Jedan od milenijskih razvojnih ciljeva UN-a je omogućiti osnovno obrazovanje za svu djecu svijeta do 2015. godine. BiH nema službenih podataka koliko ljudi nema završeno osnovno obrazovanje, kao ni koliki je broj nepismenih ljudi jer je zadnji popis stanovništva napravljen 1991. godine.
Prema tom popisu, u Bosni i Hercegovini živjelo je 3.697.000 stanovnika, a 9,9 posto stanovništva je bilo nepismeno.
Zbog nepostojanja službenih podataka postoje različite procjene o broju nepismenih. Točne podatke o broju nepismenih nemamo, kaže službenik Ministarstva prosvjete i kulture tzv. Republike Srpske, Branka Rogač i objašnjava:
“Točan broj nepismenih nije poznat jer popis stanovništva nije napravljen od 1991. godine, ali procjena sa kojom barata Ministarstvo prosvjete i kulture tzv.RS jeste da je to osam posto stanovništva.”
Prema podacima UNDP-a iz 2007. godine, u BiH je bilo 5,4 posto nepismenih. S druge strane, sindikati obrazovanja u BiH smatraju da se nakon rata broj nepismenih u Bosni i Hercegovini povećao.
Važnija infrastruktura nego obrazovanje
Predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture  Stevan Milić smatra da se nepismenost u BiH, i to ona koja podrazumijeva osnovne vještine čitanja i pisanja, u odnosu na prijeratni broj udvostručila.
“Najveći neprijatelj svakog čovjeka na svijetu je neznanje. I upravo nam se dešava to što se dešava zbog tog  neznanja, nepoznavanja osnovnih stvari, da ne kažem nepismenosti. Tu je podatak da se nepismenost skoro udvostručila. Od 2000. godine kada je Međunarodna internacionala pokrenula akciju “Svi u školu”, tada je na planeti bilo milijardu nepismenih ljudi, a 80 milijuna djece nije bilo obuhvaćeno nikakvim oblikom školovanja”, kaže Milić.
“Vlasti u Bosni i Hercegovini nisu učinile skoro ništa na opismenjavanju stanovništva iako je osnovno obrazovanje zakonski obavezno”, kaže predsjednik Saveza sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja BiH Selvedin Šatorović.
“Više se obraća pažnja na izgradnju infrastrukture, odnosno na takozvana kapitalna ulaganja u razne ceste, puteve i ostale stvari, a sve manje u obrazovanje. I čini mi se da osnovno obrazovanje nije ustavna kategorija i da država nema obavezu prema evropskim konvencijama i prema svim međunarodnim praksama da financira osnovno obrazovanje, da bi se i tu napravio određeni problem i da bi država pokušala  dignuti ruke i od tih stvari”, navodi Šatorović.
S nepismenima je lakše…

Kako je obrazovanje u BiH u nadležnosti entiteta, prave strategije za borbu protiv nepismenosti u zemlji neposredno nakon rata nije ni bilo. Tek posljednjih godina na ovom planu se počelo nešto i raditi, ali dosta toga je zavisilo i od kantonalnih vlasti u Federaciji ili općinskih u RS. Jedan od pozitivnih primjera je i grad Banja Luka, koji posljednjih šest godina, osim udžbenika za romsku djecu koja idu u osnovne škole, daju i novčanu pomoć za opismenjavanje.
Do sada se pokazalo uspješnim jer djeca koja nisu imala mogućnost, a to su pretežno ona djeca koja su rođena u ratnom i poslijeratnom periodu, sad imaju mogućnost da u nešto kraćem roku završe osnovno obrazovanje“, kaže predsjednica romskog udruženja Veseli brijeg iz Banje Luke, Šaha Ahmetović.
Da vlasti u BiH opismenjavanju stanovništva nisu posvećivali dovoljno pažnje govori i podatak da je tek prošle godine u RS usvojen Zakon o obrazovanju odraslih. Okvirni zakon na nivou BiH još uvijek nije donesen, kao ni zakon u Federaciji BiH. Vršilac dužnosti Zavoda za obrazovanje odraslih tzv.RS Mira Bera kaže da će ovaj zavod početi sa radom tek krajem ove godine.
“Zavod za obrazovanje odraslih trenutno je u fazi izrade podzakoskih akata, odnosno u pitanju je sedam pravilnika koji proizilaze iz ovog zakona, a završetak izrade istih očekuje se u drugoj polovini 2010. godine”, kaže Bera.
Prema službenim statistikama, u Europi je nepismeno 1,8 posto populacije. UNESCO-ovi podaci, koji čak nisu ni obuhvatili BiH, pokazuju da su sve zemlje u regiji  po broju nepismenih daleko ispred BiH. Pa tako Albanija ima 2,2 posto nepismenih, Rumunjska 0,4 posto, Bugarska 0,3 posto, a Hrvatska 0,2 posto. Iz svega ovoga može se zaključiti jedino da svim vlastima u BiH ovakvo stanje odgovara – jer sa nepismenim ljudima je daleko lakše manipulirati nego stvarati ljude koji će misliti svojom glavom.