Connect with us

Nekategorizirano

Kurba od godine

Objavljeno

13 godina prije

-


Nad maleno selo Dugobabe, smješteno u Dalmatinskoj Zagori, sjeverno od ekvatora, a istočno od početnog meridijana, nadvio se proteklih par tjedana sumoran zastor tišine. Duh ponosa koji se godinama, kao najraskošniji jarbol na vjetru kočoperio ustajalim cestama i svim neznanim stazama Dugobaba, pao je isparan vjetrovima tuge, razočarenja i poraza. Najveći sin Dugobaba, Ivo Sanader, danas čami u nekom zatvoru u Mozartovom rodnog gradu, miljama daleko od prašine i asfalta svog sela u Dalmatinskoj Zagori.
Zaškripala su vrata crkve Blaženog Ivana Trogirskog u Dugobabama. Stari Jozo, škiljeći na lijevo oko izlazio je iz crkve zatvaravši vrata za sobom. Pogleda upućenog prema nebu, promuklim je glasom govorio:
– Jesi baš mora’ dozvolit’ da našeg Ivu sad, prid rođenje Tvoga sina, strpaju u prdekanu? Pa moga si isto pričekat’ koji misec, jesi li Bog oli nisi? – mrštija se stari Jozo dobro natežući kapu na svoju vlašku glavu.
– Ja san izmolija sve svece koje poznan za njigovo zdravlje. Ne znan ji doduše baš puno, jer nije tako davno da san iz partije uteka, ali one koje znan, ja san molija. A moga bi i ti. – škiljio je Jozo prema nebu, reć’ koju lipu rič za našeg Ivu, da nan ga vrag ne odnese.
– Eto! Ja to tebi ki čov’k, čov’ku, pa ti sad kako znaš.
A život u Dugobabama nije lak. Naprotiv, od kamena na kamenu treba stvarati temelje za modernu i napredniju budućnost. A ni ova godina koja izmiče pod prstima kao voda, nije se baš pretrgla ni udostojila da ovo maleno mjesto zaobiđe sa svojim nestašlucima. Dugo vremena buka i prašina kamenoloma žiteljima Dugogbaba nisu dali mira. Dugo se nije moglo živjeti kako treba. I kada su radovi u kamenolomu prestali, kada je vjetar odnio prašinu, a buka zamukla negdje daleko pod oblacima, opet se Božji gnjev spustio na ovo malo, slatko mjestašce.
Istom onom Jozi, sa početka priče, na dan uhićenja Ive Sanadera zazvonio je telefon.
– Aaaaaaa? Molin?
– E, Jozo ovdi, Jozo, a da koće drugi bit’ ako si nazvala mene, isusati.
– Ma što to govoriš nesritnice nesritna!? Uvatili koga?! Ivu?! Našeg Ivu?! Jel’ pricidnik?
– A đava in sve lipo odnija. A sićan ga se kad je ka’ malecko dite za tovaron trča i učija ga pismice. Ivu našeg uvatili u Alzburgu. A di je to, bogati?
– U Austriji. Rodni grad, čiji? Ma đava njima odnija i Mocarta i Cezara, kad moran tako reć. Oni će našu ljudinu ić’ zatvarat! – bijesno je poklopio Jozo slušalicu. Gotovo da je isčupao žicu iz zida. Okrenu se, tražeći pogledom svoju suprugu Jaku:
– Jaaakkkoooo, đava ti šest odnija! Jaaakkkkoooo! Di si nesrićo?!
Iz jedne omanje prostorije u velikom dvorištu Jaka pomoli glavu.
– Štos’ dereš ki da te kolju?
– Jako, ovo je bogami gore neg’ da me kolju. Gore neg’ svi ratovi u kojin san bija, a bija san u sva tri bogami.
– Šta je crni Jozo da ne more čekat’?
– Sad me zvala ‘ćer od naše Stoje iz Splita. Govori da su Ivu uvatili i zatvorili.
– Ma kojeg Ivu?
– Našeg Ivu! Pricidnika bogati. Koliko ti pricidnika znaš iz Dugobaba?!
– Aaaa! Našeg Ivu, đava ji zatvorija i pritvorija da bog da. A šta je učinija?
– Govoru da je šolde ukra.
– Pa i da je, šta unda? Kra je za sebe!
– E, Jako moja, ova godina je bila ka’ kurba. Ma baš ka’ kurba.
– Je, dobro govoriš, promumlja žena. A Jozo se samo nadoveže:
-Sve što je moglo poć’ krivo pošlo je. A sve što je tribalo poć’ pravo, opet je pošlo krivo. I kad sam mislija da san je se konačno rišija i mislija je poslat u pizdu materinu, onda me opali ka’ tukca. Ma teže mi je palo ovo s našin Ivon nego da su mi svi pršuti propali. Po ničen lipon je se neću sićat i jedva čekan da ode svragon i ona i ‘ko ju je vaku namirija na me. Iden ja Jako do naše Crkve pomolit se za pricidnika Ivu, da ga Bog sačuva.
– Ajde, ajde, moj Jozo. Ja ću ovo malo nesriće od ovih naših kokoša pozatvarat’, pa ću narizat’ sira i pršuta da moremo štagod izist.
Polako, vukući nogu za nogom, Jozo je koračao prema mjesnoj crkvi blaženog Ivana Trogiranina razmišljajući kako bi sada trebalo i crkvu preimenovat u crkvu Blaženog Ive našeg Alzburškog. Bogati, veći je on mučenik od tog Trogiranina.
Ušavši u crkvu, kleknuo je pred oltar, skinuo kapu i stao govoriti svoju tiradu…
– E, lipo si me zajeba’. A ja san kad san biža iz partije mislija da si ti svemoguć. A ti puštija da nam pricidinika Ivu uvate. Ma znaš li ti kad će jopet Dugobabe imat čovika na takvo misto? Znaš li ti kad ćemo jopet imat pricidnika? Nikad više! Nikad! I ti si mi neki Bog. Pa kako si to moga dopustit? Moran ti reć da si me strašno razočara, ogorčija. Neda više popu ni lipe. Ne dan! Kad Ivu oslobodiš, onda moremo opet proljudikat i prodivanit, a dotad, ni ja tebi, ni ti meni, završio je svoj rafal Jozo, podigao se i, krenuvši prema vratima, sebi u brk promumljao:
– I unda će me don Marinko sutra pitat kakva mi je bila ova godina? A kaka mi more bit? Ki magarcu toljaga.

 
Povezane teme :
Nastavi čitati
Kliknite za komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Nekategorizirano

KNJIŽEVNA FRANKOFONIJA / Haićanski autor Makenzy Orcel 24. svibnja u zadarskog Gradskoj knjižnici 

Objavljeno

7 sati prije

-

19. svibnja 2024.

By

Makenzy Orcel, haićanski autor s pariškom adresom, boravit će u Hrvatskoj od 21. do 26. svibnja u sklopu programa Književne frankofonije Centra za knjigu koji sufinancira Ministarstvo kulture i medija RH, a održava se u suradnji s Francuskim institutom, Veleposlanstvom Republike Francuske, Sveučilištem u Zadru, književnim festivalom LITaf, Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Kulturno-informativnim centrom, Gradskom knjižnicom Zadar, Francuskom alijansom Split, Veleposlanstvom Republike Slovenije i knjižarom Kutak knjiga.

https://web.facebook.com/profile.php?id=61557697403593&locale=hr_HR

Rođen 1983. u Port-au-Princeu, na Haitiju, gdje se i školovao, Makenzy Orcel prvu je zbirku pjesama La douleur de l’étreinte objavio 2007., dok mu je prvi roman, Les Immortelles,koji je kritika odmah zapazila, izišao 2010. u Montrealu. Dosad je objavio devet pjesničkih zbirki i sedam romana, od kojih je zadnji, Une somme humaine (2022.), dospio u finale francuske književne nagrade Goncourt, dok je u deset zemalja, među kojima je i Hrvatska, izabran za najbolji roman među finalistima te prestižne nagrade. Za svoja je djela višestruko nagrađivan, a 2023. ovjenčan je i nagradom Anna Seghers za cijeli svoj dosadašnji opus. Godine 2017. od Republike Francuske dobio je orden reda viteza umjetnosti i književnosti.

Makenzy Orcel gostovat će u zagrebačkom KIC-u (Preradovićeva 5) u srijedu, 22. svibnja, u 14:30. Nakon razgovora s autorom koji će voditi Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić, bit će dodijeljen hrvatski Goncourt. Makenzy Orcel predsjedavat će povjerenstvom sastavljenim od zagrebačkih i zadarskih studenata francuskog jezika i književnosti koji svake godine biraju najbolji roman u prošlogodišnjem užem izboru Akademije Goncourt. Projekt Nagrada Goncourt – hrvatski izbor prije tri godine pokrenuo je Francuski institut, a izvodi se u suradnji sa Sveučilištem u Zadru i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.

3. izdanje Nagrade Goncourt – hrvatski izbor

U petak, 24. svibnja, u 18:30 u atriju zadarske Gradske knjižnice (Ulica Stjepana Radića 11b) Makenzy Orcel predstavit će se u sklopu festivala LITaf koji organiziraju studenti zadarskog Sveučilišta. S njim će razgovarati Maja Zorica Vukušić i Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Marije Spajić. Tom će prilikom autor uručiti nagradu za najbolji studentski prijevod ulomka iz njegova romana Une somme humaine. Na ovogodišnjem natječaju u organizaciji Odjela za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru nagrađena je Katarina Baršun, studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

https://web.facebook.com/profile.php?id=100091608264526&locale=hr_HR

Splitska će se publika imati priliku susresti s Makenzyjem Orcelom u subotu, 25. svibnja, u 18:30 u Francuskoj alijansi (Marmontova 3). S njim će razgovarati Vanda Mikšić, uz konsekutivni prijevod Fani Marđokić.

Autorov boravak kamerom će pratiti Sebastijan Borovčak koji u sklopu programa snima dokumentarni film o književnoj frankofoniji u Hrvatskoj.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

Gotovinina tvrtka lani imala ogroman rast prihoda

Objavljeno

6 dana prije

-

13. svibnja 2024.

By

Tvrtka Pelagos net, čiji je suvlasnik umirovljeni general pukovnik Ante Gotovina, lani je ostvarila više od 24 milijuna eura prihoda uz dobit veću od 3.1 milijun eura. Godinu dana ranije Pelagos je prijavio 16.3 milijuna eura prihoda.

Za veliki rast prihoda najzaslužniji je izvoz, piše Plava kamenica. Pelagos je lani na izvozu zaradio oko 20.5 milijuna eura, a gotovo sva tuna odlazi u Japan.

Pelagosova plavoperajna tuna spada među najcjenjenije hrvatske gastronomske proizvode, u rangu s kvarnerskim škampima i bijelim tartufima. Gotovinin toro (blijeda masna tuna) može se mjeriti s najboljima na svijetu. Osim fenomenalne tune, Pelagos proizvodi izvrsne slane srdele i slane i marinirane inćune”, piše Plava kamenica.

Nedavno su se na tržištu pojavile i verzije srdela i inćuna u maslinovu ulju, koje su prepoznatljive po uočljivim zelenim oznakama.

S 24 milijuna eura prihoda, Gotovinin Pelagos postao je treći najveći proizvođač ribe u Hrvatskoj, iza Cromarisa i bračke Sardine Postira.

Tvrtka planira veliko proširenje proizvodnje

Pelagos u blizini Dugog otoka uskoro planira pokrenuti i uzgoj bijele ribe. Uzgajalište bijele ribe imat će kapacitet od oko 700 tona godišnje, objavila je ranije Slobodna Dalmacija.

Tvrtka namjerava prenamijeniti dio akvatorija iz sustava uzgoja tune u uzgoj bijele morske ribe između Lavdare Vele i Pašmana u Srednjem kanalu. Godišnja proizvodnja iznosila bi 700 tona ribe u kavezima za uzgoj.

Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja objavila je pozitivnu ocjenu procjene utjecaja na okoliš uzgajališta tune u zoni marikulture kod otoka Lavdara, smještenog sjeverno od Dugog otoka i nedaleko od Kornatskog arhipelaga, koji pripada Zadarskoj županiji.

U sažetom opisu predmetni zahvat odnosi se na postavljanje uzgajališta koje se sastoji od jednog polja za uzgoj tune u postojećoj zoni za marikulturu na udaljenosti od oko 2300 metara od otoka Lavdara. Planirana godišnja proizvodnja na uzgajalištu je do 700 tona tune.

Na uzgajalištu se planiraju koristiti kružni kavezi promjera 50 metara, koji bi bili rasporedeni u dvije linije s po pet kaveza u svakoj liniji, a svaki kavez ima sidrene instalacije na površini od 80 puta 80 metara. Predvidena površina koju zauzimaju kavezne instalacije iznosi 400 puta 160 metara.

“Kavezi se planiraju izraditi iz polietilenskih plutada (obruda) ispunjenih polistirenom, na koje se vješa cilindridna mreža izrađena od poliamidnih materijala. Polimerni materijali predvideni za kavezne instalacije su biološki inertni te nemaju negativan utjecaj na okoliš”, navodi se u dokumentu.

 
Nastavi čitati

Nekategorizirano

SA VOLONTERSKE BURZE: Briga o postavu i komunikacija s posjetiteljima u Noći muzeja u Narodnom muzeju Zadar

Objavljeno

4 mjeseca prije

-

17. siječnja 2024.

By

U petak 26. siječnja se na razini Republike Hrvatske odvija XIX. Noć muzeja.

Na prošlogodišnju Noć muzeja Narodni je muzej Zadar bio po broju posjetitelja drugi u RH, odnosno prvi uzmemo li u obzir broj stanovnika odnosno “bazen” posjetitelja.

“Ove godine zbog našeg razrađenog programa ne očekujemo pad interesa, a da bi ta večer prošla u najboljem redu, potrebni su nam volonteri koji će nam pomoći u brizi o postavu (radi se o nekim od najvrednijih djela hrvatske umjetnosti i zadarske povijesti)”, stoji u objavi iz NMZ.

Za prijavu i detaljnije informacije obratite se putem maila na: muzej.nmz@gmail.com do 24. siječnja.

 
Nastavi čitati
Oglasi
Oglasi
Oglasi
Oglasi

U trendu