Connect with us

Nekategorizirano

Antun Baja Novoselović – sasvim ozbiljno

Objavljeno

-



Odmah u startu jedno ozbiljno priznanje i strogi demantij. Subjekt prve epizode “Profila” portala Z NET ni iz daleka nije banalan, periferan i nezanimljiv tip kako se to u nekim trenucima nekima činilo. Dapače, ma koliko se relativizirala njegova nekadašnja i aktualna pozicija – a pri tome trenutačno najmanje mislimo na poziciju u generalno banalnom, politički perifernom i ideološki, programski i intelektualno nezanimljivom SDP-u – manje istraživanje koje ćemo u nastavku objasniti pokazuje da je ona sve samo ne i podložna interpretaciji.
Antun Baja Novoselović ne izgleda ozbiljno, ali ima ozbiljne namjere i ništa vezano za njega i njih nije za potcjenjivanje. Greške se, pokazalo je iskustvo, prijete ozbiljno naplatiti.
Antuna Baju Novoselovića vlastite su “zasluge” pospremile na mjesto koje mu pripada i površan promatrač pomislio bi da je tu kraj, no ne. Opet smo zaboravili da je bolje nekoga precijeniti, nego podcijeniti… Baja je društveno možda rizičniji no ikada. Pronašao je, otkrivamo iz dana u dan sočne detalje ove teško probavljive priče, vrlo slične sebi. Društvo sastavljeno od bivše kradljivice trenutačno smještene u Poreznoj upravi, političkog disidenta pred smjenama svih vrsta iz lokalne Financijske policije, sredovječne novinarske koketuše koja je u dvije godine karijere isprobala sjedišta u navodno svim policijskim automobilima i jednog edipovog kompleksaša iz suspendirane škole Općinskog državnog odvjetništva (o svima njima nakadno, u narednim epizodama “Profila”), te Baja… za svašta je, ali ne i za zanemarivanje.
Baja, živa je istina, više nije na policijskoj dužnosti niti je u bilo kojoj strukturi relevantan faktor i naizgled nema štofa niti motiva da bi se o njemu i dalje polemiziralo, no izgled iznova vara. Baja je posvuda – iza mnogih naslovnih stranica dijela tiskovina, iza lažnih svjedočanstava, poturenih dezinformacija… cijelog jednog svemira iskrivljenih ogledala kojeg stvara uz pomoć i gore navedenih. On iz policije nije otišao nakon dva dana i samo sa ručnim satom. Ponio je sobom, štoviše, i cijele ormare službenih informacija, kopije dosjea, vreću gorčine i nikad snažniju odluku da završi montirane procese koje je započeo.
Demistificirat ćemo stvar do kraja, tako što ćemo krenuti od – početka. Baja nije bio najpopularniji u razredu, ni najpametniji. Ljepota je subjektivna stvar, pa o njoj nećemo. Nije bio u klasi talentiranih, ali ni prgavih, odlučnih da životu pokažu zube, a što sve skupa ne ostavlja previše prostora za buduće manevre. Nije o tome ni razmišljao. Završio je školu i vjerovao kako će jednog dana imati troje djece, vrijednu suprugu, do mirovine otplaćen stan i dovoljno ušteđevine za sedam dana godišnje na moru.
No, kako prilika stvara lopova, tako je neprilika stvorila – Baju. Rat, točnije. Baja je probuđen iz svoje prosječnosti u trenutku kada je netko dopustio da ga dopadne oružje. Za koju godinu, oružje je zadržao, a dobio je i značku. Dovoljno za zaključiti negativnu selekciju i započeti zbrajanje štete. Kao baš svi gore nabrojani članovi njegove nove družine, kao mnogi nažalost, kad mu je život jednom dao više nego ga pripada, logično je bilo da – poželi i više… I više…
I, dobio je. Ni jednom objektivnom zaslugom, a unatoč mnogim preprekama kakve su – čišćenje za delinkventnim sinom, sumnje u namještanje utakmica, privatizacija policijskih datoteka i tome slično – Baja je uspio postati čak i šef kriminalističke policije. Naravno da je pomislio da je Odabran. Svatko na njegovom mjestu pomislio bi isto. Dati minimalno, pokvariti maksimalno, a svo vrijeme dobivati – riječ može biti samo o sretnoj zvijezdi? To je, opet nažalost, princip razmišljanja ovoga podneblja. Ili smo besramni sretnici ili su nam zvijezde pogrešno raspoređene, takve i slične teorije su nas i dovele do toga što imamo. Pa i do Baje. Čvrsta vjera u to kako imamo samo ono što Bog, sudbina ili karma za nas predodrede. Jedina naša uloga jest da – čekamo.
Tako razmišljajući, pa potom uspoređujući svoje skromne i naivne dječačke snove sa onim što ga je snašlo – ali ne zahvaljujući nabrojanim elementima nego alkoholiziranom šefu – Baja je pomislio da ga Bog bezuvjetno akreditira za… šta god.
Narednu dionicu priče dobro znamo, onu iz policije. Dovoljno je zapravo da poznajemo brzinu i metodu kojom je pometen iz iste. Dobra vijest je da ipak sve dođe na svoje, povremeno, loša je da govorimo o podcijenjenom čovjeku. Baja praktički uopće nije umirovljen, a više nego ikada je nelogičan. Razoružan od pištolja i značke, opasniji je no ikada zbog arsenala podataka i nedovršene misije koju si je odredio kao životnu.
Taj nerealizirani osvetnik u društvu nerealizirane žene i prerealizirane ljubavnice s početka priče, kompromitirane službenice, starog momka iz ODO-a i financijaša koji odbrojava dane karijere… na vrhuncu su svojeg zadatka i imaju malo toga za izgubiti. Na to se bajka, nažalost, svodi. Na osobne frustracije, komplekse i intrige, sve uz logistiku pronevjerenih državnih arhiva. Pišu se anonimne prijave, poduzimaju besmisleni, ali maltretirajući izvidi, pa kad ništa od svega ne urodi željenim plodom – onda se u medijima zacrtana meta servira kao glavno jelo.
Antun Novoselović Baja, krajnje je vrijeme da se stvari ogole do kosti, nije na dužnosti prvog čovjeka krim policije proveo ni dva sata ni dva dana ni dva mjeseca i mogao je pohapsiti pola grada.
Zašto nije?
To je jedino preostalo pitanje, pametnome dovoljno.
A dovoljno bi bilo i preostaloga navedenog?
Ili ne?

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

0 Comments

  1. Stolar

    6. travnja 2011. at 8:40

    Stvarno imate petlje! Svaka van cast!
    Sve pohvale… I nemojte stati sad – budite ko do sada – navalite.

     
  2. Uskrsnji zeko

    6. travnja 2011. at 9:01

    Pa su neki prozvali A.B. da nema muda… Kako ste se zahebali dobro… A vidim da ce i Baji doci brzo kraj… i vrime je!!!

     
  3. guvernator

    6. travnja 2011. at 12:45

    zašto misliš, arijana, barabušo jedna, da je baju domoljublje navelo da se lati oružja. da ga je rat doveo u policiju?
    kako možeš iti pomisliti tako nešto….
    pa time bi mu dala jednu drugačiju dimenziju, i totalno promašila njegov “profil”, u kojemu nema mjesta za kategoriju nacionalne svijesti, ili nedaj Bože domoljublja…
    pa baja ti je milicioner, stara garda, čuvar brastva i jedinstva, svjetli tekovina i štovatelj lika i djela druga tita. toliki štovatelj i mrzitelj “nacionalista” i “iridentista”, da je čak i na Kosovu uspije boraviti, tamo neke 88. il 89., gušeći povampirenu avet iridente…nije on čovik od jednog režima. njega triba svaka vlast, svaki režim, sve političke opcije. pravi glavonja (vidi vraga, uprav tako su ga i zvali kolege s posla, dok nije posta načelnik).
    i ne igrajte se, čovik je dobar sa predsjednikom države.
    on je baraba, a ne ti, arijano, barabušo jedna…

     
  4. bomba

    6. travnja 2011. at 16:16

    samo pišete da nešto pišete, a napisali niste ništa

     
  5. Dražen

    6. travnja 2011. at 18:52

    A moja Arijana,pardon Slobodanka,ovaj tvoj profil je toliko ljigav i neupotrebljiv,neprobavljiv.Dobro je poznato da policija u Hrvatakoj radi po nalogu HDZ-a,pa tako u policiji ne prolazi nitko tko nije član stranke.Što su sve napravili Ivanu Gambiraži koji je morao naslijediti Sokolara,a onda je degradiran.Što se siceva tiče,neka baci kamen onaj…Bolje je ništa ne reći nego kakiti…

     
    • guvernator

      7. travnja 2011. at 9:32

      hahaha da gambiraža… ma koga on to nije triba zaminit? sve i jednog načelnika je on triba zaminit. najveći ljigavac, dvoličnjak, lizač guzica…
      njegov glavni zadatak je bije sačuvat guzicu vrkiću iz CO, a zauzvrat mu je i žena umakala prste u med….

       
  6. Primorac

    6. travnja 2011. at 22:07

    Znate li da se u Rijeci ulicni kontejner za smece u zargonu zove ‘baja’?
    Nece ovaj dugo jos – cini mi se da mu je The End dosao…

     
  7. Dalmatinac

    6. travnja 2011. at 22:15

    E moj Primorac i tu je tako – samo se nama ne zovu kontenjeri tako nego bivši policajci

     
  8. Dalmatinac

    6. travnja 2011. at 22:29

    “sredovječne novinarske koketuše koja je u dvije godine karijere isprobala sjedišta u navodno svim policijskim automobilima” – može u slijedećem Profilu da pišete o ovoj – zanima me tko je ona!!!

     
    • Ludvik

      6. travnja 2011. at 23:26

      I mene Dalmatinac. Ako je u prve dvije, pa k tome još i sjedišta u automobilima političara, e onda znam. Arijana Barava glavom i bradom. Ali ako nije, ma neka imenuje sve aktere. Čemu tajnovitost. Kad se ovako javno piše, ma sigurno ima i dokaze za sve što navodi pa se ne mora bojati tužbe. Bit će zanimljivo čitati svakako

       
  9. Dražen

    6. travnja 2011. at 23:18

    tko je obrisao moj prvi komentar?

     
  10. kardinal

    6. travnja 2011. at 23:22

    I mene Dalmatinac. Ako je u prve dvije onda znam. arijana Baraba glavom i bradom. ako nije, a onda neka napiše. Nek navede i ostale aktere priče imenom. Čemu okolišanje, tajnovitost. Kad je bal, nek je maskenbal!

     
  11. Marko

    12. svibnja 2011. at 12:21

    Ima u ovom gradu kriminalaca od kalibra.
    O njima naravano ni riječi.
    A o Antunu u nastavcima.
    I to bez pozpisa novinara.

     

Ostavite komentar

Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora

Objavljeno

-

Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.

Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.

I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.

Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.

Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.

Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.

Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.

Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.

Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.

Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.

Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.

Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…

Objavljeno

-

By

Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.

Deveta umjetnost

Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.

Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.

Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima. 

Teške teme kroz “lake” doskočice

Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.

U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).

Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije

Objavljeno

-

By

Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.

Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.

Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.

Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu