Na svetkovinu sv. Josipa u petak 19. ožujka u župi sv. Josipa na Plovaniji u Zadru, koncelebrirano večernje misno slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

Nadbiskup Puljić čestitao je blagdan sv. Josipa osobito očevima. „Čestitam očevima jer to je i vaš dan. Josipovo je poznato kao Dan očeva. Očinstvo je poziv, žrtva i vještina“ poručio je mons. Puljić te je u kontekstu „toga velikog sveca, zaštitnika Crkve, domovine, obitelji i očeva“ govorio o ulozi oca u obitelji, o važnosti koju sv. Josip pruža, o važnosti očinstva u Crkvi i društvu.

Poželjevši „da osjetimo koju veličinu nam je Bog darovao preko sv. Josipa“, nadbiskup je podsjetio da papa Franjo u svom Pismu ‘Očevim srcem’ o sv. Josipu, kaže da je taj Božji ugodnik „voljeni otac, nježan i pun ljubavi, prihvaća stvarnost kreativno i hrabro, poslušan otac“.

Evanđelje opisuje kako sv. Josip na glas anđela, sluša. „Ne shvaća i teško mu je to prihvatiti, ali kaže, to je volja Božja i prihvaća. Prihvaća uzeti za ženu Mariju, majku Isusovu. Josipova izvanredna osobnost toliko je bliska našem ljudskog iskustvu, pa ne čudi da nam je Josip drag“ istaknuo je mons. Puljić.

Nadbiskup je govorio o važnosti oca i temeljem stručnog članka španjolske profesorice prava Marije Calvo, naslovljenog „Djeca trebaju očeve da ne postanu problem društva“.

„Pred poraznim podacima kako raste broj obitelji u kojima nema oca, profesorica prava Marija Calvo sa Sveučilišta Karla III. u Madridu, tvrdi kako „izostankom oca djeca bivaju znatno oštećena, a to ima negativne posljedice po čitavo društvo“. Navodi da su u Americi 90% mladih koji su završili u zatvoru, odrasli bez oca. Prof. Calvo zaključuje da je „nedostatak oca u korijenu većine društvenih problema: nasilja, zloupotrebe droga, maloljetničkih trudnoća, akademskog neuspjeha, bježanja od kuće i dr.““ prenio je Calvine zaključke mons. Puljić, istaknuvši kako se prije smatralo da je uzrok tomu siromaštvo.

„No, profesorica Calvo smatra da je to jer nedostaju očevi u obitelji. Ona kaže, „radi se o odsutnosti oca u obitelji”. Stoga, Calvo se ne umara ponavljati da je od „osobite važnosti za obitelj nazočnost oca između treće i pete godine života djeteta“. Djeci je tada potreban „uzor muževnosti”. Profesoricu Calvo zabrinjava i „rastući mentalitet onih koji govore da se djeca jednako dobro mogu razviti i bez oca. To ne stoji. Djeca bez muškog uzora često su vođena stereotipima koji ih usmjeravaju prema nasilničkom ponašanju“ kaže prof. Calvo“ citirao je mons. Puljić.

U potrebi za očinskom figurom, prof. Calvo navodi primjer ‘nihilističkog filozofa’ Alberta Camusa koji je odrastao bez oca, a neposredno prije smrti napisao je knjigu ‘Prvi čovjek’ koja je poslije njegove smrti objavljena. Camus je na marginama te svoje zadnje knjige zapisao: “Trebam nekoga da me vodi. Trebam nekoga da me pohvali, da me kazni, ali ne svojom moći, nego autoritetom. Trebam svoga oca”.

„Bio je to vapaj Alberta Camusa koji je život proživio bez oca i osjetio što znači ne imati tu osobu kraj sebe. Španjolska pravnica Marija Calvo zaključuje da „djeca dobivaju najbolji odgoj kada su u njihovom rastu prisutna oba roditelja, jer oboje su ključni za djetetov razvoj“. Ako nekoga od njih zbog nekih razloga nema, valja naći načina kako ‘kompenzirati roditelja koji nedostaje’“ rekao je nadbiskup.

Prije pet godina Ured za život i obitelj HBK objavio je katehetski materijal „Očinstvo i majčinstvo – dva su lica roditeljskog poslanja“. Budući da neki očevi odgovorno skrbe oko djeteta, u onome što se nekad smatralo da je tradicionalno pridržano samo ženama, poput mijenjanja pelena, hranjenja djeteta, nadbiskup je rekao da temeljem takve prakse dr. Pavao Brajša govori o „suvremenoj reviziji očinstva“. Ona donosi drukčiji pogled na oca koje bi se moglo „nazvati otac-majka“ i drukčiji pogled na majku koju bi se moglo nazvati „majka-otac“. „To dvoje ide zajedno, nadopunjuju se. Jedno i drugo uživaju ravnopravni i suodgovorni položaj u obitelji i u društvu. Njihova djeca, zaključuje dr. Brajša, neće imati kompleks „isključivoga majčinstva”, da dijete samo vidi, prepoznaje majku, s „udaljenim ocem, negdje u tuđini“, da je otac daleko od kuće“ rekao je mons. Puljić.

U isticanju onoga što se traži i očekuje od oca, nadbiskup je potaknuo da pritom „zaboravimo filmske i umjetničke prizore s televizije, kazališta ili iz kino dvorana gdje se likove oca najčešće prikazuje kao sebične alkoholičare, lijenčine, nasilnike, zavodnike ili grubijane. Takvi i ne zaslužuju nositi naziv oca, jer pravo očinstvo je nešto drugo. Očinstvo je plemenito, veliko i sveto, upućuje nas na nebeskog Oca koji je sve stvorio i utemeljio obitelj“ poručio je mons. Puljić, naglasivši: „Bog je poslao svoga Sina da nam objavi lice Oca, da upoznamo kakav je naš Otac, da ispripovijeda parabolu o izgubljenom sinu, a trebalo bi je zvati parabola o milosrdnom ocu. Tu je pokazao kakvo je očevo srce, tko je naš Otac nebeski kojega bi očevi trebali nasljedovati“.

Nadbiskup je karakter sv. Josipa u posluhu Božjoj volji u neizvjesnim okolnostima usporedio s praocem naroda Abrahamom kojega je Bog potaknuo: Abrahame, spremi stvari i idi. Idi kamo te šaljem. „Što mislite da je bilo lako krenuti? Ostaviti mjesto gdje si živio, rodbinu, posao i ići u nepoznato? Abraham je to učinio. Ali bio je siguran – Bog koji me zove, neće me ostaviti! On ima planove. Evo me, idem! Tako i sv. Josip“ poručio je mons. Puljić.

Veličinu Josipove osobnosti mons. Puljić opisao je i Josipovim načinom postupanja u teškoćama. „Josip je odlučio živjeti s Marijom u djevičanstvu, no nakon par mjeseci Marija je trudna. Iznenađen, odlučuje potajno je otpustiti, da ne osramoti Mariju. Kakva veličina čovjeka? Ali onda se javlja anđeo i kaže: ‘Ne boj se, Josipe, uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer to dijete je od Duha Svetoga’. I Josip sluša. Neće proći dugo, u Betlehemu nema mjesta u svratištu. Josip je uredio štalu, da dočeka Sina Božjega. Sve prihvaća, sve razumije i sve stvaralački rješava! Nakon rođenja, drugi glas, u snu mu kaže: ‘Josipe, uzmi ženu i dijete i bježi u Egipat. Herod je odlučio pobiti svu djecu do dvije godine’. Kao da je bilo lako krenuti? Poput Abrahama, i on kreće. Nije lako bilo ni na putu, boriti se da prehrani ženu i dijete. Kad je došao u tuđu zemlju, Josip sve to prihvaća i kreativno rješava: ‘Ostani tamo dok te ne pozovem, do skončanja Herodova’. Divan si, sveti Josipe! Pravi si otac! Zato te štujemo, zato ti se molimo i zato te volimo“ poručio je nadbiskup Puljić.

„Kao što je Isus glava Crkve, tako je i otac glava obitelji. Dok u korizmenom vremenu gledamo Kristovu glavu koja je okrunjena trnjem, razmišljamo o patnji koja nas posvećuje, o kršćanskom pozivu oca koje je zapravo poziv na trpljenje, žrtvu i samoprijegor. Očinstvo je spremnost svoj život položiti za drugoga, za svoju ženu i djecu, za obitelj. Očinstvo nije lako, ali je prekrasno iskustvo koje obogaćuje obitelji, Crkvu i društvo“ poručio je nadbiskup, upozorivši na suvremene izazove kojima očevi podliježu.

„Današnjim očevima nije nimalo lako hrvati se s krizama koje susreću. Neki podlegnu kušnjama. U tim krizama, nažalost, neki su napustili Crkvu jer je nisu dovoljno upoznali i zavoljeli. Druge zbuni medijska promidžba protiv Boga koji je sve stvorio, Crkve i zagrobnog života. Trećima je u procesu otuđenja od vjere i morala pomogla suvremena postmoderna kultura koja ne vidi probleme u kontracepciji, promiskuitetu, pobačaju, pornografiji i drugim seksualnim perverzijama s kojima se susreće suvremeno društvo. Neki pod utjecajem javnog mnijenja podržavaju pravo na razvod i preljub, sklapanje neprirodnih zajednica, legalizaciju opojnih droga i rodnu ideologiju za koju je papa Franjo u više navrata rekao da je ‘atentat na obitelj’. Doda li se tome i sve prisutnija vulgarnost u medijima, bijeg iz prirode u virtualnu stvarnost, pohlepni materijalizam, beskrupulozno iskorištavanje okoliša i česta disfunkcija političkog i pravnog sustava, nismo daleko od tvrdnje da je naše ‘postmoderno društvo dobro oboljelo’. Oboljelo je od mnogih bolesti i potrebni su mu lijekovi i liječnici, terapeuti i svećenici, potrebna mu je pomoć“ poručio je nadbiskup Puljić, naglasivši: „Bog je utemeljio Crkvu u kojoj će ostati dovijeka, dao nam je sredstva i pomoć kako se možemo ostvariti i kako možemo Božji plan ostvariti, kako je učinio i sv. Josip“.

„Traže se muškarci koji su se zaljubili u istinu, pravdu, ljepotu i dobrotu, u Krista koji je Put, Istina i Život, pa se trude povratiti radost i mir u svoj dom, po Isusu koji to jedini može darovati. On se za to i rodio, čovjekom postao i svoju Crkvu osnovao, u kojoj je ostavio silna sredstva za spasenje, pomoć i ozdravljenje. Današnjem svijetu potrebni su muškarci-apostoli koji su shvatili vrijednost blagoslova koji Krist daruje i vrijednost Crkve u kojoj on prebiva i svoju milost dijeli. Potrebni su predani i duhom Božjim zahvaćeni muškarci koji će poput sv. Josipa biti na braniku zaštite obitelji i života. U srazu s današnjom kulturom koja ignorira, omalovažava i prezire duhovno i kulturno nasljeđe Katoličke Crkve, kršćanski očevi i muževi pozvani su pokazati svoju uzvišenu zadaću i obvezu koju su po sakramentu braka primili: biti u ulozi zaštitnika, svjedoka i branitelja svoje obitelji“ poručio je mons. Puljić, rekavši: „Blago obitelji u kojoj očevi postaju toga sve više svjesni. Blago obitelji u kojoj žene smatraju muževe takvima i žele da budu takvi. Da zajedno rade, zajedno mole, zajedno se muče i trpe. Blago obitelji u kojoj njih dvoje nastoje izvršiti ono što je Bog odvijeka usadio u njihova srca“.  

Svijetu su potrebni muškarci koji će govoriti istinu o čovjeku, svjedočiti istinu o obitelji. „Poput svećenika u Crkvi, i otac obitelji treba predvoditi svoju obitelj, štititi, braniti i predvoditi.  obiteljsku molitvu, proročki nastupati pred perverzijama suvremene kulture u obrani istine o čovjeku, obitelji, Kristu i Crkvi. Da bi to mogli uspješno činiti, potrebno je da se vjerničke obitelji povezuju i druže s onima koji slično misle, isto slave i vjeruju – da u obitelji otac i majka s djecom osjećaju veliko otajstvo koje im je Bog darovao u tom sakramentu. Da se druže i s drugim obiteljima, okupljeni oko oltara, pod zaštitom sv. Josipa koji je zaštitnik obitelji. Molimo sv. Josipa koji je pokrovitelj Crkve, zaštitnik očeva, obitelji i radnika, neka bude što više muževa postojanih u nauku apostolskom, zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“ poručio je mons. Puljić.

Nadbiskup Puljić prijepodne na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka, svečano misno slavlje predvodio je i u župnoj crkvi sv. Josipa u Obrovcu.