Kao i svake godine, i ove je groznica konzumerističkog obilježavanja Božića opsjela Hrvatsku. Prave, iskrene vrednote zbog kojih je poseban ovaj blagdan zamijenjene su plastičnim kesicama “modernih crkvi”, trgovačkih centara. O tome smo popričali sa najpoznatijim kritičarem, svećenikom i socijologom, don Ivanom Grubišićem.
* Slave li Hrvati uistinu Božić radi Krista i vjere, ili slave Božić radi hiperkonzumerizma kojem se prepuštaju svake godine ?
– Za Božić prevladavaju običaji, s jedne strane, a s druge strane groznica blještavila i potrošnje. Tu mjesta za evanđeoske vrijednosti, pa i za Isusov rođendan, nema.
* Kakva je socijalna premisa ovogodišnjeg Božića?
– Otužna je socijalna i društvena slika ovoga Božića u Hrvatskoj; sve više je nezaposlenih s neizvjesnom budućnošću, socijalnih slučajeva bez potrebne skrbi, upropaštenih mladih života koji se prepuštaju primitivnom „uživanju“ droge, alkohola, nikotina itd. Ono što se radi, više su vatrogasne mjere jednom na godinu, nego istinsko i sustavno rješavanje nagomilanih problema.
* Je li se više držalo do starih božićnih običaja u bivšoj državi ili u današnjoj, kada Božić slave gotovo svi? Koje su razlike i u čemu?
– Prije su prevladavale tzv. borbene polnoćke, radi represivnosti sustava, a ne toliko očitovanje vjere i prepoznatljivog čovjekoljublja.
* Što prosječan Hrvat danas smatra pod pojmom “slaviti Božić”?
– U pristupu i slavljenju Božića imamo cijelu jednu lepezu različitih sadržaja i stavova. Uočavamo samo neke fenomene. Prosječan Hrvat, može se reći, doživljava Božić kroz bogat stol, misu polnoćku i izmjenu darova te obnavljanje nekih tradicijskih i religijskih običaja.
* Slaveći Božić pretjeranom kupnjom, prejedanjem, odlaskom u crkvu samo da bi bili viđeni… nismo li skrenuli sa Kristovog puta? Ako jesmo, kojim putem danas idemo?
– Zaboravili smo bitne poruke Božića, među kojima su: čovjekoljublje, skromnost i djelotvornu ljubav. S pravog puta – Kristova davno smo skrenuli na naše stranputice i „nizbrdice“!
* Koliko je Crkva kriva za način na koji se danas kod nas obilježava blagdan Božjeg rođenja, dakle neumjerenost u svemu?
– Crkva nije prepoznatljiva iznimka u ovom kaotičnom stanju i moralnom „brlogu“. Dapače, i u crkvama se vidi raskoš nakita, zlatnog i pozlaćenog posuđa, raskošnog odjevanja i svečanih domjenaka za predstavnike političkih i društvenih institucija, ali ne i za siromahe. “Ne smrdi samo riba od glave!“ Gdje zataji čovjekoljublje i savjest, i čovjek počne „zaudarati“ od glave. Mnogi su dotukli savjest, umrtvili je! Tako, možemo reći, imamo mnogo duhovnih mrtvaca, a tjelesnih supermana!
* Postoji li krivnja Crkve za trenutno stanje u Hrvatskoj?
– Postoji i moja i Vaša krivnja. Naime, da sam ja bolji čovjek i kršćanin, onda bi i crkvena i društvena zajednica za jednog člana bile zdravije i moralnije. Posebno smo zatajili svojom šutnjom i pasivnošću prema brojnim izazovima suvremenosti.
* Što vas osobno veseli, a što žalosti uoči ovogodišnjeg Božića?
– Veseli me svaka kap dobrote, otvorenosti i solidarnosti, čovjekoljublja, pa onda domoljublja i rodoljublja. Žalosti me sve što je ovim vrijednostima suprotno i u raskoraku!
* Gdje je nestao Bog iz naših života?
– Ako se Božić ne živi svaki dan, onda je godišnja proslava puka formalnost bez izazova i sadržaja. „Gdje je ljubav, solidarnost, čovjekoljublje i prihvaćenost tu je i Bog!“ Bog kao izvor, svrha i cilj življenja davno je izbačen iz života i više služi kao parola nego vrhovni autoritet i osoba naše ljubavi.
* Zašto se Boga sjetimo samo onda kad mi trebamo njega, a nikada kad on treba nas?
– Tu su mješavine praznovjerja, prirodne religioznosti i običaja te obreda, koji su izgubili kršćanske vrednote. Pitanje je: „Tko koga više treba?!“ Mi Boga ili Bog nas! U kršćanstvu su Bog i čovjek partneri, potrebni za bilo koji učinkovit pomak.
* Nije li klanjanje crkvenim svecima optočenim zlatom i sjajem zapravo opet klanjanje “zlatnom teletu”?
– Čovjek se „klanja“ samo Bogu! „Bogu se svom klanjaj i njemu jedinom služi!“ Sam Isus nije želio vidjeti čovjeka na koljenima pred sobom! Za sebe nije tražio nikakvu čast i slavu, nije sam slavio svoje rođendane niti je to tražio od svojih učenika. Posebno nije trpio oslovljavanja osim bratstva i prijateljstva među ljudima! Sve što mi radimo navodno za Isusa radimo radi naših prohtjeva i želja, tradicije!
* Gdje počinje, a gdje bi trebao završiti dodir Crkve i politike?
– Crkva je u društvu, a ne izvan društva. Ona mora biti socijalno i društveno angažirana a stranačko politički pasivna. Pod nas je sve to obratno okrenuto. Podržavaju se određene stranke, a zaboravljena je briga za opće dobro, što bi trebala biti politika u izvornom značenju riječi.
* Kako komentirate činjenicu da su u predbožićno vrijeme trgovački centri posjećeniji nego crkve?
– Činjenica je da su trgovački centri postali suvremena okupljališta građana, a da su nam crkve sve praznije mladih i srednje životne dobi. Te trendove teško je zaustaviti! Sekularizacija je jako agresivna i sveprisutna kao neko suvremeno božanstvo.
* Je li katolicizam danas u Hrvatskoj izbor ili obaveza?
– Kod nas je oseka vjere, a plima folklornog katolicizma i prirodne religioznosti. Pitanje je koliko je naš katolicizam evanđeoski, a koliko sinonim za moćnu i snažnu, te utjecajnu Crkvu instituciju?!
* Mislite li da bi predsjednik vjernik bio bolji za Hrvatsku od predsjednika agnostika ili ateista?
– Imali smo premijera katolika, pa vidimo kako je završio! Nadam se da tako neće završiti mandat Predsjednika agnostika. Pitanje je izgrađenosti osobe, a ne kozmetičko i formalno busanje u prsa: Hrvat – katolik!
* Kako komentirate Sanaderov Božić u salzburškoj kaznionici?
– Žao mi je Sanadera kao čovjeka, supruga i oca koji ovaj Božić neće provesti u društvu svojih najbližih, nego u zatvoru iza rešetaka! Osuđujem, ako mu se dokaže zlo koje je učinio i zbog toga neka bude primjerena kazna. Naime, treba dobro razlikovati ljudsku osobu koju uvijek treba poštivati od zla koje ta osoba učini u svom životu. Zlo treba osuditi, a osobu uvijek poštivati. To je kršćanski stav!
* Jesu li Hrvati zaslužili sve ovo što im se događa, sve ove silne afere, hapšenja, krizu…?
– Dobrim odlukama kažu da je popločan i pakao. Samo su djela vjerodostojna, a ne same riječi. Treba raditi na sebi više nego što radimo! Želio bih da se iz naših života i ponašanja prepozna naše kršćanstvo kroz čovjekoljublje, socijalnu solidarnost i prihvaćenost drugoga i drukčijega. U tom vidu svim čitateljima Vašega portala želim – Sretno!