Jastrebovi su ptice grabljivice i koliko god tragali za podatkom da mogu biti i lešinari nećemo uspjeti. Doduše, postoji tek jedna rijetka potporodica, Milvus migrans, koja grabi otpatke s kopna i vode u punom letu (Ptice, Thomas Giliard, kustos američkog prirodoslovnog muzeja, Mladinska knjiga 1968.).Posebnost jastrebova leži u činjenici da je, u pravilu, ženka bitno krupnija od mužjaka i da vide, pojednostavljeno rečeno, kao čovjek koji gleda kroz kvalitetan dalekozor.
Hrvatski enciklopedijski riječnik dodaje da je ime Jastreb karakteristično i za osobito agresivnog političara ekstrtemnih uvjerenja i nastupa.
Mi, umjereni ljubitelji ptica ( i sve manji ljubitelji političara), a strastveni ljubitelji preživljavanja, ime Jastreb vezujemo prvenstveno za vođe obrane grada Vukovara, a tek potom za razne političke ekstrtemiste, koji , iskustvo nas uči, ipak lešinare. Kućne nimfe sve češće uvjeravamo da će živjeti duže, ako jedu manje. Tješimo se da razumiju ako ponekad govore i uglavnom tu završava naš odnos s pticama.
Nije poznato tko je ljudima, zapovjednicima obrane grada Vukovara, za vrijeme Domovinskog rata nadjenuo imena Jastreb i Mladi Jastreb, ali svjedočimo kako ta imena nose bespogovorno sad već skoro dvadeset godina. Uostalom, u ratu su to uobičajene pojave, a to ratničko ime smo već negdje čuli. No, koliko je ispunjena uobičajena želja kumova da usklade imena s karakterom njihovih nositelja, drugo je pitanje. Rijetki predvide da se mijenjaju ljudi, vremena i običaji.
Nismo pozvani da ocjenjujemo bilo čiji doprinos u ratu, jer je za objektivnost potrebna, između ostalog, i povijesna distanca, ali u miru, na temelju svih dostupnih izvora saznanja, imamo pravo na mišljenje o onima koji ulaze u naše živote, a to su i Jastrebovi iz Vukovara. Ne kao ratni, već kao mirnodopski Jastrebovi i to u vrijeme i na mjestu gdje su poželjni golubovi. Na gradskom trgu. Ornitonim je bitan, jer određuje suštinu.
Istup Mladog Jastreba na nedavnom protestnom skupu u Vukovaru, gotovo sam siguran, potpisalo bi devedeset posto građana Hrvatske i još bi, svatko iz svog kuta, dodao niz kritika na račun aktualne vlasti, jer se u tome ne može pretjerati. Naime, iskustvo uči da i najveći pesimisti bivaju iznenađeni pojavama za koja se mislilo da su iz drugih vremena i dalekih kontinenata. Onima što im nije jasno tko i kako „upravlja“ ovom zemljom više i nije potrebno govoriti. Ili onima koji se, poput tvorova u kriznim situacijama, brane smradom, jedinim preostalim oružjem u obrani neobranjivog.
Ono što je iz sukoba Mladog Jastreba i vrha hrvatske vlasti još vrijedno braniti jest njegovo „ime i djelo“(i kao predstavnika vrste) i ne na način nekritičke obrane, koja je dijelom doprinijela sukobu koji pomalo plaši, već objektivno, koristeći spomenute izvore saznanja, a oni vape za hitnim i iskrenim odgovorom na pitanja:
– Tko je odgovoran za žrtvovanje Vukovara i tko je grad sa živim ljudima pretvorio u žrtvenik iz još uvijek nejasnih razloga?
– Tko taj grad i zašto još uvijek koristi kao žrtvenik što podrazumijeva žrtvovanje već žrtvovanih Vukovaraca i za koje ciljeve?
– Tko vrši morbidne pokuse na živim ljudima i to iz predmeta preživljavanja i temeljnih ljudskih prava?
– Tko i zašto žrtvuje Vukovar za držanje u pokornosti cijelog naroda, nabijajući im kompleks koji su davno sami izliječili?
– Tko je zatvarao i prebijao zapovjednika obrane Vukovara, zašto se šuti i koja je cijena šutnje?
– Tko, radi osobne koristi, ucjene, ili nečeg trećeg, a s terena, podržava ostvarenje tih paklenih zamisli?
– Tko je napuhao više od pola milijuna branitelja, tako „osigurao“ da je iz svake obitelji u prosjeku po jedan, čime se eliminira možebitno herojstvo pojedinaca, koje odlikuje žrtvovanje za druge, a od početka su bili nepoželjna vrsta.
– Tko je dopustio (ili pomogao) organiziranje nekoliko stotina braniteljskih udruga i njihovih kombinacija?
– Tko je dodijelio tisuće mirovina lažnim braniteljima Vukovara i dvadeset godina odbija srediti „vukovarsko pitanje“?
-Zašto Mladi Jastreb nije reagirao kada je gospođa Kosor, s posebnim gađenjem, napadala političkog protivnika samo zato „jer je bio kapetan JNA“? Je li se sam našao uvrijeđen on ili njegov prethodnik?
– Tko, već dvadeset godina, ubire plodove iz „vukovarskog nereda“, uz čiju pomoć i po koju cijenu?
– Tko je i zašto gospođu Jadranku Kosor izabrao za počasnog građanina Vukovara?
– Tko ima političke i druge koristi od implementacije potencijalnih zločinaca u hrvatsku i vukovarsku vlast?
– Tko omalovažava, diskriminira, pa i fizički ugrožava vukovarske branitelje?
– Gdje su Jastrebovi koji su davno, hrabro, po uzoru na držanje u ratu, trebali dati odgovore na ova i desetke sličnih pitanja?
Tko je htio mogao je zapaziti da je bilo pokušaja njihovih „malih istraga“ i traženja odgovora na neka postavljena pitanja, ali i naknadnog i neobjašnjivog muka. Možda baš taj muk krije materijal za „ministrovu prijetnju i ucjenu“, a i nova pitanja:
– Tko je kriv za činjenicu da je gospođa Jadranka Kosor godinama bila (pazi sad) ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i zašto nitko nije reagirao na očito grubo ruganje braniteljima i obiteljima, kao i instaliranje svoje zamjene koja je nastavak iste ponižavajuće politike.
Tek prije par dana predsjednica Vlade RH nagovještava mogućnost otkupa stanova u Vukovaru prema iskustvu iz ostatka zemlje. Tu je netko davno ukrao i dobro sakrio kompas.
Teško se oteti dojmu da se odgovori na ova i druga sumorna pitanja odavno znaju, a ovdje o tome pisano bar jednom mjesečno i ne želimo li se ponavljati ostaje nam još pitati:
– Kako Mladi jastreb nije znao da su ženke jastreba krupnije i jače od muških predstavnika vrste i da mu vid, sam po sebi, nije dostatan za uspješan lov.
Da bi se dobili odgovori na postavljena pitanja( ili će tinjati godinama), valja mijenjati dosadašnji, očito bezuspješni, način borbe za dostojanstvo branitelja i njihove borbe i pribjeći jedino mogućem; ujediniti razjedinjene branitelje oko aktualnog braniteljskog problema i stvoriti nezaobilazni faktor koji će, bez emocija koje su jednostrane, postati nezaobilazan u životu ove zemlje. Sad ili nikad.
Potpisi, kojima se želi isprovocirati postupanje Vlade odavno su samo gubljenje vremena.
Srbijanska politička scena se radikalizira. Dobrica Ćosić pretendira za Nobelovu nagradu. Europa ne želi hrvatski polamilijunski braniteljski „balast“. „Trend“ ozbiljnih javnih prosvjeda, protiv društvenih devijacija, stigao je i pred naša vrata. Traži se razum ispred emocija i neće valjati ako branitelji „proliju vlastito mlijeko“. A, ni prijetnje nisu bezazlene.
Jedino tako Jastrebovi neće prijeći na teren vlastite podvrste Milvus migrans.