaju četvrtu poziciju, a petka ih je kod nas na odmoru bilo 11.000, što ih također čini četvrtima po brojnosti. U nastavku ove turističke godine, ne bude li nekih nepredviđenih negativnih okolnosti, mogu se očekivati i bolji rezultati nego tijekom prvih pet mjeseci.

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Za milijun eura možete dobiti ovaj otočić na Jadranu, ali…

Objavljeno

-

By

Naziv: Mali Kosmač. Cijena: milijun eura. U ovu otočnu mrvicu nadomak Sevida, stranci se zaljube na prvi pogled pa su spremni platiti – koliko treba.

– Ljudi iz kraljevskih obitelji, iz šou biznisa, ljudi koje bismo željeli dobiti kao turiste. Glumci, pjevači, međutim, svi su odustali kad su čuli da je zabranjena gradnja, kaže agentica za nekretnine Jasminka Biliškov

Gradnja na privatnome dijelu otočića, u makiji, zabranjena je prostornim planom. Obalni dio, a uglavnom su to hridi – pomorsko je dobro. 

– Ovo je malo specifično jer je zaista mali, mali, mali otok pa vjerujem da je pobudilo interes javnosti, kao netko će kupiti otok. Oni mogu samo pričati o toj čestici koja je upisana, kao privatna u tom dijelu kao takva. Pomorsko dobro se ne prodaje, kaže pročelnica Upravnog odbora za turizam Splitsko-dalmatinske županije, Matea Dorčić

Prvi susjed Zdravko Caktaš, kaže, prodavao ne bi ništa. Strancima pogotovo.

– Bilo bi ružno da se ljudi ne mogu doći kupati jer ljeti dolaze tu s barkama, baš na taj Mali Kosmač i ljudi se kupaju, ribari se okolo, a da sad netko tu brani pristup, ne bi bilo dobro, smatra Zdravko Caktaš sa Sevida. 

Privatne otoke u Hrvatskoj vlasnici mogu prodati tek kada kupnju odbiju država, županija i općina, što se većinom i dogodi jer cijene budu paprene.

– Zakon o vlasništvu teško da možemo tu mijenjati. Sad je pitanje da li bi država trebala otkupiti neke manje otoke. Ali definitivno sam protiv gradnje na tako malim otocima, ističe gradonačelnik Trogira Ante Bilić. 

Jasminka Biliškov pak predlaže da ih se da u koncesiju te da se promjenama zakona i prostornih planova – manja gradnja ipak omogući. 

– Naravno, ta gradnja mora biti strogo kontrolirana, na primjer, moj prijedlog je da se na jednom otočiću može napraviti jedna kuća, izgrađena u mediteranskom stilu, kamena, ističe agentica za nekretnine Jasminka Biliškov. 

Trenutačno prodaje desetak otoka. Svjesna je, kaže, da će uz ovakve uvjete teško uspjeti, ali mogući kupci – stalno zovu. 

 
Nastavi čitati

Hrvatska

Njemački medij: Zašto su Hrvati iznenađeni što im nedostaju konobari, kuhari…

Objavljeno

-

By

Uoči nove turističke sezone u Hrvatskoj opet svjedočimo novim žalopojkama oko nedostatka radne snage u sektoru ugostiteljstva.

Procjenjuje se da će tako i ovog ljeta manjkati približno 35 tisuća konobara, kuhara, sobara, recepcionera i drugih profila turističke branše. No krajnje je napadna činjenica to da pritužbe ugostiteljskih poslodavaca nekako uvijek prati svojevrsna iznenađenost. Svi su na određeni način zatečeni, premda navlas istu situaciju zasigurno možemo očekivati i dogodine.

O čemu je točno riječ? Naravno, enigme nema: hrvatski državljani u naponu radnog vijeka masovno odlaze u zapadnije države EU-a, jer su im plaće u RH premalene. Nema više radne snage u Slavoniji, koja se u ljetnim mjesecima doslovce slijevala na Jadran, ali nema je ni u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji. Iscrpljen je kadrovski bazen u neposrednom susjedstvu, pa se sve više poseže za popunom iz Azije, kao i ranije u sektoru građevinarstva: Nepal, Filipini, Indija, itd, piše Deutsche Welle.

Uvijek isto čuđenje

Nisu pomogli ni pregovori za dopune Kolektivnog ugovora na granskoj razini. Plaće su malo porasle, očito nedovoljno, ali poslodavci tvrde da za veće nemaju mogućnosti. Također, nisu u poziciji dizati cijene koje je inflacija ionako povisila, pa se često mogu čuti zamjerke državi koja se bi se navodno mogla odreći dijela svojih prihoda. No to je ionako već opće mjesto poslodavačkih kritika. „Ipak ne bih rekao da je u tome tajna uspjeha“, rekao je o tome za DW Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam u Zagrebu.

„Država bi mogla učiniti nešto drugo”, kaže on, „ali ne bez suradnje s poslodavcima i sindikatima – najprije izraditi strategiju za kompletno gospodarstvo. Pritom odgovoriti na pitanje koliko trebamo radnika iz koje struke. Inače, godinama sam uzalud upozoravao na taj problem u turizmu. No pristup nam je stihijski, a čuđenje svaki put isto, mada je i problem isti. Čudni smo ustvari mi koji se tako čudimo.“

Krešić stoga tumači da rješenje leži u dugoročnoj pripremi obrazovnog sustava, nakon definiranja sektorskih potreba. Uz to treba dodatno regulirati tržište rada, da radnici dobiju primjerenu naknadu za svoj rad, umjesto situacije u kojoj mnogi radije prihvaćaju dohodak na ruke, iliti „na crno“, jer tako dobiju više.

Uostalom, ako je riječ o svega tri ili četiri mjeseca rada godišnje, ne može ni biti riječi o stabilnom zaposlenju i strateškom rješenju za ma čiju egzistenciju. Onda bi logično bilo da radnici odlaze u Irsku i za jednaku plaću, ali na stalno zaposlenje, a kamoli za duplo veću.

Planska proizvodnja kadra

„Suočili smo se među ostalim s izvjesnim nedostacima angažmana radne snage iz Azije u hrvatskom turizmu. Pokazuje se da nisu dobro rješenje za naše ugostitelje, ali sad već nemamo mnogo izbora, barem ne za ovu i sljedeću sezonu. Pritom nemam ništa protiv tih ljudi s drugog kontinenta, da budem jasan. Oni mogu biti marljiviji ili pošteniji radnici od nas samih, nema tu pravila, dakle, ne govorim o tome. Problem je uslužna industrija u kojoj hrvatski radnik ovdje uvijek nudi kvalitetnije autentično iskustvo domaćinstva“, drži Krešić.

Na sličan način niti hrvatska recepcionerka ili konobarica ne bi na Filipinima bila uspješnija radnica od domicilne snage. Ravnatelj IZT-a pojašnjava da turizam jednostavno podrazumijeva kontakt, lokalno iskustvo, razumijevanje konteksta, kulturološku uklopljenost. „Zato nam je neophodna planska proizvodnja kadra“, zaključuje on, „uz adekvatne uvjete kako bismo zadržali radnike, jasno, jer ćemo ih u protivnom uzalud školovati.“

Budućnost se ne gradi na uvozu

Teško će se dugoročno zadržati i radnike iz susjednih zemalja čiji odlazak danas mori tamošnje poslodavce u drugim sektorima. Posljednjih tjedana tako su odjekivale i desperatne konstatacije iz BiH. Bojan Domić, ministar obrazovanja, znanosti i mladih Kantona Središnja Bosna, naglasio je da toj državi treba temeljita prilagodba obrazovnog sustava kako ne bi ostala bez radno aktivnog stanovništva.

Vladimir Blagojević, glasnogovornik Privredne komore Republike Srpske, izjavio je da nema grane kojoj u ovom trenu ne nedostaje radna snaga.

Privukla ju je, naime, gravitacijska sila hrvatskog turističkog tržišta rada. Tako iz Trebinja, grada s oko 30 tisuća stanovnika, ljeti i po dvije tisuće ljudi odlazi na rad u tridesetak kilometara udaljeni Dubrovnik, dok trebinjski poslodavci u raznim sektorima ostaju bez zaposlenih.

Taj se susjedov problem nije vidio iz Hrvatske, sve dok hrvatsko tržište nije zastenjalo uslijed iste nevolje. „Budućnost se ipak ne gradi na uvozu radne snage, a bez domaćih radnika nema ni održivog razvoja“, smatra Goran Rihelj, urednik i komentator turističkog portala HrTurizam.hr.

„Godinama se upozoravalo na problem malih plaća u turizmu”, dodao je on za DW, „kao i jako lošim radnim uvjetima. No vladala je mantra – ako nećeš ti, ima tko hoće na burzi. Sada se to vratilo kao bumerang. Otvorile su se granice, i balon je pukao, a sad se svi čude. To odavno više nije izazov, nego strateški problem kojem nismo strateški pristupili. No kako stalni sezonac može planirati i graditi svoju budućnost, obitelj, kupiti stan, automobil? Kako netko može raditi sedam dana u tjednu, bez dana slobodnog, a pričamo o turizmu gdje je usluga imperativ?”

A onda još i infrastruktura

Rihelj naglašava da su turističke kompanije svakako pod raznim pritiscima, ali se ne može glavnina tereta svaljivati na zaposlenike: „Oni su baza u direktnom kontaktu s gostima, kostur cijele priče. A da ne pričamo o kvaliteti. Strašno je pala zbog kadra koji nije educiran i nema iskustvo. Pitam se kako opravdati cijenu smještaja s lošom uslugom i izvedbom.”

Ovaj turističko-medijski analitičar citirao je zatim kolegicu Marinelu Dropulić Ružić, a na tragu jednog marketinškog slogana: „Država ‘puna života’ treba brinuti da ima djelatnike ‘pune života’.“ No dometnuo je i da se, pored radno-tržišne problematike koja u RH ide pod ruku s općedemografskom, hrvatski turizam suočava s krizom neodržavane i nerazvijene infrastrukture, komunalne i prometne, itd.

“S pravom se zato postavlja pitanje: Treba li nam daljnji razvoj kada cijela infrastruktura ne može podnijeti niti sadašnji broj turista”, postavio je pitanje Goran Rihelj. Jasno je bar to da za Hrvatsku neće biti ni razvoja ni održanja statusa quo bez rješavanja položaja radnika u turizmu.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi

U trendu