Nekategorizirano
ZASTRAŠUJUĆI DIKLJANSKI SLUČAJ

Ima nekih stvari u Diklu, za neke najljepšem i najturističkijem dijelu Zadra, koje privlače posebnu pažnju i valja vjerovati kako će se njima pozabaviti državne institucije, a mediji će, kako biva, doći na svoje. Nije to samo uobičajeni početak medijskog članka (kakvi su najčešće), već neizbježna i surova istina.
Međutim, događaj od 22. ovog mjeseca, baš iz Dikla, podjednako govori o poimanju istog i o stanju svijesti (nadam se) pojedinaca, koji su mu, direktno ili indirektno, doprinijeli.
Radi se, dakako, o gaženju tri psa odjednom, što, samo po sebi, nije najveća tragedija, već je to odnos vlasti i (dijela) javnosti koji određuju stupanj dobra i zla u svemu, a ovdje ga ne definiraju. A zla ima više nego što se iz šturih i rijetkih vijesti o događaju da naslutiti. Ništa tako precizno ne govori o nama kao taj događaj i njegov tretman, nigdje toliko primitivizma, gluposti i mržnje nije ispoljeno, od rata do sada, što smo očigledno spremni mirno promatrati, štoviše opravdavati.
Događaj je nepogrešivi indikator bezdušnosti pojedinaca, nesposobnosti vlasti i apatije (dijela) naroda. Nije li to Zadar, najperspektivniji grad u državi, koji budućnost vidi u turizmu, u dolasku ljudi za koje misle da im mogu priređivati prizore poput dikljanskih? Računa li perspektivni Zadar na moć svjetskih (ako ne lokalnih) medija koji mu to zacijelo neće oprostiti? Ne događaj, jer svugdje ima bolesnika koji mogu izazvati sličan, već na reakciju onih koji bi im trebali biti domaćini u vrijeme njihovog godišnjeg opuštanja. Sjeća li se slučaja „bugojanskih psića“, koji je, u nekoliko dana, naišao na osude u cijelom svijetu. Errando discimus ovdje ne prolazi.
Diklo, dosad poznato po ljepoti i gostoljubivosti življa, ni krivo ni dužno, bit će stigmatizirano. Postat će prepoznatljivo poput Bugojna i, zaslugom drugih, postati žrtvom njihovog idiotizma.
Strašnije od samog događaja je spoznaja da za isti nema krivaca. Dakle, mogu ga, bez ikakvih posljedica, ponoviti kada im se prohtje. Zvuči strašno sve da je u Meksiku, a ne tu pred nosom.
Hoće li puleni nezamjenjivog Edvina Šimunova iz Liburnije, za koje nema krivca u ovom bezdušnom gaženju, nastaviti po starom? Hoće, jer se Šimunov nikada nikome ne zamjera, poput Jurline, ne talasa i stoluje gotovo dva desetljeća. Taj direktorski genije nikada nije stao na prvo raskrižje i „snimio“ ponašanje svojih štićenika, koji s cigaretom u ustima, jednom rukom na upravljaču, a drugom na mobitelu, prevoze bespomoćnu djecu u i iz škola, stare i nemoćne, te sirotinju osuđenu na njih i njihove „akademske“ razgovore (kada ne telefoniraju). Oni su, u pravilu, fizički najjači u vozilu i mala je mogućnost bilo čijeg utjecaja na njih. Djeca onih koji ih štite i toleriraju ionako se ne voze gradskim autobusima koji se, u slučaju potrebe, ne mogu zaustaviti. Oni, čuli smo, ubrzaju kada je opasnost na cesti i skrate muke neopreznim sudionicima u prometu. Hoće li se zaustaviti na pojavu „neopreznih“ pješaka, djece, biciklista, ili reagiraju selektivno?
Nitko nema pravo svoje greške opravdavati tuđim greškama. Ljudi iz Liburnije ponajmanje.
Vozač, dok je za upravljačem, dužan je predviđati potencijalnu opasnost i mora biti pripravan adekvatno reagirati. Pored igrališta predviđa djecu, pored šume životinje, pored škole… pored doma umirovljenika… pored bolnice… Uzrokuje li nesreću zbog zanemarivanja te činjenice – kriv je. Zašto odgovaraju vlasnici pasa „bez nadzora“? Zbog pretpostavljene krivice da bi ovi mogli oštetiti tuđe zdravlje, ili život. Dakle, nisu predvidjeli moguću opasnost. Vozačeva greška se ne kažnjava, ali vlasnika pasa da. Njegov nemar rezultira štetom, njihov (njihovom) tragedijom i kaznom pravne države. To ne može rezultirati dobrim. Zašto su mjerila potpuno oprečna? Valjda nemaju Šimunova i moćnu vlast.
Profesionalni vozači autobusa, naročito gradskih, to dobro moraju znati. No, oni su presigurni da njihovi putnici nemaju utjecajnog tatu kojem će se požaliti (poput svjedoka ovog nemilog događaja), da im se direktor neće zamjeriti (jer je to njegova viza za opstanak), da ih policija nikada neće kontrolirati, te da će im oprostiti i ovakve događaje. Zašto bi onda uopće razmišljali, jer je sve stvar rutine i valja otaljati satnicu?
Zanimljiv bi bio podatak iz policije o broju kontrola vozača i vozila gradskog prijevoznika, pogotovo o broju i iznosu naplaćenih kazni. Ispravnost autobusa je posebna priča. Šarenilo reklama na njima krije štošta, ali ionako nitko ništa ne želi otkrivati.
Prođete li, vodeći psa, pored zaustavljenog gradskog autobusa, na stajalištu ili u prometu, ako je pas manji, a vodič slabije fizičke građe (ili žena), većina vozača zna izazvati zvuk koji će vas natjerati da ih obilazite u velikom luku. Njihova ljubav prema psima, koji koriste tek minimum prometne površine, poznata je većini vlasnika koji ih susreću, pa je ova bizarnost iz Dikla najobičniji slijed stvari. Njima je autobus alter ego, kao da su šezdesete, kada su bili rijetki i nezamjenjivi.
Direktor Šimunov će morati shvatiti da mu je vožnja taksijem, danas i u Zadru, ogromna konkurencija, a da je prostor u HDZ-u sve tješnji, ako već ne naleti na nekog agilnijeg vlasnika psa koji sve može ubrzati.
Nadam se da će i njega, prije ili poslije, posjetiti institucije države. Upućeni tvrde da su trebali odavno. Ili će se čekati da brutalno pregaze troje ljudi, od kojih bi barem jedan trebao biti „tatin sin“? To nitko ne želi, a je li to dovoljno?
Kazne za gnjusno (ne)djelo će, ne sumnjam, biti, ali kad mediji odrade, po običaju, posao (ne)odgovornih. Dokle tako?
„Liburnija žali, ali ne vidi svoju krivicu“, piše u nekim novinama. Liburnijo, otvori oči! Dvadesetprvo stoljeće traje već cijelu deceniju.
Netko jednom reče da odnos prema životinjama realno prikazuje stupanj civiliziranosti jedne sredine.
Zadar je, za Dan grada, osigurao svjetsku pozornost. Čestitam!
Nekategorizirano
Rezervirale vilu za djevojačku večer, a onda je nestala. Ovo se može dogoditi i vama
Ono što je trebalo biti nezaboravna djevojačka večer na Ibizi pretvorilo se u skupu noćnu moru za skupinu britanskih prijateljica. Nakon što su putem platforme Booking rezervirale luksuznu vilu s bazenom i za nju platile oko 2.100 eura, neposredno prije dolaska otkrile su da smještaj uopće ne postoji.
Kako piše The Guardian, oglas za vilu nestao je s platforme samo nekoliko sati prije njihova dolaska na otok. Ostale su bez rezerviranog smještaja usred turističke sezone te su u posljednji trenutak morale pronaći novi, znatno skuplji.
Sve više prijevara na platformama za rezervaciju
Stručnjaci upozoravaju da ovakav slučaj nije iznimka, nego dio rastućeg trenda internetskih prijevara usmjerenih na korisnike popularnih platformi za rezervaciju smještaja, poput Bookinga i Airbnba, prenosi N1 BiH.
Prevaranti najčešće objavljuju oglase za nepostojeće apartmane ili vile, koristeći fotografije ukradene s drugih internetskih stranica. Kako bi ponuda djelovala vjerodostojno, često dodaju lažne pozitivne recenzije i nude atraktivne cijene. Nakon što gost uplati novac, komunikacija se nastavlja sve do dana dolaska kako ne bi izazvala sumnju. Tada oglas nestaje, telefonski brojevi postaju nedostupni, a turisti shvate da su prevareni.
Slični slučajevi posljednjih su godina zabilježeni i na Jadranu, ali i u drugim europskim turističkim odredištima.
Kako prevaranti navode žrtve na pogrešan potez?
Među najčešćim metodama kojima se služe su poruke da je “ostao još samo jedan slobodan termin po toj cijeni”, čime stvaraju osjećaj hitnosti i potiču korisnike na brzu odluku.
Još jedan čest znak upozorenja jest zahtjev da se uplata izvrši izvan službenog sustava platforme, primjerice bankovnom uplatom ili putem poveznice poslane u privatnoj poruci. Prevaranti također izrađuju lažne internetske stranice koje izgledaju gotovo identično službenim stranicama Bookinga ili Airbnba kako bi došli do podataka o bankovnim karticama korisnika.
Povrat novca može potrajati tjednima
Kada prijevara bude otkrivena, slijedi dugotrajan postupak dokazivanja. Ako je novac uplaćen izvan službenog sustava platforme, korisnici često teško ostvaruju pravo na povrat sredstava.
Čak i kada je rezervacija plaćena putem službenog sustava, postupak povrata novca može trajati tjednima, dok turisti u međuvremenu moraju pronaći novi smještaj, najčešće po znatno višim cijenama zbog velike potražnje.
Kako se zaštititi?
Stručnjaci za kibernetičku sigurnost savjetuju da se prije rezervacije provjere fotografije smještaja pretraživanjem na internetu kako bi se utvrdilo jesu li preuzete s drugih stranica. Također preporučuju da se sva komunikacija s iznajmljivačem i sva plaćanja obavljaju isključivo putem službenog sustava platforme.
Ako domaćin traži uplatu izravno na bankovni račun ili putem poveznice izvan platforme, riječ je o ozbiljnom upozorenju da bi moglo biti riječ o pokušaju prijevare. Stručnjaci poručuju da je upravo dodatni oprez prije uplate najbolja zaštita od gubitka novca i pokvarenog odmora.
Nekategorizirano
FOTOGALERIJA / Promovirano 55 sveučilišnih prvostupnika Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu
Na Sveučilištu u Zadru danas je svečano promovirano 55 sveučilišnih prvostupnika inženjera primijenjene ekologije u poljoprivredi i sveučilišnih prvostupnika podvodnih znanosti i tehnologija.
Pročelnik Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu izv. prof. dr. sc. Tomislav Šarić zahvalio je promoventima, njihovim roditeljima i prijateljima koji su im pružili podršku tijekom studiranja te izrazio uvjerenje kako su tijekom studiranja stekli mnoga znanja i vještine koje su ih dobro pripremile za daljnje obrazovanje i tržište rada.
– Vjerujem da s odmakom možete bolje promotriti uspjeh koji ste ostvarili. Također se možete sa smiješkom i sjetom prisjetiti svih neprospavanih noći, stresa prilikom čekanja na ispite, beskonačnih kava s kolegama, ali i olakšanja nakon položenih ispita. Također se možete nakon duže vremena sresti s kolegama, odnosno s prijateljima koje ste stekli tijekom studija. Iako prijateljstva sa studija obično traju cijeli život, ovo je možda posljednji put da je cijela ili velika većina vaše godine zajedno na jednom mjestu pa vas pozivam i da zbog toga cijenite ovaj trenutak. Studiranje na našem Odjelu je studiranje u jednoj velikoj obitelji u kojoj sve ne ide glatko, ali u kojoj brige jednih o drugima sigurno ne nedostaje. Vjerujem da smo zajedno stvorili mlade ljude s potrebnim znanjima koja ih čine spremnima za izazove u svijetu koji se brzo mijenja, rekao je pročelnik Šarić.
Promoventima se obratila i promotorica prof. dr. sc. Janja Filipi, koja ih je pozvala da očuvaju integritet ove plemenite struke te ostanu znatiželjni i hrabri.
– Proizvodnja hrane temelj je razvoja, stabilnosti i opstojnosti svake civilizacije. Poljoprivredna proizvodnja oslanja se na neprocjenjive kopnene resurse, tlo i slatku vodu, ali i na more. Upravo zato smo kroz naše studijske programe stavili snažan naglasak na održivost, očuvanje i racionalno korištenje tih resursa. Učili smo vas suvremenim tehnologijama, ali i onom najvažnijem: otvorenosti prema novim, inovativnim rješenjima. Vaše zanimanje obvezuje vas na odgovornost prema proizvodnji hrane i racionalnom korištenju resursa. Odgovornost prema proizvodnji hrane nije samo profesionalna obveza, to je duboko etička dužnost prema čovječanstvu. Svakom odlukom koju donesete u upravljanju resursima tla, vode i mora, vi izravno utječete na ekosustav. A svi smo mi dio istog ekosustava, poručila je promotorica.
Nakon što je izrečeno svečano obećanje da će promoventi sve svoje snage uložiti kako bi stečeno znanje i vještine i dalje produbljivali i razvijali te pridonosili napretku i boljem životu svoga naroda, u ime promoviranih na diplomama je zahvalio Toni Družijanić. Svečanost je glazbenim točkama uveličala klapa Feral.
Promovirani prvostupnici Primijenjene ekologije u poljoprivredi: Karlo Bačić, Mateja Bošnjak, Lucija Bronić, Marko Čirjak, Antea Deković, Toni Družijanić, Matea Gabrić, Lea Garac, Iva Klinac, Jelena Krmpotić, Ivo Kukin, Tomislav Kulaš, Pellegrin Kurtin, Leo Lakić Vujasin, Vjera Marasović, Nina Mrdalj, Barbara Predovan, Lucija Sipina, Matea Surić, Tea Šarić, Dominik Tolić, Rajka Vrban Lilion, Antonia Vukić.
Promovirani prvostupnici Podvodnih znanosti i tehnologija: Lucija Butić, Dominik Bužonja, Nela Cik, Petar Čurćija, Pave Dunatov, Filip Franović, Andrea Gojak, Petar Gospić, Marta Gracin, Klaudia Grubešić, Karlo Ivanov, Paula Jadrić, Marija Jurković, David Kasap, Enia Kirac, Krešimir Klarica, Monika Kuljanić, Ana Masar, Andrea Milanović, Dominik Miočić, Marijana Nikolić, Pablo Paić, Karla Pap, Filip Pupić-Bakrač, Luna Raffanelli, Stipe Slamić, Tea Stipetić Pećarina, Luka Tomljanović, Filip Vincek, Mia Višić, Helena Žigić.
-
magazin3 dana prijeFOTOGALERIJA / Nezaboravan koncert klape Intrade u Maslenici
-
magazin7 dana prijeNutricionisti za ljeto preporučuju ovo voće: Puno je vode, antioksidansa i važnih minerala
-
magazin7 dana prijeZnanstvenici otkrili zašto neki ljudi dobiju rak, a drugi ne. Evo u čemu bi mogao biti ključ
-
magazin7 dana prijeINICIJATIVA DM-A “ZAŠTITI SE… I UŽIVAJ NA SUNCU” / U subotu obavite besplatni dermatološki pregled u Zadru





roksi
24. studenoga 2010. at 22:01
Koji pretenciozni i prenapuhani članak (uostalom kao i većina članaka na ovom portalu). Da li se autor zapitao zašto su psi jurcali očito bez nadzora vlasnika po cesti? Hoćemo li doći u svjetske rubrike kad nam psi neodgovornih vlasnika izgrizu prolaznike? Puno toga se može reči o ponašanju vozača Liburnije općenito, ali i o (ne)odgovornosti mnogih od nas. Na kraju nastradaju uvijek oni najmanje krivi.
grozni-zd
24. studenoga 2010. at 22:49
Tužan događaj pa je i tekst tužan i neće postići oćekivanu reakciju kao ni prijava Udruge za zaštitu životinja ! Netko mora poštivati zakon a netko ne mora kao da imamo dva Ustava dvije države !!!
gost
25. studenoga 2010. at 20:02
odličan članak! nažalost, bojim se da nikada nećemo postati civiliziran narod, a nasilje je postalo nešto što je sasvim normalno i što se ne kažnjava, žalosna nam je ova država..
muzgavac
26. studenoga 2010. at 21:13
Pohvale članku. Sama sam jednom doživjela slično kada je došao bračni par sa psom (stranci) i htio ući u liburnijin autobus. Vozač je tako počeo urlati da mislim da su skratili odmor i otputovali s obećanjem da se nikad neće vratiti. To je promidžba hrvatskog turizma. Druga pohvala za latinsku uzrečicu. Sve ih se manje koristi, a to su stare mudrost jednog civilizranog naroda od kojeg možemo puno naučiti.
zadar
27. studenoga 2010. at 19:17
mogu jos i krave i ovce u autobus…
jebali vas psi
roko
4. prosinca 2010. at 14:47
Ti mudonja ne piši pod pseuodonimima i obveži se da ćeš uzdržavati čovjekovu familiju u slučaju da ga se zbog te vaše hippie hajke proglasi krivim i otpusti.
Da su u kojem slučaju na 057 napisali članak pro zaštitinika životinja ti bi Valjean gorljivo branio vozača.Obično politikanstvo na leđima mrtvih pasa i što je još gore jednog čovjeka od kojeg su izgleda važnije tri beštije bez kontrole.
Jako civilizirano nema što.