Zadar je ubio košarku. Iako je baš tako, nema mjesta za policiju i patologe već za antropologe, čija je domena i antropogoneza, ili znanstvena disciplina koja proučava podrijetlo čovjeka i razvojni put ljudske vrste u predhumanoj fazi. Onoj fazi humanoida koji još nisu spoznali zakonitosti u okolini, njima ovladali i stekli „viši čin“ homo fabera, a što je najmanje što je zadarsku košarku trebalo dopasti.
Taj homo faber je praktičan čovjek , stvaralac, aktivno biće, dakle s temeljnim preduvjetima za predsjednika legendarnog kluba, koji je odavno prerastao u mnogo više od sportskog, onog iz malog grada s jugoistoka Europe. Odavno je prerastao razinu na kojoj se eksperimentira, pogotovo onu na kojoj lokalni moćnici svjesno zabijaju posljednji čavao u njegov lijes.
Novoizabrani predsjednik KK Zadar, bivši predsjednik njegovog Nadzornog odbora, za godine obnašanja te funkcije nije ništa naučio niti poduzeo da klub ne kolabira. Dakle, nije spoznao zakonitosti oko sebe i nije zaslužio „viši čin“. Odatle poziv antropolozima, a ne liječnicima. Doduše, policija bi imala što reći i ne valja je se prerano odreći. Nekoliko milijuna razloga za njihov angažman svakako postoji. Pratit ćemo. Teško nam je povjerovati da će se gradska financijska elita, inkorporirana u klub, upustiti u zamagljivanja stanja.
Čovjek nikada ne zna kada i što mu može zagorčati posljednje dane u godini, pa su pojavom Edvina Šimunova na najvišoj funkciji u omiljenom klubu, to spoznali čak i površni simpatizeri istoga.
Taj „ugledni“ pravnik i lokalni gospodarstvenik, bespogovorni vojnik partije, pristao bi i na vođenje svemirskog programa, da ga dodijele Zadru, a najvjerojatnije bi pristao i na misiju u Darfuru, jer ne zna reći ne. Dobro da nije žensko. Ne čudi li da čovjek može obnašati toliki broj funkcija u karijeri i da mu nikada nije previše. Zar mu baš nikada nije palo na pamet da u istoj zemlji u kojoj je dragocijenost, ima tisuće nezaposlenih i sposobnih barem kao i on. Doduše, on priznaje da nikada i nije nikoga izvukao iz krize, ali osataje nepoznato koga je sve doveo u krizu.
No, kad iz sebe imaš partiju i Ardenu Bajlo svijet je tvoj i možeš avanzirati i kada nisi svladao osnove prethodnog stupnja. Možeš zeznuti antropologe do razine potrebe za mijenjanjem udžbenika, koji objašnjavaju nauku kakvu su dosad poznavali.
Tornado, zadarsku navijačku skupinu, koja je svo vrijeme nosila svoj klub, s njim se veselila, patila, nitko ionako ništa ne pita. Oni imaju strogo određenu, kontroliranu namjenu. Zvat će ih „Odabrani“ kada mu to dozvole mnogobrojne gospodarske, sportske i političke obveze i „pozvati na zajedničku borbu za klub“. Samo, kada magarca zovu u svatove to obično nije da se gosti, već da vodu nosi. Tornado se sastoji od mladih pismenih ljudi, uglavnom nezaposlenih i mnogobrojne dužnosti „Odabranog“ će im zacijelo imponirati. Uspjeh je zagarantiran već i činjenicom da se poznaju, da je baš taj E. Š. (50), kao dugogodišnji predsjednik Nadzornog odbora, najprirodniji izbor za novog predsjednika. Ako je, k tome, bitna i debljina kože, pogodak je pun.
U Boksačkom klubu, gdje je Šimunov također funkcioner, nije bilo revizije poslovanja, pa se ne zna koliko je klub profitirao njegovom genijalnošću, ali se molimo Bogu da se ne prihvati funkcije u AŠK Zadar.
Možda je događaj s brutalno pregaženim psima otišao u zaborav, ali sam siguran da će se za mnogostrukog direktora Šimunova odsad čuti više i češće nego ikada. Samo, tko to uopće želi?
Danima prije povijesnog ustoličenja Šimunova, mediji su nas bombardirali viješću kako će, na Skupštini KK Zadar, upravo on biti izabran. Kako su znali, ili čemu čin izbora? A možda upravo ta činjenica sve objašnjava? Klub je ipak privatiziran iako ga nikada nitko nije kupio.
Samo, ne bi li bilo normalnije da novi predsjednik, ubuduće, frustracije liječi trčeći u prirodi? Vremena su se ipak promjenila.