Nekategorizirano
Neograničen je broj luđaka
Biblijska izreka „Neograničen je broj luđaka“ (Prop.1 , 15) i vrijeme današnje, neoboriv su dokaz ljudske nemoći da barem ograniči broj, ako već ne može svijet potpuno osloboditi luđaka. Od nastanka Biblije do danas, luđaci su se koncentrirali u različitim povijesnim periodima na različitim mjestima. Uspjeli su pokriti svaki kutak Planeta i ne postoji ni najmanji period bez njihovog djelovanja, ali zabrinjava činjenica da su im ovi prostori posebno privlačni. Ne zna se privlači li ih zemljopisna širina, zrak, tlo, konstelacija povijesnih faktora i njeno djelovanje na ostatak populacije, što je najvjerojatnije, jer je upravo tu njihov dugi i plodni minuli rad postizao najbolje rezultate. Brod luđaka najduže luta našim morima.
Povjest ih je, s manje ili više uspjeha, znala prepoznati i to uvijek prekasno poslije skupo plaćenog tolerantnog odnosa prema njima. Često je bila loša učiteljica života ali malo gdje je, kao ovdje, ponavljala greške. Čini se da im je ovdje trajna baza, jer gotovo ne odlaze. No, nije to jedina greška povijesti, jer upravo ovdje ne luči luđake od ostalih, zapravo se ne zna tko su koji. Jesu li to oni koji svojom političkom, a onda i gospodarskom moći upravljaju državom od koje su napravili ludnicu, ili ostali, koji svojim stavom to omogućuju, dapače doprinose. Zna se da istina ovisi o kutu gledanja. Kad se zlo ne prepozna ni borba s njim ne može uspjeti, a onda je i povijest dvojbena. Nije li tako desetljećima?
Mi, ovdje u Hrvatskoj, imamo problem u relaciji dviju skupina ljudi od koji jedni luđački vladaju, a drugi luđački trpe rezultate njihove vladavine. Prvi tvrde da živimo u relaksirajućem vremenu, gdje je izlaz iz krize tu, pred nosom, da je evidentan gospodarski rast, da se pozitiva vidi u svim segmentima života, da se poskupljenje najosnovnijih potrepština od 40 posto neće odraziti ni na koga, da su za probleme poput nezaposlenosti krivi pogrešni izračuni, da živimo bolje nego Njemci, pa sve do otvorenih uvreda i pokušaja grubog zaglupljivanja raje koja bi taj turcizam morala definitivno usvojiti. Vodeća osoba u državi je Vodena Lady, koja je slavu stekla na vodi, jednom od osnovnih elemenata života, najprije tvrdnjom da se odabirom vode za piće u birokratskim jazbinama može spasiti država, a drugi put povlačenjem vlastite opake odluke o upravljanju vodnim resursima. Likovanje nad tim otkrićima neodoljivo potsjeća na dječju radost kada prvi put ono naprave u tutu. Razlog krajnje banalan, radost neviđena.
S druge strane su šizoidne mase, raja bezočno opljačkana i ponižena, iskorištena i prevarena radi ostvarenja najprizemnijih ciljeva grupa i pojedinaca iz prve skupine. Stupanj mazohizma govori o njihovom ozbiljno narušenom mentalnom zdravlju. Vjeruju u nevjerojatno. Vjeruju vrhunskim, dokazanim lopovima kada govore o poštenju i brizi za njih svjesni da će im se tako samo produžiti agonija. Usput, gutaju priče o ponosu, herojstvu, gotovo Božjem poslanju hrvatskog naroda, ne videći kako su u to uvjereni jedini na svijetu. Ne znam postoji li kolektivna retardacija, ali svi pokazatelji idu tome u prilog. Broj liječnika u politici ozbiljno upozorava.
Tipičan primjer je „Kamensko“. Stotine majki, baka, supruga, sestara ili kćeri, grubo je izbačeno na ulicu, Vodena Lady obilazi sve, od vrtića, postavljanja temeljaca za kamen temeljac do opskurnih „druženja“ s psihički oboljelima, kojima ona ne znači baš ništa. No, ona i nije tamo radi njih. Jedino je jasno da tu ima mnogo patološkog što se teško popravlja. Nikada nije razgovarala s izbačenim radnicama iako je znala da su stradale samo radi atraktivne lokacije njihove tvornice i kriminala koji u tome posreduje, a da su radnici, kao ljudi, otpisani za sva vremena. Prva pravnica HDZ-a, naše gore list, reći će nedavno kako za borbu protiv kriminala i korupcije nije bilo zakona. Ne reče nam kako su uspjevali donositi jednodnevne zakone kada je to odabranima trebalo.
Narod gleda, tiho gunđa i čeka svoj red. Čini se da su stvoreni jedno za drugo. Bučni branitelji, u zaštiti svojih prava, radit će sve, ali neće prozvati prave krivce. Upravo svjedočimo, onome što smo nedavno predvidjeli, snaženju stare ljubavi – njih i njihovih stvoritelja. Ono malo kritika bilo je tek u svrhu testiranja i snaženja ljubavi, ili za pokriće troškova provodadžijama u zatamnjenim terencima. Onaj koga vodi Josip Đakić ili Tomislav Ivić neuk je, ima osobnu korist ili je bolestan. To su oni likovi koji su branitelju isključili struju, doveli ga u poziciju preživljavanja preko Bosne, što ga je došlo glave, a onda licemjerno cmizdre nad njegovom sudbinom ponižavajući ga i dalje, a sve u svrhu osiguranja vlastite guzice. Svog generala su nedavno osudili na 8 godina robije po jugoslavenskim zakonima, onim istim koji svakog branitelja iz 1991. karakteriziraju kao teroristu, rušitelja SFRJ, jedine legalne i legitimne države. Začudo, nije bilo reakcija, barem ne zbog toga. Taj sudski presedan imat će dalekosežne posljedice.
Najveće utvrde vladajućih, vojska, policija, pravosuđe, javna poduzeća, javna televizija, uspješno odoljevaju vremenu. Imamo vojsku sa 18 generala na svaki borbeni avion sumnjive ispravnosti. Toliko ih je na svaki ispravni ratni brod, ali im ne fale skupi osobni automobili, koje je vojska SAD-a davno rashodovala zbog velike potrošnje goriva i nerentabilne upotrebe. Policiju, koja je godinama čišćena od ljudi koji nisu slijepo privrženi stranci, sada se želi dekretom depolitizirati. Bilo tko, kada udarcem čizme dobije namješten stan, ili druge privilegije, koje ostali mogu samo sanjati, radit će za one koji su mu to omogućili, a to nikako nije jedino što ih nerazdvojivo povezuje. Gdje je još moguće tek s osnovnom školom biti načelnik. A onda je samo nebo granica. U zemlji u kojoj su policajci i vojnici bogatiji od sveučilišnih profesora , definitivno nešto smrdi. Nekada su u vojci i policiji, kod nas i drugdje, završavali dobri učenici iz siromašnih obitelji, a sada loši učenici imućnih roditelja. Ostale utvrde za uljuđeni svijet predstavljaju neka druga, gruba vremena.
Što je onda na nižim razinama vlasti? Zadar, na primjer, bastion HDZ-a, grad koji najbrže napreduje? Opsjena. Kako nitko ne kaže u čemu napreduje ostaje nam rangirati poznate parametre koje vodi do zaključka da je stvarno u vrhu po narkomaniji i umrlima od predoziranja, alkoholizmu kod mladih, po broju ugašenih obrta, poduzeća, po gašenju grada i života u njemu, košarkaškog kluba koji je desetljećima bio brend, grcanju u dugovima, u nekorištenju europskih fondova jer bi eventualni autori potrebnih elaborata narušili sklad koji dva desetljeća vlada u podjeli plijena među nezamjenjivima. Tu su i dva desetljeća besperspektivnosti mladih osim onih HDZ-ovih, koji se zapošljavaju poput mladih Skandinavaca. Njegovanje ekstremnog nacionalizma, bez pokrića (kao i svaki takav), jedina je prepoznatljiva zadarska značajka koju je vlast očuvala. To ih štiti od „onih koji ne vole Hrvatsku“. Grad vode tri doktora, koji su napustili sigurna i unosna zanimanja radi rizičnih političkih funkcija. Dvojica su svoje osobne frustracije ugradili duboko u temelje propasti grada i uspjeli srozati sve stvoreno prije njih. Oni se nadaju, oni vjeruju, oni su godinama uvjereni da će biti bolje. Kao da su mesije. Znaju da nada i vjera ne podliježu odgovornosti bilo koje vrste, ali ne da je nada dobar doručak, a loša večera. Od nje se ne živi, jer je odvajkada, iz usta političara, značila bježanje od stvarnosti i odgovornosti. Nadu i vjeru, kao platežno sredstvo, u javnim poduzećima ne primaju, pa ostaje nejasno kako s toliko napuhanosti i arogancije ne polete. Ili već jesu? Nama, koji ostajemo na zemlji, neka Bog pomogne. Zbog tereta koji su nam natovarili desetljećima nećemo uzletjeti. Stultorum infinitus est numerus.
Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.
Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.
I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.
Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.
Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.
Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.
Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.
Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.
Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.
Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.
Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.
Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.
Nekategorizirano
Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…
Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.
Deveta umjetnost
Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.
Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.
Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima.
Teške teme kroz “lake” doskočice
Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.
U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).
Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.
Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.
Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.
Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.
Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.
(FOTO) “IZGUBILI SMO IZ VIDOKRUGA ČOVJEKA, SOLIDARNOST I HUMANIZAM” / U Kneževoj održan okrugli stol „Zadar – grad po mjeri čovjeka”
SA SKUPŠTINE TZ GRADA ZADRA: Tek jedan posto više turista ove godine! Građani pozvani na konstruktivne kritike
Četvrti adventski vikend i Badnjak u Pagu
ZADARSKI OSCAR / Kazališna udruga Igrajmo se zaključila uspješnu 2025. godinu
VIDEO / Klapa Puntamika donosi toplu božićnu priču u pjesmi “Božić je u svitu”
ŠPICA!
PLANIRAJTE NA VRIJEME / Danas u Zadru rade samo ove trgovine…
Dolazi pomrčina stoljeća: 15.000 kilometara tame prekrit će Zemlju
FOTOGALERIJA / Petak na Adventu u Zadru – 4 Tenora i DJ Robert Mareković
FOTOGALERIJA / Betlehemsko svjetlo stiglo u Zadarsku županiju
VIDEO / Klapa Puntamika donosi toplu božićnu priču u pjesmi “Božić je u svitu”
(FOTO/VIDEO) Zadarski band aid okupio se nakon 31 godinu i zapjevao pjesmu “Božić u Zadru”
(VIDEO) A CAPPELLA POSLASTICA / A.K.A. Crescendo predstavlja novi cover – “Božić dolazi” uz mlade zadarske glumce
PJESMA KOJA SPAJA DVA GLAZBENA SVIJETA / Željko Samardžić & Duško Lokin donose novu pjesmu “Maestral”
