Connect with us

Nekategorizirano

Povijesna dilema Poncija Vrančića… i jedna čistačica

Objavljeno

-


Sav zapuhan, kao Gadafijeva policija među narod, uletio je u prohladno predvečerje, skrivećki, po već ustaljenoj navici, Zvonimir Vrančić u prostorije HDZ-a u Medulićevoj ulici u Zadru. Znao je tu doći po savjet kod šefa Kalmete. Ali, nitko nije smio znati da se nalaze u taj sat i da zapravo Kalmeta odlučuje što će Zvonimir reći i napraviti.
Dok je bio na vratima, čuo je iznutra nekakvo šuškanje i na licu mu se učas pojavio blaženi osmijeh.
Unutra leži rješenje njegovog problema!
Gurnuo je ključ u bravu, dvaput okrenuo i, kada je brava škljocnula, pritisnuo kvaku i ušao.
Prigušeno svjetlo naziralo se iz jedne od prostorija. Ne vidjevši nikoga u prvi trenutak, viknuo je iz sveg glasa, kao da ga metlom goni Renata Sabljar Dračevac:
– Dobra večer! Ima li koga?
Najprije ništa, a onda se iz utrobe prostorije pojavila mala sitna ženica prosijede kose u plavom mantilu sa logom HDZ na džepu i metlom u rukama. Iznenađena dolaskom Vrančića u ovaj kasni sat, taman kada je trebala počistiti prostorije stranke svih Hrvata, pozdravila ga je pomalo zbunjeno:
– Dobra večer i vama, gospodine gradonačelniče. Što vi u ovaj kasni sat?
– A vi ste, oblio je hladan znoj Zvonimira koji se strovalio se na prvu sjedalicu koja mu se našla pod guzicom.
Vidjevši da je problijedio, čistačica je brže bolje smutila čašu vode i šećera ponudivši je gradonačelniku. Srknuo ju je naiskap.
– Očekivali ste nekog drugog, upitala ga je nevino.
– Da… Ovaj, ma ne, ne…
– Što vas muči? Vidim da vas nešto muči? Ako ikako mogu pomoći, pitala je zbunjena žena ometena u svom poslu.
– Ja… Da… Mislio sam…, nestajale su gradonačelniku i riječi i zrak kao kuća Zaraušek pod naletima bagera.
– Ne mogu spavati. Cijelo vrijeme samo se vrtim po krevetu i stalno me salijeće pitanje – što napraviti. Ne mogu više, jadao se Zvone čistačici koja je naslonjena na metlu sa znatiželjom promatrala promjenu boja na njegovom licu.
– Što to? Što vas muči, upitala je toliko iznenađena da nije ni shvatila kako mu je dala krpu kojom je brisala nedugo prije toga hadezeovski pod, da obriše svoje lice nagužvano kapima hladnog znoja.
– Rušiti ili ne rušiti pitanje je sada. A ja ne znam odgovor na to pitanje. Što god napravim, pogriješiti ću, vrtio je u glavi svoju hamletovsku dilemu gradonačelnik.
– Srušiti ili ne srušiti što, upitala je sada već zabrinuta čistačica koja je skupila hrabrosti pa smiono dodala:
– Jeste li prehlađeni? Hoću li vam skuhati čaj? Imate li temperaturu možda? Muči li vas nesanica? Klimakterij?
– Ajde u Božju mater, odbrusio joj je svoju već poznatu i ustaljenu političku poštapalicu gradonačelnik, čupajući jednom rukom kravatu natopljenu znojem i bacivši je preko naslona stolice.
– Oprostite, samo sam htjela pomoći, vidim da vas nešto muči, a meni je žao da se toliko mučite, skrušeno je kazala ženica paleći cigaretu.
– Muči me kuća Zaraušek. Srušiti je ili ne srušiti. Što da napravim? Ta me dilema ubija već danima, jadao se gradonačelnik dok ga je čistačica marljivo slušala da izbifla što ima.
– Jeste li vi, oprostite što vas to pitam, vjernik?
– Molim?! Kakve to veze ima sa rušenjem ili ne rušenjem kuće Zaraušek? Da, jesam, za majku Božju, naravno da sam vjernik, cijedio je kroz zube već sasvim zelen.
– Ja sam vam vjernica od malih nogu. I sve što sam pročitala u životu jedino su Biblija i kuharica moje pokojne majke. Znate li onu priču o Ponciju Pilatu?
– O kome? Pijatu?
– Ma ne. O rimskom namjesniku cara Tiberija u provinciji Judeji, poznatijem kao Poncije Pilat…
– Nikad čuo, sa čuđenjem ju je gledao zbunjeni gradonačelnik.
– … doveden je u veliku životnu dilemu kada su mu doveli Isusa Krista i tražili od njega da ga pribije na križ. Nakon iscrpnog ispitivanja, Pilat nije našao ni jedne jedine sumnje kod njega i htio ga je pustiti na slobodu. Međutim, pritiscima da ga se pribije na križ nije mogao odoljeti iako to uistinu nije htio. Kada se ispred njegove palače skupio narod očekujući njegovu konačnu odluku koju je morao donijeti jer je bio na takovoj poziciji izveo je Krista i razbojnika Barabu. “U čovjeku kojega ste mi doveli da ga razapnem ja ne vidim nikakve krivice i perem ruke od njegove nevine krvi. Vi odlučite”, pokazao je prstom Pilat prema okupljenoj rulji i demokratski im prepustio da sami odluče o sudbini nevina čovjeka. “Hoćete li da pustim razbojnika Barabu ili Isusa iz Nazareta koji sebe naziva Sinom Božjim”. Podivljala rulja počela je gromoglasno vikati “pusti Barabu, pusti Barabu”. “A Isus? Što s njime da napravim”, upitao je Poncije Pilat razularenu svjetinu. “Raspni ga, raspni ga”, vikali su pomamljeni ljudi oduševljeni što će opet pasti nečija krv. “Vi ste odlučili, ja perem svoje ruke od njegove krvi”, kazao je Pilat i naredio da se Isusa razapne, u jednom je dahu ispričala čistačica, kao da priča vlastitoj unučici koja joj sjedi na koljenima.
– I, upitao je gradonačelnik uopće ne shvativši poantu njezine biblijske priče o jednoj od najvećih povijesnih dilema.
– Pa i vi možete tako sa kućom Zaraušek. Ako smatrate da je to za vas preveliki teret s kojim se ne možete nositi, učinite jedino ispravno u ovom trenutku i u demokraciji, dajte narodu da odluči.
– Mislite da za radnog vremena izađem na balkon gradskog poglavarstva, pa dok ljudi na Trgu piju kavu da ih preko megafona pitam žele li rušenje kuće Zaraušek ili ne, sasvim je pogubio niti gradonačelnik.
– Ma ne. Postoji onaj, kako to vi političari zovete? Kada se narod želi pitati o nečemu. Onaj… na vrhu jezika mi je… Refren?
– Mislite referendum?
– Da, to. Napravite referendum, dajte narodu da donese konačnu odluku i vi operite svoje ruke od sudbine kuće Zaraušek. Vas nitko poslije neće moći kriviti za loše donesenu odluku, a spavat ćete kao bebica.
Gradonačelnik je pogledao istim onih pogledom punim straha kakvim za vrijeme aktualnog sata Jadranka gleda Nenada Stazića.
Pridigao se i iznova vezavši kravatu krenuo prema izlazu.
– Laku noć, gospođo.
– Laka noć bila i vama, gospodine gradonačelniče.
– Je, kako ne, dobacio je odlazeći.
– Ova će noć biti najteža na svijetu.
Spuštajući se skalama prema izlazu mrmljao je sebi u brk pogledavajući na sve strane da ga netko ne bi vidio kako mrmlja sam sa sobom.
– Koja glupača… Poncije Pilat… Biblija… Demokracija… Koja glupača… Ona će meni doktoru davati savjete što da napravim!? Srušit ću je, majku joj njezinu… Nisam ja nikakav Poncije Pilat, ja sam Zvonimir Vrančić, loš gradonačelnik, ali gradonačelnik, jedini kojega ovaj grad ima u ovom vrlo delikatnom povijesnom trenutku i moram donijeti povijesnu odluku. E, pa, Zvonimire, odlučio si. Kuća Zaraušek će se rušiti, kazao je ušavši u auto.
– Neće meni neki narod odlučivati. Da odluče slučajno da se ne sruši, što ću onda Kalmeti reći? Neće on onda razapeti ni njih, ni Krista, nego mene. E, neće bogami… Zaraušek ide u prah i pepeo, nesigurno je promrmljao pogledavši se u retrovizor i odjurio u još jednu tešku noć koja je bila pred njim.

 
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Hrvatska

Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora

Objavljeno

-

Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.

Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.

I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.

Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.

Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.

Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.

Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.

Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.

Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.

Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.

Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.

Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…

Objavljeno

-

By

Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.

Deveta umjetnost

Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.

Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.

Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima. 

Teške teme kroz “lake” doskočice

Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.

U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).

Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije

Objavljeno

-

By

Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.

Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.

Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.

Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu