Nekategorizirano
HRABAR JE ONAJ TKO POBIJEDI SEBE

Nepobitna je povijesna činjenica da se ljudi koji su međusobno ratovali mrze do kraja života. To je nekakav nepisani kodeks ratnika (koji im pothranjuje osjećaj najčešće egzistencijalne važnosti ) i ima uporište u razvoju čovjeka i zajednice. Ratnici, svjesno ili nesvjesno, svoje osjećaje prenose na potomke, a nerijetko i na okolinu.
Koliko će mržnja biti utkana u temelje „pročišćenih“ zajednica i koliko dugo će ih opterećivati , ovisi o pristupu uzrocima i posljedicama ratnih sukoba, odnosno raščišćavanju istih, a radi neizbježne normalizacije međusobnih odnosa i suradnje. Povijest bilježi krajnosti, vrlo brzo normaliziranje odnosa poslije surovih i dugotrajnih sukoba, ali i tinjajuću mržnju među nespremnima za suočavanje sa svojom ulogom u sukobu, koja povremeno eskalira, a najčešće postaje sredstvo svojevrsnog pritiska radi kojekakvih ciljeva grupa ili pojedinaca.
Drugi svjetski rat, na prostoru bivše Tvorevine, eklatantan je primjer neraščišćenih odnosa, komprimiranja mržnje, koja se koristila radi zaštite i funkcioniranja „tekovina revolucije“, odnosno vlasti jedne privilegirane političke kaste „u ime naroda“. Duh iz boce puštao se po potrebi i u njegovo ime „zaštitnici tekovina“ su „rješavali probleme“ svaki put puneći duhovima nove boce. Devedesetih godina prošlog stoljeća planski oslobođeni zli duhovi napravili su zlo upravo proporcionalno stupnju komprimiranosti i još se ne vraćaju u boce. Mnogo je onih koji ih trljaju i prizivaju po potrebi.
U Domovinskom ratu preuzeta su neka iskustva iz prethodnog, a koja su omogućila daljnju egzistenciju zlih duhova i manipuliranje njima. Naime, oba rata (a i svaki drugi ) „nosili“ su idealisti čiji je cilj bila sloboda. Oni, u pravilu izginu, postaju invalidi, ili završe u kazamatima, a rezultate njihove borbe prigrabe drugi, razni marginalci, destruktivci, lopovi ili „predstavnici naroda“, opet privilegirana politička kasta, koja se od prethodne razlikuje samo po formi. Sadržaj ostaje isti, pa se osim gomilanja tjelesnih ratnih invalida i njihovih privilegija, gomilaju i duhovni invalidi kao nus pojava. To uvijek biva narod uime kojeg postoje.
Mržnjom, kao pogonskim gorivom, uvijek se lako upravlja. Pomoću nje se skreće pažnja, testira vlastita pozicija, a pothranjuje se bijedom, beznađem, besperspektivnošću i potenciranjem razlika među „jednakima“.
Hrvatska ima dovoljno hrane za dugotrajnu mržnju protiv bilo koga, ili čega, što uvijek ovisi o prosudbi vladara. Zemlja, koja već pomalo zabrinjava Svijet, koja ubrzanim koracima ide ka srednjem vijeku i već se vratila pola stoljeća unazad. Susrela se sa nekim srednjoistočnim zemljama, iz kojih su srednjovjekovni vitezovi donosili kugu pri povratku iz Svete zemlje. Mimoilaze se, je ovi napreduju. Po onome što život znači, financijskim slobodama, tik je do Namibije i Nigerije, s dobrim izgledima da se uskoro i s njima mimoiđe.
Kriminalna država, s mafijaški strukturiranim društvom, s iznimnom krizom u svim segmentima, u politici, ekonomiji, institucijama, ali bez svijesti odgovornih o stanju u kojem jesu, pa i bez šanse da se stanje mijenja. Bespoštedna borba za golu vlast, po bilo koju cijenu, pa i zloupotrebu najboljih (Abususoptimi pessimus), aktivira potisnutu mržnju i mi tome upravo svjedočimo. Nastranu što je dvadesetiprvo stoljeće već u jedanaestoj godini, računa se na vječnost zlih duhova. I oni su tu.
Nije problem što neki marginalac maše oružjem i prijeti odmazdom zbog povjesnih neraščišćenih računa, jer povijest ne bilježi sukob hrvatskih i srpskih ekstremista, ni u miru, ni u ratu, a niti bilo gdje u inozemstvu, niti im je ikada bila bitna nacionalna pripadnost, već isključivo sklonost destrukciji pothranjivana iz redova vladajućih političkih kasta. Takvi su stvorili „atentatora“ na predsjednika slovenske vlade i napravili rasadnik za uzgoj mnogih Hrvatskih feniksa, budaletina, kojima se daje prostor veći nego nobelovcima, čime postižu svrhu postojanja. Problem će biti kada odluče pojačati kriterije, a to je nezaobilazan red stvari.
Stvar postaje posebno ozbiljna kada „vodeći autoriteti“ sigurnosti u RH, takove stvari pripisuje organizaciji koja je prestala funkcionirati 1964.,koja ne može biti naša već njihova , a koja je ionako kriva za pljačku, pretvorbu, korupciju i sve nedaće koje su nas snašle. Mi ne možemo biti krivi, ne možemo činiti ratne zločine ni zločine u ratu, lamantiraju i neke druge intelektualne „veličine“ , uz blagoslov politike i nerijetko njeno aktivno sudjelovanje. Možda je to povratak korijenima, koji nam je obećan, jer nas bolno potsjeća na početke, samo što smo sada sami sebi dostatni i to bi lako moglo izazvati duha najgoreg od svih. Nema Srba, čak ni na ljetovanju, ali ih ima u Vladi i ,začudo, ekstremistima ne smetaju. Zašto im smetaju predsjednici države, Mesić i Josipović, izabrani voljom naroda neposredno, a ne premijeri, Sanader ili Kosor, izabrani u stranci ili nametnuti? Čak ni sada kada su neke užasne stvari bjelodane.
Hoće li netko odgovoran prestati pothranjivati, ili podilaziti, društvenom otpadu, koji je nedavno kontaminirao braniteljske skupove, ili neće, saznat ćemo ubrzo, jer oni više ne mogu stati u bocu. Hoće li biti adekvatne posude moramo znati odmah, jer će se i budale dosjetiti jadu.
Pobijedili smo neprijatelja u ratu i stekli pretpostavke za normalan razvoj samostalne države, ali još moramo pobijediti sebe i dokazati da smo toj zadaći dorasli. Prema sadašnjem stanju stvari od toga smo miljama daleko. I junaci i mrtvi broje se na kraju bitke. Neki su postali nervozni. Još je rano za junačenja, jer domoljublje se, nigdje kao ovdje, ne mjeri dužinom prstiju.
Branitelji se moraju distancirati od uljeza, koji se hrane, između ostalog, i njihovom žrtvom, utječući na uvjerljivost u njihovim zahtjevima. Braniteljima nije problem u Beogradu, jer je taj odnos davno raščišćen, već u Zagrebu, gdje bi trebale funkcionirati stečevine njihove borbe. To podrazumjeva i distanciranje od političke stranke, pokroviteljice mnogih njihovih nevolja, koja ih povlači za sobom u neizvjesnu budućnost. Takove veze su već viđene i nisu rezultirale ničim dobrim.
Amerika ne traži da njihovi veterani II. Svjetskog rata vole Japance, već da ne utječu na dobre odnose dviju zemalja, što ih obje čini bogatim.
A zločin je zločin, ma tko ga počinio, i treba biti kažnjen. Zbog spleta povijesnih okolnosti oni iz prethodnog rata nisu kažnjeni, ali zato i postoji zakon o njihovom nezastarjevanju.
Možda bi jednom i duhovi nestali.
Čestitke braniteljima, sudionicima „Maslenice“ i podrška u zahtjevima za zasluženu razinu dostojanstva.
FORTIS EST, QUI SE VINCIT
Nekategorizirano
FOTOGALERIJA / Promovirano 55 sveučilišnih prvostupnika Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu
Na Sveučilištu u Zadru danas je svečano promovirano 55 sveučilišnih prvostupnika inženjera primijenjene ekologije u poljoprivredi i sveučilišnih prvostupnika podvodnih znanosti i tehnologija.
Pročelnik Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu izv. prof. dr. sc. Tomislav Šarić zahvalio je promoventima, njihovim roditeljima i prijateljima koji su im pružili podršku tijekom studiranja te izrazio uvjerenje kako su tijekom studiranja stekli mnoga znanja i vještine koje su ih dobro pripremile za daljnje obrazovanje i tržište rada.
– Vjerujem da s odmakom možete bolje promotriti uspjeh koji ste ostvarili. Također se možete sa smiješkom i sjetom prisjetiti svih neprospavanih noći, stresa prilikom čekanja na ispite, beskonačnih kava s kolegama, ali i olakšanja nakon položenih ispita. Također se možete nakon duže vremena sresti s kolegama, odnosno s prijateljima koje ste stekli tijekom studija. Iako prijateljstva sa studija obično traju cijeli život, ovo je možda posljednji put da je cijela ili velika većina vaše godine zajedno na jednom mjestu pa vas pozivam i da zbog toga cijenite ovaj trenutak. Studiranje na našem Odjelu je studiranje u jednoj velikoj obitelji u kojoj sve ne ide glatko, ali u kojoj brige jednih o drugima sigurno ne nedostaje. Vjerujem da smo zajedno stvorili mlade ljude s potrebnim znanjima koja ih čine spremnima za izazove u svijetu koji se brzo mijenja, rekao je pročelnik Šarić.
Promoventima se obratila i promotorica prof. dr. sc. Janja Filipi, koja ih je pozvala da očuvaju integritet ove plemenite struke te ostanu znatiželjni i hrabri.
– Proizvodnja hrane temelj je razvoja, stabilnosti i opstojnosti svake civilizacije. Poljoprivredna proizvodnja oslanja se na neprocjenjive kopnene resurse, tlo i slatku vodu, ali i na more. Upravo zato smo kroz naše studijske programe stavili snažan naglasak na održivost, očuvanje i racionalno korištenje tih resursa. Učili smo vas suvremenim tehnologijama, ali i onom najvažnijem: otvorenosti prema novim, inovativnim rješenjima. Vaše zanimanje obvezuje vas na odgovornost prema proizvodnji hrane i racionalnom korištenju resursa. Odgovornost prema proizvodnji hrane nije samo profesionalna obveza, to je duboko etička dužnost prema čovječanstvu. Svakom odlukom koju donesete u upravljanju resursima tla, vode i mora, vi izravno utječete na ekosustav. A svi smo mi dio istog ekosustava, poručila je promotorica.
Nakon što je izrečeno svečano obećanje da će promoventi sve svoje snage uložiti kako bi stečeno znanje i vještine i dalje produbljivali i razvijali te pridonosili napretku i boljem životu svoga naroda, u ime promoviranih na diplomama je zahvalio Toni Družijanić. Svečanost je glazbenim točkama uveličala klapa Feral.
Promovirani prvostupnici Primijenjene ekologije u poljoprivredi: Karlo Bačić, Mateja Bošnjak, Lucija Bronić, Marko Čirjak, Antea Deković, Toni Družijanić, Matea Gabrić, Lea Garac, Iva Klinac, Jelena Krmpotić, Ivo Kukin, Tomislav Kulaš, Pellegrin Kurtin, Leo Lakić Vujasin, Vjera Marasović, Nina Mrdalj, Barbara Predovan, Lucija Sipina, Matea Surić, Tea Šarić, Dominik Tolić, Rajka Vrban Lilion, Antonia Vukić.
Promovirani prvostupnici Podvodnih znanosti i tehnologija: Lucija Butić, Dominik Bužonja, Nela Cik, Petar Čurćija, Pave Dunatov, Filip Franović, Andrea Gojak, Petar Gospić, Marta Gracin, Klaudia Grubešić, Karlo Ivanov, Paula Jadrić, Marija Jurković, David Kasap, Enia Kirac, Krešimir Klarica, Monika Kuljanić, Ana Masar, Andrea Milanović, Dominik Miočić, Marijana Nikolić, Pablo Paić, Karla Pap, Filip Pupić-Bakrač, Luna Raffanelli, Stipe Slamić, Tea Stipetić Pećarina, Luka Tomljanović, Filip Vincek, Mia Višić, Helena Žigić.
magazin
Kako prepoznati imate li covid ili gripu
Liječnica opće prakse otkrila je jednostavan način provjere simptoma koji može pomoći u utvrđivanju bolujete li od covida ili gripe. Iako su neki znakovi slični, postoji ključna razlika koja može pomoći u razlikovanju ove dvije bolesti.
Tijekom zimskih mjeseci razlikovanje ovih bolesti može biti izazovno jer se mnogi simptomi preklapaju. Ipak, pravilno prepoznavanje bolesti važno je kako bi se osiguralo odgovarajuće liječenje, prenosi Express.
Dr. Rupa Parmar, liječnica opće prakse i medicinska direktorica u ustanovi Midland Health, navela je nekoliko načina koji mogu pomoći u razlikovanju. „Postoje neke ključne razlike između obične prehlade, Covida i gripe koje vam mogu pomoći da ih lakše razlikujete“, objasnila je.
„Ako i dalje niste sigurni, uvijek se obratite svom liječniku. Kada je riječ o zdravlju, bolje je biti oprezan nego riskirati.“
Brzina razvoja simptoma
Jedan od glavnih načina razlikovanja ovih bolesti jest brzina razvoja simptoma.
Prema riječima dr. Parmar, gripa se može pojaviti „iznenada“, dok se simptomi covida razvijaju postupnije. „Simptomi prehlade razvijaju se postupno, dok simptomi gripe nastupaju naglo, unutar nekoliko sati, a simptomi covida mogu započeti blago i postupno se pogoršavati.“
To potvrđuju i smjernice britanskog NHS-a, prema kojima simptomi gripe „nastupaju vrlo brzo“ i mogu uključivati „iznenadnu visoku temperaturu“.
Britanska Agencija za zdravstvenu sigurnost (UKHSA) također navodi: „Znakovi i simptomi gripe razvijaju se vrlo brzo, a izrazit umor čest je simptom.“
Otežano disanje
Još jedan simptom koji češće upućuje na covid nego na gripu jest otežano disanje.
„Otežano disanje rijetko se javlja kod prehlade i gripe, ali kod covida je češće jer virus zahvaća pluća i uzrokuje upalu“, pojasnila je.
I NHS navodi otežano disanje kao simptom karakterističan za covid, a ne za gripu ili prehladu. Ovaj simptom češće je povezan s bolestima poput covida ili respiratornog sincicijskog virusa (RSV).
Važno je, međutim, napomenuti da se kod osoba koje se ne oporave od gripe i čije se stanje pogorša također mogu javiti poteškoće s disanjem, primjerice ako razviju upalu pluća.
Dr. Parmar istaknula je i razlike u kašlju kod ovih bolesti. „Kašalj je čest kod sva tri virusa, ali postoje razlike.
Kod prehlade kašalj je obično blag, kod gripe je suh, a kod covida suh i uporan. Mnogi oboljeli od Covida kašlju dulje od sat vremena u kontinuitetu ili imaju tri ili više epizoda kašlja tijekom dana.“
Još jedan prepoznatljiv simptom je gubitak njuha ili okusa. „Gubitak okusa ili njuha simptom je koji je u određenoj mjeri specifičan za covid.
Ako primijetite promjenu u okusu ili potpuni gubitak okusa ili njuha, velika je vjerojatnost da je riječ o koronavirusu. Prepoznavanje virusa ovisi o kombinaciji simptoma i njihovoj jačini.
Blagi kašalj i grlobolja najčešće upućuju na prehladu, povišena temperatura i izražen umor sugeriraju gripu, dok gubitak njuha ili okusa te uporan kašalj upućuju na covid.“
Što učiniti ako se pojave simptomi covida?
Iako samoizolacija više nije obvezna, NHS preporučuje da osobe ostanu kod kuće i ograniče kontakte s drugima ako one ili njihova djeca imaju simptome i pritom:
- imaju povišenu temperaturu
- osjećaju se previše loše da bi išli na posao, u školu ili vrtić, odnosno obavljali uobičajene aktivnosti
Zdravstvene službe savjetuju: „Uobičajenim aktivnostima možete se vratiti kada se osjećate bolje i više nemate povišenu temperaturu.“
-
ZADAR / ŽUPANIJA4 dana prijeZDRAVSTVENA SKRB ZA DJECU I MLADE / Nove ambulante psihologa i logopeda u zadarskoj Poliklinici
-
magazin3 dana prijeFOTOGALERIJA / Ljetni đir
-
ZADAR / ŽUPANIJA3 dana prijeOVE SUBOTE U MASLENICI: 3. eko akcija čišćenja podmorja u spomen na Vinka Šimunića – Bubnja
-
Sport3 dana prijeTRAJU PRIJAVE / U subotu prva Jedriličarska regata Svetko Perković






odličan tekst
20. siječnja 2011. at 14:19
bravo, bravo, bravo. Samo znaš, mnogi su napisali i do sada sličan tekst, ali to na žalost nije umanjilo potrebu da i ti napišeš ovaj. Niče li to u meni, u duši vječitog optimiste, pesimizam?