U svježem povrću iz Sjeverne Makedonije otkrivena je kemikalija štetna za zdravlje ljudi.

Kako navode u europskom sustavu za sigurnost hrane, ostaci pesticida imidakloprida otkriveni su u kupusu iz Sjeverne Makedonije. Pesticid je zabranjen u EU, a u uzorku povrća koje je trebalo završiti u hrvatskim dućanima ustanovljeno je 0,029 mg/kg tog sredstva, prenosi Danica.

Srećom, sve se dogodilo na hrvatskoj granici, pa su inspektori odmah naložili uništenje cijele pošiljke svježeg makedonskog kupusa. Odlukom Komisije EU, zabranjena je upotreba imidakloprida na svim usjevima koji se uzgajaju na otvorenom.

“Sve je više dokaza da upotreba imidakloprida ima razarajući učinak na biološku raznolikost, posebno rijeka i plovnih putova, pogađajući ne samo rakove, mekušce i insekte, već i organizme iz tla, kao i da dovodi do smanjenja populacija ptica(…)

Kod ljudi može se dogoditi bioakumulacija metabolita neonikotinoida ponovljenim unosom kontaminirane hrane, s obzirom na to da je u ispitivanju na životinjama uočena bioakumulacija imidakloprida uslijed izloženosti malim dozama(…)

U znanstvenim studijama, na temelju testova na životinjama, zaključeno je da imidakloprid djeluje kao reproduktivno toksična tvar i endokrini disruptor koji može negativno utjecati na srce, bubrege, štitnjaču i mozak te može uzrokovati neurološke simptome, uključujući respiratorno zatajenje i smrt.

Toksičnost imidakloprida povećava se s razdobljem izloženosti, kao i s dozom, što se opisuje kao “vremenski kumulativna toksičnost”, pa to ne bi trebalo shvaćati samo u smislu akutne smrtnosti, već treba razmotriti i kronični aspekt”, navodi se u odluci Komisije EU.

Tijekom ove sezone gripe zabilježeno je dosad pet smrtnih slučajeva od gripe, pokazuju podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).

“U Hrvatskoj je tijekom sezone gripe 2024./2025., zaključno s 12. siječnja 2025. godine pristiglo 2847 prijava oboljelih od gripe, pri čemu je u zadnjem tjednu zaprimljeno 1613 prijava”, navodi HZJZ. Podaci upućuju na daljnji porast aktivnosti gripe koji se počeo bilježiti tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana.

Prijave gripe zaprimljene su iz svih županija, pri čemu se najveća stopa prijava gripe na 100 000 stanovnika bilježi u Dubrovačko-neretvanskoj i Karlovačkoj županiji. Među pristiglim prijavama gripe stopa incidencije je uobičajeno najveća u djece predškolske dobi, a najniža u osoba u dobi od 65 godina i više.

Dosad pet smrtnih slučajeva
Uz sezonu gripe uobičajeno se povezuje tzv. višak smrti odnosno povećani broj umrlih u odnosu na broj umrlih izvan sezone gripe. To je posljedica činjenice da je gripa u određenim rizičnim skupinama kao što su osobe u dobi od 65 godina i stariji te kronični bolesnici neovisno o dobi, češće praćena komplikacijama i smrtnim ishodom. Teško je reći koliko stvarno osoba umre izravno ili, što je češće, neizravno od gripe (kao posljedica pogoršanja osnovne bolesti ili komplikacije, poput upale pluća ili sepse). Tijekom ove sezone do sada je prijavljeno pet smrtnih ishoda zbog gripe i njezinih komplikacija, navodi HZJZ.

Prema podacima Nacionalnog referentnog centra za gripu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo bilježi se daljnji porast u udjelu pozitivnih te je u 2. tjednu 2025. iznosio oko 30% testiranih uzoraka. U oko 80% pozitivnih uzoraka detektiran je virus gripe A, a ostatak čini virus gripe B. Među subtipiziranim uzorcima pozitivnim na gripu A, prevladava virus A/H1N1pdm09, za razliku od sezone 2023./2024. kada je tijekom većeg dijela sezone dominirao virus gripe A/H3N2.

Simptomi gripe
Simptomi gripe mogu se pojaviti vrlo brzo, a oni uključuju:

Simptomi gripe uključuju:

– naglu vrućicu

– trnce i zimicu

– glavobolju

– bol u mišićima

– jaki umor

– kašalj i grlobolju

– začepljenost nosa

Gripa kod djece
Gripa kod djece, osobito kod novorođenčadi, ima nešto drugačije simptome nego gripa kod odraslih osoba, ali liječi se na sličan način. Kada se gripa liječi kod kuće, najvažniji su odmor, dovoljan unos tekućine te lijekovi čija se količina mora prilagoditi starosti djeteta i jačini simptoma.

– nagli porast temperature bez ikakvih drugih simptoma kod novorođenčadi

– temperatura viša od 39,5 stupnjeva i konvulzije kod jako male djece

– laringitis, bronhiolitis i upala pluća

– bol u želucu, povraćanje, proljev

Simptomi poput zimice, temperature i želučanih poteškoća obično nestanu kroz dva ili tri dana, ali osjećaj umora, kašalj i bolovi u mišićima mogu potrajati i do dva tjedna.

Liječenje gripe
S obzirom na to da su simptomi gripe prilično snažni i neugodni, kako biste djetetu što više olakšali i ubrzali proces ozdravljenja, potrebno je poticati dijete da što više odmara te, ako ima povišenu temperaturu, odjenuti ga u laganu odjeću i držati prostoriju umjereno toplom.

Isto tako, djetetu često, ali u manjim količinama davati tekućinu poput juhe, vode i čaja kako ne bi dehidriralo. Također, bitno je nuditi mu hranu poput kuhanog mesa, riže i sličnih namirnica koje blagotvorno djeluju na želudac – u manjim količinama, ali češće.

Ako dijete već duže vrijeme ima visoku temperaturu i žali se na bolove u mišićima obavezno se obratite liječniku.

Republika Hrvatska je na današnji dan prije 33 godine, 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata država, a istoga datuma, 15. siječnja, ali 1998. završena je i mirna reintegracija kojom je u ustavno-pravni poredak Hrvatske vraćeno dotad okupirano hrvatsko Podunavlje. Hrvatska danas obilježava 33 godine od međunarodnog priznanja, ključnog trenutka koji je osigurao njezin status kao suverene države na međunarodnoj sceni. Dana 15. siječnja 1992. svih dvanaest članica tadašnje Europske zajednice priznalo je Hrvatsku, a Njemačka, koja je uz Vatikan odigrala ključnu ulogu u tom procesu, uspostavila je diplomatske odnose s Hrvatskom.

Na isti dan Hrvatsku su priznale i Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Norveška, Poljska i Švicarska. Prethodno su to već učinile Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija, Island, Estonija, Sveta Stolica i San Marino. Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku su priznale ukupno 44 države, a broj priznanja nastavio je rasti u narednim mjesecima.

Međunarodno priznanje Hrvatske uslijedilo je nakon proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. Tog dana od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije razdružile su se i Hrvatska i Slovenija, koje su se međusobno priznale. Litva je bila prva država koja je priznala Hrvatsku još 30. srpnja 1991., iako tada ni sama nije bila međunarodno priznata. Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku pamti se Island, 19. prosinca 1991. Istog dana Njemačka je objavila da će njezino priznanje stupiti na snagu 15. siječnja 1992., s ostalim članicama EU-a.

Vatikan je priznanje Hrvatske najavio 20. prosinca 1991. i formalizirao ga 13. siječnja 1992. Vatikanska diplomacija predvodila je međunarodne napore za priznavanje Hrvatske, još od listopada 1991. Ulogu Vatikana i Islanda povjesničari često ističu kao ključnu zbog njihove predanosti u priznavanju prava Hrvatske na neovisnost.

Hrvatsku danas nisu priznale još četiri zemlje, to su Butan, Liberija, Tonga i Niger. Domovinski rat bio je u jeku
U trenutku međunarodnog priznanja Domovinski rat bio je u jeku, a gotovo trećina teritorija Hrvatske bila je pod okupacijom JNA i srpskih pobunjenika. Hrvatska je na svoje priznate granice izišla tek 1998., nakon mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema.

Priznanje je omogućilo Hrvatskoj članstvo u brojnim međunarodnim organizacijama tijekom 1992., što je zaokružilo njezin status kao suverene države. Ključni trenutci na međunarodnoj sceni uključuju primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. te kasnije pristupanje NATO-u 2009. i Europskoj uniji 2013. Ove integracije učvrstile su međunarodni položaj Hrvatske i otvorile vrata za daljnji gospodarski i politički razvoj.

Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja
Na isti datum, 15. siječnja 1998. godine, završena je mirna reintegracija istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, kojom je u ustavno-pravni poredak Hrvatske vraćen i posljednji okupirani dio teritorija. Temelj za ovaj proces bio je Erdutski sporazum, potpisan 12. studenoga 1995., kojim je započet dvogodišnji mandat prijelazne uprave UN-a (UNTAES).

Prijelazni upravitelj Jacques Paul Klein predvodio je proces mirne reintegracije, koji je uključivao povlačenje srpskih paravojnih snaga, uspostavu prijelazne policije i povratak prognanika. Tijekom rujna i listopada 1996. provedena je ekshumacija masovne grobnice na Ovčari, kod Vukovara, u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci 200 žrtava, hrvatskih branitelja i civila koje su Jugoslavenska vojska i srpske paravojne postrojbe odveli iz vukovarske bolnice i ubili nakon okupacije grada. Te je godine 1. studenoga, za blagdan Svih svetih, više tisuća hrvatskih prognanika, po prvi put nakon progonstva 1991. organizirano moglo posjetiti groblja na području hrvatskog Podunavlja pod nadzorom UNTAES-a.

Povratkom naftnih polja u Đeletovcima, u sustav INA-e, početkom 1997., označen je početak reintegracije javnih poduzeća i gospodarstva u hrvatskome Podunavlju. Jedan od ključnih trenutaka za ponovnu uspostavu legalne hrvatske vlasti u Podunavlju bilo je održavanje lokalnih izbora za općinska i gradska vijeća te skupštine Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije 13. travnja 1997. godine. Reintegracija hrvatskog Podunavlja u platni sustav RH provedena je 19. svibnja 1997., odlukom prijelaznoga upravitelja Jacquesa Kleina o uvođenju hrvatske kune kao službenog sredstva plaćanja na tome području. S ciljem provedbe dvosmjernog povratka otvoreno je šest ispostava Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade RH, čime je službeno počeo proces povratka prognanika u hrvatsko Podunavlje. Kako bi se na tome području omogućili povratak i pomirba u listopadu 1997. osnovan je Nacionalni odbor za uspostavu povjerenja i normalizaciju života na ratom stradalim područjima Hrvatske, čijom je predsjednicom imenovana tadašnja zamjenica predstojnika Ureda predsjednika Vesna Škare-Ožbolt.

Reintegracijom konačno završena agresija na Hrvatsku
Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nekoliko je puta, tijekom mirne reintegracije, posjetio hrvatsko Podunavlje, prvi put 3. prosinca 1996., a zatim i 8. lipnja 1997., kada je “Vlakom mira” došao u Vukovar. Tada je istaknuo kako dolazak vlakom u Vukovar “nije samo početak konačnog povratka prognanika nego i dokaz svekolike skrbi hrvatske vlasti, svih hrvatskih javnih institucija da se ovo razoreno područje što prije izgradi i što prije uvrsti u svekoliki društveni, gospodarski i kulturni život hrvatske domovine”. Predsjednik Tuđman posjetio je 2. lipnja 1997. i Beli Manastir.

Tijekom 1997. postignuti su sporazumi o reintegraciji poštansko-telekomunikacijskog, obrazovnog i zdravstvenog sustava u hrvatskom Podunavlju u pravni sustav RH. Vijeće sigurnosti UN-a je rezolucijom od 19. prosinca 1997. dalo punu potporu okončanju mandata misije UNTAES-a u predviđenom roku, a 15. siječnja 1998. Završetak misije UNTAES-a i mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja obilježen je na svečanostima u kinodvorani u Borovu Naselju te dan poslije u Zagrebu.

Na svečanosti u Borovu Naselju posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a Bernard Miyet ocijenio je kako je misija UNTAES-a uspješno ostvarila planirane ciljeve, a prijelazni upravitelj William Walker kazao je kako je, unatoč nekim početnim predviđanjima o neuspjehu mirne reintegracije, na tome području zavladao mir, a većina stanovništva je prihvatila hrvatsku vlast.

Na svečanosti u Zagrebu hrvatski predsjednik Franjo Tuđman rekao je kako su “predajom hrvatskog Podunavlja službenim predstavnicima hrvatske vlasti konačno završene agresija na Hrvatsku i okupacija posljednjeg dijela njezinog teritorija, a dolaskom na svoju granicu na Dunavu, hrvatski je narod potvrdio svoju veličanstvenu pobjedu u nametnutom mu ratu”.

Mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja te postizanje mira omogućile su prije toga i pobjedonosne Vojno-redarstvene operacije Hrvatske vojske 1995. – “Bljesak” i “Oluja”.