Dešava se često da, nerazumijevajući dječiju umjetnost, mnogi ljudi pribjegavaju izrazima kao što su igrarije, crtarije, slikarije, što se može povezati i sa još jednom predrasudom – djeca se samo igraju. Ali, ovo blaženo doba igre, zapravo je složeni sistem učenja, usvajane pravila ponašanja u društvu, spoznavanje odnosa i među stvarima i među ljudima. Ako i dopustimo  da se umjetnost nazove igrom, onda treba naglasiti da je to igra u kojoj se pokazuje koliko je razvijena sposobnost pojedinca da shvati i primijeni apstraktno, da iskoristi svijet  simbola, koji je već za sebe složen jezik.
Ako ste ikada promatrali predškolsko dijete kako “stvara”, mogli ste primijetiti da ono radu pristupa, sa odraslima nekarakterističnom sigurnošću – bez mnogo razmišljanja uzima materijal i … rezultat je pred vama! Njihova ideja je jasna, a napor stvaran i ozbiljan, kao i poruka koju nam upućuju.
Ne potcjenjujte moć dječjeg izražavanja
Nepoznavajući drugi oblik komunikacije, dijete koristi raznolike likovne tehnike za ispoljavanje svog unutrašnjeg bića, poimanje sebe i svijeta oko sebe, za istraživanje, eksperimentiranje, ponovno proživljavanje iskustva. Međutim, kao što dijete učimo govoru i pismu, tako i mogućnosti za njegovo umjetničko izražavanje ovise o odraslima i okruženju djeteta. Navodeći ga da imitira ( bilo stvarnost ili druge ljude), ili da crta, slika po šablonu, uništavamo individualnost djeteta i ne dozvoljavamo mu da nam svoje iskustvo kaže svojim ” riječima”. Obeshrabrujući ga u likovnom izrazu, oduzimamo mu možda jedini raspoloživi način da iskaže svoje ideje i misli.
Dječije likovno stvaralaštvo nije samo razonoda ili jeste umjetnost, ono je za svako dijete ozbiljan rad.Pružite djeci mogućnost da iskuse svo bogatstvo svijeta u kojem žive, ponudite im raznolikost materijala, ohrabrite ih i pohvalite u samom procesu rada, zajedno uživajte u rezultatima i zapitajte se šta vam to dijete poručuje.
Kako  potaknuti umjetničke afinitete kod djece?
Umjetnost je njihov “jezik”, način na koji vide svijet i promišljaju o njemu. Ona se javlja us vim mogućim i nemogućim fromama istraživanja materijala, šaranje prstima, prskanje četkica, otiskivanej različitih materijala umošenih u boju i sl. Zbog toga je važno da:
– Ne forsirajte djecu da crtaju prema vašim uputama ili po određenim linijama – važno da istražuju bez straha od „greške”.
– Ne tražite od djece da imitiraju šablone – njihov crtež je uvijek ljepši i smisleniji.
– Kada imaju određen zadatak za crtanje radije im pomozite da saznaju sve što mogu o tome, postavljate im pitanja, zajedno tražite odgovore
– Ako crtaju detalje neke aktivnosti, izleta, priče, pomozite im da se odluče – pitajte ih o detaljima koje žele nacrtati.
– Otkrivajte sa djecom različite tehnike i materijale – ne koristite samo flomaster i drvene bojice – Ne inzistiraje na čistoći, stavite podlogu ili neka rade na otvorenom kada je lijepo vrijeme.
– Ne crtajte za njih i ne pomažite im previše – ohrabrite ih da probaju sami.
– Kada možete koristite reprodukcije poznatih slikara i promatrajte ih sa djecom – oni su često bliži dječijem izražavanju i sviđaju se djeci
– Posjetite zajedno izložbu – pripremite ih na to šta ih očekuje.
– Pohvalite rad zapažajući detalje, uspjele napore (a ne samo “divan ti je rad”).
– Ne radite i ne dovršavajte dječije radove, jer im na taj način uskraćujete šansu da se razvijaju i napreduju.