Čuvajući stari novac nećete mu pretjerano povećati vrijednost, ali to nije uvijek slučaj. Jedan od izuzetaka svakako je novčanica od 100 dinara iz 1884. godine. Za nju danas možete dobiti i nekoliko desetaka tisuća eura.

Novcem se plaća određena cijena i on ima svoju cijenu, osobito kad izađe iz otpjecaja. Ako ima neku tiskarsku grešku ili grešku u kovanju, to mu višestruko podiže vrijednost i postaje zanimljiv kolekcionarima.

Kada i koliko će ovogodišnje kovanice biti interesantne numizmatičarima, teško je predvidjeti.

„Ne možemo očekivati da one postignu neku izuzetnu numizmatičku vrijednost. Kako vrijeme prolazi one će biti nešto vrijednije nego danas, ali sigurno se od njih nećemo obogatiti. Ima nekih novčića koji su stari po 100 godina koji ni danas nisu dobili na nekoj drastičnoj vrijednosti, a ima jednostavno novčića starih po 20 godina koji su jako popularni. Primjer, sav kovani novac s likom Nikole Tesle je popularan, bez obzira na tiražu“, objašnjava numizmatičar, Željko Jelić za RTS.

Za kolekcionare je popularan i novac kovan ili otisnut u maloj nakladi koji je bio u optjecaju, a stupanj očuvanosti je jedan od faktora koji mu određuju cijenu. Za kulturne institucije neki primjerci ipak nemaju cijenu.

Međutim, ono što ima i veliku numizmatičku vrijedost je novčanica iz 1884. godine koja je bila u opticaju do Prvog svjetskog rata. Tada je u prometu ostalo njih 70, a sudbina većine nije poznata.

Danas je 29. studeni koji se do raspada Jugoslavije slavio u bivšim državama kao Dan Republike.

Dan Republike se od 1944. godine obilježavao u spomen na Drugo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a) koje je održano 29. studenog 1943. godine u Jajcu.

AVNOJ je tom prilikom konstituiran u zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo dok je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) konstituiran kao najviši izvršni organ.

U Jajcu su postavljeni temelji za osnivanje federativne države jugoslavenskih naroda nakon Drugog svjetskog rata, pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije. Tada je predviđeno da Jugoslavija bude federacija šest republika: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije.

Na prijedlog slovenske delegacije Josipu Brozu Titu dodijeljena je titula “maršal Jugoslavije”.

Odlukom Predsjedništva AVNOJ-a od 28. studenog 1944. određeno je da se prva godišnjica zasjedanja u Jajcu dostojno obilježi, čime je 29. studeni postao praznik na ovim prostorima.

No, proći će još gotovo dvije godine prije nego što ovaj datum i formalno postane praznik nove države – odlukom Savezne narodne skupštine od 2. studenog 1946. godine Dan Republike proglašen je državnim praznikom Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ).

Osim sjećanja na Drugo zasjedanje AVNOJ-a Danom Republike obilježavala se i godišnjica ustavotvorne skupštine FNRJ-a koja je održana 29. studenog 1945.

Rješenjem iz 1949. godine odlučeno je da se Dan Republike slavi dvodnevno što je 1955. potvrđeno Zakonom o državnim praznicima.

Pionirska zakletva, svinjokolja, odlazak na selo…

Generacije rođenih u Jugoslaviji do 1982. godine vjerojatno se sjećaju da su prvašići svakog 29. studenog polagali “pionirsku zakletvu” i dobijali uniformu pionira: plavu kapu s crvenom petokrakom, bijelu košulju s crvenom maramom i plave hlačice ili suknju.

Osim prijema učenika u Savez pionira Jugoslavije Dan Republike je obilježavan i uz počasne vodove i svečane akademije.

Ipak, većina stanovnika socijalističke Jugoslavije pamti Dan Republike po neradnim danima (kada se praznik spajao s vikendom) koji su se koristili za kraća putovanja ili odlazak na selo što se pokazalo kao dobra prilika za klanje svinja pred zimu. Obitelji bi se tada u gradove vraćale s kantama punim masti i torbama punim mesa, kobasica i čvaraka.

Škole, tvornice, mesne zajednice, domovi kulture, ulice, nosili su u bivšoj državi ime “29. studeni”.

Dan Republike je opjevan i u istoimenoj pesmi kultnog sarajevskog benda Zabranjeno Pušenje na albumu “Pozdrav iz zemlje Safari ” iz 1987. godine. Pjesma, s vidljivom dozom gorčine, opisuje atmosferu praznika države koja puca po šavovima.

Ti šavovi trajno su popucali devedesetih godina i Dan Republike prestao se slaviti u svim bivšim jugoslavenskim republikama, osim u Srbiji i Crnoj Gori koje su od 1992. godine činile krnju federaciju.

Posljednji put Dan Republike je proslavljen 29. studenog 2001. godine, a 14. studenog 2002. je ukinut odlukom Savezne skupštine SRJ-a.