Katolički blagdan Tijelovo, odnosno u dužoj verziji Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Krist.

Ideja o blagdanu prvi put se javlja u 13. stoljeću na inicijativu augustinske redovnice sv. Julijane iz samostana kod Liegea u Belgiji koja je imala viđenje punog Mjeseca s mrljom na površini. Puni Mjesec protumačila je kao Crkvu, a mrlju kao upozorenje na nedostatak blagdana kojim bi se slavila euharistija odnosno sakrament koji je Krist utemeljio na posljednjoj večeri rekavši da kruh predstavlja njegovo tijelo, a vino njegovu krv.

Na molbu Julijane mjesni je biskup u svojoj biskupiji uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan euharistije. Belgijska redovnica i njeni suvremenici zdušno su promicali ideju blagdana i nastojali ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavio je 1264. godine bulu kojom je to pokušao učiniti, no spriječila ga je brza smrt. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi Tijelovo na cijelu Rimokatoličku Crkvu, odnosno na zapadno kršćanstvo.

Za Katoličku Crkvu, svetkovina je spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak. Prema katoličkom nauku tijelo i krv Kristova u euharistiji su ‘istinski, bitno i stvarni prisutni’, a misterij pretvorbe kruha i vina događa se po euharistijskoj molitvi koju izgovara svećenik. Pojednostavnjeno bi se moglo reći sljedeće: Ako je mana, hrana što ju je Bog dao Izraelu na putovanju kroz pustinju, kruh s neba i znak zajedništva s Bogom koje nikada ne prestaje, a euharistija spomen na Kristovo potpuno predavanje i žrtvovanje te sakrament u kojem je on stalno i potpuno prisutan, Tijelovo je blagdan kojim se slavi euharistija i misterij pretvorbe kruha i vina u Kristovo tijelo i krv. Tijelovo se slavi u četvrtak poslije Presvetog Trojstva, dakle, deveti četvrtak nakon Uskrsa, što ove godine pada 19. lipnja.

Dr. Tomislav Ivančić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, kaže da jednako kao što u objektivno spoznatim slovima neke pozivnice na gozbu prepoznaje nevidljivu ljubav i prijateljstvo onih koji ga pozivaju, tako u vidljivo spoznatim znakovima kruha i vina vidi poziv Boga na njegovu gozbu.

‘Kao što mi prijatelj može poslati pismo i u njemu poruku da se ne bojim u određenim krizama života, tako mi prijatelj Isus u kruhu i vinu, u tim euharistijskim znakovima, daruje poruku da se ne bojim, jer on je sa mnom’, poručuje Ivančić i navodi Kristove riječi: ‘Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu’.

Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima širom Hrvatske i neradni je dan. Blagdan se, među ostalim, obilježava tijelovskim procesijama u kojima se u povijesti tradicionalno prezentirala pobožnost, ali i važnost pojedinih osoba, udruga, crkvenih i svjetovnih dužnosnika, kao i običnog puka. Pravoslavna Crkva ne poznaje tijelovske procesije, a euharistiju tumači na ponešto drugačiji način.

Danas je održana konstituirajuća sjednica novog saziva Županijske skupštine Zadarske županije. 

Nakon provedenog postupka konstituiranja, članice i članovi Skupštine dali su potporu Ingrid Melada (HDZ), koja je time preuzela dužnost predsjednice Županijske skupštine.

Novoizabranim članovima Skupštine, a posebno predsjednici Melada, upućujemo čestitke i želje za uspješan i konstruktivan rad u službi građanki i građana Zadarske županije.
 Župan Josip Bilaver nakon konstituiranja Županijske skupštine je rekao:

“Čestitam novoj predsjednici Županijske skupštine Ingrid Meladi, koja je u prethodna tri mandata uspješno obnašala dužnost predsjednice Općinskog vijeća Općina Preko. Vijećnici su također donijeli odluku o osnivanju tri odbora ključna za učinkovito funkcioniranje Skupštine. Time je Skupština i formalno konstituiranja.

Svim vijećnicima upućujem iskrene čestitke i želim im uspješan i konstruktivan rad. U meni će imati partnera otvorenog za dijalog i suradnju.

Danas sam održao i sastanak s predstavnicima svih političkih opcija koje su dobile povjerenje birača te sam im pružio ruku suradnje. Vjerujem da u naredne četiri godine imamo priliku zajednički dokazati našim sugrađanima da smo dostojni njihova povjerenja.”

Dječji vrtić Latica bio je domaćin iznimno zanimljivog i inspirativnog susreta s odgojiteljima i učiteljima iz Južne Koreje, koji su nas posjetili u organizaciji Gyeonggi EDU-care Association. Cilj njihova posjeta bio je upoznati se s praksama inkluzije koje se provode u našem vrtiću te razmijeniti iskustva i primjere dobre prakse s područja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

Naši gosti su stručni radnici koji rade s djecom urednog razvoja, kao i s djecom s teškoćama u razvoju, što je i bio razlog njihova interesa za posjet našem vrtiću. Tijekom boravka u našoj ustanovi, gosti su obišli sve odgojno-obrazovne skupine, upoznali se s načinom rada te razgovarali s našim edukacijskim rehabilitatorima, logopetkinjama, fizioterapeutima i odgojiteljima. Posebno ih je zainteresirao način na koji provodimo inkluzivne aktivnosti i kako prilagođavamo odgojno-obrazovni rad individualnim potrebama svakog djeteta.

Iako svakodnevno rade s djecom s teškoćama, izrazili su iznenađenje razinom dostupnosti ortopedskih pomagala i visokom opremljenošću našeg vrtića, osobito u kontekstu pristupačnosti i osiguravanja kvalitetnih uvjeta za razvoj svakog djeteta. Asistivna tehnologija, didaktička oprema i senzorna soba ostavile su snažan dojam na goste i potaknule mnoge zanimljive rasprave o mogućnostima primjene sličnih rješenja u njihovim ustanovama.

Susret je zaključen radnim sastankom na kojem su razmijenjena iskustva, razmotrene sličnosti i razlike u obrazovnim sustavima dviju zemalja, te su postavljeni temelji za moguću buduću suradnju. Gosti iz Južne Koreje pohvalili su našu ustanovu i stručnost djelatnika, naglasivši kako su dojmovi koje nose izuzetno pozitivni i korisni za njihov daljnji rad.

U znak zahvalnosti i prijateljstva, korejski su gosti našem vrtiću darovali tradicionalne poklone – minijaturne narodne nošnje za ukrašavanje boca vina – dok smo mi njima poklonili slikovnicu Kako su slova stvorila riječi, u čijoj je izradi sudjelovao i naš vrtić. Tako će i naša slikovnica “odletjeti” u Južnu Koreju, kao simbol prijateljstva i razmjene znanja među vrtićima iz dviju dalekih zemalja. Tijekom susreta razgovarali smo i o mogućnosti prevođenja slikovnice na korejski jezik, kako bi djeca i odgojitelji u Koreji mogli još bolje upoznati njezin sadržaj i vrijednosti koje promiče.

Ovakvi susreti još jednom potvrđuju važnost međunarodne suradnje i razmjene stručnih iskustava u području ranog i predškolskog odgoja te nas dodatno motiviraju za kontinuirano unaprjeđenje inkluzivne prakse u radu s djecom.