Pitanja koje si često postavljaju kupci glase: kako prepoznati organsko voće i povrće te kako ga razlikovati od onog ‘prskanog’.

Znamo da je organsko voće i povrće uzgojeno bez upotrebe štetnih kemikalija, umjetnih gnojiva i genetski modificiranih organizama. Umjesto toga za gnojidbu se koriste stajsko gnojivo ili kompost, umjesto upotrebe pesticida stvar se prepušta insektima i pticama, a godišnjom rotacijom usjeva omogućava se tlu da bude zdravije.

Može se vjerovati europskom certifikatu s amblemom na kojemu je zeleni list oblikovan od dvanaest zvjezdica ili etiketi s natpisom “eko proizvod”.

“Kad na placu vidite mrkve sve iste dužine…”

Može se prepoznati i po svojim organoleptičkim svojstvima. Organsko voće i povrće u pravilu nema ‘savršen’ izgled, glatku i sjajnu koru ili jarku boju. Ono ima izraženiji okus i intenzivniji miris, ali i brže trune. Neki će sigurnim znakom takvog voća i povrća smatrati i prisutnost crva i drugih ineskata u njima koji tamo vjerojatno ne bi bili ako su korišteni pesticidi.

“Naravno da je moguće razlikovati organski uzgojeno voće i povrće od onog drugog. Evo za primjer mrkva. Kad dođete na plac i vidite da su sve mrkve jednake dužine i jednakog oblika, eventualno je neka malo veća, a neka malo manja, jasno je da nisu iz organskog uzgoja”, kaže Mirjana Strancarić, prehrambena inženjerka, čija se obiteljska tvrtka SMID iz Zagreba više od 20 godina bavi ekološkom proizvodnjom.

Jabuka kao ogledni primjer

Dobar ogledni primjer su i jabuke, kaže.

“Ne može neki domaći proizvođač prodavati jabuke u svibnju ili lipnju i reći da su iz organskog uzgoja. Prve jabuke kod nas, one rane, petrovače, u voćnjaku zriju u srpnju i kolovozu. One budu lijepe, okrugle i sjajne, ali kako vrijeme prolazi gube na kvaliteti. Jabuka je najljepša i najboljeg okusa kada joj je vrijeme, dakle u rujnu i listopadu. Onda je puna soka, ne gubi na vlazi. U početku ne mora imati ikakve mrlje na kori, tek kasnije dobiva te smećkaste točkice, ali što se tiče jestivosti i dalje je dobra. Kasnije, ovisno o tome koja sorta je u pitanju, postaje brašnasta”, objašnjava ova stručnjakinja.

Time zapravo ističe kako je jedan od najpouzdanijih znakova raspoznavanja organskog voća i povrća vrijeme u kojem se ono pojavljuje u ponudi. Ako se pojavi u sezoni kad mu je vrijeme, onda je domaće, organsko i zdravo.

“Kod koštuničavog voća teže se vidi razlika”

“Treba samo uzeti u obzir kada je normalno vrijeme da neko povrće ili voće nikne. Ne može kod nas, recimo, u siječnju biti u trgovinama voća koje izgleda jako lijepo, a da je domaće, iz ekološkog uzgoja. Ono tada sigurno dolazi iz hladnjača. Ne može celer, primjerice, imati lijepu zelenu glavu već u veljači, ako mu je vrijeme u lipnju ili srpnju. Isto je i s jagodama. Prve se pojave u trgovinama već u rano proljeće. Izvana budu savršeno crvene, a iznutra su zelene i kisele. Tek kad dođe vrijeme jagodama u svibnju i lipnju vidi se kako su crvene izvana i iznutra, fino mirišu i slatke su. Kelj, zelena salata, luk… kod svega se to prepoznaje po izgledu i osjeti po okusu. Treba samo pratiti kada je kojemu voću i povrću sezona i onda je to – to. Ne može se fulati”, kaže Strancarić.

Pitali smo je ima li, pak, voća i povrća na kojemu je teže uočiti razliku između organski uzgojenog te onog uzgojenog na konvencionalan način.

“Trešnje, marelice, breskve… Kod svog tog koštuničavog voća teže se vidi razlika je li ekološki uzgojeno ili nije”, kaže.