Nekategorizirano
ZALUTALE HIJENE

Većina ljudi danas je sklona vjerovati, a u to uvjeravati i druge, da ih u ovoj Zemlji više ništa ne može iznenaditi. Godinama su medijski bombardirani nevjerojatnim stvarima, pa se rukovode činjenicom kako je sve već rečeno, viđeno, napisano, ili, što je najgore, doživljeno.
Onda konačno lijepa vijest! U Republici Hrvatskoj, u Zagrebu, u jednom danu, promovirano je 307 (tristosedam) doktora znanosti. Viđena svečanost u togama na nacionalnoj dalekovidnici ipak nikoga nije ostavila ravnodušnim. Jer, nije sve crno, kako se do tada mislilo. Tristosedam novih, mladih dr. sc. je i broj i snaga rijetka u mnogo većim zemljama i, pomislili bi, dovoljna da izvuče ovu napaćenu zemlju, koja je netom izvojevala pobjedu u krvavom nametnutom ratu, a onda zapala u još gori, onaj protiv bijede nastale zbog “svjetske ekonoske krize”.
Tek promovirani mladi dr. sc. malo nas prepadoše svojim izjavama da ih većina nema zaposlenja ili da ga, bar u dogledno vrijeme, niti ne očekuju. Opet povratak u stvarnost.
E, sada se postavlja pitanje, jer je nemoguće izbjeći sumnju u njihove znanstvene kvalitete: Kako dr. sc., u ovoj Zemlji, može biti bez zaposlenja, ako znamo, a to smo ovih dana čitali u medijima, da je knjigu napisao čovjek s tek pola završene osnovne škole?
Ne samo knjigu, već sprema i povjesnu trilogiju i to na vječno aktualnu temu komunističkih zločina.
Dakle, djelo se ne temelji na mašti autora, već na povjesnim činjenicama, a to je, svi znamo, ozbiljan znanstveni rad.
To je napokon dokaz da je naš obrazovni sustav beznadno zalutao. Evo što su nekidan prenijeli mediji, a novim dr. sc. moglo bi poslužiti kao putokaz u svijetlu znanstvenu budućnost u RH:
“Autor spomenute knjige i buduće trilogije pod naslovom ‘Komunističke hijene’, Ante Matijević, rođen je u Poljicima kod Zadra, i u mladosti je uspio završiti tek 4 (četiri) razreda osnovne škole. Rodio se i odrastao u najsiromašnijoj obitelji u tom kraju i do Domovinskog rata je uglavnom radio kao sezonski radnik na Poljoprivrednom dobru Bokanjac. Krenulo mu je s Domovinskim ratom. Kako je zbog iznimnog siromaštva imao tjelesni hendikep, kao dijete bio je prilično izoliran, pa je početkom rata došao na svoje. U selu, s miješanim stanovništvom, postao je strah i trepet, policajac i sudac. S jakim političkim zaleđem iz jedne, a potom iz druge političke stranke, postao je drugi čovjek mjesne crkve i prvi u raspolaganju dobrima iz Karitasa i druge vrste pomoći namjenjene mještanima. Nedodirljiv, strah i trepet svoga kraja i napokon nesiromašan. Raste kućica zavidnih gabarita, nosi se skupa odjeća, uvijek crna, a nerijetko s trobojnom lentom preko grudi. Da, gotovo uvijek i crna tašna, koja je valjda kompenzacija za neukost. Gospodar je života u životnoj sredini i ne libi se etiketirati mještane prema vlastitim kriterijima. I ne samo etiketirati. Izgradio je vlastite parametre za domoljublje i obilno se njima služio na veselje svojih političkih mentora. Poslije rata, uglavnom oko Uskrsa, predvodio je kolonu zombija u ustaškim uniformama i znakovljem, koji su paradirali Zadrom, a kada ih je zabranila vlastita stranka postaje funkcioner u Udruzi ‘Hrvatski domobran’. Neuki Ante nije znao da su ustaše Zadar poklonile upravo onoj stranoj sili koja je bila dio fašističke koalicije u II. Svjetskom ratu. To se učilo u višim razredima, njemu nedostupnim, osnovne škole. Promijenio je političku stranku, a ova mu je omogućavalo još neko vrijeme političkog (i ne samo političkog) orgijanja i dobra života, te, kako vidimo, znanstveni rad.”
Čemu hladni podstanarski sobičci, trka za literaturom, povremeni radovi preko student-servisa, krediti i sva druga muka poznata tek njima, da bi se u konačnici s titulom dr. sc. završilo na burzi rada i nastavilo biti podstanar ostatak života, možda baš kod domišljatog Ante?!
Ante je, navode mediji, povjesničar, hrvatski proljećar, sudionik Domovinskog rata.
Anti je hrvatsko proljeće značilo mnogo. Tada su započinjali sezonski radovi na Bokanjačkom blatu, ali je njegov otac imao problema s tadašnjom državom. Naime, i tada je osnovna škola bila obvezna za sve, a njegov otac to svojoj djeci nije omogućavao. Država je brzo popustila, a žrtva je bila neznatna.
Povjesničar? Jesu li medije čitali studenti i profesori povijesti? Što oni kažu na njegove znanstvene kompetencije?
Ante uživa zavidnu vojnu mirovinu kakovu promovirani dr. sc., a i mnogi njihovi stariji kolege, mogu tek sanjati. Mašala!
Kraj Antine znanstvene karijere se ne nazire. Oko sebe i svog znanstvenog rada okuplja etablirana znanstvena imena mnogih, s titulama dr., prof. i sl. Za promociju djela nije slučajno odabrana znanstvena knjižnica. Radi se o ozbiljnu znanstveniku.
Ime i titula njegovog kolege, mentora, predsjednika Udruge “Hrvatski domobran”, profesora i pukovnika Hrvatske vojske, posebno privlači pozornost. Za njegove vršnjake i starije Zadrane, bivši zaposlenik “Bagata”, sa završenim zanatom, kojem je Omladinska organizacija i Gradski komitet SK u Zadru, omogućio šefovanje mnogo iskusnijim i školovanijim radnim kolegama. Doduše, došao je u sukob s rukovodstvom “Bagata”, i to zbog čestog odsustvovanja s posla, a zbog obveza u Komitetu. To je onaj pukovnik koji je ratovao iz sadašnje zgrade Županije i bio na čelu privatne vojske Gojka Šuška. Nedodirljiv do danas. Da li? Partija te nauči gerili. Vjerojatno je i akademski građanin postao gerilski.
Ovaj kulturni događaj, kakav je rijedak i u Zadru, navodi se, sufinancirala je i Zadarska Županija. Ni to nije čudo, osim u dijelu da se ne pojavljuju kao financijeri drugih znanstvenih dijela.
No, kako bi sve i išlo bez sadašnjeg župana zadarkog? Nije li to isti čovjek koji je uredno primao visoku državnu plaću svo vrijeme vladanja Hrvatskom tzv. Račanove koalicije, a da nije radio?
Tvrdio je da neće raditi ni dana za komunjare, pa je svo vrijeme bio na bolovanju, politički aktivniji nego ikad do tada.
Taj intelektualac, dipl. iur. i bivši policajaac, smetnuo je s uma da je tu vlast izabrao narod i to isti onaj kojemu je on sada na čelu u dvadesetini države.
Ne znam što u znanstvenom djelu piše. Nisam kompetentan donositi sud o njemu, ili o istini o kojoj se prvi put piše, a to u ovom slučaju nije ni važno. Događaj, sam po sebi, nije neuobičajen i sadržajem se trebaju baviti drugi.
Međutim, moju pažnju privukli su bitni sudionici u stvaranju djela koje smo čekali decenijama. Tri navedena osebujna lika, već po svom habitusu, privlače pozornost konzumenta kulturne vijesti.
Jedino ostaje nejasno što im je zajedničko, a daje dobre rezultate?
Učinilo mi se zgodnim njihovo iskustvo preporučiti nezaposlenim doktorima znanosti, a posljednju nejasnoću neka im objasne kolege s Odsjeka za psihologiju zadarskog Sveučilišta.
Hrvatska
Posao od 3 minute koštat će vas 50 eura. Pogledajte nevjerojatne cijene majstora
Nova društvena igra u Hrvatskoj mogla bi se zvati “Pronađi majstora”. Nije tajna da pronaći “dobre ruke” koje će popraviti stvar je gotovo nemoguće. Imaju jako puno posla, nema puno majstora koji zbilja imaju zanat u rukama pa shodno tome diktiraju i visoke cijene.
Različiti portali i stranice na kojima se nude majstorske usluge pokazuju da cijena majstora za kućne poslove u Hrvatskoj danas iznosi uglavnom između 20 i 50 eura po satu za osnovne popravke, dok se za određene specifične usluge kao što su montaža, zamjena ili popravci kućanskih uređaja i instalacija cijene mogu kretati i do 90-225 eura po pojedinačnoj usluzi.
I u toj priči uglavnom nema prostora za cjenkanje, jer ako uhvatite majstora, a pogotovo prema preporuci, lako vas može odbiti jer ima mnoštvo drugih klijenata. Pokušajte se prisjetiti situacije u kojoj ste pozvali majstora zbog problema koji na prvu djeluje ozbiljno, a na kraju se pokaže banalnim.
Uradi sam nije trend, nego potreba
Poklopac vodokotlića koji se klima, utičnica koja iskreće jer se olabavila, vrata ormara koja stalno padaju s nosača, sve su to sitnice koje u kući stvaraju stres i rupe u budžetu. Najbolje se vidi kad zbrojite račune, jer prosječna intervencija majstora u kućanstvu, čak i kad traje samo dvadesetak minuta, uz izlazak na teren često prelazi 40 ili 50 eura. U velikim gradovima to je i više, pa ne čudi što mnogi imaju osjećaj da novac curi kroz pukotine u zidu koje nikako da se zakrpaju. Stvarna je situacija jednostavna, Hrvati uglavnom ne znaju koliko majstorske intervencije zaista koštaju. Cjenike rijetko tko objavljuje javno, a i kada postoje, teško ih je usporediti. Jedan će naplatiti 20 eura za zamjenu brtve na slavini, drugi 60, treći 35 samo da dođe. Oko elektrike je još nejasnije, jer svatko ima svoje formate naplate. Prosječni troškovi zato se godinama prenose usmeno, što stvara osjećaj da se radi o nečem neuhvatljivom i rezerviranom za stručnjake, iako velik dio tih popravaka nije ni blizu zamršen koliko izgleda.
Najzanimljivije je što se ta percepcija ne mijenja samo zato što ljudi strahuju od pogreške. U hrvatskim kućanstvima i dalje vlada ideja da “netko drugi zna bolje”, pa se majstori zovu i za najosnovnije radnje. No istina je potpuno drugačija, jer većina sitnih popravaka, uz pravilan alat i malo strpljenja, postaje sasvim izvediva za svakoga tko je voljan pokušati.
Efikasno rješenje za kućanske poslove
Prvi ozbiljan korak prema tome da više ne plaćate dolazak majstora za pet minuta posla je stvaranje osnovnog, ali pouzdanog kućnog seta alata. Upravo je taj segment tržišta posljednjih godina eksplodirao, jer se sve više kućanstava okreće baterijskim sustavima koji omogućuju fleksibilnost, brzinu i sigurnost. Tu se nameće Q linija električnih alata PRAKTIK TOOLS, prvenstveno zbog Flexpower baterijskog sustava, koji omogućuje da jedna baterija napaja više različitih alata.
Takav sustav mijenja način na koji ljudi popravljaju i uređuju svoje domove, jer nestaje potreba za kablovima i viškom opreme. Korisnici Q linije najčešće ističu praktičnost, ali i dugoročnu računicu. Flexpower baterija koristi se na bušilici, odvijaču, ubodnoj pili i mnogim drugim alatima, što stvara logičan ekosustav u kojem se svaki novi alat uklapa bez dodatne investicije u baterije. Drugi važan element je garancija. Četiri godine jamstva na električne alate iz Q linije daje sigurnost i eliminira najčešći strah: što ako nešto pođe po zlu. Za mnoge koji tek ulaze u DIY svijet ovo je ključna točka povjerenja, jer nitko ne želi da mu prvi alat otkaže usred popravka. Q linija nudi upravo to, čvrstinu i pouzdanost bez visoke ulazne cijene, što ju čini logičnim izborom za početnike i ljude koji žele profesionalne rezultate bez profesionalnih troškova.
Ovo su najčešće intervencije
Dovoljno je pogledati nekoliko najčešćih intervencija u domaćinstvima da se shvati gdje nestaje novac. Zamjena šarke na vratima ormara, zatezanje vijka na sudoperu koji se klima, bušenje jedne rupe za policu, podrezivanje letve, zamjena prekidača svjetla, sve to spada u kategoriju posla za koji se plaća cijena bez obzira na trajanje. U praksi to znači da vas kratka intervencija može koštati isto kao ozbiljan popravak samo zato što uključuje dolazak.
Još izraženiji problem vidi se kod radova koji su zapravo čisti “uradi sam”. Bušenje rupe za novu zavjesnu šipku, postavljanje držača za ručnik u kupaonici, montaža jednostavne police, skidanje i vraćanje vrata kuhinjskog elementa, zatezanje vijaka na stolici koja škripi, sve su to poslovi za koje većina majstora naplaćuje minimalnu tarifu. Kad se ti iznosi zbroje kroz godinu, lako se približe trošku kvalitetnog seta alata koji bi rješavao sve te situacije bez ijednog izlaska majstora na teren. Zato se posljednjih godina sve više mijenja navika, osobito kod mlađih kućanstava koja nemaju tradiciju “domaće radionice” kao starije generacije. Ljudi žele naučiti, žele uštedjeti i žele imati osjećaj da sami mogu popraviti vlastiti dom. Najveći problem obično nije znanje, nego sam početak, odnosno nejasnoća oko toga koji alat je zapravo potreban da bi se kućanstvo oslobodilo ovisnosti o majstorima za svaki trivijalan zadatak.
Najveća greška: “Ja to ne znam”
Velik dio kućanskih radova uopće ne zahtijeva specijalizirano znanje. Najčešći početnički “strahovi” odnose se na bušenje zidova, zamjenu prekidača, male drvene popravke i montažu polica, iako su sve te radnje zapravo vrlo jednostavne kad se rasporede u par konkretnih koraka. Najbolji primjer je bušenje, koje se mnogi boje jer zvuči komplicirano, no uz dobru baterijsku bušilicu i pravi tip svrdla radi se o najjednostavnijoj aktivnosti u domu. Jedan precizan otvor često znači završetak zadatka, bilo da se postavlja polica, zavjesna šipka ili držač za ručnik.
Jednako je i s osnovnim električarskim sitnicama koje najčešće zvuče puno strašnije nego što jesu. Zamjena dotrajalog prekidača ili utičnice postala je rutinska radnja, ali uz obvezno gašenje struje i provjeru napona. Sve nakon toga svodi se na spajanje žica koje su već jasne i označene. Upravo zato ljudi koji jednom probaju obično zauvijek prestanu zvati majstore za takve mikro-intervencije. U kuhinji i kupaonici također postoji čitav niz radova koji nemaju nikakve veze s vodoinstalaterskim zahvatima, a nerijetko se naplaćuju kao da se radi o složenoj rekonstrukciji instalacija. Zatezanje sifona, poravnavanje vrata kuhinjskog elementa, podizanje ili spuštanje ručke na sudoperu, sve su to poslovi koje uz odvijač i bušilicu svladate u nekoliko minuta.
Najbolje u cijeloj priči je to što nitko ne govori da treba zamijeniti majstora kao struku. Oni su nezamjenjivi u ozbiljnim zahvatima, no većina kućanstava troši novac na intervencije koje s osnovnim znanjem i osnovnim setom alata mogu savladati sami. Uz malo rutine takav pristup postaje normalan, baš kao i zadovoljstvo kad znate da ste svoj dom popravili vlastitim rukama.
Nekategorizirano
Nostalgični ste za Alan Fordom? Uskoro dolazi u kazalište! Evo tko igra Grunfa, Bob Rocka…
Satiričko kazalište Kerempuh svoju novu sezonu otvara praizvedbom predstave “Alan Ford” Milana Fošnera, prema stripu Maxa Bunkera (L. Secchi) i Magnusa (R. Raviola), u režiji Marija Kovača, koja će premijerno biti izvedena u petak, 19. rujna.
Deveta umjetnost
Kultni talijanski strip “Alan Ford” već više od pola stoljeća zabavlja i oduševljava ljubitelje devete umjetnosti u Hrvatskoj i svijetu, a crnohumorni i satiričan prikaz djelovanja grupice siromašnih tajnih agenata koji rješavaju bizarne kriminalističke slučajeve idealna je podloga za predstavu koja bi se bavila nelogičnostima i apsurdima suvremenog hrvatskog društva, priopćio je Kerempuhu.
Iako se radnja stripa odvija uglavnom u New Yorku, teme koje obuhvaća su univerzalno prepoznatljive i uvijek aktualne.
Kerempuhova dramatizacija stripa kao centralnu negativnu ličnost smjestila je lik Superhika, karizmatičnog lopova koji ironično otima siromašnima da bi dao bogatima.
Teške teme kroz “lake” doskočice
Kroz odabir super-antiheroja kao direktnog suparnika junacima iz Grupe TNT, predstava obrađuje inače teške teme, poput socijalne nepravde, siromaštva i zakulisnih političkih igara, ali na mladima prihvatljiv način uz zdravu dozu humornog odmaka.
U predstavi nastupaju Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inpektor Brock), Karlo Mlinar (Samoubojica), Tomislav Dunđer (bogataš /tamburaš).
Dramaturg predstave je Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, autorica maski Marija Bingula, koreograf Branko Banković, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.
Nekategorizirano
Župan Bilaver: Uređenje Draženice prioritetni projekt Županije
Župan Zadarske županije Josip Bilaver i njegov zamjenik Robertino Dujela održali su radni sastanak s voditeljem područne konzervatorske službe u Zadru Igorom Miletićem i ravnateljem Županijske lučke uprave Zadar Davorom Škibolom na temu uređenja uvale Draženica i Maestral.
Riječ je o jednom od najvažnijih infrastrukturnih projekata Županije koji uključuje izgradnju novih komunalnih vezova, uređenje plaže, proširenje prometnice te pješačko-biciklističke staze i zelene površine.
Na sastanku je dogovorena daljnja suradnja Konzervatorskog odjela i Županijske lučke uprave u svim fazama pripreme i realizacije projekta, kako bi uređenje uvale Draženica bilo provedeno u skladu s relevantnim smjernicama i standardima.
Župan Bilaver istaknuo je kako projekt Draženica predstavlja prioritet Županije i da će donijeti značajnu dugoročnu korist građanima i razvoju zadarske obale.







